Židov

se ne bi dešavalo, đ'a su u kongresu i preko mjere igrali ulogu patentiranih čuvara cijonizma oni, koji lično trijesu izvršili, ili u čijim zemljama nije izvršena najpreča cijonistička dužnost sadašnjice. Tako će se kongresu, pored svega demokratizma, povratiti aristokratska značajka njegova sastava prema ličnim kvalitetama zbiljske predanosti stvari, prema ličnoj vrijednosti delegata. U ovome kongresu prevagnuo je, čini se, kvantitativni momcnat svijesti pojedinih delegata, da iza njih stoje velike mase židovstva u zemljama, koje broje najviše Židova (Poljska, Amerika). Od važnosti je zaključak, u kome se izražava mišljenje kongresa, da se Keren-Hajcsod ima osnovati na godišnjim davanjima (umjesto petogodišnjim, kao do sada). U financijskome pogledu prvi puta je kongres birao zasebni financijski odbor, koji je raspravljao o financijskoj politici organizacije, neovisno od budžeta. Ovaj odbor nije stvorio zaključke, već je dao samo smjernice, u kojima dolaze do izražaja nazori Arlosorofa. Naglašujućj prijeku potrebu daljnje izgradnje Keren-Hajesoda i Narodnog Fonda za pokrivanje perfestinskeg budžeta, smatra ovaj odbor, da metoda darivanja ne može biti centralni metod finansiranja kolonizacijonog •djela, već valja stvarati gospodarske institucije za zadatke gospodarske naravi, koje će Keren Hajesodu skinuti breme izvršavanja gospodarske naravi. Sredstva iz tih fondova neka se u što većem opsegu daju kao zajmovi, a ne kao darovi. Mobilizacija kapitala za Palestinu ima da se vrši izgradnjom naših narodnih kreditnih institucija, zajmovima i unapredjivanjem privatne inicijative. Naročito se ističe potreba velikoga zajma uz potpunu sigurnost za kamatnjak i za amortizaciju. Preporuča se, da financijsko i gospodarsko vijeće organizacije podvrgne strukovnom studiju Arlosorofljev projekt, naročito u pravcu, da li je podesan kao polazna tačka za zajam, a podjedno da se obrazuje u Palestini informacijona centrala (societe d’etudes) za studij sustavnog unapredjivanja privatne i udrugarske djelatnosti. Ko je čitao spomenutu knjigu Arlosorofa, pa s njome usporedi smjernice financijsko-političkog odbora, na prvi će

pogled opaziti, da je odbor u glavnome radio na podlozi Arlosorofljeva projekta. Zaključci se u tome pogledu nijesu mogli stvoriti. Stvar je nova, iako je već ranije bila uzimana u pretres, jer je Arlosorof prvi sustavno i pregledno izradio ovaj plan, koji zavredjujc i sili, da se s njime sve odgovorne institucije mnogo bave, Cijc-niste će morati osobito pažljivo da proučavaju uz smjernice financijsko-političkoga odbora i knjigu Arlosorofa. Oni će doći do uvjerenja, kako se ovaj socijalista, vodja »Hitahduta« znao uzdići nad svaki partijski doktrinarizam, imajući primarno u vidu izgradnju zemlje. U ovome savezu treba iznijeti i rezolucije, koje se tiču Židovskog narodnog fonda, (Keren Kajemet Lejisrael). U pogledu ove najpopularnije i najustaljenije institucije kongres nije mogao da stvara fundamentalnih zaključaka. Treba ipak da se istakne zaključak, da se djelatnost Ž. N. F.-a ima protegnuti na sticanje zemljišta i za polugradska, poluseoska naselja te za zajednička naselja imućnih ljudi i haluca. Nas će ovdje interesovati naročito zaključak, da se ideja naseljavanja po pojedinim zemaljskim organizacijama ima propagovati, naročito i u pogledu predgradskih zemljišta. Iz svega ovoga se vidi, da o čisto financijskim i ekonomskim pitanjima prevladavaju momenti praktične oportunosti na osnovu stečenih iskustava. U daljnjem članku bi't će govora o kolonizacijonim problemima i o pitanjima budžeta.

0 jevrejskom bogatstvu

Piše dr. Josip Klausner, Jerusolim. Čitamo li novine ili knjige antisemita bilo kojeg-smjera, vječno se ponavlja ista pjesma: Jevreji su bogati, u njihovim rukama leži imetak sviju naroda, dok knjige Jevreja nasuprot kažu, da su Jevreji bijedan i siromašan narod: »Kol Jisrael puki je prosjak!« Koja je od ovih tvrdnja istinita? Ona Jevreja! Jevrejski je narod zbilja bijedan i siromašan, no ne zbog toga. što bi među Jevrejima bilo premalo bogatuna. Imamo dosta bogataša, iako ne u tolikoj mjeri, koliko to tvrde naši neprijatelji. A ipak

je jevrejski narod siromašan i bijedan, kol Jisrael uistinu puki je prosjak. Jevrejski je narod siromašniji od bilo kojega na svijetu, siromašniji pače od Litvinaca i Islandijaca, jer ovi imaju svoju narodnu i rn o'v i n u, koju Jevreji nemaju. Jevreji pojedinci mogu biti bogataši, no jevrejski narod ostaje siromašan i bijedan. . Samo jedan primjer: Njemački Jevreji bili su prije rata većinom bogati ili harem imućni. Uza sve to ostao je jevrejski na' rod u Njemačkoj bijedan. Narodne imovine nijesu ni tamo imali, a što ima da znači bogatstvo jednoga naroda, kad mu ekonomski život ovisi o drugima, kad nema vlastitoga zemljišta pod nogama, kad ne smije da vodi samostalne ekonomske politike ! U jevrejskoj literaturi nailazimo na okrutne riječi, koje označuju urodjeni narod kao »glavni narod« t. j. kao elemenat produktivnog gospodarstva, o kome su svi ostali ovisni. Jevrejski narod nije nigdje, pače ni u Palestini takav »glavni narod«, jer mu za to fali osnovni preduvjet zemlja, pa je zato prisiljen podvrgnuti se u svom gospodarskom životu »glavnome narodu«. Ovo potonje utječe i na razvoj jevrejskog života. Čovjek ne mora da bude materijalista, kad ustvdi, da ekonomske prilike utječu i na politički i na društveni život naroda. Gospodarski život Jevreja ne dolazi iz vlastitoga vrela, iz zemlje, zato ne mogu da vode samostalne gospodarske politike, a jer sv.oj gospodarski život moraju ravnati prema narodu, u čijoj sredini žive, nije im moguće, da izbjegnu kulturnom utjecaju dotičnoga naroda. Evo to je izvor svjesne i besvjesne asimilacije, izvor majmunisanju, koje potpuno briše originalne nacijonalne forme, što ih je stvorila nacijonalna misao. Jevreji stiču u diaspori bogatstva trgovinom, no to bogatstva ne služi jevrejskom narodu, već drugima, ono nije primamo, već sekundarno, ne potječe iz vrela svega blagostanja, iz »majčice zemlje«. Talmud kaže: »Tko nema zemljišta, nije čovjek!«, a mi dodajemo: »Narod, koji nema zemlje, nije narod!« Ova je spoznaja potakla profesora Šapiru na misao o osnutku Keren Kajemeta. On je, kao i Herzl, koji je ideju o Keren

Pisma iz Palestine. Četvrto pismo. 1.

A. D, Gordon:

Prijatelji moji! Vraćam se našoj stvari, našoj vlastitoj naciji. Onaj, ikoji pripada živome narodu, može da si priušti luksus, može da imade hir, pa da bude: kosmopolit, antinacijonalista, nacijonaJista uz ovu ili onu ogradu, nacijonalista iz milosti ili obaveze i što mu drago, a da mu sve to ne nanese štete. U istinu takav čovjek bezsvijesno, ako ne svijesno, dušom i tijelom vazda ostaje odan svome narodu. <To su svojim držanjem najžešći antinacijonalisti dokazali na početku svjetskoga rata.) U njegovome svakidanjem životu on je okružen sa toliko nacijonalnoga zraka, koji mu neda. da nacijonalno umre. koji ga drži u živoj vezi sa životom i dušom naroda. Zemlja, jezik, običaji sve

su to veze k životu. Zato se njegov udio na nacijonalnome radu vlastitoga naroda, njegova predaja tome radu, bitno ne umanjuje. Radio on štogod mu drago za čovječanstvo, on sve to radi za svoj narod i u granicama svoga naroda. A mi? Što nas priječi da nacijonalno umremo? Gdje je naš nacijonalni zrak? Za koga mi radimo, kad radimo za čovječanstvo? Što nas povezuje? Što nas drži u svijetu posebnom nacijom? Zauvjek neka važi; Valja znati na čemu smo, a po tome nasmoći odvažnost, zagledati istini u oči, pa birati: nacionalizam do skrajnih granica, a to znači nacijonalni ideal učiniti jačim od svih drugih, partijskih i nepartijskih ideala, učiniti ga toliko jakim, da mu se dušom i tijelom odamo ili... asimilaciju sa svim konzekvencama; asimilaciju, dok nas ne nestane u narodu s kojim živimo. Ne zaboravimo ni na čas, da će asimilacija, ne odupremo li se pravovremeno kod današnjeg nazadovanja religije

sama doći. pogotovo, a<ko se u zemljama galuta stanje Židova popravi. Budimo si svijesni, da naš duševni i materijalni život ne smije da bude ravan duševnome životu drugih. U nas niti imade duševnih, a niti materijalnih, baštinom stečenih dobara, niti imademo materijalno tako obezbjeđena zvanja, koja nam omogućuju duševni i materijalni bezbrižni život. Ne smijemo prepustiti se različitim strujama i valovima, kao ostali, jer te struje, ti valovi nijesu naši. nije ih izbacio naš život, pa nas odvlače poput mnogih naših, onamo, odakle nema povratka. Valja živjeti samostalno, svijesno! Glavno je: spoznati, da se svaki nas, brineć se za život naše narodne duše, brine za svoju dušu, da stvara, da daje život svome vlastitome »j a«. Više nam ne treba. Svaki Židov neka se za se brine, za svoju vlastitu duševnu formu, za svoju dušu, pa ćemo nekako pogoditi put. Briga za se druga je, mirnija, sigurnija, dublja, temeljitija: ona ne

2

»Ž l D O V«

BROJ 46.