Židov

vora. Nadošao je dan, za koji je cijonizam radio dvadeset godina, a židovski narod trpio kroz dvadeset stoljeća progone i pogrome. a đa nije nikada izgubio vjeru u svoju obnovu. Zadnje su nedjelje i mjeseci bili nesnosni.. Iza ukrajinskih pogroma slijedili su izgredi u Jeruzalimu. Ali to su bili bolovi prije narodnog preporoda. Govornik sjeća so H e r z 1 a (skupština ustaje) i zahvaljuje Weizmannu i Sokolovu, čija će imena ujedinjena ući u povijest poput imena Ezre i Nehemije. Slijedeći govornik bio je dr. Noldau, Započeo je svoj govor s jednim citatom iz marsejeze: »Le jour de gloiq> est arrivelc Danas. 24. aprila, počinje drugo poglavlje povijesti, čije je prvo poglavlje začelo 2. novembra 1917. Još stojimo na pragu naše zemlje. Ali već smo pted uAazom i velimo svijetu,, da ćemo našu sudbu sami udesiti na našu diku, a na blagoslov čovječanstva. Ovo nije nikada 'više trebalo uzora, koji nauča pravednost i ljubav. Nciše vlastito oslobođenje znači podigtnuće uzor-države za svijet. Berthold F e i w e 1 je izjavio; U buli osjećaja, što ih u nas budi istOrijski raonvenat. vidimo gledajuć u prošlost sliku minulog cijonizma, koji je dosele bio samo jc-dasn put. A sad je postignut cilj. Israijehivatna od cijeloga svijeta uzela je jedna grupa idealista na se tru.d, rad i razočaranja i nije izgubila ispred očiju cilja usprkos boli, što su se nakupile zadnjih decenija. .Osjećamo se najtješnije ujedinjeni sa cijelim židovskim narodom i pozdravljamo dan oslobodjenja židovskog naroda i zemlje. Josip C o w e n izrazio je blagođamost židovskog naroda vlastima i odluku za rad. Upravo iz Jeruziaflima prispjeli Aleksandar Goldsteiu izvješćuje o junačkom držanju palestinskog židovstva, koje je za vrijeme izgreda bilo posve složno i hrabro.. Židovstvo je u zemlji bdio tako orgGnizOvano. da nije nikakav napadaj pokušan, ni u židovskoj četvrti JeTuzalima. Napadpji proizašli Su samo od jedne neznatne grupe, a nijesu od arapskog pučanstva bili ni odobravani ni podupirani. Židovsko držanje uključivo starog jišuva bilo je udivljenja vrijedno. Iza uapšenja Jabotinskoga počelo se sakupljanjem potpisa i izjava solidarnosti, te su tisuće potpisa dami iz krugova staroga jišuva, pošto je nadrabin Kuk dozvolio pisanje subotom. Židovska spomenica na englesku upravu, koja nosi tisuće potpisa, izjavila je, da potpisateljj -traže, da se s*njima postupa isto tako kao s Jabotjuskijem. budući da samo uslijed pomanjkanja oružja nijesu poput njega sudjelovali u samoobrani. Junaštvo i odlučnost židovskog pučanstva je vrijedno zapamtiti kao dobar primjer za budućnost. Schbnfeld (mizrahi) naglasio je slogu cijonizma, koji u pogibli i borbi ne pozna štranaka, te izrazio nadu. da će obnova židovske domaje e nova oživjeti proročki duh. Skupština je odaslala čestitale brzojavke W e i z m a nn u. Sokolovu, HeTbertu Samuelu, Brandeisu, vaađ hazmatni-u. cijonističkoj komisiji i Jabotinekome. Svečana sjednic a u berlinskom cijon. uredu. Dne 26. aprila držala se u svečano iškičemim prostorijama cijonističkog centralnog ureda u Berlinu svečatnia sjednica, kojoj su pribivali čLapovi Akcijonog ko-

miteta, predstojnjštva cijonietičke federacije za Njemačku kao i mnogi sumišljenici. Predsjedao je dr. Kle e- koji nakon pročifanjr. poznatog brzojavi o riješenju palestinskog pitanja u San Remu izreče hvalu muževima, koji su nas « mnogo truda j energije vodili i koji će nas dalje voditi u Erec Jisnael. Hoćemo, da crpimo snagu iz Ovog velikog momenta, hoćemo da stavimo svu našu snagu i sva naša sredstva u službu naše stvari, Za/tina je pročitano pozdravno pitano, što ga je sal konferencije njemačkog mdzrahi-a poslao predsjednik Herm. S t r u c k. Prof. Warbulg sjećao se u svom govoru s ljubav] muževa, koji su nam kao prvi pokazali put i u najtežim vremenima bili našim vodjasnai; Herzl. WolfsOhn, C I e n o v, Izroedju ostaloga reče: »Svi mi morat ćemo naše skrajnje sile napeti, da bar donekle udovoljimo zahtjevima, što ih ovaj čas na nas stavlja, ali imatmo i čvrstu vjeru, da će ndm uspjeti. Mi znamo: Stojimo u jednom najozbiljnijih najvećih i najodgovornijih čafeova židovske istoTije. Neka 'bi se pokazalo, da smo mu potpuno dorasli. Dr. Šmtarja Levin: Prijatelji, ja aaan sav svoj život govorio i riječ .je moje Oružje. Zaželio sam sebi uvijek čas, kad bah mogao umuknnti. Ovaj je čan sada nadošao: Ne nalazim riječi. Ne mogu još da shvatim, što se sad dogodilo. Dobio razumijem. da je drugi Ješaja govoreći o oslobodjenju rekao: stvorit ću novu riječ. Stara riječ više ne vrijedi. Ne možemo da izrazimo s riječima Ono, što se sad u našem životu zbilo. r Borili smo se dvije tisuće godina za naše priznanje, svijet nas nije htio priznata. Bila je to velika Dreyfusova ppmdoa, a danas je obavljena njezina revizija. Svijet je priznCo naše pravo na Palestinu. Nasmoći ćemo šnalge, da Palestinu lijepo udosimo. Kazuje nam se, da nemamo jamstva, da nAs ne će napadati. Mi moramo naš život tako udesiti, da ne će nitko moći u nas da dira. Iz naše snafee moramo đo postanemo netaknutljivim. Obuzima me čudnov>a/t osjećaj; Zavidjam Englezima. Velika je micva povratiti Židovima njihovu zemlju, moguće da je najljepše djelo istonije popraviti ovabova nepravdu. A nije bila jedino Engleska; moramo se sjetiti, što Su Sve učinili atmerički Židovi. I to se desilo kao s Josipom i njegovom braćom: Tri milijuna došlo je u Ameriku, pribavili sebi ondje političkog upliva. U kritičnom času prikupili sn sve svoje snage i pomogla nam do pobjede. Jednako su tako radili engleski Židovi. Koje li rclzlike izmedju Židova u Engleskoj pred dvadeset godina i danas. Razvitak mora da svagdje dodje. Kad mrtvi ustanu, to je spori proces. Samo pojedine židovske grupe nijesu toga još shvatile, ali i one morat će da dodjn k nama, -doći će pntem Palestine. A što ćemo sada? Dat ćemo naš imetak, dat ćemo naše ja, mt sve je to premalo. Mi moratmo pokazati, što je sloboda. Jer smo 2000 godina živjeli u galutu, imamo pove drugačije pojmove o slobodi, nego li ostali narodi. Naša misija sastoji se u tome. da postanemo slobodan narod, da izgradimo svoju zemlju i da svijetu kažemo nešto novo.

Govorile se ovdje o vođama, a ja bili Mio cla govorim o vođenima, koji sa uistinu bili vođe. Potcjenili smo ih i možda ih nismo razumjeli. To su halucim, naši prvi pijOniri, koja Su u našoj zemlji radiji. Mnogi od njih eu poginuli. Mi bi i onako morali dobiti Palestinu, ali ovih 40 godina bilo je kao 40 godina u pustinji nakon izlaska iz Egipta. One su pospješile proces, Još nekoliko riječi o junacima, koji ku pali n Metuli i Jeruzalimn. Oni su Svojom krvlju zapečatili naše oslobodjenje. Poka, zali su cijelom svijetu naše pravo na Palestinu. Njihovu odlučnost dB brane naš« zemlju, a ako je potrebno da i zadinjj čovjek pogine, prisilila je velike sile da nam dadu Palestinu. U Londonu sam doživio, da je na oMg etnici svršetka rata cijeli grad od 9 milijuna ljudi 2 minute mirovao i šutio. Kelti bi mogli tad skupiti onih 15 milijuna Židova, koji toliko trpe pod pogromima u Ukrajini, pod pritiskom u Poljskoj, antisemitizmom u drugim zemljama, da bi za nekoliko časova mirovali i šutje®, te mislili na onoga, koga se ne vidi- Neka se zateašste u važnost čaea: bili smo robovi, a sad smo postali slobodni. Naša sloboda zajamčena nam je za sva vremena. Mi smo da upotrijebim jednu riječ B.alikov«. zadnja generacija ropstva j prvi spasenja. Nadstm Se> da ćemo svi ispuniti svoju dužnost. Naša omladina mora npreti sve eile, da Palestinu učini uzOr -državom. Ne samo na dobrobibt židovskog naroda, već i na dobrobit cijeloga Što Su narodi mogli da nEtm dadu. dkJj su. Sad sve zavjet o nama. Uvjeren S;<m, d* ćemo ispuniti svoje dužnosti. Sprinzak: Teško je, da se zamislim* u novi položaj. Još prije kratkog vrtemč-na bilo je stanje nepovoljno, a aađ nam j« došla ngodna vijest. Zadlnjih godina imali smo mnogo iluzija. Mi u Palestini osjećali smo se osobito jakim No bilo je časova, u kojima smo sumnjali i bojali se. da na* se ne bi opet prevarilo. Sžd etc stiže vijest, da nflg priznaju, ne jedttn narod, već zastupnici velikih sila. Ako nam oni kažu. eto put je za Vas otvoren, tad je u jeijnn došao veliki čas. Sjećamo se danas još događaja u Jernzalim i Tel Haju, Nc&a bol je još uvijek veća no naš’-’ radost. Ove događaje ne možemo oprostiti ni u gađanjem času. U našoj zemlji našao ee za njih snažan odgovor. Reklo se, da mrtvaci u Jeruzaldmu njen žrtve pogroma, jer njihova će krv staviti u gibanje deset hiljada mladih ljudi, koji će doći da izgrade našu zemlju. Kad bol vodi ovtakim riječima, tdd je put za nas otvoren. Kao i Šemarja Levin velim: Ako se u istini zbude ono što nam je obećano, onda imamo dužnost, da u našoj zemlji stvorimo nešto veliko i lijepo. Bit će sigurno na našem putu još mnogo zapreka. Prije svega hoćemo izjaviti, da želimo živjeti u dobrim i prijateljskim odnošajima prema arapskom pučanstvu. Želim* miran i pošten rad. Pozdravljamo sirupa tiju engleskog radništva, ali naš cilj moči ćemo postići samo vlastitim radništvom. Počinje teški put stvaralačkoga rada. Pjevanjem Hatikve svršila je sjednica.

Iz Palestine.

Sara Thoji. U oči Pesaha otela je neumoljiva smrt i opet jednu značajnu ličnost, jednu produktivnu silu novog

STRANA 4.

>21 30 v« cm j nam>

BROJ 13,