Židov

aku javnost. Za cijelo: Balfourova deklaracija, mirovni pakt u San Remu i na posljedku zaključak o mandatu Saveza Naroda činjenice su ne samo moralno nego i politički od neprolazne i goleme važnosti. O tome se toliko govorilo i pisalo, da smatram izlišnim raspredanje o ovoj strani mandata i Jewish Agency. Ali ako se sjetimo što je sve bivalo izmedju tih etapa i nakon prihvata mandata, nama će biti jedno potpuno jasno: formalna strana Jewish Agency-a samo je okvir, a snaga, politička i socijalno-ekonomska. zavisi jedino o tome, koliko ćemo mi sami učiniti za Jewish Agency, kako ćemo mi sami ispuniti njezinu sadržinu i koje ćemo joj energije umjeti da privedemo. Kajko je već opetovano rečeno: Jevvish Agency značit će taman tako mnogo i tako malo, koliko mi budemo iz nje stvorili. Nije od potrebe sakrivati činjenicu, da je sadržina mandata u toku vremena dobivala razne interpretacije. U bitnosti netaknuta, ona je ipak i u britanskoj donjoj kući, da ne govorimo o kući lordova, i raznih predstavnika engleskog javnog mišljenja pa i britanske vlade i vlade Palestine dobivala interpretacije, koje su suživale ona očekivanja koja smo mi stavljali u mandat. Čuvena Bijela Knjiga dobrano nas je razočarala, i ako je vojvoda Devonshire, ministar kolonija, izjavio, da će sadašnja vlada nastaviti politiku Lloyd George-ove vlade, one vlade, koja je proglasila Balfourovu deklaraciju, u pogledu ove potonje. Imigracija se skučivala; u činovništvu Palestine, u savjetodavnom zboru, uijesrno dolično zastupani; čiflici državne domene u Palestini i pored obećanja nijesu zapale nas ni djelomično. Uz to je englesko javno mišljenje u jednome i ako manjem dijelu stalo voditi računa o panarapskoj agitaciji, a na našu štetu. Ako se pitamo, odakle sve to nakon velikih i svečanih obećanja vlade jedne države, čije je glavno obilježje kontinuitet i držanje obaveza, odgovor se sam sobom nadaje. Svaka vlada, a naročito izrazito parlamentarna vlada kao što je britanska, vodi

računa o silama ikoje se ispoljuju i dolaze do izražaja u takozvanom javnom mišljenju. Politika jedva može da bude prosljedjivanje izvjesnih čistih načela u ravnoj liniji. Ona je rezultanta omjera zbiljskih sila u društvu i u medjunarodnim sklopovima, koji se izmedju se takmače. Mi ne možemo da se žalimo na druge, ako ne drže punu mjeru u izvršivanju obećanja i obaveza prema nama. Ako je politika takmačenja raznih sila, koje se kadšto sukobljuju. onda je naša stvar, da učinimo sve kako bismo iz Jevvish Agency-a, kao političkog instrumenta obnove Palestine, učinili takav financijski i socijalno-moralni instrument, čija će snaga moći uspješno da dodje do izražaja, te će to više političku vagu prevagnuti u našu korist. Ovo općenito o Jewish Agency, da se razumije važnost i zamašnost pitanja i diskusija što se pokreću oko nje. Činjenica jest, da cijonistička organizacija sama o sebi nije bila u stanju obezbijediti požrtvovnošću svojih pristalica onakav korak izgradnje narodne domaje u Palestini, koji bi, osim etskoga, ulijevao i da tako kažem respekt pred kvalitetom našega djela. Jedva mogosmo nasmoći budžet, koji bi obezbjedjivao najpreče potrebe jišuba; mi smo ga čak morali reducirati, pa da nije bilo Weizmannove ikampanje u Americi, situacija bi bila mogla da postane kritična. Kraj toga mi imamo u zemlji tek oko 100.000 dunuma narodnoga tla; kraj toga imigracija zaostaje za Ruppinovom godišnjom brojkom, koja se u ono vrijeme ne samo optimistima poput Trietscha i Soskina nego i svima nama u tadašnjem golemom poletu činila preopreznom; kraj toga učitelji više mjeseci nisu dobivali plate; kraj toga je od onog srazmjerno malog broja haluca u Palestini jedan prilično velik dio perijodično bio neuposlen, ili uposlen u radovima od nužde (Notstandsarbeiten). umjesto u svome radu pijonirstva. uz vrlo niske nadnice. Istina, od glada nije nitko umirao; ali ni herojstvo nije neistrošivi granit i niko nema prava tražiti da se trajno

razvija obnovili rad anormalnim naprezanjem, neekonomskim iskorišćivanjem sila koje vodi, prije ili kašnje, do klonulosti i resignacije. Uz to je pitanje što brže gradnje, što übrzanije brojčano jačanje židovskog ljudskog elementa u Palestini, pitanje od eminentno političke važnosti. Nije svejedno, hoće li tek za 100 ili već za 25 godina biti većina u Palestini. Stvar većine židovskog pučanstva u Palestini činit će, da će i Mandatar i arapska okolina morati da dade Balfourovoj deklaraciji onaj smisao, koji ćemo mi sami da mu opredjelimo činjenicama übrzanoga useljavanja i übrzane obnove zapuštene zemlje: fakta vidnoga broja židovskoga naselja i vidnih tvorbi civilizacije i kulture. Imamo li sve to u vidu, onda ćemo temeljitije i stvarnije, a ne tek doktrinarnim krilaticama moći da pristupimo kn tici debata o proširenju Jevvish Agency-a.

Q u r e v i ć je najjači u litografiji. U bojama je već nešto usiljen. Slab je u crtežima, i ako pun ideja. Talentom ga očito označuje litografija. U njoj mu je instinkt, ne u peru. Žive su mu boje u n at u r e m o r t e. Ugodno nas se doimaju kontrastu tonovi toplih i hladnih boja. Medju ostalim nam upadaju u oči: drvorez male ženske glavice u crvenoj boji i litografija na kamenu >S Dolca«. Rado bismo vidjeli Ourevića na slijedećoj izložbi, s pažnjom posvećenom grafici. S lanjske su nam izložbe u Zagrebu poznati radovi D a n i 1 u s a. Što su u boljoj opremi i nehotice pridonosi njihovoj kvaliteti. Napredak se opaža u onq nekoliko novih stvari, pogotovo kuća (u ulju), gdje se vidi bogatstvo boja. Ali Danilusu fali zrak. Za perspektivu i crtež slabo mari i kroz to pati mnogo stvar, koja se odlikuje radosnim bojama. Prepo ručamo mu svakako veću disciplinovanost u crtežu, jer bez toga se mladi umjetnik ne će moći da razvija. O akvarelima je bilo već lani govora, ističemo dobar akvarel pejsaž. U retl-crtežima se očituje modernizam shvaćanja. Očekujemo

od Danilusa i portreje, kojih nije bilo ni na lanjskoj ni na ovogodišnjoj izložbi. Kod mladih se umjetnika često zapaža manjak autokritike. Tako kod Salainona Pa p e. Kod pejsaža fali prostor. (On u opće naginje više portreju nego pejsažu.) Najbolji mu je mali g u s 1 a č l veoma žalimo, 'što način, što ga je ovdje imao, nije primijenjen i drugim radovima. T ako nas »Adam i Eva« ne može nikako da zadovolji. Poželjno je, da Papo u svom daljnjem razvitku podje onim putem, što ga je udario u »guslaču«, za koji držimo, da mu je posljednji rad pred izložbu. Psihološki pozitivni momenat vidimo u a u t o p o r t r c ju i portreju S. i u j e v r e j s k o j studiji. Ali i tu je crtež u mnogome detalju površan. Još jedno: tonovi živih bića (boje lica) ne mogu biti isti s tonovima pozadine. Mnogo truda, mnogo savjesnoga rada: da se nastavi linija »guslača«! Oskar Neumann traži izražaj. Tehnika mu je još nepoznata, što i nije čudo bez škole. Nastavi li čistim slikarskim radom, mogao bi još da nas iznenadi. Pod vinec i Levi dva su izlagača

diletanta s marljivim kopijama. Ali temelj je naučiti crtati. Risati po prirodi, ne kopirati! Završno možemo da .kažemo, da je ova izložba od svili dosadašnjih najbolja. 1 kvantitativno i kvalitativno. Nekadanja se zamisao »revije * ispunja. Od godine do godine vidimo razvitak. Novi pridolaze, omladina ih upoznaje, a s njom i čitava jevrejska javnost. A što možda i najviše znači; mnogi omladinac dobiva baš u tim našim izložbama poticaj, onaj specifički poticaj, kojega drugdje nema. Sam aranžman izložbe je bio vrlo dobar. Svaka je stvar s mnogo ljubavi za svijetlo i položaj došla do izražaja Možda je šteta, što prostorije nisu bile bliže sredini grada, tad se valjada ne bi bio zbio takav totalni materijalni neuspjeh, te od izloženih radova nije gotovo ništa prodano. No usprkos tih neuspjeha mladi umjetnici sami drže, da ih to ne može smutiti u njihovim daljnjim nastojanjima, a mi ćemo nastaviti s izložbama na sletu i poradi odgojne i poradi moralne vrijednosti, koju sadržaju. •••r.

Kolonija jugoslavenskih Židova u Palestini.

Nakon pripravnih radova od preko dvije godine stvoreni su napokon, u oči Roš-hašane 5684,peduvjeti za naseljivanje jugoslavenskih halucim u Palestini. Ako će naše židovstvo znati da iskoristi ove preduvjete moglo bi naseljivanje početi na Roš-hašanu 5685. Preduvjeti, što ili trebalo stvoriti, bili su dvoji: prvo. da se nadje zemlja za naseljivanje, i drugo da se namakne novac za samu kolonizaciju. Nakon mnogih planova, koji se nijesu dali ostvariti, uspjelo je na Saveznom Vijeću u Novom Sadu, usljed inicijativnoga nastupa g. dra. (Irossmanna iz Vilova, da se pristupi sakupljanju većih doprinosa (po 5000 i 1000 dinara) za »jugoslavensku koloniju u Palestini«. Ovaj novac treba da služi za podizanje zgrada, za nabavu živoga i mrtvoga inventara i t. d. u budućoj koloniji naših halucim. Koliko se da naslućivati, odziv našega židovstva za ovu svrhu je dosta lijep, pi’emda, još nije niti zapravo

4

»Ž I D O V«

BROJ 37—38.