Židov

nje povoljno utjecati na ukupno jugoslavensko židovstvo, te u tome vidi uspješno sredstvo, da se >c. i kr. Židovi«, kako je u šali nazvao Židove, koji stanuju izvan Srbije, učine ravnopravnim članovima jugoslavenskoga društva. To neka zapamti dr. Benau. Neka posmatra djelovanje naše bijeljinske i vilovske grupe halucina na hrišćansku okolicu. Kolika li čuda i divljenja u redovima susjeda! Ta oni tu vide Židove, Židovi siju i žanju, te kopaju, barataju plugom i trnokopom, kosom i srpom. Židovski mladići doista ne zaostaju za domaćim seljakom.' Svakako mora se priznati, da čarobna riječ >galutsko selo« ne bi bila kadra da to stvori. Svakako ne sada! No čemu trošiti riječi. Neka dr. Benau pročita uvodnik »Gideona« u br. 6. —7, Podsjećam ga samo na ovu stavku: >Tako dugo, dok jevrejski narodni pokret sastoji od skupština, sjednica, zastava, pozdrava i politike, ne ćemo se približiti cilju. Svaki mladi Jevrejin, koji ima preduvjete za pijonira, treba da otrese sa sebe krhku glazuru evropske ugladjenosti i treba da pod je u zemlju, da se bori za ideju«. Ovim riječima vjerujem dr. Benau ne. To nisu više tek riječi to je život, život, koji svaki dan vidimo svojim rodjenim očima i koji nas čini jačima, većima i plemenitijima te odpornijima prema galutskim dušama, galutskom radu i neradu. Taj život ostaje pobjednikom i nad onima, koji još uvijek misle, da postoji cijonizam bez Cijona.

Dr. inž.

A vrani VVerber.

Židovska svjetska pomoćna konferencija

Budući da smo u zadnjim brojevima našeg lista donijeli opširno izvješće o londonskoj cijonističkoj konferenciji, nije nam dosada bilo moguće osvrnuti se na svjetsku pomoćnu konferenciju, koja je zasijedala u Karlovim Varima od 5. do 13. augusta t. god. Važni zaključci, koji su stvoreni u Karlovim Varima, jasno nam pokazuju perspektive budućeg dalekosežnog židovskog pomoćnog rada, pa smo stoga danas nakon *e prve interteritorijalne židovske pomoćne konferencije u stanju, da pored detaljnog izvještaja o gotovo beznadnom stanju i propadanju židovskih masa na Istoku istodobno ukažemo na velike mogućnosti i nove smjernice konstruktivne pomoći, koju ima da pruži ostali dio židovskog naroda svojoj braći u bijedi. Prije svega treba da se naglasi, da je ta konferencija bila prvi židovski sastanak, koji je imao da udari temelj za opšti židovski pomoćni rad. Sastanak u Karlovim Varima znači važnu etapu na velikom i još dugom i teškom puhi k rješavanju komplikovanog židovskosocijalnog problema sadašnjosti. Dosadašnji način podjeljivanja novčanih potpora i nesistematskog nastojanja oko üblaživanja velike bijede židovskih masa ne samo da je još prije rata pokazao svoju nedostatnost, nego su se übrzo u svoj svojoj grozoti počele osjećati pogubne posljedice demoralizatornog djelovanja ponižavajuće filantropije. To ve-

ćom je snagom morala sada nakon rata, koji je upravo katastrofalno utjecao na i onako očajno stanje istočnog židovstva, da prodre spoznaja, da je svaka ma kako obilna pomoć, pružena u formi filantropije, samo uzaludno trošenje sredstava i energija, koje nije kadro da spasi ugrožene. a još manje da stvori nove egzistencije, te da se time od gladnih bijednika samo stvaraju nezadovoljni prosjaci. Niže donosimo referate pojedinih govornika. Iz njihovih izvoda zja duboki ponor_beznadnosti i očajanje, duševne i ekonomske bijede i propasti, nad kojim se nalaze milijuni istočnih Židova. Tu je trebalo priteći odlučnom, brzom i temeljitom promjenom dosadašnjeg pomoćnog rada, jer bi inače katastrofa bila neizbježiva. Taj je veliki zadatak imala da izvrši konferencija u Karlovim Varima, koja je bila sazvana na opštirn odobravanjem prihvaćenu inicijativu komiteja židovskih delegacija u Parizu.. Da je taj zadatak lebdio pred očima svim izaslanicima raznih dijelova i klasa židovskog naroda, koji su došli sa svih strana svijeta na tu pomoćnu konferenciju, jasno proizlazi iz zaključaka, do kojih je konferencija došla nakon višednevnog vijećanja. Ti zaključci idu za tim, da se sve postojeće_humanitarne židovske institucije privedu na zajednički sistematski rad, da se okupe sve svile oko jedne centralne korporacije (svjetska pomoćna centrala), gdje će se centralizovati sredstva iz svih vrela i koncentrisati sve energije, a sva velika pomoćna djelatnost, koja će se onda razviti iz te centrale, ima da se postavi na podlogu sistematske konstruktivne pomoći. Jedino nam ta podloga daje garanciju i mogućnost ekonomske obnove istočnog židovstva. Otvorenje pomoćne konferencije u Karlovim Varima. Dne 5. augusta otvorio je Leo Motzkin svjetsku židovsku pomoćnu konferenciju u prisutstvu 80 delegata iz 28 raznih zemalja, zastupnika 60 raznih pomoćnih organizacija i narodnih vijeća. Predsjednik čehoslovačke republike Masaryk poslao je konferenciji srdačan pozdravni telegram. Osim Mozkina držali su pozdravne govore još i delegati Simonsen, Sliosberg, Singer i Usiškin. U predsjedništvo su izabrani Mozkin, Simonsen, Salkind, Solowejczyk, Birnbaum, Rottenberg, Sliosberg, Epstein i Singer. Referat inž. Temkina o Ukrajini. Najveća je nesreća za Židove u Ukrajini bila uvijek promjena vlasti. Nastup novih vlastodržaca bivao je svaki put popraćen groznim masakrima. Od toga nijesu bili Židovi poštedjeni ni pod boljševičkim režimom. Najstrašniji su bili izgredi zvjerskih banda Petljure i čitavog niza drugih generala. Potocima je tekla židovska krv. Nemoguće je ma samo i nabrojati sve grozote, koje su se počinjale na Zidovima. Iskasapljene utrobe, razmrskane glave, zlostavljene i obeščašćene žene i djevojke pred očima njihovih muževa i roditelja bili su svakodnevni prizori. Sasvim je pogrješan nazor, da su u Ukrajini uopšte vladale haotične prilike. Sve se to dešavalo sa znanjem oblasti, koje su mjestimice i same inscenovale po.grome. Pogromi su trajali u pojedinim mjestima po više dana, a završivali su se

kao kavav redoviti posao u 6 sati muzikom i pjevanjem. Nalažcni su Iješevi, koji su imali na sebi po 36 rana. Najstrašnija je duševna tortura sastojala u tome, što je bilo zabranjeno sahranjivanje übijenih žrtava. SrČaniji Židovi, koji bi se usudili pokopati svoju braću, bivali su smjesta übijeni. To se naročito dešavalo u zlokobnom mjestu Proskurowu. Parola je pogromističkih banda bila: Sveta Ukrajina, smrt Židovima! To su bili prvi pogromi, koji su se zbili još koncem 1918. 4 početkom 1919. godine i koji još nijesu bili tako strašni kao kasniji. Grozni su onda pogromi nastali u mjesecu aprilu, t. zv. aprilskl pogromi generala Stručka. .Četiri su mjesta tom prilikom potpuno poklana. U mnogim su se gradovima i „varošicama ponavljali pogromi više dana .po deset puta u razno doba. Radomysl je doživio jedan stalan neprekidan pogrom do posvemašnjog uništenja. Onda su izbili majski pogromi hetmana Grcgoriewa. To više nijesu bili pogromi, to je bio pravi pogromski orkan. Čitavo je ljeto harala, klala 1 palila pogromska rulja. 400 je mjesta palo žrtvom Oregorievljevih pogroma. Pita se; kako da se Židovi nisu mogli zaštititi pred tim dogadjajima? Razlog je u tome, što se u svim gradovima redovito prije pogroma oduzimalo Židovima sve oružje tako da je obrana od ogromne nadmoći bila jednostavno nemoguća. Dosad je poharano od pogroma 568 mjesta. Übijeno je 138.000 Židova. Nepregledan je broj bolesnih, potpuno je ruinirano 1,200.000 duša. Svota, koja je potrebna za pomoć, iznosi 400 milijuna dolara. Broj siročadi iznosi 120 do 150.000. Sav materijal, koji je Temkin podastro, zajedno sa dokumentima. prepisima zapovijedi itd. biti će objelodanjen u Crnoj knjizi na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku. (Svršit će se.)

Omladinski slet u Osijeku

Športske I gimnastičke vježbe. Velikom je napetošću sve očekivalo športske i gimnastičke vježbe židovskih gombalačkih i športskih društava. Mlada naša društva nastupiše prvi put, da se takmače jedno s drugim, te da na vježbalištu iznesu rezultat svoga rada. U kratko vrijeme, jedva godinu dana napornog rada, uz savladanje najvećih poteškoća, često neshvaćena, židovska je omladina ispunila nadu, koju smo u nju stavili. Tko je vidio nastup naših gombača, taj mora da vjeruje u fizičku i duševnu regeneraciju židovskoga naroda. Bila je to bez sumnje jedna od najvećih i najljepših manifestacija naše omladine, koja je jače i snažnije djelovala no svi poletni agitacijoni govori. Skladne vježbe, uz zvuk jevrejskih melodija, izvedene po vrsnim vježbačima i vježbačicama, ispunile su oduševljenjem gledaoce i ostavile trajni dojam. Pozitivni ovaj rad bit će i za pojedina društva i za pojedince novi i snažni podstrek na življi i intenzivniji rad. Znamo, da još mnogo toga valja uraditi, dok će se naša mlada društva podignuti na željenu visinu, a dobri materijal, koji smo ovdje vidjeli, jamstvo nara je, da će ustrajnim radom postići cilj.

BROJ 24.

>ŽIDQV« (HA.IHUDI)

3