Židov

ŽIDOV

IGI^ISZA-PnWVZiDOVST\AI

Halucim polaze...

Priliči, da im se kažu jednostavne rij«>či, tim mladim Ijudma i djevojkama. Ko ih je vidio na polju gdje rade, na travi gdje polegoše /a odmora u suton, juenamiještani, u neprilici, što ih se, kad siju, kopaju, oru ili kuhaju, gleda s nekim počitanjem, koje stvara distancije između njih i onih, što gledaju; ko ih je slušao, kad za učiteljem jevrejskog jezika, koga osjećaju kao jednoga od svojih, kao djeca opetuju u koru rečenicu po rečenicu ; bamizrah ola hašemc-š ... i tako dalje ... ; ko ih je slušao svježe, priprosto, sunčano vedro gdje pjevaju jevrejske pjesme: i sjetne i žive, i pune patosa i obijesne: lomu teško dolaze velike riječi sad, kad polaze. Oni su spremni. II ovo godinu dana rada, što sai se pripravljali za Erec Izrael, njihova su pleća postala široka, a mišići jaki; od sunca i vjetra lice im je opaljeno; crvene čarape halucot oživIjuju smeđe-sivu zemlju i travu, kud hodaju ponešto teškim, ponešto težačkim korakom. Svuda vedrina; svuda jedna prirodna, potpuna predanost radu i halucskom životu. Tu više ne pristaje, da se govori o požrtvovnosti, o zanešenjaštvu; u njih nema više svijesti, kao da je nešto veliko u njihovoj odluci. Tek gledalac to sve osjeća; odatle distanci ja između njega i njih; između sređenih, smirenih, svijetlih u duši priprostoj i gledalaca, kojemu sa zadahom zemlje, u kojoj oni stoje, dolazi i dah nečega herojskoga. Zato ne vole halucim i halucot suviše posjeta iz varoši; osjećaju se ponešto sputani u svojoj unutrašnjoj slobodi izloženi pogledima, koji su neslobodni, puni pitanja. Pred godinu dana to su još bili studenti, trgovački namještenici, kćeri iz dobrih obitelji. Iz atmosfere kavane, salona, društvenih sijela oni su izašli na oranicu, u baštu, u štalu. Slamnjače su im ležaji; cipele pokadšto poderane; hrana priprosta, jednolika, ali kuhaju je halucot. Isprva oni su se borili svaki sam sobom i zemljom, koja se opirala njihovu slabome mišićja. Trajalo je vremena, dok su se snašli izmedju se; danas su braća i sestre po tome, što ove rijeci ne znače za njih ni više ni manje no što one kažu. Imali su se boriti s nerazumijevanjem, s tutorisanjem bez ljubavi. Ali danas su potpuno spremni. Ot-

palo je sve, sto ih je vezalo s tama* prethalucskoga života. Tu više nema ništa bolesno, problemsko. Gledaj im u oci, motri im kretnje, slušaj kad govore, (a govore malo) kad pjevaju, kad rade, kad leže i najveoma: čuj, kako umiju da se smiju: i sam bivaš smiren; u disonantne strune tvoga srca ulazi sređenost, harmonija. Ne znam kako bih pravo prikazao, koliko je tu topla zdravlja. Srašteni sa božjim tlom, pregrijani božjim suncem, provjetreni božjim vjetrom oni su postali istinski cjeloviti, jednoviti, neraskidani, dobri u najetskijem smislu te riječi. Vode Ii oni računa o tome, da su Židovi? Ta to njima nije više pitanje ni dokazivanje; to je fakt u predosjecanju pijonirstva « Erec Tsraeiu, Pijonirstvo to zovemo mi; oni i ne osjećaju to da jesu. Čemu njima još patos rijeci? Oni znaju samo za jedan patos: patos čina i djela. ' Koliko je velika i čista iskonska duša moga naroda, kad je nakon dvije tisuće godina galnta izvela ovu obnovu koljena! * * * Strukovnjaci će za cijelo imati što šta da prigovore izobrazbi naših prvih halucim i halucot, koji ovih dana polaze. Ali mi znamo, da su potpuno spremni. Minula je nekako baš godina dana, otkako su poginuli halucim i halucot braneći malu koloniju u Palestini. Polazi zamjena ... I ove će djevojke i momci biti spremili na svaki čin i svaku žrtvu; oko njih mi ćemo plesti legende tkivom naših srdaca, dok oni budu gradili život svoga naroda. Oni će graditi ceste, lomiti kamenje u kamenolomima, saditi šume. kopati i orati, graditi kanale, spavati pod čadorima. Hoće li im mnogi među nama zavidati taj oskudan, težak život! Ja ne znam. Ali to znam. da oni nama ne će zavidati. Oni će, oslobođenih duša, prijo nego tvrdo usnu, od čadora. do čadora pjevati pjesme slobode, koje će biti u njima pobjedonosne i jake. Ja znam; oni nikad, nikad ne će podleći! Jači od sviju, koje ostavljaju ovdje, oni polaze. Sa sobom nose jedino svoje blago: golemi osjećaj sreće. Nakon dvije tisuće godina oni se vraćaju kući sa slikama davnih dana u srcima, dana, koji su

snivali sanjarskim čežnjama, e da uskrsnu u djelu haluca. Lopate, kose, turpije, nakovnji, sjekire, pile njihova su bojna oprema. Hoće da rade i ništa drugo. Ništa drugo! Ali oni će nam osvojiti zemlju! A mi ćemo se. gdjegod nas bilo, osjećajima svojima poredati u špalir i ostaviti širok drum njima, koji polaze kući. U počast ćemo spustiti modro bijele barjake i doviknuti im: Šalom überaha! A kane Ii kome koja suza iz duše, potresene ljepotom časa, kad oni sa vedrim smiješkom budu prolazili između nas prema Istoku bamizrah ola. hašemeš! nek je pusti, da klizne u prah, koji gaze noge naših halucim i halucot, neka zatomi sjetu i neka mu zasja oko od odraza velike sreće, što sjaji na opaljenim obrazima haluca, koji polaze kući. - ■

Aleksandar Ucfat.

Naš narod medju narodima

Kad su'se u nedavnoj prošlosti svi narodi svijeta, ne izuzev ni egzotične narode najudaljenijih krajeva svijeta, sastali na vijećanje u Žene vi, tek židovski narod nije bio ondje zastupan. Na zboru lige Naroda održali su se plamen! govori o pokoljima Armenaca. Znameniti virtuoz na klaviru, Paderevski govorio je u ime Poljske vrlo zvučnim riječima o suzbijanju tifusa u istočnoj Evropi. U velike je slavio ljudski solidaritet i pitao, ne podrhtava li srce čovječanstva kad ugleda bijedu, koju širi pjegavac u istočnoj Evropi? Duboko ožalošćena srca tražili su za stupnici Poljske s ostalim zastupnicima naroda sredstva i putove, da dokrajče progone Armenaca. Odaslala se bitna komisija za suzbijanje tifusa. Židovski narod, o kojemu se tvrdi, da vlada javnim mnijenjem po novinstvu, da sam ima moćno novinstvo, nije imao u Vijeću Naroda zagovornika. Nije nikoga bilo ondje, koji bi pred sakupljenim narodima svijeta iz najudaljenijih krajeva, gdje ima malo Židova i gdje ne postoji židovsko pitanje, no boji su sigurno bili duboko ganuti platnenim govorima sjajnih evropskih govornika o ljudskom solidaritetu iznio sliku grozne bijede, besprimjer-

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB, ILICA BROJ 3i Hl. KAT- § ======= RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. ?

GOD V.

ZAGREB t. maja IS2i 23. nišana 5681

PRETPLATA : GODIŠNJE K 120, POLUOOD. K 60, ĆETVRTOOD K 30, POJEDINI 8R.4 K. = IZLAZI TRI PUT MJESEČNO. S

BROJ 14.