Židov

Cijeniš tička stvar ne unapredjuje se uspjehom jednoga dana, već neumornim stvarnim radom. Energija, koju traži jedan čas nestnije da dodje iz očajnosti, ona treba radosni čin ljudi, koji su uvjereni- o nerazorivosti. cijonističke stvari. U savezu s tirnp govorio je g. Blumenkold o nuždi, da spoznaju pravoga stanja cijoništičkoga pokreta učinimo bazom svoga rada. Na sve ove govore odgovorio je Nahum Sokolov: Moje gospodje i gospodo, cijonisiički kongres je iza nas. Sada polazimo sa rezolucijama kongresa u svijet, da ih obratimo u djelo. Pravo ima dr. Levin kad veli da ovoj skupštini nije svrha da služi kultu osoba. To bi sa zahvalom otklonio. Nu imam dojam, da nitko od Vas ne smaira ovu skupštinu čašćenjem moje osobe. Ja sam u ovom času za Vas zastupnik jedne ideje pretstavnik jedne organizacije. Ne častite mene, već ideju, u čije se pobornike s ponosom übrajam. Htio bih da ovdje citiram jednu dobru židovsku riječ; »Pomozite mu, kada klone pod teretom!. Gotovo da ne klonem pod teretom komplimenata dobro mišljenih, duboko prećeranih, koji su upravljeni na moju adresu, ja ću Vam jednako s jednakim platiti. Ne bi ni meni ni mojim drugovima bilo moguće da štogod postignemo, kad našem radu ne bi bio prethodio rad, što ste ga Vi stvorili. Vi cijonisti Berlina, cijonisti Njemačke, Vi cijonistička omladino Njemačke, koju u svim zemljama navadjamo primjerom. Čestitam Vam na Vašem radur, na Vašem oduševljenju i požrtvovnosti. Medju Vama sam i čini mi se kao san. Još'pred tri, četiri, pet godina ne bi bio to slutio. To mi je dokazom, da je cijonizam jači od moloha svjetskog rata i da smo sada uže sjedinjeni, no što su nas druge prilike mogie da rastave. A sada - jedna riječ o uspjesima. Kad se postizavaju uspjesi a ja neću da budem tako čedan i neću poreći da smo postigli političkih uspjeha onda treba uviiek na to paziti, kojim metodama imamo da zahvalimo ove uspjehe. To nije samo, istorijsko razmatranje, već ovo neka bude i putokaz za dalnje djelovanje. Naši politički uspjesi sastoje se, kako je svim cijonistima poznato, u tome, oko česa .smo u nizu godina nastojali i što smo postigli; Medjunarodno priznanje i medjunarodna potvrda našeg ideala, narodne domaje u Palestini. S lime stoje u vezi imena našeg predsjednika dra. Hajima Weizijianna i moje malenkosti. Kod ove zgode hhO bih da se sjetim i jednog dragog, nezaboravnog imena, dra. Členova, koji nam je pomagao u prvom perijodu našeg rada. Nijesu to diplomati po zanimanju, koji su postigli ove uspjehe. Mi smo sa vlastodržcima svijeta govorili riječima poštenih ljudi. Ima u Engleskoj hiljade Zidova, koji su uplivniji i poznatiji od Weizmanna, koji je rodom iz Pinska. A u Parizu, centru sviju židovskih kapaciteta, bila je to moja malenkost. Medju svim tim ljudima pojavlja se jedan strani Židov, koji može samo da se legitimiše literarnom karijerom na hebrejskom jeziku na evropskom istoku. To je sve, što sam nosio u mojem tornistru, masšalski štap jednog evropskog diplomate nijesam nikad nosio u svom kovčegu. Mi smo učenici prvog židovskog političara, Theodora Herzla. Ne bi mogao reći, da sam sjedio do njegovih no-

gu. Sjedio sam mnogo ranije do nogu gdjekojeg rabina u Poljskoj. Nu uznastojao sam, da u ono malo godina, što smo imali prilike da uz Herzla radimo, proniknem u njegov duh. Govorili smo diplomatima svijeta u ime židovskog naroda i Cijonističke Organizacije. Govorili smo riječima nacionalnog cijonizma, riječima nacijonalne ideje. Svijet je htio prije, a još više za vrijeme rata da se nacionalno uredi. Htio je da dovede što više u sklad političku geografiju sa nacijonalnom etnografijom.* Stoga smo si, kad su narodi sa svojim zahtjevima stupili pred areopag vlasti, rekli, da je i za nas došao čas.. Ne ćemo li se sada javiti, onda će naša potraživanja potpasti pod zastaru. Mi smo dakle zatražili našu staru domaju. Na to nam se reklo; Mi smo odlučili, da uspostavimo narodnu samostalnost naroda, koji su je izgubili prije jednog stoljeća, ali Vaša je stvar odveć stara. Vama je učinjena nepravda pred 2000 godina, tako historički ne možemo biti. Naš je odgovor bio: Mi imamo jače pravo, nego narodi, koji unatrag sto godina trpe pod gubitkom svoje samostalnosti, jer mi trpimo već kroz 2000 godina. Odgovoriše nam, da se politika ravna po analogijama i činjenicama. Iznijeli smo primjer Grčke. Rekoše nam: Ta Židovi ni nijesu u Palestini. Na to smo odgovorli: Nijesu ni Grci bili u Grčkoj. Prodjite istoriju, pa ćete vidjeti, da je zemlja, šio je danas nastavaju Grci, bila napučena od raznih plemena, koja su malo po malo počeli prianjati Grcima. Tako je pitanje ‘domovinske Palestine u uskoj vezi sa židovskim narodom na cijeloj zemlji. Dalje govori o pravima narodnih manjina. Tražili smo prava manjine za Židove u zemljama, gdje živu u velikim masama. Ovomu je zahtjevu predbježno na p a*p i r u udovoljeno. 1 drugim su manjinama priznata minoriteina prava. Ali nema manjine, koja ne bi negdje u svijetu tvorila većinu. Garancija minoritetnih prava ima šarao u toliko vrijednost, u koliko je istodobno ovaj narodni elemenat u bilo kojoj zemlji svijeta koncentriran i pretstavlja vđćinu. Stoga postoji duboka logička vez| izmedju diaspore i Palestine. Židovski narod hoće da se vrati u Palestinu, židovstvo imat će u Palestini svoj centar. Otvoreno smo i pošteno iznijeli, što tražimo za Palestinu, a što za diasporu. Postalo je činjenicom; stupili smo u stadij narodnog života, u svijetu smo poznati židovski narod za koji se gradi dom u Palestini. • Počeli smo već gradnjom. Ako već sad pitate, kako ćemo ga graditi i koliko će stojati, ne bih mogao na ta pitanja odgovoriti. Zato ćemo imati financijere, jer bez njih neide. No nesmijemo se već unapred postaviti samo na to stajalište računa. Cesto se moraju zaboraviti brojke i baciti se na veliku stvar. Mi, židovski narod, na život i smrt smo sdruženi s tom stvari. Moramo da gradimo za židovski narod narodnu domaju, i tu nema više računanja. Svaki Židov mora da se založi cijelom svojom osobnošću, svom svojom snagom, to je na|e bogatstvo. Drugo će samo od sebe doći. Politički uspjesi su samo početak, početak rada, koji sad moramo svom energijom izvršiti. Mandat još nije rektificiran. Dopuštam, da je nedostatan, ali mi moramo da ispunimo te nedostatke. Moramo se pobrinuti, da se mandat tako interpretira, kako će to najbolje biti po nas. Slobodno, ne imigriranje, već rapar-

niiranje mora da je izvrši. Ne u provokatornoj formi, već korak po korak morat ćemo da osvojimo Palestinu. Uvjeren sam, da će Palestina za nekoliko godina biti naša i nacfcim se, da ćemo mi svi, koji smo ovdje prisutni doživjeti, da u Palestini vidimo novo uskrsli svijet. Pijoniri, koje sad tamo vidimo, -to je povratak židovskog naroda u f rec Jisrael Radom dobit ćemo Palestinu, nc osvojiti, već dobiti ne samo za nas, već za cijelo čovječanstvo i učinii ćemo zlatni jeruzalim opet žarištem svijeta. Svoj govor završio je ovim riječima: Molim Vas nosite ovu vijest u židovski narod. Dobili smo u ime židovskoga naroda i za židovski narod Palestinu, na nama je da u Palestini osnujemo narodnu domaju, što hoću da vidim kod Vas, je oduševljenje. Pred Jom Kipurom smo. Sjećam se riječi, koju je navodno izustio rabi ’ čudotvorac, prije no što je na Kol Nidre pošao u školu. Došao je i našao je sve ljude u dubokoj pobožnosti. Gorile su velike voštanice i sve po pravilu bilo priredjeno za Kol Nidre. Ali on je osjećao, da nešto fali i rekao je; »Vatre nema!« I kad je to rekao širila sc toplina u školi i prodrla je srca svih pobožnika. Hoću li i ja biti rabi čudotvorac? , Nakon što se sleglo odobravanje tražila je skupština, da i Jabotynski govori. Jabotinski rekao je medju ostalim; »Oduševljenje ima samo vrijednost, ako je u stanju, da se pretvori u čovječju energiju, u energiju, koja dnevno napred kroči, pa ako joj taj l|prak ne uspije, nastoji da ga sutra po•novi, mora to bili energija, koja se pretvara u stvaralački čin. Naša parola mora da bude; Rad u Palestini, zlato u galutu, krv, ako je potrebno, da doprinosimo zadnju žrtvu. To je, držim, smisao današnje skupštine, i poticaj, s kojim ostavljamo Berlin. Berlin bio je uvijek uzor dobre organizacije, a organizacija sastoji u tome da se stvaraju činjenice. Podjite dalje na tom putu tad će se s pravom moći reći. da je ta skupština bila veiik korak naprijed. Nakon toga primljena je rezolucija, u kojoj se izrazuje Nahumu Sokolowu hvala za njegov rad, za priznanje historijskih prava židovskoga naroda. Obnavlja se zakletva, da će se sve sile napregnuti da se omogući izgradnja Erec Jisraela. U spoznaji da je izgradnja Palestine centralni problem židovske sadašnjosti pozivlje se svaki Židov, da požrtvovno učestvuje u tom radu. Napuštena optužba protiv rabina ti a. Ld\na. Prema vijesti budimpeštanskog *Nyolcz onii ujsag* odustat će državno odvjetništvo od optužbe protiv segedinskog nadrabina dra. Imanuela L b \v a radi veleizdaje, koju je podigla na temelju poznate provokacije Hollossy-a. Židovstvo cijeloga svijeta s veseljem se primiti ovu vijest, kojom se za•vršuje ova afera. Litavska dopušta prolaz ruskih emigranata. litavski miuistarsk i savjet bavio se na svojoj sjednici od 3. oktobra molbom Egzekutive židovske svjetske pripomoćne konferencije radi dopuštenja proputovanja židovskih emigranata kroz Litavsku, koji žele da iz Rusije putuju u Ameriku. Ministarsko vijeće zaključilo je, da emigranti mogu tri mjeseca ostaci u Litavskoj da udovolje svim forpialitetima pod tivjetom, da Egzekutiva židovske svjetske pripomoćne konferencije jamči, da se eipi-

»ŽIDOV* (HAJHUĐI)

BROJ 33.