Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA FITANTA ŽIDOVSTVA

Mjesnim organizacijama!

Egzekutiva Cijonističke Organizacije priposlala nam je poziv za provedenje ovogodišnje šekelske akcije, kojoj valja odmah pristupiti. Upravljamo stoga na sve mjesne organizacije apel, da smjesta pristupe provedenju šekelske kampanje. Sekelska akcija u ovoj kongresnoj godini treba da stoji u znaku palestinskog mandata i Jewish Agencv-a. Rezullat ove naše akcije je manifestacija naše volje za obnovom naše narodne domaje, a ujedno i realna podloga naše organizacije, dokaz njezine snage i veličine. Šeket ustanovljen je po Egzekutivi sa 10 dinara. Uz šekel valja odmah übrati i prinos za zemaljsku organizaciju u iznosu od najmanje 30 dinara. Ne zenemarujte svoje dužnosti prema zemaljskoj organizaciji, već joj stavite na raspolaganje ona sredstva, koja ste joj sami odobrili na Saveznom Vijeću, da uzmogne izvršiti obveze, što ih je na se preuzela. Sumišljenici! Brinite se, da ovaj poziv naidje na doličan odziv. Pristupite radu s onom ljubavi, koja je izražaj vaše čežnje za preporodom naroda i zemlje, onim poletom, što vam ga daje svijest, da ste nosioci stvaralačke obnovite misli u židovstvu! Zagreb, u mjesecu kolovozu 5683. SAVEZ CIJONISTA JUGOSLAVIJE. RADNI ODBOR. Dr. A. Singer v. r. Dr. A. Licht v. r. tajnik. predsjednik. David Spitzer, povjerenik za šekelsku akciju.

Refleksije na Hanuku 1913.—1922.

1913.; Koliko smo ostarili! Koliko smo osiromašili! Sto nam je još Manuka? Ta mi već nemamo nikakove duševne veze sa danima Makabejaca! I pored cijonizma! I pored mnogobrojnih obligatnih uvodnika, feljtona i legenda u vaskolikoj židovskoj štampi i mnogobrojnih makabejsk h svečanosti i hanuKazabava sa plesom do zore. U mračnim zidinama geta Zidovi su još znali, da se vesele u danima Hanuke. Znali su zaboravljati svakodnevne sitne brige, znali su uroniti u prošlost, znali su vjerovati i nadati se. Zato su i znali pjevati pred sitnim svjećicama, koje su godimice donasali u kuću vedrinu, toplotu i čistotu. Kad su svojoj djeci pripovijedali o nisim veniflaot roditelji

svoje domove. Svaki je baal habajit posvesu pobožno slušali i gutali svaku riječ o davnoj lijepoj prošlosli koja bi jednom možda ipak opel mogla postali sadašnjicom. U ono vrijeme bio je lo provi hanukat habajil, Židovi su se povukli u svoje kuće i posvetili su svoje domove. Svaki je baal habajili posvetio svoju kuću, a ia je posveta bila u tome, da su sva srca udarala jednim laktom i da su bila sposobna i željna, da se uzdignu i posvete. Čovjek je bio lijep i dobar, čovjek je bio svet. tianuka bila je )om-Kipur u vedrom izdanju. Nu otkad je Hanuka izašla na ulicu, otkada je na programu cijele židovske štampe i svih židovskih društava, odonda je Hainuka barem na Zapadu’— izgubila sav svoj čar i svu svoju intimnost. Da, mi se zabavljamo na Hanuku! Zabavljamo se! Ali kako se zabavljamo? Kad se najviše mučimo, da tim priredbama udarimo što židovskiji biljeg, dodajemo najočitije dokumente, koliko smoasimilovani. I obmanjujemo se sami cijeneći manifestacijama naše jake nacijonalne svijesti naše priredbe, koje u istinu odaju našu golotinju i naše neimašivo na pravim židovskim vrednotama, sadržajima i oblicima. Ked je riječ poslala frazom, koju usia govore, a srce ne čuje, kad je naše židovstvo otišlo u širinu, mjesto u dubinu, kad smo izgubili Boga i Hanuku i sposobnost, da se oduševljavamo i posvetimo, da vjerujemo i da se radujemo sve je to došlo u isti čas —, onda smo postali stari, ch, tako stari. Židovsko se deblo suši red bujice prividnog pomladjivanja. I cijonizam, naša zadnja nada ili moda? se suši i stara. Tako rano! Nema novih ideja, nema novih ljudi, nema > >!eta, nema snage. Vrtimo se uvijek u istom krugu i ostajemo na istom mjestu. Jedva edvice prikupljamo kroz godinu dana nekoliko stotina hiljada franaka. S tom svotom i tako hoćemo da riješimo židovski problem! To je zar makabejski? Zar je t o tempo, zar je t o način? Tko smije kazali, da još vjeru e u Geulu? A Juda Makabi? Ja vjerujem, da ga je bilo. 1 vjerujem, da je učinio, što je učinio. Jer da ga nije bilo, zar bi bilo nas? Ali ja ne vjerujem, da još ima Jude Makabija i ne vjerujem da će ga bili. Jer kad bi ga bilo. mi u njega ne bi vjerovali i ne bi mu dali naših mišica, ni naše volje, ni naše ljubavi. Smijali bi mu se: utopista! I prekoravali bi ga: što si došao, da nas smetaš, nije Ii nam i tako već dosta zlo? Od toga je puklo veliko Herzlovo, srce. Ova generacija više ne može da rgdi Judu Makabija. Ona je sterilna. Pošla je da lula u pustinji i možda će sva da izgine u njoj. Znam, da će jednog dana osje’iti veliku čežnju za Cijenom. Nu hoće li još imati snage za povratak r hoće li još moći naći puta natrag? Luda misao, zar Juda Hamahbi mora daše rodi baš u našim redovima? Nije li i Mojsije došao k nama izvana, iz misirskih kraljevskih dvorova? Da netko izvana dođe k nama i da nam kaže: ajde, da vas povedem kući, da častite vaše hramove i da posvetite vaše kuće! Možda bi njemu uspjelo, da otopi led sa naših srdaca, i da nam ulije nove nade, vjere, volje i snage. Nu tko bi k nama, k nama došao izvana? Možda koji fantasta ili špekulant, ne nikada jedan Golijat uma i srca. Golijat bio je uvijek protiv Davida. uvijek. Zaludu sve, posušili smo se i ostarili. Nema Jude Hamahbja i nema Hanukat habajit bacijon, nema Thijat haarec, jer nema Thijat haam. Am Jisrael, l’an? 1914.: Opet jedna godina od Hanuke do llanuke: Jedna godina! Zar zbilja samo jedna godina? Zar je to isti svijet. Zar su to isti ljudi kao pred godinu dana? Na s arom kontinentu teče krv, krv, potoci, rijeke, mora, okeani krvi! Sve se natječe, tko će brze, tko će više krvi proliti, i svi se bore u ime Boga, svi s bore za Istinu, za Pravicu, za Slobodu Jedna neprestana svečanost, lepršanje zastava, bakljadc, glazba, svaki dan nove, goleme, odlučne pobjede nad neprijateljem čovječanstva nad čovječanstvom, koje dnevno na tisuće pogiba od bajuneta, teneta i otrovnih plinova, od zime, gladi i kužnih bolesti. I Zidovi se bore. Na svim frontama počinjaju čudesa. Rroljevaju krv, übijaju brata, übijaju čovjeka, kojega ne vide i ne poznaju Zidovi übijaju! Zašto? Za koga? Za domovinu! Nema sumnje, bilo je i loga nebrojeno puta. Ali übijati, Židov übija?! Zašto? Zašto? Da se uništi bajka o kukavičluku i bojnoj nesposobnosti Zidova! Svatko se predstavnikom židovstva, na svakome te, da uspostavi čast židovstva, da dokaže, da Makabejaca još uvijek nije nestalo u Zidova. Kad će se to krvavo kolo svrš.ti, i kako će se svršili? Tko će se vratiti i kako će se vratiti? Mi jihje, umi jamu}? Om vani nj ne znadu, da je opet Hanuka. Tko će, gledajućr smrti u oči, na to misliti? Tim više misle om, šio su ostali kod kuće, kojima odoše najbolji, najsnažniji; otac, brat, sin, hranitelj. Pred godinu dana svi su još b.li zajedno. Bili bi lako lijepo mogli slaviti Hanuku. I bili bi je slavili, da su znali, što će doći i da su imali vremena i smisla za jednu sitnu kućnu i narodnu slavu. Nu ako Bog dade zdravija i života, ako se svi povrate zar bi to bio rat, kad bi se svi mogli povratiti? onda ćemo da slavimo Hanuku. Ne ćemo više bili lako blazirani i ne ćemo se više istrošiti u vječitom bijegu za Mamonom. U životu, ako će da ima smisla, mora bili i Hanuke. Nu tko će danas da slavi Hanuku? Tko može, da je slavi? Ne treba paliti svijećica, gdje nema posvete, gdje nema svetosti, gdje nema Šehine, gdje se sistematski prolijeva

GOD. VI.

u gotovom.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB, ILICA BROJ 31 111. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB, 15 decembra 1922. -» 25. kisleva 5683.

PRETPLATA: GODIŠNJE K 240. POLUGOD. K 120, CETVRTGOD K 60, POJEDINI BROJ K 6.- IZLAZI JJVAKOO PETKA.

BKOI 53.