Židov

Domaja židovskog naroda.

Dvije tisuće godina jedan cijeli narod je čekao na jedan čas. 2ivOt njegove duše, u časovima najvećih bolova i niajčišće čežnje, štono ee radjala iz tih bolovi®, nije sastojao ni u čem drugome, n!o u tom, da mu oči ugledaju prag pradavne otadžbine. Jest, duboka religija ležala je u toj čežnji. Bilo je perijoda i bilo je obamrlih koljena, u kojih od te religijo preostade aatmo molitva usnica. Ali uvjek iznova jedna je iskra nade. čas varava, čas istinska ndtovialila iz pradubina duše, potpaljivala tu čežnju do plamena, koji je buktio i učinio, da je narod, koga zovu narodom mozga, do bezumlja zapao u frenetičku ekstazu. Ova je čežnja napokon dobila svoju političku formu u cijonizmu. I varaju se oni, koji sudeći po spoljašnjim momentima svadjaju taj naš cijonizam na spoljašnje negativne uzroke. Možda ni mi sami nijesnio sebi bili uvjek svljesni, da u tome političkome cijonizmu, koji u zemlju otaca šalje kemičare, agronome, inženjere, bankare i liječnike, i skuplja statističke podatke i znanstveni materija!, živi u preobraženoj formi jedna prađuboka čežnja, ista kao prije tisuću godina, ista, 9 kojom su oci polazili u Babilon, ista, s kojom su &e od bujnih obala babilonskih voda vraćali u razoreni dom, da ga obnove znojem i krvlju. I evo: Ovaj čas, kad smo iz San Rema dočuli vijest o garancijama za obnovu naše domaje, dešava se u isti mah, kad ponajbolji naši pijoniri ] pijonirke krvlju posvetiše svoju golemu ljubav prema grudi, koju su ee spremali, da je obnove. Drukčije nego pasivne žrtve pogroma osjećamo tu vrelu krv naše braće i sestara. Heroika nam huči u ušima } mi osjećamo, svaki pojedini od nas, nešto od veličine, veličine u najčišćem i niajetskijem smislu, koja cvate u Ovoj žrtvi naše rOdjene krvi. MišljasmO i govor&smo, da će zemlja biti naša samo onda, ako je sebi Osvojimo svojim radom. Ne željasmo bojeva ni krvi, bijasmo na polažu u zemlju kao nosioci mira, kulture, procvata. Ali spremni, da je natopimo i krvi! Osjećamo, da od davnih davnina no'simo u sebi pravo na tu zemlju. I prije no što smo istupili politički sa svojim zahtjevima, stvarali smo u toj zemlji oaze njezina procvata, kulture i civilizacije. Drugi su u toj zemlji u najboljem slučaju poštivali nekoliko svetih mjesta; još drugi niti su je voljeli ni poštivali, već su je eksploatirali, dok nije pusta i jalova klonula mislio si: za uvijek. Tek mi zaokupljasmo tu zemlju cijelu jednom velikom ljubavi, ljubavi, koja je jedina kadra, da u čistoći Oplodjuje, preporadja, obnavlja. I mi smo po teme znali, da je u toj ljubavi jedno neodoljivo pravo i nitko da nam ga ne bi smio osporavati. Ipak su nam i to pravo osporavali kroz duge i teške vijekove, kroz vijekove, u kojima je naše pravo bilo, da budemo proganjani i da žiivimo u neprekidnom duševnom maranstvu. Pa i sad, kad je cijoniZc(m u političkoj formi obnovio zahjev, 1 kojemu je vrelo u religijozitetu jedne velike ljubavi i sad stadoše mudri dokazivati, ' da nemamo prava na tu zemlju, mudri, ko- ! jih nažalost i prekoviše ima i u našim rodjenjm redovima. Kao da ima jačega prava * od onoga koje proizlazi iz jedne jake etske ijtibavi, iz težnje ponosa za rehabilitacijom

jednoga prezrenoga naroda, iz jake volje za stvaranjem kulturnih vrednota na kul* tuTno jalovu tlu, a u želji za bratskim harmonijskim uskladjivSnjem nreijske indi: vi dualnost isa općim sveoovječanskim ci» Ijevima! Ali ne mi tek, već u prvom redu svijet čija je (storija puna zločinstava protiv jed' noga narođat, koji jo svijetu dao biblijske neprolazne vrednote i preporoditelje, morao je jedamput spoznati svoju ćudorednu dužnost, da se prema nama rehabilitira. Intrige, huckamja i pakost ujediniše se. kako bi osujetile dolazak toga čaiaa. Još jednom probudiše se dobro poznati i još bolnije osjećani varv,arski instinkti jednoga svijeta, uigrezla u krvi, od koje se još nije oprao. Ne, još nije ovaj svijet dozrio za spoznaju pravde! Još se kidaju od tijela mnogih naroda njegovi udovi i silom pri* kalamljnju na tudja, prezasićena i nezasitna nacijska tjelesa. Je li čudo, da smo mi, gledajući to, na mahove klonuli u Svojim nadama? Ali što je Weizmann kazao, to su svi najbolji u židovskome narodu osjećali: došlo što mu drago, židovski će narod doći u Palestinu. Vijest, koja je na ćelu ovoga lista, znači objavu ostvarenja cilja našega naroda. že li itko drugi da shvati radost, koja obladala jedan narod gotovo do bola, kad je dočekao čas, koji za nj znači oslobodjenje ne tek narodno, nego prvi puta nakon mnogih vijekova oslobodjenje u čisto ćovještvo! Lepršaju nam slobodno zastave naših čustava, kako nijesu nikad još lepršale. Koliko ih je bilo na dan 25. aprila, kad je kabel iz Londona po cijelome svijetu javljao židovstvu vijest iz San Rema, kojima je ta vijest potresla grudi, te je odušak njegovih čustava bio jako, bolno osjećanje, za koje sebi nijesu bili svijesni, da je ono u istinu jedna prenapetost sreće. I opet je naša vjera ona, koja zadahnjuje ovu vijest veličinom. U San Remu dane su našemu narodu mogućnosti. Djelo, zgrade, bit će čin naših ruku. kojima će upravljati naša vjera u eebb. Nije li ta vjera već na umoru! Mi, mi sami zadah mili smo joj nov život probudjene duše našega naroda. I za to mi znamo da smo sebi izvojštili pravo, da vjerujemo u svoju vjeru, u zvijezde na nebu naših srdaca. Jedan jak] osjećaj triumfa prolazi našim dušama. San RemO mu je samo povod; uzrok mu je u baštini, što ju je jedan narod ponio sa sobom u rasulo, da je čuva do časa, kad se raispl£miti iskra zasuta pod kamenom hrama. Vrela krv naših pijonira u Palestini, koju je upila zemlja odavna žedna ljubavi, procvast će novim cvatom, kad vrela krv cijeloga naroda bude svakoga njezina sina uzbudila do najvećih napona svih. duševnih i materijalnih, stvaralačkih energija. U ovome svečanome času, kad se kucaji Srdaca jednoga cijeloga naroda pos-pješiše u istome taktu po vascijelome svijetu od triumfalnoga zanosa jednoga od najvećih istorijskih momenata n njegovu životu, najvećega nakon dvije tisuće godina: n ovome času namiče nam se svom snagom spoznaja: Mi, mi sami izgradit ćemo svoju narodnu domaju! Nije li tako, braćo u Israelu?

Aleksandar Licht.

Za obnovu Palestine.

Pustite, Židovi, dašak Sabat u vaše duše! Jer židovskom je navodu svanuo u San Eemii veliki istorijski Sabat. Pala je odluka: Engleska dobiva mandat nad Palestinom pod uvjetom, da obezbijedi osnutak narodne domaje za židovski narod u Erec Jigraelu. Znate li, što to znači, sinovi naroda, koji je kroz dva tisućljeća lutao kao beskućnik od nemila do nedraga! Stvorene su političke garancije, da i Židovi napokon opet dobiju Svoju narodnu domaju, gdje će slobodno živjeti svojim narodnim životom u punoj svijesti svojo narodne punOvrijedncsti i jednakopravnosti. Neizmjerna je vrijednost ove političke činjenice. Židovski će narod punim pravOm pobjedu u San Remu brojiti medju najsvjetlije svoje istorjjske dane. I ne samo sa stajališta Svojih narodnih interesa. Nego jednako za prava i oslobodjenje čovjeka i naroda. Razumljiva je zato golema radost, koja je elementarnom snagom zahvatila cijeli židovski narod na prvu vijest o pobjedi u San Remu. Lepršaju zastave na mitingi ma i u sinagogama govori se o važnosti časa, a kuće su pune pjesme i radosti. Sabat i Pesah zajedno. Naša toliko ispaćena generacija trebala je i zavrijedila ovaj veliki čas Oslobodjenja. I zato ne ćemo, da ovu radost ma cime oslabimo. Radujte se Židovi, radujte se. Uprava židovskoga narodnoga) fonda sudjeluje u Ovoj općoj židovskoj slavi u svijesti sjajne zadovoljštine, što ju je dobilo njegovo mnogogodišnje sustavno nastojanje oko pripravljanja i osiguranja sredstava za ovajA-eliki čas. Pa i ako znademo, dia smo u tome postigli premalo prema onome što htjedosmo i što trebamo, mi se ipak radujemo, jer znademo, da nas veliki čas nije zatekao nepripravne. Zfnsidosmo, kad izadje poziv, židovski će se narod odazvati i dat će svijetu divan primjer odlučnosti i požrtvovnosti. Židovi! Taj je poziv eto došao. Uspjeh u S. Remu podjedno je poziv, da nosite kamenje za zgradu židovske narodne domaje. Svijet nam daje političke garancije, temelje. Zgradu treba da sami podignemo. Sad više nema ni šaranja, ni Oklijevanja, velik nas posao čeka. Treba početi raditi i to odmah, danas. Neka i vaše veselje vodi računa o tome! Mase židovskoga naroda stoje sa štapom u ruci spremne, da zadju u zemlju otaca. Pustite svoju braću u mašu na-’ rodnu domajfc! Svijet je uklonio zapreke, sad ih samo još i vi treba da uklonite. Dajte židovskom narodnom fondu brzo obilnih sredstava, da uzmogne spasiti židovske mase i graditi židovsku narodnu domaju. O jakosti židovskoga narodnoga fonda zavisi sadašnjost i budućnost židovske Palestine. 0 vama, Židovi, zavisi jakost židovskoga narodnoga fonda. Davafjte u ovim danima veselja, brzo i obilno u korist židovskoga narodnoga fonda! Veličina žrtava, na koje ste spremni, bit će mjerilom za veličinu Vašeg shvatanja velikog časa! UPRAVA ŽIDOVSKOGA NARODNOGA FONDA ZA JUGOSLAVIJU.

STRANA 2.

»ŽIDOV« njAJWFTU»

Broj 12.