Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

K 14. kongresu

Kongres i mali savezi. Džujš Edženst, U središtu kongresnoga rađa bit će, bez sumnje, pitanje proširenja JewiSh Agency-a f svakako treba, prigodom razmatranja kongresnih pitanja, posvetiti naročitu pažnju ovome problemu. Stoga donašamo izvode našega vanjskoga saradnika Cvi Rothmiillera, koji se, u drugom dijelu svoga članka, bavi pitanjem, u koliko bj proširenje Jewish Agency-a moglo utjecati na budu ć i oblik Cijonističke Organizacije. Naše se mišljenje, u glavnome, ne silaže s njagoiviim. Kako smo, medjuitim, cio kompleks Pitanja, koja su vezana uz problem' proširenja Jewish Agency-a, tretirali u više navrata i u prošlome godištu našega lista, ne treba, za danas, da reflektiramo na njegove Izvode. Dovoljno je, da podsjetimo čitaoce na ona ranija naša razmatranja, naročito na članke, što su izašlii u brojevima 35—37 od 1924, god. pod naslovom »CijonistiSka Organizacija' i Jewish Agency«. Uredništvo. I. Ne će biti zgorega, da jedamput razjasnimo, od kojega je upravo značenja ovaj kongres za male cionističke saveze, ili bolje reći, od kojega značenja mogu da budu mali savezi na kongresu, i od koje je koristi tretiranje različitih kongresnih pitanja u savezima, kojih maleni broj delegata ne će na kongresu moći da bitno utiče na glasovanje i na stvaranje odluka. Mali savezi mogu da djeluju na kongresu (n. pr. da imadu izaslanike u različitim .komisijama, koje su na koncu konca one kongresne ustanove, u kojima se vrši najvažniji rad) samo time, što se vežu i spajaju po dva i po tri mala saveza, pa da onda zajednički izašilju delegate u komisije. 1 sad nema sumnje, da ispravnost njihova rada na kongresu stoji đo toga, s kojim će se delegatima spojiti njihovi delegati, to jest koje će mišljenje podupirati i oni svojim pomaganjem jednoga drugog saveza. Prema tome je potrebno, da delegati savezni imadu tako reći odredjenu maršrutu ne u tom, da im je unaprijed točno odredjeno, kao će u kojemu slučaju glasovati, nego time. što će delegati imati da zastupaju ono mišljenje, koje se u toku kongresne debate iskristalizira u njihovu savezu. No ima jedna druga stvar, koja još većma nalaže potrebu kongresne debate, ato je cionistički razvitak samoga saveza kao sastavnoga dijela Svjetske Cijonistidke Organizacije. I najmanji savez, koji sam po sebi nikako ue može da utiče na čitavu Organizaciju, i on je dužan da »ispravno misli % da posmatra razvijanje cijonizma, da prati rješavanja konkretnih pitama jer bez toga je i sav cijonizam

u tome savezu iluzoran, i da tako kažem, sušičav. Za nas ima još jedna važnost kongresne debate. Zbog blizine kongresa vjerojatno će ići srazmjerno velik broj cijonista Jugoslavije u Wien. To jest ići će to veći broj, što će više kongresna debata pokazati važnost ovoga kongresa, bitnu odlučnost momenta, u kojemu je cijonizam danas, i sudbonosno značenje odluka, ikoje će se stvarati na ovom kongresu. Ovaj puta želim samo potaći na razmišljanje o jednom pitanju, koje doduše već dugo stoji u žarištu debate, ali će u nas mnogima biti nova ona strana pitanja, koju ovdje obradjujem, a koja će zacijelo naići na zanimanje, jer je u vezi i s onim problemima, koji su bili predmetom naše šekelske debate. 11. Snošaj Džujš Edžensi (Jevvish Agency) i Cijonističke Organizacije nije nipošto jednostavan. Dok u jednu prema svemu, što je dovelo do stvaranja Džujs Edžensi, ima Cijonisfička Organizacija i unaprijed da ostane skup radikalnih paiestinocentTičkih Židova, koji osim svoje ljubavi i rada za izgradnju Palestine primaju na sebe i druge zadatke, ponajviše političke i kulturno-odgojne, dotle u drugu nije nipošto lako zamisliti pravi snošaj džujs-edžensijskoga i cijonističkoga rada. Jer ako Cijonistička Organizacija izabere onih 50% zastupnika u veliki odbor Džujs Edžensi, nije time riješila pitanje, u kakvoj će vezi biti rad dosadašnje Cijonističke Organizacije i njenih institucija (uzmimo samo palestinske urede) s radom nove korporacije Džujš Edžensi. Prije se mislilo, i ako kao u magli, da Džujš Edžensi zapravo i ne će biti ništa drugo, nego tih 50'% cijonističkih delegata plus 50% uglednih Židova, odličnih bilo svojim položajem u nežidovskom svijetu. bilo svojim bogatstvom bilo zastupanjem velikih židovskih organizacija. To znači: iza Džujš Edžensi ne će biti nikakve organizacije, nikakvoga židovskoga naroda. To bi imao biti naprosto pokušaj, hoće li imena onih necijonista u vezi s radom cijonista (i zastupnika u Džujš Edžensi i same organizacije) moći da kao nekim čarobnim sredstvom, kao samo od sebe zadobiju aktivnije i izdašnije simpatije židovskoga naroda, nego li ih je zadobio sam cijonizam. Ili drugim riječima: Džujš Edžensi ne bi imala nikakve zemaljske saveze, nikakve mjesne organizacije; dna bi bila odbor odličnih i poštovanih Židova, koji bi podržavao agitatore i putnike, da u njihovo ime i nimbusom te

Džujš Edžensi probude i natjeraju na rad židovski narod. Bilo je stoga i pitanje, hoće li Džujš Edžensi preuzeti preteču same sebe, Keren Hajesod, ili će ona stvoriti neki novi fond. Još je nevjerojatuije bilo, da će Džujš Edžensi obuzeti čitav glob zemaljski, kao što je to učinila Cijonistička Organizacija. Naprotiv se čitavo vrijeme mislilo, da je Džujš Edžensi stvar samo nekih dijelova židovstva, odlučnih po ugledu, bogatstvu ili broju. Medjuto se stvar razvija u tome smjeru, da bi Džujš Edžensi imala postati organizacijom svih Židova, koji plate izvjesni prinos u korist izgradnje Palestine, da bi ona imala zemaljske saveze i mjesne organizacije, da bi se njen odbor mogao birati u najskorije vrijeme po demokratskim metodama ukratko, da bismo imali dvije paralelne organizacije. Jedno bi bila Cijonistička Organizacijia, drugo Džujš Edžensi. U čemu bi im bila razlika? Kakav bi snošaj one imale? Što bi bio rad jedne, a što druge organizacije? Tu je punkt, iz kojega izviru velike protivnosti u mišljenju. Može se zamisliti, da će pripadnici Džujš Edžensi plaćati samo svoj prinos, simpatizirati s izgradnjom Palestine, ali da ne će priznavati nacionalno jedinstvo židovskoga naroda, da ne će priznavati potrebu hebraizacije, da ne će odobravati političke istupe cijonizina. Naprotiv bi pripadnici Cijonističke Organizacije nastojali oko obnove čitavoga židovskog života, a napose pazili na čistoću izgradnje Palestine. No pogledamo li stanje, kakovo jest, onda ćemo moći da razumijemo i drugo mišljenje, koje kaže: U jednu je ruku nepobitna činjenica, da se čitavo židovstvo nacionalizira. Ako taj nacijonalizam i nema političkih konzekvencija, a ono bez sumnje imade kulturnih. Hebraizacija već postaje posjedom i necijonističkih krugova, koji ujedno nastoje, da vrše sve zahtjeve obnove židovstva. Dakle u jednu ruku sve veća ■ cijonizacija« čitavoga židovstva. A u drugu ruku veliki dijelovi Cijonističke Organizacije i sami nisu ni za trunak bolji od onih nenacijonalnih pripadnika Džujš Edžensi: i oni ne mogu da povuku konzekvencije iz nacijonalne ispovijesti, ne mogu da se hebraiziraju i judaiziraju, a što je najglavnije, ne mogu da bdiju nad čistoćom cijonističkih principa u izgradnji Palestine, jer je njihov cijonizam neizgradjen, nestalan, bez snage, bez detaljnijega programaJasno je, gdje se nalaze ti cijonisti, koje možemo s, pravom porediti s necijonističkim pripadnicima Džujš Edžensi: to su one cijonističke mase, koje kupuju mo-

GOD. IX.

UPRAVA 1 UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM.

ZAGREB 22. maja 1925 ~ 28. ijara 5685.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA; GOD. 100 D. POLUGOD. 50. D ČETVRTGOD. 9b D. POJEDINI BROJ 2. D.

BROJ 22