Židov

Rnppin ističe uz to važnost nalap an i a za produkciju zemlje (naziva ju dapače »najznamenitijim metodom«) i misli 1 , da bi se predradnjama za tu izvedbu što traži mnogo vremena odmah trebalo započeti. U savezu s ovim mel io racijom im radnjama trebalo bi se pobrinuti za iskorišćivanje »bijelog ugljena« (vodene snagelj. što bi s obzirom na oskudicu ugljena u Palestini bilo veoma poželjno, i za podiguuce velikih električnih eOptra 1 a. iz kojih bi se preko čitave zemlje dijelila električna energija. Do e saobraćaj d;gne, treba izgraditi bik- u Harfi 5 Jaffi, pa 180 kan nove željezničke pruge. najmanje 850 km čest« i puteva, a potrebna je gusta teilefonska mreža. Da si uzmognemo stvoriti teir približnu tuedodžbu o veličini i mnoštvu togo. rada. spominje se aproksimativna svo. ta. pofKbn« za izgradnju, sa 140 mil. franaka. Za stručnjaka je zanimljivo, da plati s kojom iscrpljirv'ošcu Rnppin obradjuo potankosti ovih tehničkih pitanja. I af o nije svatko njegovo mnijenje sfli-.pravno, a po koji predlog o tome nije baš bez prigovora (To ne spada u okvir ovog glasila, zato pisac ovih redaka tu ue zalazi u ta pitanja) ipak ne možemo, a da ne priznamo divljenje ovom uuiversaJnOm znanju i dubokom shvaćanju. Da se zemlja s obzirom na postojeći pravni poredak ne spriječi u svom razvitku predlaže i »najprije Rnppin, da se mesa v remen o pravo o nepokretuimama modem izuje u pogledu kupa, unošenja u gruntovnicu, hipotekarstva, upotrebe zemlje, tla se ukine zemlja »mirija«, da se regnliše porte (ukine »ašer«, desetina) i »Vongho' (temeljni porez) i napokon da se carinarski tarif izmijeni. Tako promijenjenim političkim pravnim i upravnim (administrativnim) prilikama prilagodjuje Rnppin svoi program kolonizacije. (Nastavak slijedi-)

Metoda cijonističke akcije.

Dr. D. Pasmani’k, prse pri valni docenat u Oenevi, u posljednje vrijeme član kninske vlade, koji sad živo sarađifje u odboru židovskih delegacija u Parizu, objelodanjuje ped napisom »Istina o cijonizmu«, u londonskom »Jewish Times« članak, u kome kaže: Ako se s jedne strane govori o velikim pobjedama cijonizma. koji je već tako reći ostvaren ild je barem na doma'ku ostvarenju. to se s druge strane tvrdi, da su se mase zavele, pa da su Sadašnje cijondstdčke vodje izdale ideale našeg nezaboravnog vodju Herzla. Zangvvill sam, koji je već odavna otpao od cijonizma. pače već i prestao studirati geografiju, da nadje bilo koji teritorij za- naš narod, javno je to izjavio. Zašto su se cijonističke vodje zadovoljile s neopredijeljenom »Židovskom narodnom domajom« i nij?-n tražile židovske države? Na to bi se moglo posve jednostavno odgovoriti: Ta tko je Zangvilla i sve. koji su s njime sporazumni, priječio, da rstupe kao junaci i zahtijevaju židovsku državu? Zašto ndsu svi naši veliki političari, koji sn razasuti po svim zemljama, pokušali, zahtijevati, da se država internacionalno , prizna? Sve se to može pitati, ali protuslovlja ne će riješiti- Neznani, što bi naši nezadovoljni političari postigli’, ali jedno se može stalno reći: kad bismo i postigli

formalno priznanje svojih najdalekosežnijiib zahtjeva, i-ecdmo židovsku državu sa svim formalnim atributima, eijonizam bi ostao u istoj situaciji, n kojoj jest. Ništa se ue bi promijenilo. Židovski narod izgubio je za dugih galutskib godina svoju djelatnu energiju i posjeduje sauno sposobnost pasivnoga otpOra. Pa i ako je zaključio, da nešto stvara, leži to u liniji najmanjega otpota. Sto je eijonizam? Židovska država, koju dobivamo od jedne ili od mnogo velikih sila i gotovo. Tako misli masa 1 , a tako misle na žalost svi veliki i mali »sanjari iz geta.« Ali sve to nije ispravno. Hoće li se da svede eijonizam na najjednostavniji izraz, to on u prvome redu nije politički uspjeli, već samo zadatak za jednu organizaciju za ekonomske sile židovskoga naroda. Ostvarenje cijonizma zavisi o iome, što će naš narod sam svojim silama stvoriti. Što više ekonomskih sila bude cijoniz/am imao. to će brže moći da postigne političke uspjehe. Cijonizam je praktično u prvome redu problem naseljivanja Židova u masama u Palestinu, vrlo težak problem i pothvat, za koji treba na stotine milijuna funti šterlinga, naročito kad se govorni o emigraciji ne u Newyork ili Lon. don, u već gatove ekonomske centre, nego u Palestinu, gdje se mora sve tek s temelja stvarati. Ne radi se o useljiivanjU gradskih radnika i trgovaca, već o tiaikovu useljavanju, koje ima da stvori ratarsko pučanstvo. To sve nijesu pitanja uspjele politike, nego sistematskog organizovanju naših ekonomskb sila. U najboljem slučaju može politika za nos stvarati samo uvjete za rad, ali ne činjenice, zbilju. Budimo otvoreni. U našoj epohi političke sentimentalnosti ne može se dozivati židovska država, prije Židovi za sad čin.? samo manjinu u zemlji. Samo pjesnici mogu opetovati fraze: »Dajte zemlju bez naroda, narodu bez zemlje.« Istina je doduše, da su Židovi narod bez zemlje, ali nije istina, da je Palestinu zemlja bez mat roda. U istinu je Palestina samo zemlja, koja uz visoku kulturu može prehranjivati daljnjih'četiri milijuna ljudi. O to se upire eijonizam- Ali ne smije se zaboraviti, da će niaša zbiljska politika početi istom onda. kad Židovi budu sačinjavali većinu palestinskoga pučanstva. Drugim rije. cima: moramo u prvom redu u narednim godinama naseliti u Palestinu šestobiljajda, ŽidPva. To je golema ekonomska zadaća. Prema računima najpozvanijih strukovnjaka treba nam za naredne godine najmanje dvadeset milijuna funta, dla uzmog. nemo upravljati sustavnom imigracijom u Palestini, to jest da što brže stvorimo’ židovsku većinu u toj zemlji, većinu, koja ima da bude jaka u svojoj ekonomskoj i kulturnoj stvaralačkoj snaga, jaka ne pretenzijama nego realnom snagom. To je najpreča zadaća cijonizma, koja se ne da lako provesti. Da se to pitanje riješi, treba napona svih sila našega naroda, ma. ferijalnih i duševnih. Ne smijemo se bavit? politikom ili jalovorfi kritikom. Treba sknpljlati sve sile naroda te ih po planu organi zova ti. Narod mora poznavati sve poteškoće zadaće, koja je pred nama, i mora da shvati, da o njegovoj energiji, njegovu organizovanju d njegovoj požrtvovnosti zavisi postignuće našega ideala, to jest njegova spasa. Stojimo sad pred posve neočekivanom poteškoćom. Ekonom-

ske sile cijeloga istočnoga židovstva, koje je najveoma iuteresovauo mu oijouiizmu, faktično sii sada i još za više godina paralizOvane. Najvećim dijelom istočni su Židovi, poimence jugoistočne Rus-je, opljačkani i uništeni', a židovstvo istaka poejodnje sad papirni novac, ikoji' na miedju narodnom tržištu! nema gotovo nikako ve vrijednosti. Osim, toga ne može se uopće organ i#) vati radi potpunog rasapa Rusije. Zapadno evropskoga 1 američkoga židovstva slada je dužnost, da zaprem! prazna mjesta, koja su nastala rasapom istočne Evrope, e da cdjandzmiu <lade sredstva, koja su potrebna za ofTganizoviainje početka iseljivanja u masama. Opetujem: u sadašnje vrijeme ciijonizam nije ])Olitičko nego ekonomsko pitanje.

Jevrejska legija.

(The Jewish legion. Hajdini haivri.) F- B r e t h, JevTej iz Češke, sada vojnik u jevrejskoj. legiji u Palestini, šalje praškom cijomiatickom listu »Židovske Zpravy< onaj izveštaji: U novembru 1917. izdala je engleska vlada istorički proglas, u kojemu je izjavila simipat'ju pokretu, koji je sebi uzeo zadaćom. dal obnovi u Palestini jevfejsku domaju. Palestina bilte je Onda sauno djelomice zaijvosedliuta britakom vojskom. Judea doduše bila je .skoro ispražnjena od Turaka, ali Samari ja. i Galilea bile su još uvek u ruci) neprijatelja. Malo za tim Osnovala s e jevrejska legija, koja se pOpnt češkoslovačke vojske i! poljačke legije priključila vojskamai Saveznika, da uz njihovu pomoć postigne slobodu svoga naroda. Muževi, što se njoj priključiše, nisu tako naivno mislili, da bi legija, ma i najveća, idila dovoljna, da sama oslobodi Palestinu; njima je bila zadaća, da dokažu, kako Ozbiiljlno shvaćaju oijonisitftčki ideal, da su pripravni, da za 1 taj ideal žrtvuju, što je ooveku najldraže svoj. život. Pokret, ma i najidealutiji;, ne shvaća' svet ozbiljno, dtou nije posvećen krvi. Vele: »Što ne vreći, da čOvek za to umre, ne vredi, da čovek za to živi.»Mučenik je najbolji, propagator, a to su imali na umu oni idealisti, što se javiše u legiju. Engleska je vlada reknitirala legionaše po ćelom svetu, no 15.000 iz Rusije, što se prijavilo u legiju, maglo biti otpremljeno u Palestinu. S toga se legija ograničavala na engleske grad jame ina Jevreje iz Amerike. Ali itu je bilo raznih poteškoća, jer američka vlada nije dozvolila nikome, da stupi u britsku armiju, tko je po zakonu skladao u vojsku američku. Tim© su bili isključeni sin američki gradjani i negradjami, koji su izjavili volju, da postanu američki gradjani i podigli t. zv. »prvi papir«. Usprkos tome prijavilo se mnogo tisuća muževa, iz kojih je izabrala engleska komisija jedno 8000 za služim sposobnih. Od njih kao i od nekoliko tisuća engleskih .Tevrejn i od nekoliko stotina Jevreja iz Argentine, Palestine, Egipta 5 Grčke, engleska je vlada uredila četiri jevrejska bataljona. Oficijelno su oval četiri puka bila) nazvana 38., 39-, 40. i 42. Battailon Royal Pusiliers. Royal Pusliiers je londonski puk, a ima osim 4 jevrejska jedno 60 engleskih bataIjona. Iskreno da kažem, iznenadilo je Ovo uvrštenje u čisto engleski puk mnogo oduševljenih. koji očekivahu, da se za Jevreje

BROJ 3Ž.

,Ž I BOV^_jHAJHUDI)

3