Židov

domaju u Palestini; Zadaća je našeg političkog vodstva da to spriječi. S druge strane valja da računamo s činjenicom da arapski predjeli ojačaju, i da će se n dogledno vrijeme, aijediniti u jednu uniju. I ako to još za dugo ne znači jedinstvenu arapsku državu, ipak moramo s time da računamo- Palestina mora da stupi u užu vezu iz ekonomskih razloga » tim državama. Naša politika mora da s tim razvojem računa. No ako treba da stvar bude povoljna za židovsku Palestinu, tad mora da se vrši intenzivan rad kolonizatoran u Palestini, da se stvaraju sigurne podloge, kako bi židovska domaja postaja snažan faktor u orijentalnoj politiki.

0 ov'om opita nju paše i »Jewish Chronicle«, list, koji je dosad bio u opoziciji prema cijonističkoj Egzekutivi, naročito prema Weizmannu, pod naslovom: »Arapska politika i Keren Hajesod« ovo: Prema zadnjim vijestima o ugovoru izmedju Velike Britanije i kralja Huseina glede stvaranja arapske federacije izlučit će se Palestina iz tog ugovora. Možemo samo da opetujemo, što smo prije naglasili da je širenje ovakovoga dokumenta, na način kako je uslijedio, nepoželjno. Upućujemo na odredbe sada objelodanjenog ugovora da pokažemo, kako je nerazborito, da se pišu komentari ili kritike koje se oslanjaju samo na čuvenju ili na pojedine dijelove dokumenta, a koji se tek onda mogu razumjeti, kad se može prosuditi cijeli đokumenat. Zadnjeg tjedna su konstitucijonalni organi kao » M orni ng Post«, Daily Express« n »Daily Mail« veseljem zabilježili nekonstitucijonalno držanje, što su ga zauzeli Arapi u Palestini i išli su tako daleko, da su ih još sokolili u njihovom otporu protiv engleske vlade. Žalostan je to primjer za protuslovlja u koja upadaju te novine svojim negodovanjem protiv procijonističke politike u ili svojom mržnjom protiv Židova ili možda obojim zajedno- Dok je držanje Arapa karakterizirano namjernom tvrdokornošću slično držanju grabežne životinje, koja u zvjerinjaku zubima škripi pa je sigurno, da ti ljudi ne će razvitka i napretka zemlje; naprotiv Židovi i to najbolji našega naroda nastoje da nasmažu novca da se Palestina opet izgradi i izbavi iz pustoši i zanemarivanja sto Ijeća. Prije otvorenja cijonističkog kongresa namaknut će Keren Hajesod, a to je samo jedan od mnogih fondova, koji su odredjeni za Palestinu svotu od 1,000-000 funti. To ima da se zahvali poglavito nadčovječnom djelovanju dra. w eizmanna za vrijeme njegove amerikanske kampanje. Samo malo ljudi u Engleskoj shvaća veličinu tog uspjeha. Nema brdskoga Židova a dr. Weiemann je brdski Židov koji je primio takav pozdrav, takove počasti i takove dokaze poštovanja, kao što je to primio cijonistički vodja na svom putu u Americi. Sumnjamo u to, da bi se i. jedan engleski Židov, koji danas živi, mogao mjeriti sličnim priznanjem. Dr. Weizmann bit će sigurno prvi koji će priznati, da bi ' njegovi najbolji prijatelji i najoduševIjeniji pristaše činili krivo, kad bi to pripisali samo njgovoj osobnosti. On zahvaljuje svoj trijumf činjenici, da požrtvov-

no vrši jodnu misiju u židovskomu narodu, koja svakoga u kome živi židovski duh, brzo zaokuplja, kojoj se ne može oprijeti i koju i nežidovi shvaćaju kao pojavu u židovskomu životu sto zaslužuje poštovanje i udivljenje. Tako cijonizam, i ako mu valja preći još dugim putem do ostvarenja svoga cilja u Palestini, već sad vrši veličanstven rad predobivanja Židova židovstvu, a u nežidova pretvarajući osjećaje negodovanja i nepovjerenja, u poštovanje i priznanje. Ovo stanje pruža nam dvije protivne slike. Na jednoj strani stoje Arapi, čija je težnja, kako se čini, da zemlju drže u stanju, kakovo je već bilo vijekovima i na njihovoj strani neprijatelji našega naroda, koji im povladjivaju, koji ih podupiru i podstrekavaju. S druge, strane su Židovi naglašujemo ponovno najbolji medju Židovima —koji pored sviju razočaranja i neizmjernih poteškoća još uvijek žele da donesu u zemlju, koju ljube, materijalna sredstva za njezinu obnovu te su ispunjeni samo brigom, da bude dostojna židovske predaje prošlosti ii židovske nade budućnosti. Ne treba biti čovjek Solomon da prosudi, na čijoj je strani pravo na zemlju.

Jedinstvenost akcija

Piše dr.

Jaques Adler, Leipzig.

Vrijeme nije više podesno za krilatice i parole. Ne leži to samo u duševnom i materijalnom stanju smalaksalosti Evrope, već prije svega, upravo što se tiče naše židovske stvari, na tom, da su prošla vremena lijepih, oduševljenih riječi, i da je započela epoha mirnog, upornog rada. ]z revolucionarnih stadija stupio je oijonistički pokret u stadij izgradnje- Najvažniji politički ciljevi su postignuti, forme izgradnje stvorene su već harem u velikim potezima; zadaća je neprestanog vazda se ponavljajućog prividno monotonog, a ipak tako raznovrsnog rada pojedinca, da svemu tome dade živi sadržaj 25. godina, četvrt vieka, iziskivalo je ostvarenje političkog cijonizma. Ostvarenje praktičnog oijonizma ne poznaje vremenskih granica, niti kakovu završnu formulu, ono se proteže u nedoglednu budućnost stavIjajuć svaki dan nove zahtjeve, nove čine i novu orijentaciju. A ova beskonačnost djela nije u stanju da slabi našu odvažnost, već naprotiv ona je podstrek duhu i tijelu, kada postanemo svijesni činjenice: ostvarenje praktičkog oijonizma uz osiguranje političkih uvjeta nije ništa drugo no sam život židovskoga naroda, život i stvaranje u naravnom jedinstvu, sam na sebe upućen, u zdravoj socijalnoj diobi, u slobodnom razvitku sopstvenih sposobnosti za produktivitetom, koje slijede nutarnji zakon vlastitih potreba i tek time dobiva za opći ljudski sud vrijednost prave originalnosti. Staza, kojom ponovno židovski narod u sadašnjosti stupa u Palestini, vodi nas u daleke vijekove. Ta daljina vidika kolikogod je veličanstvena, imade ipak čudnu posljedicu. Ona se kad kada ukazuje prejakom za našu nutarnju snagu. No to je lako shvatljivo. Naš entuzijazam traži blize ciljeve, koji se mogu realizovati velikim, ali ipak ne predugotrajnim naponom energija, što ih čovjek

može za života dovršiti- To nam tumači nestalni karakter razvitka brza piomjena tendencija, kratkotrajni opstanak stvorenib formi i u općoj povijesti. Rijetki su državnici čiji- se planovi i misli protežu na viiše vijekova, a još manje, koji bi mogli stvoriti odluke, što bi zajamčile namjeravam uspjeh na dulje vrijeme. U protimbi prema biću moderne kontinentalne politike, koja se upravo sad zadovoljava časovitim riješenjem najtežih problema, da nakon kratkog vremena izjavi sve nedostatke takog rijesenja, u protimbi dakle prema tome, stoji cijonizam kao obnova cijeloga naroda koncentriranjem njegove jezgre u istorijskoj domaji. Cijonizam ne gradi kao što to obično radi poli tka zapada u malim nepravilnim fazama, za budućnost, prema nekom maglovitom cilju ili sasvim bez plana, on tačno zna što hoće, ako ne u godinama, to će postići u decenijama, možda tek i u jednom vijeku; uspostavu zdravih uvjeta opstanka za židovski naivni u njegovoj domaji u Palestini. Jasno shvaćenom cilju odgovara i plan. Put, čija bli nas duljina tokom godina mogla umoriti, tako je razdijeljen kako 'odgovara pojedinim svrhama i sladi jama obnove. Razne akcije pojavljuju se jedna pored druge ili jedna iza druge sve nužne za izgradnju narodne domaje u svim njezinim dijelovima. Što traži obnova na praktičnome radu! Prije svega kupnju zemljišta i pripravne radove za kultiviranje zemljišta kao što su amelioracije i pošurnljivanje To je zadaća Keren Kajemet Lejisraela . Zatim stvaranje ekonomske, političke, kulturne i higijenske baze za opstanak unapredjivanjem imigracije, poljoprivredne kolonizacije, trgovine i industrije, kredita, pučke nastave, zdravstva i izgradnje autonomije. To je zadaća Keren Hajesoda. A što se nadalje traži za židovsku narodnu domaju! Prije svega shodna potpora židovskog radništva Palestine, koje danas putem universalne produktivne ii konzumtivne zadruge stvara nove forme zadružnog rada, koje *u svakom pogledu znače, moralno i ekonomski, napredak prema evropskoj, protimbi izmedju poduzetništva i nadničarstva, a koje se oslanjaju na najbolje starožidovske tradicije i zahtjevaju aktivni interes svakoga čovjeka, kome je do toga, da se socijalne prilike poprave- To je zadaća akcije za židovsko radništvo. Nadalje nam se ukazuje problem priprave samoga židovskoga čovjeka za njegovo djelovanje u 'Palestini, u stručno tehničkom pogledu pomoću Helaluca, u kulturnom pogledu pomoću Tarbuta. Konačno, poput Keren Kajemeta i Kern Hajesoda, otvara nam se novi vidik na židovsko stvaranje u Palestini, a to je snabdjevanje domaje kapitalom, zahtjev na sve Židove, da svoj imetak, svoje uštednje, produktivno ulažu u Palestinu bilo da ga stave na raspolaganje bankama, parcelaciji zemlje, bilo da putem privatne inicijative samostalno rade ekonomski u zemlji, preseljenjem u Palestinu, svrstavši svoju egzistenciju u izgradnju židovske narodne domaje. Mimo toga, kao neke vrsti okvir za sve to, treba razviti i djelatnost za cionističku ideju, za cijonističku organizaciju, čiji je simbol šekel, dokumenat is-

BROJ 27.

»Ž 1 D O V«

3