Židov

Budući da se o toj temi raspravlja obično sa relidijoznoga stajališta, to ću đa pokušanu da jednom sistematski iznesem opče-nacijonal'no značenje zakona i da pokažem, da se on neovisno ,o svom reihigijoznom prosudijivan;oi mora priznati i opće-naci jortalno, ne više i ne manje nego, zelhtjev, da se uči hebrejski,' da se poznaje biblija, da se izgrađuje Palestina etc. IPrimijećuijem pri tom naročito, da su molitva i kult stvar za se i đa ne spaidaju u naše današnje istraživanje). 11. Po mome mnijenju .imade četiri glavina momenta, na kojimai se temelji opće-nacijonalni karakter zakona ili što je isto, četiri momenta, koja nalažu i nereligiijoznom i antireligijoznom Jevreju dužnost vršenja zakona. I. U prvom redu i temelj svega jest ono. što ja nazivljem »historijsko-nacijonailnim osje-

čajem«. Radi se o osjećajnom priznavani ju povijesnoga židovstva uopće, sa svim njegovim oblicima t sadržajima, nijegovom vanjštinom i unutrašnjošću, što mi zapravo l jubimo, ako govorimo o svojoj ljubavi prema ijevrejstvu, prema jevrejskom narodu i njegovoj kulturi, ako priznajemo svoju pripadnost jevrejstkoj narodnoj zajednici, ako govorimo o svom »nacijonalnom osjećaju«? Mislimo li time pojedine židovske individue ili njihovu zajednicu? Je li to tora, mesijski ideal, jevrejska etika, hebrejska literatura ili jezik, je li zemJja tzraelova? )e Ii to jevrejskai »krv«, jevrejski »duh* ili jevrejska »mnema«?. Sigurno se jedno ili drugo cd svega toga može shvatiti sa nacijonalnim osjećaijem, možda historijska zemlja i povijesni jezik ili samo tora etc., dok se ostale ne proživljava ovako ili uopće nikako. No mora se priznati, da puni i opsežni, pravi i istinski, totalni židovski nacijonalni osjećaj imade samo onaj, tko

svoju ljubav ‘i poslovanje daje djelom židovskom narodu i cijeloj židovskoj narodhostii, Ikoji židovstvo ‘ljubi sa svim onim što mu je dala povijest. Ljubiti jedno biće i to u pravom ismisHu riječi znači; ljubiti ga u njegovoj pottpunoslti, njegovo tijelo i njegov duh, inače to bije prava ljubav. Kod ovakove ljubavi nije isključeno, da se ijedna ili diiuga stvar na ljubljenom biću me isvidja, da se osjeća, da bi se štošta na njemu moralo popraviti, poljepšati ili promijeniti. Naprotiv! Dublja i jača je ljubav ona, koja svoj /predmet trooe da vidi i da učini savršenim. Tako mogu i ja kod mnogočega u jevrejstvu, u jevrejskam narodu, u njegovim povjesnim kulturnim oblicima i sadržajima osjećati, da bi ga,valjalo promijeniti, a da ga ipak zato ‘ljubim u cijelosti. Ili tačnije; Jer ga ljubim tu cijelosti, jer spajam s njime pojam savršeno-. i sti, ideal savršenosti, zato bi htio, da se na njemu promijeni mnogo štošta. Svaka druga

jače harači epidemija u gubernijama Jekatcrinoslav, Odesa i Harkov, pa je ondašnje žid. pučanstvo ozbiljno ugroženo. »Ose« osnovalo je u Ukrajini medicinske uredbe, koje posvećuju osobitu pažnju pobijanju malarije medju žid. pučanstvm. Medju 11.000 pacijenata, što ih je Ose u mjesecu junu primila u svoje ambulatorije, 2600 (23 po sto) ih je bolovalo na malariji. Kako Ose iz Herzona javlja u onim se krajevima broj pacijenata spram prošlog mjeseca potrostručio. Pučki komesarijat za narodne manjine u Moskvi vijećao je o memorandumu židovskih pisaca u pogledu proganjanja hebrejskog jezika, te je donio odluku, da su ovi progoni neopravdani. Uslijed protesta žid. sekcije komunističke partije nije se ovaj cirkular još razaslao. Medju žid. sindikalnim organizacijama u Bijeloj Rusiji zapaža se želja, da se stručna glasila izdavaju na jidiš jeziku. Dosada izlaze na jidiš jeziku u Bijeloj Rusiji i to u Minsku dva dnevnika: »Krznarski glasnik« i »Crvena igla«. I krojačka organizacija izdaje sve svoje kulturne radove na jidiš jeziku. Selcnje ruskih Židova. Prema informacijama, koje dolaze u Rigu, zapaža se medju ruskim i ukrajinskim Židovima čudnovato seienje. Uslijed sve većeg antisemitizma šalju pojedine općine ljude, da potraže mirnija mjesta. Takove organe, koje narod nazivlje »Hodačima« izaslalo je već preko 100 židovskih općina. Potiska vlada i seoba u Palestinu. Kako iz Varšave javljaju, primio je ministar predsjednik Grabski delgaciju žid. radnika, koji hoće u Palestinu. Orabski je u razgovoru naglasio, da je iseljivanje Zidova po Poljsku nepovoljno i ozbiljno ugrožava njen financijski položaj. Iseljivanje Židova iziskuje stoga vanredne mjere vlade. Poljska dakle svoje Židove proganja, a ipak ih sprečava a iseljivanju. (iseljivanje u Palestinu iz Tnrske je poraslo. Zbog lošeg gospodarskog položaja sele se turski Zidovi sve više u Palestinu. Kod cijonistićke organizacije u Carigradu prijavilo se nekoliko stotina žid trgovaca i zanatlija za seobu u Palestinu. »Maran!« se vraćaju k židovstvu. Portugalski »maran!« predali se jerusolkn. velikom rabinatu molbu, da Si se opet primi u židovsku zajednicu. Ova molba je predmetom dugih rasprava u rabinatu. Zaključeno je, da se s ostalim ckmalnim institucijama u Palestini sporazumno o lome donese zaključak. Kako palestinska telegrafska agentura saznaje, raspravlja se o tome, da dio marana, napose oni, koji su ratarski izobrženi, dodju u Palestinu, da se ondje nasele. Molba marana datirana je 20. juna, a predana je glavnome rabinatu po žid. općini u Lisabonu. U molbi se kaže, da su većina marana seljaci, ostali su liječnici, advokati, učenjaci, trgovci i industrijalci. »Krštenje naših predja bilo je samo prividno, pod silom inkvizicije i autodafeja. U srcu smo ostali Židovi, te smo kroz sva vremena osjećali ljubav i vjernost za židovstvo. Akoprem smo kao djeca krštenj u katoličkoj crkvi, vjenčani ,po katoličkim zakonima i ako nas se po katoličkim zakonima pokapa, nikada nijesmo prestali, da ne osjećamo sa Židovima. Tijekom stoljeća, kad smo zbog pritiska

■klerikalizma bili odrezani od svake veze sa Židovima, židovski zakoni i običaji postali su nam strani. Promatrajući faze mjeseca ustanovili bi, kada je Jom Kipur, a tada smo ga slavili prema predanim nam tradicijama. Boli nas, što hebrejski jezik više ne razumijemo. S osjećanjem pratimo izgradnju domaje naših otaca i vjerujemo, da će naša djeca doživjeti sreću, da u njoj borave. Duh slobode za sve narode j nacije, koji danas u svijetu vlada, nije prošao mimo nas Marana. Tolerancija i kultura došli su konačno i u Portugal, a to je nas Marane ponukalo, da se opet povratimo vjeri naših otaca i narodu naših djedova.« Amerlćko-židovski pripomoćni odbor se raspustio. Iz New-Yorka javljaju, da je američkožidovski pripomoćni odbor nakon devetgodišnjeg djelovanja zatvorio svoje urede. Ured ie potpornoga© mnoge hiljade obitelji, hranio oko 4000 djece te je u Evropu poslao oko 1,000.000 tona živeža. Odbor je osnovan god. 1914., a vodio ga je gosp. Henry H. Rosenfeld. Odbor je sabrao u Americi 63,137.000 dolara, te ie to porazdijelio u Evropi. Kad se početkom rata saznalo za muke istpčno-evropskih Žlidova, sazvao je Louis Marshall konferenciju od 38 žid. organizacija Amerike i tako je osnovan američko-židovski pripomoćni odbor. Meksiko hoće da primi židovske bjegunce. Meksički predsjednik pregovara s new-yorškim žid. organizacijama. Predsjednik Meksika, koji upravo boravi u U. S. A., izjavio je na jedan upit, da bi Meksiko s veseljem pozdravio jako useljivanje Židova. Meksička vlada ne želi samo useljivanje gospodarskih, već i industrijalnih radnika. Ako američko židovstvo garanluje svotu od 2,000.000 dolara, meksička bi vlada stavila na raspolaganje potrebito zemljište za kolonizaciju, oslobodila bi useljenike od. sviju poreza, dala besplatna viza, pogodnosti na putu i u opće se za nj'hov boljitak skrbila. Vlada očekuje, da bi Zidovi i meksičku veleindustrrju ojačali, napose industriju konfekcije, tako da Meksiko ne bi trebao više da uvaža, J(ako je poznato, slični prijedlozi paili su već i lane. Zemlja potrebuje radne snage, no kraj današnjih prilika u zemlji, nije vjerojatno, da će doći do kakovog useljivanja.-. Agodas Jisrael i Jewista Agency. Kako Wiener Morgenzeitung javlja, za 16. septembra sazvana je sjednica centralnog vijeća Aguđas Jisrael. koja će se obdržavati u Krakovu. Na toj sjednici zaključit će se stav prema Jevish Agency. Hans Herzl pokršten. Na 20. jula pokrstio scu Beču sin Dr. Theodora Herzla. U zadnje vrijeme stajao je u pregovorima sa potpredsjednikom Akcionog Komitea cionističke organizacije Ing. Strickerom radi engleskog izdanja dnevnika Dr. Theodora Herzla. Dnevnik je preveo na engleski sam Hans Herzl, koji sada pismom javlja Ing. Strickeru o svojem pokrštenju. Znanci Hansa Herzla označuju ga egsa.ltiranim čudakom. Slučalj je pobudio veliku senzaciju u svijetu. Ipak to nije cijonistička stvar. Hans Herzl bio je istina sin utemeljitelja cijohističke organizacije, nu sam nije nikada bio cijonistom, nego je bio vrlo daleko od našeg pokreta. Po ocu nije dobio cijonistički odgoj. Otkada je Theodor Herzl postao cijonistom,

n: je više pripadao svojoj obitelji, nego cijelom narodu. Otkada je izdao »Juđenstaat, cijonizam ga je oteo njegovoj obitelji, a malo godina zatim i životu. Ne bi bilo čudo, kad bi upravo Herzlova djeca bila neraspoložena prema pokretu, . kojega je stvorio njihov otac, nu koji lim ie oca oteo. 1 ako je to jedan tragičan slučaj, ipak nije tako jedinstven, nego je samo Jedan osobito napadan slučaj borbe dvaju generacija. Kakogod je mladja generacija ovisna o starijoj, duševni razvitak mladje generacije iz starije nije uvijek postepen, nego je često puta nagao i revolucijonaran. Kako često opažamo: Očevi kapitalisti, sinovi socijalisti; očevi ortodoksi, sinovi ateisti; očevi indiferentni prema židovstvu, sinovi oduševljeni Zidovi; očevi bezobzirni gramzljivci, sinovi sanjari i idejaiisti; očevi židovsfco-liberalni buržuji. sinovi halucim. Upravo posljednju antitezu vidimo baš u novije vrijeme tako često. One pokazuju, kako se malo razumiju generacije, koje su si najbliže. Tako bi se mogao tumačiti slučaj Hansa Herzla. Svoje posebno obilježje dobiva taj slučaj tek po dvojemu; po formatu oca i po načinu pokrštenja. Normalno morao bi i najmanji sin imati toliko respekta pred historijskom veličinom takvog oca, da ga je to trebale! odvratiti (ma kako velike inače bile protivŠtine) od toga, da tako obesčasti uspomenu oca. A pogotovo je nerazumljiv demonstrativan naS’n pokrštenja: da si je izabrao upravo 20-god'šniicu smrt svoga oca i da je to učinio upravo u Beču, svome rodnome mjestu, gdje ie njegov otac djelovao, i da je to javio jednim demonstrativnim dopisom predsjedrfku austrijske cijonističke organizacije i potpredsjedniku Akcijonog Komiteta cijonističke organizacije. Po svemu tome taj slučaj nema nikakorve važnosti za cijonizam, niti je od općeg ljudskog značenja, nego spada u sferu graničnih slučaja ljudske reakcije, koji se ne dadu razumjeti primjenom općenitih normalno-psiholoških zakona. Svjetski sefardski kongres. Jeruzalemski komitet za saziv svjetskog kongresa Sefarada predao je Coioneiu Kishu, kao predstavniku palestinske cjionističke egzekutive spomenicu u kojoj šaopćuje, da će doskora poslati' svm sefardskim općinama u cijelom svijetu poziv, da izašalju svoje zastupnike na svjetski kongres Sefarada u Jerusalemu. Zadaća će toga kongresa biti, da stvori osnovu, po kojoj bi se sefardi mogli u mnogo većoj mjeri nego dosele privući na saradnju oko izgradnje židovske narodne domaje. U vezi s time žele sefardi dobiti veći utjecaj na cijonističku organizaciju. Kongres bi se imao držati mjesec dana pr'je svjetskog cijonističkog kongresa. U komitetu nalaze se dr. I. Levy, potpredsjednik jerusalemske gradske opčine, Josef Mejuhas, predsjednik Waad Haira. A. Elmaleh izdavatelj Doar Hajoma i Isak Elishar. De Haan. Njegovo je umorstvo pobudilo veliko senzaciju. Kušalo se to izrabiti protiv crjomstičke organizacije. Mnogi su cijonistički krugovi i listovi našli potrebnim, da oštro osude to umorstvo, misleći, da bi se tu moglo raditi o političkom umorstvu. DeHaan stvorio je i organizirao Agudu n svrhu pobijanja c'jon. nastojanja. Staja« je na čelu i bio je vodja, Agude i bio je inicijator

BROJ 36.

>2 I L) U V«

3