Židov
dokrajčiti, ako treba da i nadalje opstoji cijonislička organizacija i da izvrši goleme svoje zadaće, i ako hoće da zadrži pravo i nadalje pred svijetom zastupati židovski narod. Najbliži cilj svih naših prijatelja mora da je znatno povišenje broja šekel-platilaca. Za poznavaoca židovskih prilika nije tajna, da je broj onih, koji hoće narodnu domaju u Palestini i koji su potpuno saglasni s nastojanjima cijonističkog pokreta, mnogo veći no broj onih, koji plaćaju šekel. Gdje god su židovske narodne mase imale prilike da javno izraze svoje stajalište prama cijonističkim pitanjima, kod glasovanja i peticija za vrijeme rata, kod izbora za židovske zemaljske kongrese, narodna vijeća i općine, kod izbora za perlamenat u istočno evropskim zemljama kod svih tih prilika pokazalo se, koliko je neizmjernih energija latentno u židovskome narodu i kako je velika masa onih, koji su za cijonističku misao. Ovima se pridružuje još cijela armija naše omladine, koja uslijed svoje doba nije došla u obzir kod ovih brojanja. Ima li ljepše i zahvalnije zadaće za vodje cijonističkih saveza no da predobije ove članove naroda, da plate šekel ida ih sklone na priključak našem narodnom pokretu? Tako bi se zahvatile mnoge energije, koje se dosad nijesu iskoristile i stavile ih u službu cijonizma. Cijonizam nije nikakova partija, koja svojim privrženicima propisuje uzan program, on je što više sabiranje naroda, koji se nalazi na putu, i u njegovim redovima imade mjesta za svakoga, kome je sveta budućnost našega natoda u Palestini. Broj ovih Židova nadilazi milijune, i zavisi samo o našim prijateljima u pojedinim zemljama, da im utru put u naš pokret. Taj je put šekel. Treba da tražimo, ne samo raširen je šekela, već i reformu šekelske uredbe. Način, kojim se dosad prodavali šekalim bio je, bez obzira na nekoliko izuzetaka, obično bez sistema. Samo lako može da se tumači, da rezultat šekelskih akcija u većini zemalja pokazuje vrlo nejednaki razvoj. Možemo mimo ustvrditi, da tome nije razlog možda privremeno odvraćanje židovskih masa od cijonizma, već da se razlog ima tražiti u nedostatnoj organizaciji šekelskih akcija. Jedan pokret kao stoje naš ne smije vanjskome svi-
jelu pružah sliku. ovakove nestalnosti. Shvaćajuć važnost ovoga rada, morat će naši prijatelji nastojati da sistematskim i upornim radom osiguraju neprekidni porast broja onih koji plaćaju šekel. Vanjski uspjesi cijomzma i položaj, sto si ga je pravno i moralno osvojio u svijetu, sile nas, više no ikada, da mislimo na nutarnje ojačanje naše organizacije. Svjetska organizacija i zemaljski zasebni savezi moraju nastojati da učvrste temelj, na kojem stoji njihova gradnja. Taj temelj je šekel. Ako je njegov broj stabilan, ako nije izvrgnut promjeni, ako se neko brine, da pored novih platilaca šekela i stari ispune od godine do godine svoju primitivnu dužnost, tad će laj narodno odgojni red stvorili čvrstu i pouzdanu podlogu, na koju će se u svome radu moći osloniti svjetska organizacija i pojedini savpzi. Ako ćemo to postići, dobit će naš pokret organizatornu snagu, koju od njega očekuje svijet i židovski narod, a bez koje ne bi mogao da udovolji velikim svojim zadaćama. Organizacija, koja se ovakovim radom kroz nekoliko godina izgradjuje, postat će centar snage, iz kog će moći crpsti novih energija naši financijalni instituti kao Keren Hajesod, a naročito Palestina. Dužnost je vodja pojedinih saveza i aktivnih saradnika da vrše ovaj rad. Neka se nitko ne smatra prevelikim za laj rad. Kako god taj rad izgleda primitivan, zavisi o njemu budućnost i veličina našega pokreta.
Feuilleton
JEVREJSKI JEZIK U SVOM KULTURNOHISTORIJSKOM RAZVOJU. Piše dr. M. Margel. 111. Uporedni razvoj tehničkih značenja u jevrejskom i babilonsko-asirskom jeziku svjedoči nesumnjivo o visokoj starosti jevrejskoga kao književnoga jezika. Ni u jednom se drugom semilskom jeziku ne opaža onakova stilistička srodnost, kakova postoji izmeđju jevrejskoga i babilonsko-asirskoga jezika. Stilističko primjene i veze tih dvaju jezika, naročito u vijestima o stvaranju, o prvom grijehu i potopu, ne upućuju možda na utjecaj babilonskoga jezika na jevrejštinu, već što više odaju činjenicu, da oba jezika polječu iz jednoga zajedničkoga praizvora. Židovska predaja spominje često »akademiju Sema i Ebera« Ipor. Berešit reba 63, 7. Talm. bab. Aboda žara 36 a. Jalkut 1., §. 110.), koja da je postojala još prije Abrahama. Već je u doba Hamurabijevo, kad je Abraham ostavio Babilo-
niju, u toj zemlji najljepše cvalo školstvo. Na brojnim glinenim pločicama, što su ih našli kod Nipura, sačuvane su nam još pismene vježbe učenika. Ovi su na desnoj strani pločice klinovim pismom točno prepisivali ono, šio bi im učitelj napisao na lijevoj strani (por. Doller. Abraham und seine Zeit, Miinster'l9o9. sir. 17.; S. Funk, Die Entstehung des Talmuds, Leipzig 1910., str. 18.). Može se naslućivati, da su iz ove prasemitske akademije proizašle mnoge priče i legende, što su ih kasnije pojedini semitski narodi različito obradili (por. D. H. Miiller, na pom. mj; str. 7.). Delitzsch (na pom. mj. sir. 34. i si.) je sasvim krivo shvatio monoteizam, što prodahnjuje jevrejski jezik, kad smatra biblijski prikaz stvaranja prijepisom prikaza babilonskog. U babilonskom se epu o stvaranju bori najviši bog Marduk s prirodom, koja se svojim protivljenjem ukazuje kao opasan protivnik. U biblijskom je prikazu stvaranja stvaralački duh Božji suvereni gospodar prirode. I u Babilonaca i u Jevreja bilo je zajedničkoga, predajom sačuvanoga gradiva, iz kojega su oba naroda oblikovala samostalne tvorevine. Supstancija i duh jevrej-
skoga jezika ne dadu se nigdje zatajiti. U babilonskoj se vijesti o stvaranju najvećma ističe »Tiamat«, kaotska neman, što prije stvorenja svijeta ispunjava čitavi svemir. U jcvrejskom naprotiv nije »Tehom« (1. Mojs. 1. 2t, što u jezičnom smislu sasvim odgovara pomenutoj babilonskoj riječi, nikakva mitska neman, već oznaka nerastavljene množine pravode, bezdanske dubine morske. Sve da je ta riječ i bila preuzeta, ipak je tu misaona različnost mnogo veća od leksikalne sličnosti. Kako je jevrejski jezik samostalno stvarao i gradio, odaje najjasnije pojam riječi »šabat« u opreci prema asirskom »šabatu«. Babilonsko-asirski »šabatu« nije dan radosti, već dan pokajničke molitve, zlokoban dan. Dani 7, 14, 21 i 28 u babilonskom su »umu limnu«, t. j. »zli dani«. Na te dane ne bijaše dopušteno jesti mesa, presvlačiti haljina, oblačiti bijelih odijela ni potražiti zabave. Naprotiv je jevrejski »šabat« izvor radosti i blagoslova, jer ta riječ znaci smirivanje duše i srca. Nadalje dokazuju egipatske tudjice u blijskoj priči o potopu, da je ona bila pismen« ustatjena još prije useljenja Jevreja u Pale-
Iz židovskog svijeta
Apel sir Alh-eda Monda na Židove. Povodom jednog banketa londonske lože Bne Brit-a bavio se Alfred M o n d u velikom dijelu svoga govora s izgledima eijonizma u Palestinip pa je na sve Židove upravio apel, da pomognu pri stvaranju židovske narodne domaje. Mond je, rekao medju ostalim ovo: »Ja sam odan cijonista, tko to nije, nije nikad bio u Palestini. Htio sam se uvjeriti, da li je cijoni:zam samo lijep san ili ima i praktičkih mogućnosti i zato sam pošao u Erec Jisrael. Da se nijesam uvjerio, da cijonizam ima mogućnosti uspjeha, j*a bih ga ostavio. Mond je izjavio, da je bio kao ministar uvjereni cijonista, a da to ostaje i sad i kad nije u vladi. Veseli se, da će sad
moći više da se posveti cijonizmu. On je već i prije izjavio Samuelu, da bi napustio svoje mjesto u vladi, kada bi time mogao više koristiti cijonizmu. Već je mnogo postignuto. Mandat je pored svijuh neprijatelja upliva i interesnih protivština ratificiran i mi mora da nastojimo, da ne izgubimo ono, što smo već postigli. Najveća je pogreška Židova, da sami sebi postaju nevjerni. Britski narod cijeni samo one ljude, koji su ostali vjerni vlastitome narodu. Sir Mond zatim je podsjetio na velike simpatije, koje cijonizam uživa u nežiđovskirn krugovima, u političkim kao i nepolitičkim, i prikazao na brojnim primjerima razvoj Palestine. Svoj govor završio je izražajem uvjerenja, da će i arapske opozicije, koja još sad postoji, nestati. Antisemitski nemiri u Rumunjskoj. (J. C. B.) U demokratskim krugovima Rumunjske vlada uvjerenje, da su službeni krugovi odgovorni za rasplamsanje antisemitskog pokreta, jer je vlada pogodovala širenju antisemitske propagande i tek, kad su počeli da dozrijevaju plodovi te agitacije, pravi vlada pokušaj, da ih suzbije. Nemiri se sve više šire. 1 u Bukareštu prisilili su zadnjih dana antisemitski djaci židovske slušatelje da napuste sveučilište. Na medicinskom fakulte tu oduzete su im sve sprave i pomoćna sredstva. Rumunjsko medicinsko udruženje prosvjedovalo je kod vlade, što trpi ove dogadjaje. Rumunjski pogromi pred parlamentom. (J. C. B.) Ministar nastave odgovorio je u ime vlade na interpelaciju židovskog zastupnika dra Sterna glede nemira u pojedinim gradovima Rumunjske. Izjavio je, da će dati zatvoriti Sve visoke škole, ne budu li prestali nemiri. Vlada ne će poduzeti, da se ispune zahtjevi djaštva glede židovskih Iješina za obdukciju, ali bilo bi vrlo poželjno, kad bi židovsko društvo iz vlastite inicijative u toj stvari nešto poduzelo. Ministar unutrašnjih djela odbija tvrdnju opozicije, da vlada nije poduzela podesna sredstva da zapriječi pogrome. Cesto se dogodilo, da su organi vlade ozlijedjeni. Jedan dio odgovornosti nosi i pisanje židovskog lista »Montuirea^.
2
»ŽIDOV«
BROJ 54.