Židov

na prikupljanje materijalnih sredstava za ostvarenje cionističkog ideala. Ne odričem, da je to možda danas najglavnije, ali držim, da se mi možda udaljavamo od toga definitivnog ostvarenja bač zbog toga, što nismo dovoljno vaspitani u ciioniztnu. Potrebno je da politički cijonizam postane i duševni cijonizam. A ipak mi se čini da se najmanje pažnje obraća na tu stranu, koja je važna baš zbog toga što smo idejno slabi, što taj cijonizam nije privezan za našu svijest, za naše srce i dušu. Akcije za Keren Kajemet i Keren Hajesod i druge fondove ne uspjevaju tako, kako bi uspjele, kad bi bili bolje vaspitani u cijonizmu. Potrebno je vratiti se ideji cijonizma. Izgleda možda besmisleno, kad je cijonistički ideal na dohvatu, da gubimo vrijeme pa da počnemo govorima. pisanjem, izdavanjem brošura i t. d. Držim da je to pogrešno. Treba ponovo da se vratimo u ono Hcrzlovo doba u tom pogledu, jer ima još uvijek masa pitanja, koja nisu pročišćena i zbog toga toliko kolebanja. Naročito je potrebno vaspitanje omladine. Vjerujem da ostvarenje cijonističkog ideala nije tako daleko, ali mi ne ćemo moći tako brzo prikupiti sve Jevreje, ako ih ne oduševimo duševno, što praktički znači vratiti se ideji, a na prvom mjestu zahvatiti omladinu, jer su to cijonistički pijoniri, koji će zamjeniti starije. Konačno hoću da naglasim, da je potrebno podupirati rad Radnoga Odbora i staviti mu na raspolaganje sredstva, da bi mogao raditi na samom idejnom vaspitanju, pa da obrati veću pažnju omladini. Albert Koen (Sarajevo): Dr. Licht istakao je opasnost koja nam može prijetiti kulturi i nacionalnom problemu te pokretu u samoj Palestini od amcrikanizma. Istakao je, od koje je potrebe za halucim u Palestini ostvarenje Jewish Ageneya, to jest amerikaniziranje našega rada u Palestini, ali amerikaniziranje najviše je potrebno gladnom proletarijatu, koji se nalazi na Istoku Evrope i kod nas u Južnoj Srbiji. U prvom redu treba taj proletarijat spasiti iz ekonomske bijede, jer prije ne možemo da mislimo na kulturnu propagandu u samoj Palestini i ostalom jevrejstvu. Živjeli smo 2000 godina i živit ćemo još 20.000 godina i još ćemo imati vremena za obnavljanje jevrejskc kulture. Čitav cijonistički pokret više je idealan nego životan. Znamo da su najveći uspjesi postignuti na temelju toga, što se vidjelo očima u Palestini, ali se nije životom proživljavalo. Čudim se dru Lichtu, kad govori o neoskvrnjenom cijonizmu, kad traži da čitav život stoji pod uticajem cijonizma i pitam Savezni Odbor kad mu je to prindlp, što je učinio? Ne poznajem prilike u Hrvatskoj i Slavoniji, ali što sam doznao bilo je tehničko provadjanje kojekakvih akcija. Sarajevo i druga mjesta nisu dobili inicijativu ili praktičke ideje, koje bi ponukale na rad. Provincija bila je odsječena od utjecaja centrale, naročito Bosna i Južna Srbija. Treba imati na umu da Južna Srbija nije imala pojma, ko je Savezni Odbor, ni što radi. (Glasovi sa desnice i smijeh: Znala je! Neka Južna Srbija govori, a ne Sarajevo.) Južna Srbija dobila je pisma kao i Bosna ali nije ništa uradjeno. A zašto? To su pokazale prilike u Sarajevu. Vidi se da oni ljudi, koji su vodili pokret, nisu apsolutno priveli u život. (Glas s desnice: policija!) Provincija se nije mogla razviti jer nije bilo tko da pridigne te mase, koje vole cijonizam i rado slušaju svoje ljude, (aplaus na ljevici), ali do prije kratkog vremena nisu imali prilike da o cijonizmu nešto čuju. Kako ljudi ne poznaju prilike svjedoči predlog g. M. Levia, koji traži da se podvostruči prinos, a ja pitam svakog, koji poznaje jevrejsku sirotinju, da li je to ona u stanju. (Glasovi; Ona nijel) Predlažem, da te od jevrcjskog proletarijata ne übire prinos, nego da se nastoji drugim putem doći do sredstava za Savez. Fatalno je, kad dodje jcvrejski radnik i zaluta u Beograd, on dodje skrhan, jer ne može naći ni uposlenja ni zarade. U zadnje doba dobili smo u Sarajevu ljude koji razumiju proletarijat, Završujem: neka žive oni ljudi, koji su konačno pokrenuli da se oživi jevrejski proletarijat, i da i sirotinja udje u cijonizam. (Odobravanje.) Dr. Julije D o h a n y (Oca). Ne mogu, a da se ne osvrnem na razlaganja svoga predgovornka. Imam osjećaj, da je to, kao kad bi se muha sjela na prvog konja jednog šesteroprega i bila uvjerena, da ona stavlja u pogon šesteropreg. Opasno je ovako govoriti o kapitaJianu i proletarijatu, koji je ostao neshvaćen. Hoću nadalje, da se osvrnem na lijepe i uzvišene riječi dra Lichta, s kojim nisam u svemu sporazuman. I ja držim, da Savez cijoni-

sta nije zvan da riješi sve probleme, ali kad se već tangirao naš odnošaj prema asimilantima, onda valja raščisti i taj problem. Već dvije godine obilazimo oko njega, a da nismo našli riješenje. Brandeis tražio je 1919. da se sazove opći židpvski kongres. Znamo da naše sile nijesu dostajalo da privučemo mase, što više mnogi cijoniste nisu učinili svoju dužnost. Sad smo našli put do necijonista i Egzekutiva predložit će kongresu saradnju s necijonistima. Treba povući granice orijentacije radi. Ne slažem se dr. Lichtom, da šekel smije platit samo onaj, koji je nacijonalan Židov i priznaje bazelski program. Svaki koji hoće da saradjuje na izgradnji židovske domovine u Palestini, morao bi moći platiti šekel. U djelokrug zemaljskih organizacija spada odgoj mladeži ali galutski rad ne spada u svjetsku organizaciju. U svim pitanjima izgradnje treba privući nccijonist.c a vršenje nacijonalnih zadataka ima da preuzme zemaljska organizacija. Joel Rosenberg (»Judeja«, Zagreb): Nakon generalne debate treba da se glasuje povjerenje ili nepovjerenje Saveznom Odboru. Moje je uvjerenje, a i velikog dijela omladina ispred koje govorim, da rezultat faktičkog rada ovog Saveznog Odbora traži, da mu se dade potpuno povjerenje. Možda ima krivih taktičkih poteza, ali bih htio da svaki prije no što sudi o radu Saveznog Odbora stavi ruku na srce i pita, Sto je on učinio. Neka se ovdje ne raspravlja o problemima tako, da se pođmetu vodstvu stvari, koje ne dolikuju, jer t,o vodi demagogiji. Ispred omladine mi je upozoriti, da statut stavlja u dužnost mjesnim organizacijama, da pomaže omladinu, ali mjesne organizacije to ne čine. I mnoge općine, pokazale su sc indolentnima prema stvaralačkoj volji omladine. Ovo je grijeh prema omladini. Medju inim hoću da istaknem ovo: U Zagrebu izlazi dječji list »Haaviv«, se bori s velikim materijalnim teškoćama. Imade slučajeva u velikim centrima Jugoslavije, da cijonističke institucije ne dopuštaju omladini da se sastane u njenim prostorijama. To bi trebalo onemogućiti (odobravanje). Aron H a s o n (Skoplje); Želim da Vas obavijestim o stanju u Južnoj Srbiji. Konstatujem da je Radni Odbor pokazao malo pažnje prema našim delegatima, iako je to formalnost, ipak ona đoprlnaša medjusobnom upoznavanju i intenziviranju rada. Savez nije ništa dao Južnoj Srbiji. Jedini ljudi, koji su potražili zaboravljenu Južnu Srbiju bili su gg. dr. Braco Poljokan i Vita Kajon. (Glas: A tko ih je pozvao?) Nc zadovoljava me rad u cijonističkom pokrdfci a razlog, zašto se pokret nije razvio je u tome, što je Južna Srbija zemlja analfabeta, koja je u kulturnom pogledu vrlo zaostala i ako je to sredina, koja jevrejski osjeća i živi u jevrejskim tradicijama. U Južnoj Srbiji nema akademsko spremnih ljudi za agitaciju, pa ako od Saveza nije tražio da materijalno pomogne Južnu Srbiju, očekivao je, da će posvetiti više pažnje kulturno-cijonističkom vaspitanju južnosr, bijanskih Jevreja. Konačno hoće da referišem o zaključku naše organizacije, glede osnutka distrikta. Ogradjujem sc protiv toga, da se u tome nazire izvjesna tendencija k separatizmu. Traži da njegova grupa bude zastupana sa 2 člana u Radnome Odboru. Završava apelom, da se od danas više pažnje posveti Južnoj Srbiji, kako bi tamošnji Jevrcji u našem radu zauzeli dostojno mjesto, koje mora da zauzmu. D r. Vita .Kajon; Mi smo predstavnici Sarajeva, najjačeg centra Jugoslavije, otišli u lijevo krilo. To smo učinili za to, što smo sasvim nezadovoljni slađom tako zv. radnog odbora. Taj je rad bio za nas štetan... (Glasovi sa desnice: Nije istina!) i radi toga smo se odlučili da mu ne podijelimo apsolutorij. Mi sa time ne ćemo da ugrozimo podijeljivanje toga apsolutorija ... (Glas: Niti možete!) bez obzira dali možete ili ne, ali hoćemo da ispred Sarajeva izjavimo... (Glas: Samo jednog dijela!) da je Radni Odbor izgubio naše povjerenje. (Sarajevski delegati desnice dovikuju: Nije istina! Živio Radni OdborJ Mi imamo 500 glasova povjerenja!). Prilike u javnom životu Sarajeva poslednjih godina bile su nesnosne. Većina sarajevsikih Jevreja nije se slagala sa metodama i duhom cionističkoga rada. Ti metodi su bili za većinu nas nepodesni. Duh je bio suviše izazovan. Suviše destruktivan, l cionizam na način kako se kod nas propovijedao, više je bio sposoban da odbija od sebe mase nego da ih privlači. I zato je cijonizam doživljavao svojti krizu. Ljudi nisu imali za njega interesa. Za njih je vrijedila tdiko ideja, koliko i njeni

■nosioci, a za nosioce u Sarajevu nisu imali dovoljno s'mpatija i razumijevanja. Prije 4—5 mjeseci izbio je kod nas jedan pokret. Taj su pokret poveli u prvom redu intelektualci, i to je sefardski pokret. (Glas sa desnice: Sa policijom! Predsjednik: Gospodo molim nemojte upadali!) Izvodili su Ka u potpunom skladu s većinom gradjanstva o ćemu imamo nepobitnih dokaza. Taj se pokret u prvom redu razvio radi toga. 'što većina nas drukčije misli ne samo o metodama rada cionističkog, nego ako hoćete i o samom cionizmu. Mi »hvatamo cionizam vrlo širokogrudno. Naš se život razlikuje od jevrejskog života u drugim zemljama. Mi ne vidimo u tome jevrejstvu samo dva poima niti poznajemo na jedno) strani ■cijonizam, a na drugoj strani asimilaciju. Naš je život punokrvan. Kod nas nije središte i žarište jevrejskog života u cijonističkoj organizaciji. F izvan nje ima jevrejskog narodnog života i to vrlo ozbiljnog, i radi toga mogli smo podnositi više godina, da se onako izazovno vodi cionizam, jer nas nije ženirao taj način agitacije cijonističke, pošto smo se mogli iživljavati jevrejski i u drugim ustanovama. Medjutim kad je ta grupa osjetila, da se tu javlja jedan novi kader radnika i da se tu iz naroda interesuje za ovaj novi način rada, počeli su napadajima, da nas ometaju. Ja ne ču da govorim dalje 0 tim sporovima, ali se spor pojavio i dužnost Saveznog I Radnog Odbora je bila, da ostane iznad partaja, da ostane potpuno nepristran taj rađani odbor i da se ne miješa u naš unutrašnji spor, ne samo zato što nije praktično i uputno, nego i za to, što ne razumije cijeli ovaj pokret u sredini sefardskog jevrejstva. (Aplaus na lijevici. Desnica protestuje, što i sekretar dr. Kal mi Baruh aplaudira). Gospodo, u zadnje vrijeme mnogo se govori o sefardima i potrebi njihove re aktiva čije. Govore ne samo sefardi nego i eškenazi i to vodje i ideolozi cijonistički misli. Jedan Žabotinski, \Veizmann 1 Sokolov uvidjaju potrebu, da se sefardi reakti#raju, jer znaju koliki rezervoari jevrejske snage leže u sefardskim centrima i koliku ulogu mogu da vrše u izgradnji Erec Jisraela, jer su Sefardi od davna nastanjeni u samoj Palestini, i oni sa tamo mno»o uradili. (Odobravanje). Još prije cijonističkog pokreta, kad ie Palestina bila pod turskom Vladavinom, Sefardi otišli su u Erec Jisraei i stvarali kolonije. (Aplaus na lijevici). Glasovi: Ovo su demagoške fraze, ovako se ne reaktivira!) To je jedna činjenica, i ja vas ne trebam nikako upućivati u historiju, studirajte Sokolova, B6hma i naći čete to! (Aplaus na lijevici Protesti s desnice) Osim toga Sefardima je namijenjena jedna velika istorijska zadaća baš na Orijentir. Mi smo istočnjaci po mentalitetu svome i mnogo smo srodni ji s Arapima. Evropski Sefardi mogu katkada da se lakše sporazumiju s Arapima, kojima mnogo liče, nego Eškenazi, koji ne razumijevaju njihov mentalitet. (Protestni povici). 1 radi toga obraća se u posiednje vrijeme naročita pažnja Sefardima VVeizmann je na zadnjem kongresu u Karlsbadu apelirao na Sefarde, da se pridignu, i član egzekutive g. Goldberg piše u zadnjem članku, koji je objavljen i u »Židovu«, od kolike je potrebe, da se Sefardi reaktiviraju. 1 mi koji smo daleko od Palestine, mi Sefardi svijesni smo, da je nas cijonistička ideja revoluoijonirala i reaktivirala za preporod jevrejski. Mi smo plaćali za narodni Fond, za Keren Hajesod, i uopće bffi smo vrlo dobri vojnfci, pokorni i poslušni, ali nismo bili svijesrri naših sopstvenih potreba. F u momentu kad se počinjemo osvješčivati, nailazimo na otpor u prvom redu naših domaćih vodja i nekih sefardskih'zanesenjaka, koji nikada svojom snagom nisu mislili o cionističkom pokretu. (Protesti od strane Mihajla Lewl-a) 1 nama ie vrlo teško da se objašnjavamo sa tim većim papistima od samoga pape, nego sa svima Eškenazima. Vrlo je lako da se sporazumijemo sa Eškenazima. Ml smo dijeca eškenazke škole. Hugo Bergmann f ostail jevrejski mislioci i pisci... (Nastaje velika graja, u kojoj se ne mogu razumjeti riječi govornika. Objašnjavanja fzmedju desnice i lijevice). Predsjednik: Ja vas opominjem gospodo! Molim vas da ne smetate govornika. Neka produži svoj govor! D r. V it a K ajon; Kad smo mi počeli u Sarajevu da radimo u smislu, koji odgovara nama, našem mentalitetu i počeli primjenjivati metode, koje su podesne za naš ambljenat, onda su ustali svi I označiše nas separatistima. PirotivnSci nemajući drugih argumenata prvo su nam predbacili, da smo protivnici Eškenaza (Grof: A Memorandum?!) Smijeh na Rjevici). •*'

BROJ 27.

>Ž I D O V«

3