Židov

va u Palestini učinila zadnji antisemitski pokušaj: pogrome. U San Remu su Wcizmann i Sokoknv dobili obećanje, da će se skinuti vojna uprava i da će se postaviti na čelo uprave Herbert Samuel. Dotle se nije mnogo moglo uraditi, ali nije bila to politika zatezanja, nego konstruktivnog uzdržavanja onog. što postoji. Sredstva smo morali nabavljati iz zemalja dobre valute. U takovoj situaciji nismo mogli u Palestini provesti ono, što ie bilo na artiji osigurano. Došao je veliki uspjeh, veći nego što su očekivali i optimiste medju nama. Ali time su pali svi izgovori, a unutarnja slabost ne bi se mogla prikriti političkim uspjehom. Izmedju nas i Palestine ne stoji sad niko Engleska i Savez naroda podupiru nas. Nikad nismo dosad bili u tako povoljnom položaju, ali podjedno nam se otvaraju sada i silne poteškoće: problemi praktičnoga rada. U tim problemima, u njihovu rješavanju cijonistička organizacija mora prednjačiti. Nekima će se činiti prevelik taj teret za naša ’edja. AH ako ci ionistička organizacija preda sve u nike židovskog naroda s riječima; Mi smo postigli politički rezultat, ostalo čhrie vi a da nijesmo sami mi cijoniste zabili u zemlju prvu lopatu, onda nije sigurno, kaki bi bio rezultat. Praktički problem leži u tome: u što kraće vrijeme smjestiti što više Židova u Palestini i time stvoriti podlogu za daljaii postepeni razvoj židovske Palestine. Prije smo mislili, da treba propaganda za useljivanje u Palestinu i njome smo postigli uspjeha, stvorili smo centre našega rada. ali ne više. Danas ne treba propagande za iseljivanje. Palestina neodoljivo privlači židovske mase, a Evropa ih goni. Stojimo pred silnom iseljeničkom bujicom. No te mase ne nose sa sobom danas gotovo ništa. Palestina je neobradjena. Mi nemamo druge Palestine osim one, koju tek valja obraditi: mi nemamo drugih ljudi osim istočno židovskih masa, koie nemaju ništa. U takovoj situaciji morali bismo očajati, kad nebismo vjerovali, da ćemo naći puta, koji će nas izvesti iz te situacije, Mi imamo pozicija u Palestini; one su se izdržavale novcem iz Amerike. Ali nakon što je Amerika do sada doprinijela malne sva sredstva za to. sada treba da zadobiju opet vjeru u ciionizam, uvjerenje, da nijesu oni jedini, koji sve daju, drugi ništa. U Palestini za sad nema novih radnih mogućnosti, a ljudi dolaze u nju. Iz početka, od marta do jula, dolazile su samo male grupe, bez naše potpore. Njih smo uposlili, ali ne u privredi, nego većim djelom u samoobrani. Sad nakon otvorenja granica velika ie navala haluca. Za njih treba naći radne zarade. Vjerujemo, da ćemo to stanje prebroditi i idućeg proljeća započeti s izgradnjom. No emigraciju valja tokom iduće godine privredno fundirati, onda će se u daljnjoj godini useliti trostruk broj useljenika. Samo time, ako se ljudima dade privredna mogućnost, otvorit će se polje većim transportima. Naši su planovi stručnjački pregledani i od engleske vlade odobreni. No nije hora sada igrati muziku budućnosti. Ako smo izveli dvogodišnji program, onda imamo Palestinu. Pitanje majoriteta u Palestini nije tek pitanje broja. Svi teoretski planovi

ne znače ništa bez praktičnog rada, a za nj treba sredstva. Tri su metode za namicanje sredstava: narodni zajam, poslovni kapitali i keren hajasod. Dok u Palestini nema sigurnosti za kamate, nije narodni zajam provediv. Dobit ćemo zajam, kad stvorimo u Palestini vrednote, koje pružaju sigurnosti. Palestina se ne če moći oporezovati za otplaćivanje zajma u svrhu gradnje židovske Palestine. U pogledu privatnih kapitalija mišljenja se razilaze. U jednome smo svi složni: Treba kontrola privatnog kapitala u Palestini. Ne trebamo kapitalizma, no trebamo kapital.' Ali za privatni kapital treba podloga za rentabilnost, jer bez nje postoji opasnost, da će se kapital povući, a novi ne će doći. Kapital traži od općenitosti promicanje; treba najprije zemlju pripremiti, da se privuče kapital. Ostaje K e r e n h a j a s o d. On je za nas zamjena za ono, što druge države prisilom državne vlasti imadu: porez, javne institucije i t. d. Trebat ćemo da stvaramo mnogo nerentabilnih institucija; barake za useljenike u lukama, stanove za radnike, bolnice i.t. d Fabrikant traži sigurnost za rentabilnost svoga posla, a ova se tereti, ako se privatna poduzeća moraju za te potrebe brinuti, prije no su stvorene pretpostave rentabilnosti. Te pretpostave ima da se stvore s pomoću Keren hajasoda. Uspije li Keren hajasod, onda je moguće već u idućoj godini osigurati radom židovsku Palestinu. Inače mogli bismo izgubiti, što već imamo. Uspije li Keren hajasod u centralnoj Evropi, onda ćemo moći nabaviti novaca u Americi i Engleskoj. Domala će Weizmann s ministrom Sir Alfred Mondom u Palestini, a kašnje će na agitaciju u Ameriku. Uspjet će ako mi učinimo svoju dužnost. Keren hajasod prvi je pokušaj stvaranja jednog općeg židovskog fonda. Ali u statutu će se osigurati, da će novac u Palestini upotrijebiti onako, kako to hoće cijonistička organizacija. Ujedno će se u statutu naglasiti, da je to opći židovski fond. U pogledu propagande ističe g. Hermann, da će se stvoriti jedan centralni odbor Keren hajasoda, kojemu će biti uz cijoniste, medju ostalim Lorda Rotschilđa, članovi necijoniste, koji nam blizu stoje, tako ministar Sir Alfred Mond. U raznim zemljama bit će cijonistički radni odbori. Nastoji se oko obrazovanja naročitih odbora, u kojima će biti predstavnici židovskog kulturnog i ekonomskog svijeta, tako u Njemačkoj učenjaci Wassermann i Einstein i Walter Rathenau. No prije svega treba da izvrše svoju dužnost cijoniste. Dok mi nijesmo svoje učinili, ne možemo pristupiti ostalim Židovima. Nakon ovog temeljitog i iscrpivog prikaza razvila se diskusija, u kojoj su učestvovali gg. Juda B r a n d e i s, Dr. Werber i Dr. Li cht, a g. Leo Hermann dao je neka potanja razjašnjenja. « U večer istoga dana održala se opća skupština u dvorani »Kola«, koja je bila dupkom puna. Iza pozdrava dra. LLchta

u ime R. O. uzeo je riječ g. Leo Hermann, te ie u jednosatnom govoru dao pregled položaja i mogućnosti u Palestini. U glavnom se prikaz u skupštini sudara s onim u konferenciji. Govornik nam je u primjeru Jugoslavije predočio, s kojim je poteškoćama skopčano gradjenje države. Koliko je to teže narodu bez teritorijaDojako smo govorili o nadama i o budućnosti. Sad stojimo pred ostvarenjem. Dojako je naš rad bio propaganda za nas i u nama. mi smo se bavili sabiranjem sila u židovstvu, a podjedno smo razlučili židovstvo, što je bilo dobro, e da odpadne nezdravi dio. Tako se pripravljalo za odlučni čas. Dok smo mi u dijaspori tako radili, malena je četa na tlu otaca podigla primjer, da se može: da ide. ako hoćemo. Došao je rat. Mi smo ga najmanje htjeli, a najviše smo trpjeli. Kao narod nijesmo dobili ništa, a kao ljudi izgubili smo sve, ako nam ideali ne izadju čisti iz krvi. Za nas je jedino izbavljenje okupljanje svih snaga naroda i domaja u Palestini. I nije to samo za našu budućnost, nego i da svijetu damo najbolje iz naše duše. U vrijeme, dok se oružjem voievalo. mi smo imali da postignemo svoj cilj ne oružjem nego političkim sredstvima. uvjeravanjem i zahtijevanjem. Uspjeli smo, jer smo postavili zahtjev za tisućljetno pravo. Rekli smo svijetu: Nema mira bez udovolienja našim zahtjevima, svijet se ne stvaralačke snage naroda od £|j;rnaest miljuna. Govornik na to razlaže predhistorijat Balfourove deklaracije i arapsku agitaciju protiv cijonizma, podupiranu vojnom upravom u Palestini. Upozoruje na razliku pogroma u Evropi i onih u Palestini prije San Rema. Dok su u Evropi pasivno snašali pogrome, u Palestini su se 1 školska djeca i žene borile protiv pogromista. Dok se u Palestini odigravaju pogromi, ide VVeizmann iz Palestine u San Remo. Postigli smo imenovanje Herberta Samuela, on je za cijonistu odgojen tek za vrijeme rata, ali je možda najbolji cijonista. Nastupio je treći, odlučni perijod. Ulazimo u nj u predznaku goleme skupštine u londonskom Albert Halu, u kome su govorili najbolji muževi suvremene Engleske. Sad se više ne moramo boriti, već samo raditi. Palestina je, pošto su Arapi shvatili poruku manđatarne vlasti, danas najmirnija zemlja. Za nas nema više izgovora. Valja nam graditi u zemlji, u kojoj stojimo samo jednom nogom. Ta zadaća mora sutra već započeti. Valja nam u najkraće vrijeme naseliti na privredno zdravoj podlozi što više ljudi, privrednu zdravu srčiku, a poteškoće če bivati od godine do godine manje. U proljeće počinje odlučna faza rada. Imigracija je slobodna. U idućoj godini naseli* će se oko 16.000 produktivnih sila, dakle s porodicama 30 do 50.000. Slijedeće godine može se onda naseliti trostruk broj. Da se to izvede, potrebna je saradnja cijelog naroda, e da se stvori fond od 25.000.000 funti ster., Keren hajasod. Govornik svršava dubokim apelom na snagu požrtvovnosti židovstva. Skupština je pod jakim dojmom razlaganja srdačno povladjivala govorniku. Nakon što je g. St e r n upravio apel na skupštinu, da svaki izvrši svoju

BROJ 26.

»ŽIDOV« fHAJHUDI

3