Židov

K i pili sa (Var šav a) i Žige Hirschlera (Zagreb). Bez pratnje ima nekoliko muzikalno vrijednih pjesama u zbirkama Kaufmanna > Najljepše pjesme istočnih Zidova« i u rubrici »Židovska narodna pjesma« amerikanskožidovskog lista »Die Zeit«. Maurice R a v e 1 (nežidov) je oduševljeni štovatelj židovs.ke glazbe. Komponirao je pjesme »Kadiš« i »Eiue alte Fra-, ge«. Da njegov interes na židovsku glazbu nije jenjao, pokazuje jedna nova serija »Sabbatlieder« što ju je izdao. Od znamenitog komponiste P i: okovzeva izašla je »Hebrejska uvertira . 1 Prokovzev je nežidovskog porijekla .Vanredan je rad muzičkog historičara dra. Idelsohna u Palestini. Njegove zbirke, a naročito njegova istraživanja na području starohebrejakih hramskih pjevanja znače silan korak za eruiranje praizvora židovske glazbe. Rezultati tih istraživanja doskora će biti objelodanjeni i bit će bez sumnje temeljni materijal za ustanovljenje saveza izmedju liturgijske glazbe i narodnog karaktera Zidova. (Iz »Neues \Viener Journal«.)

jalflodemokrateike partije. No time bi prestala i akcijona snaga demokratije, onako isto, kako ie to uslijedilo u predvečerje rata Uz Friodricha Adlera, koji je pucao na Stfirgkha, u zajedničkom je kolu Albert I botnas, koji je u isto vrijćme bio ministrom municije u Francuskoj! Uistinu ta je slika lijepa, ako je čovjek promatra kao sliku. Pa ako se hoće time da dokaže svjesnost kongresa, da treba da s e zaboravi sve ono, što je dosada bilo, jer je Prošlot žalosna po radni narod, a sadašnjost treba sve da nadje na okupu proti'. - prijeteće, vaskolike svjetske reakcije, onda se tu manifestaciju ne smije c>:i podcijeni. Nije je podcijenila mi Moskva uza sve različnosti pa su i hambnr ski komunisti dali odnška svojim simpatijama za tu manfestaciju. Samo u tom pogledu važnost je kongresa. Naprednjaci u našem društvu oervaše se na čas tromosti i iznemoglosti zadnjih godina i dovikoše reakciji u sav glas: »Stoj!« Ne izgleda da će moći pokročiti mnogo dalje od te grožnje. Organizacijom fuzija navedenih dviju internacijonala, koja je tamo obavljena u načelu, ne može nikako po zamašitostj svojoj, da se smjeri s ovom dosta impozantnom grožnjom. Ovdje valja da se označi položaj delegata jevrejskoga radnoga naroda na kongresu, i u novo stvorenoj internacijonaSi. Još od prije rata navikli smo, da s neugodnom zebnjom i neizvjesnosti pratimo razvitak radničkih socijalnih pokreta ina Istoku i Uniji. Uzrok je toj zabrinutosti, vječita pocjepkanost i medjusobno, skrajno omalovažavanje svojih teorijskih protivnika. Kraj tih medjusobnih borbi, naravno je, da trpi najviše radnik sam. Racdvk, koji se n prvom redu organizirao s razloga, da dodje do krmha, a onda ido i stanovitog imutka, na koga imade pravo 1 svaki čovjek pod ovim suncem —pa i on. i Politički teoremi su za njega zaista od i sporedne važnosti, osobito ako su izgra- I djeni na temelju nacijonalizma, liberalne !

gradjanske idejologije ili bezideološkt crm “ popovske (u našem slučaju agudisiičke) reakcije. Bez obzira na ove momente, ostaje na snazi činjenica pocjepkanosti unutar jevrejskog radičkog po kreta 1 . Skoro, 8e * a Sramotna pojava prikazala i kongresu. Ali blagodarcoi uplivu Poale Cijona, koji je već odavni član druge intemacijonale, kongresu nisu l ili pripušteni delegati lijevog Ceire-Cijma i raznih drugih radničkih strančica Istoka (kao na pr. inače simpatični socijalisti oko varšavskog Drora). I ako je jevrejski radnik galuta i Erec israela bio zastupan na kongresu Poale Cijenom, kao svojom najjačom političkom organizacijom. Može se da zabilježi jedna ratiosciia činjenica povodom hamburško* sastanka. A to jc, da su centrum i desni Poale Cijon izaslali zajedničke delegate. Lc\ i P. C. član je, kako je poznato, m >ukovske i!f. intemacijonale, pa nije imalo smisla; i pomisliti na fuziju. Hoće li s=, taj privremeni sporazum izmedju desniccen trtima moći da uslijed stvorene nove intemacijonale pretvori u trajnu, zajegničA'u saradnju, uopće konačnu • fuziju, pokazat će najskorije budućnost. Značajno je, da je kongres imao Pa čuje od P. C.-a pritužbe na prilike u Poljskoj, gdje je jevr. radnik izvržen vječitim šikanama i Progonima vlasti, čak i svojih arijskih klasnih drugova;; o američkim prilikama našega radnika čulo se vrlo malo, a o palestinskoj socijalnoj reakciji, koja je v e ć na d j e 1 u, upravo ništa. Pri tome zna sav svijet mizerne američke radničke prilike, ali ne stanje u Palestini. Barem ne veliki, internacijqnatni svijet. To je sigurno propusi jevr. delegata. Govoriti vječito o Palestini, kao o kakvom zemaljskom raju kako je ispravno primjetio jedan njemački radnik na. jednoj skupštini Hapoe! Hacaira u Hamburgu dovesti će rvakonačno do potpune samoobmane. Pratimo stoga trijezno i otvorenim očima sve pojave u Palestini, da nas oduševljenje nc bi dovelo u onakav škripac, iz kojega nc ma izlaska! A ipak kongres .nije čuo značajan prikaz o Palestinu'.

Ima principijelnih, programatsikih razlika izmedju radničkih organizacija galute i F. J. To P. C. nerado priznava, J' r je galuta i E. J. prema njegovim tezama, u našem radničkom pitanju jedna cjelina. T. j., E. J. je jedina logična konzekvenca za riješenje radničkog pitanja. Opravdanost je toga jasna, ali nije jasna ista metoda u galuti, kao i E. .1.-u, a koju P. C. primjenjuje pr.mjerice u točci marksističke klasne borbe. Eto najprimitivnijega primjera: U Poljskoj je taktika jevrejskog radništva defenzivna, uslijed društvene i nacionalne reakcije, koja je tamo iako nezvanično na kormilu. L' pogledu sindikalnog organizovanja stvar je druga. Ovdje odlučuje klasna borba, štrajk i za jednički istup s čitavim radništvom, ako bi mogao njegov položaj, da postane kritičan. Ili, da se ovakovoj kritičnosti jednom snažnom reakcijom radništva izbjegne. U Palestini se apriorno ne može da stupi s istim metodama. Bez obzira na nerazvijen tamošnji kapital, Palestina jest već konzekvenca galutskih prilika. Dakle mora da stupe novi načini na javu.

lamo je taktika radnika osvajačka za razliku od one u galuti. Svojim radom radnu stvara dobra i osvaja zemlju i n e smijt da čeka na akumulaciju kapitala, ■ ° J l a . za sada 11 razmjeru spram galutskin Prilika ni ne postoji, p a da se tek onda oslobodi društveno. Njemu je, kao malo kojem radniku od danas, dana prilika, da ono sto radi, da za sebe radi. Nema tu onda razloga čekanja na socijalnu revoluciju, kad je on takav faktor u zemlji, da vec u početku izgradnje može svom snagom da zapriječi razvitak društvenih ziucma. Ovih problema imade mnogo, koji su u teoriji, a kud i kamo više u praksi P. C.-a ostali neriješeni, kao na pr. odno» je\ rejskog radnika spram felaha itd. Danas *' niaino za sabotažu jevrejskili koluusta posjednika, koji ne primaju na raa jevr. radnika, nego u cijeni i po radnoj svjesnosti nižega felaha, pa ipak naš manik ne čeka sveopće klasne revolucije, več dimitira izjelicu iz svog računa i stvara vlastite forme svom djelovanju. To je Praktičan put, kojima ide naš radnik u Palestini. Pa i onda, kad taj put znači rezultat borbe izmedju njega i privatno* vlasnika zemljišta. Jedino kao gradski radnik može Poale Cijonista, da se i nadalje drži svoga starog programa, ali nipošto kao zemljoradnik, jer ga realnost pobija. A realnost životne borbe glavna je činjenica kod svih socijalnih pokreta, b tom smjeru .nismo čuli fakta o Palestini ed P. C.-a na kongresu. Možda zato. šio su prilike u Poljskoj aktuelnije i jer su sprilike tamo mnogo više zaoštrile od palestinskih? Ili, jer je očevidno, da jc marksističkom naziranju problem u Poljskoj bliži nego u Palestini? Oim toga pribivali su još kongresu, kao počasni delegati izaslanici Hitahduta. Oni su otišli onamo, da pozdrave predstavnike velikih radničkih organizacija i da svojim prisustvom potkrijepe solidarnost jevrejskog radništva's onim va*koUkog svijeta. Da se i oni pridruže protestu cjelokupnog, prosvjećenog radnog naroda protiv sve drskije reakcije, koja je poslije djelomičnih uspjeha u Madjarskoj, Italiji, pa konačno i Bavarskoj stala sve bestidnije da diže crno svoje lice. tlitahdut nije usvojio nikakav socijalncJemokratski (t. j. marksistički) program. Pa nije ni nastojao, da mu izaslanici budu triznati za redovite kongresne delegate.

Ortakluk sa Halucim

Piše

Elias M. Epstein,

U prijašnjim sam člancima pokušao da prikazujem čitateljima neke dojmove, što sam ih dobio na kratkome putovanju kroz zemljište Keren Kajemet Lejisraela u Emeku. Mnogo bi veći i opširniji morao biti izvještaj o onome, što se tu stvara u dolini Jesreeia, da bi Židovi izvan Palestine potpunoma shvatili važnost toga; no pri završetku ovog'niza skica moram da istaknem još jednu činjenicu, koja se isto tako tiče javnosti kao i pijonira od Ajn Harod, Kfar Jeheskel, Nahalal, Tcl Joscfa i drugih naseobina; Bez velikog nacijonainog društva za kupnju zemljišta i ameiioraciju, koje je u stanju, da namakne velike i podesne površine, da isuši močvare i da gradi ceste, da pošumljuje brda i dovadja vodu. nikad ne bi dolina'Jesreeia bila. da se služim riječima dra.

BROJ 26.

»2 I D O V«

3