Židov

XIV. kongres

VI. Sistem frakcija unutar naše svjetske organizacije stvorio je na mnogim područjima tako nezdrave situacije, da su čak pojedine frakcije same zagovarale, da se stane na put štetnosti frakcijonarstva. iako samo na pojedinim područjima. Samo iz tog shvaćanja nam biva jasno, da su socijalističke frakcije primjerice pristale, da se opet uvede jedinstveni šekel. Ne smijemo sigurno previdjeti, da zasebni savezi imadu da ispune izvjesne važne funkcije unutar svjetske organizacije. No isto se tako ne može previdjeti, da su dovele do nesnosnoga stanja, da je partijska politika pojedinih frakcija, od tolikoga upliva na pojedine akcije i poduzeća svjetske organizacije, da u većini slučajeva mora stvarni interes da uzma,kne pred partijskim interesom. Da samo jedno istaknem: hoću da podsjetim na poteškoće, koje vazda nastaju kod izbora u razne korporacije, pa šta više i kod popunjenja mjesta vodećih činovnika. Većina kriza naše organizacije zadnjih godina ima se konačno na to svesti, da se uzdržava izvjesno »ravnovjesje« medju pojedinim partijama ma i na riziko, da po partajama prezentirane ličnosti ne odgovaiaju zahtjevima. Da se postigne ovo »ravnovjesje«, koje je uistinu težnja za nadmoći, bacaju *se često u borbu principijelni momenti, iza kojih se uistinu skriva zgoljni partijski interes. Na ovom kongresu nije u tom pogledu bilo bolje, nego na prijašnjim. Naprotiv. Pošto je Schocken svoj program, koji na gospodarskom polju hoće da isključi prejaki upliv partijske politike, u plenumu u grubim crtama ocrtao, a u kolonizacijonoj komisiji u svim važnim detaljima obrazložio, htio je Weizmann na bazi toga programa da osigura njegovu suradnju u palestinskoj Egzekutivi. Nadalje bio je i dr. Halpern, koji zastupa slične tendencije, predvidjeli za palestinsku Egzekutivu. \Veizmann je uopće jasno pokazao svoju namjeru, da sastavi kabinet sposobnih šefova pojedinih resora, dakle samih stručnjaka, bez obzira na partijvsku pripadnost i na partijsko »ravnovjesje«. Posljedica toga bila je, da su zasebni savezi smatrali svoje pozicije vrlo ugroženima. Samo se tako može shvatiti, da je Mizrahi ovaj puta iznio za sebe vrlo potrebnu klauzulu (»pro domo«) o, religijozitetu u formi uskrate votuma povjerenja. Tako ćemo nadalje moči razumjeti, a i sa drugoga gledišta, no što smo ga razložili u prošlome članku, da je ovaj puta i Hitahdut prekinuo sa svojom lijepom tradicijom 'te se dao povući u vrtlog parlamentarnih makinacija, da je iznio jednu izjavu u pitanju povjerenja vodstvu, koja je u protuslovlju s cijelom njegovom koncepcijom. VII. Iz svega toga, što smo do sada razložili, slijedi, da otvorena opozicija kongresa nije ni na koji način provocirala krizu. Protivnici Weizmannove politike prema manddtarnoj vlasti i glede Jewish Agencya, dakle grupa radikalnih cijonista i aktivista —revizionista ne bi mogli da provociraju ovakovu krizu, da nisu nje-

govi pravi pristaše postupali na ovakav ničim ne motivirani način. U uzrujanosti i metežu kongresa i njegovog često prebrzog razvoja, mogla se i kod najmirnyiih učesnika i posmatrača dogoditi pogreška, da se njegova uzrujanost skrene protiv otvorene opozicijeAli dva su razloga, koja su neminovno tražila, da se ovi dogadjaji shvate u pravoj svojoj biti,, pa sam ih stoga tako opširno analizirao. Ponajprije nužno je radi daljnje saradnje s opozicijom, koja je savjesno ispunila svoje cijonističke dužnosti, da nam postane jasnim, da je ona ispunila one funkcije, koje pripadaju svakoj opoziciji da joj je doista u mnogom pogledu uspjelo, da provede neke korektive, koje se imaju zahvaliti samo inicijativi, koju jmade opozicija, a nikad »vladina« stranka, i da je time u mnogom pogledu korisno djelovala. Ako su se j u žestini borbe ispoljili nezgodni momenti, tad se to imade poglavito da pripiše na konto lažnoga parlamentarizma naših kongresa, pa smo o tome raspravljali u prijašnjim člancima ove serije. S druge strane može se samo tako ispravno shvatiti konačni »dirugi« votum povjerenja. On uistinu odrazuje pravo mišljenje pretežite većine kongresa i ne znači poniženje njegovo, već samo ispravak neiskrenog »prvog« glasovanja. Weizmann je u času ovog nesretnog glasovanja jasno shvatio situaciju i nije bila tek gesta, kad je u svojoj kratkoj izjavi, što ju je dao nakon glasovanja, zahvalio opoziciji za to. što je otvoreno i pošteno protiv njega glasovala. Njegovo ogorčenje s pravom je bilo upereno protiv onih, koji su se ustegnuli od glasovanja, baš radi toga, jer je medju njima vidio najvjernije pristaše svoga sistema. VIII. Jedva što je bila riješena kriza, koja je nastala povodom podjeljivanja dešarže, drugim glasovanjem, već se pojavila nova kriza u času, kad je postao aktuelan izbor Egzekutive. Prema svemu, što se je do sada dogodilo, moglo bi se predmnijevati (pa i sami najiskusniji učesnici kongresa bili su toga mišljenja), da se kongres ne će morati boriti ovom poteškoćom. Činilo se sigurnim, da će se glatko primiti listina Weizmanna i Sokolova nakon što je permanentni odbor i plenum kongresa pretežitom većinom t. i- s glasovima svih partaja protiv »otvorene« opozicije, pozvao ovu dvojicu vodija- da ostanu na čelu pokreta, jer je to bezuvjetno u interesu cijonizma. A zbilo se ono. što se činilo nemogućim: Jedva što jc uz odobravanje svih uslijedio ovaj poziv, već je započela medju partijama svadja za ono nesretno »ravnovjesje« u palestinskoj Egzekutivi, premda je Weizmann htio, dia privuče zastupnike svih frakcija; istina, da ga pri tome nisu vodili partijski interesi, već je bilo jedino mjerilo za vodstvo pojedinih resora stručna sposobnost pojedinih ličnosti. Bilo mu je doista uspjelo, da predloži Egzekutivu, koja je imala prilično karakter kabineta Stručnjaka, a ipak je omogućila, da u njemu učestvuju svi zasebni savezi. Ali frakcije nisu povukle konzekvence iz nauka, što su ga malo prije dobili. I tako je došlo do preloma. Weizmann osta-

vio je iznemogao i srdit kongres, koji nije bio u stanju, da povuče konzekvence iz zaključaka dešarže;, koja je jasna za svakoga objektivnoga posmatrača. Njegov ostanak doveo bi možda do poniženja kongresa ili njegove osobe. I tako je došao kongres u situaciju, da jasno prononsira, da ne može de facto ispunjavati parlamentarne funkcije, i prepustio je izbor Egzekutive onoj korporaciji, koja ima ipak izvjesni kontinuitet, kao što je traži parlamentarizam, naime novo izabranom Akcijonorn Odboru, čiji sastav odgovara razmjeru snaga pojedinih partaja na kongresu. Čini se, da će Akcijoni Odbor bolje ispuniti zadaću, koja mu je povjerena, no što ju je ispunio kongres i da će birati Egzekutivu, koja će u glavnom odgovarati onoj listini, koju je Weizmann već predložio permanentnom odboru. Ako će tome biti, tako, tad će se time možda postaviti bolji temelj za budućnost organizacije. Akcfjoni Odbor morat će dokazati, da li je on doista ono tijelo, koje može da izvrši parlamentarne funkcije, kojima kongresi već davno nisu mogli udovoljiti. Naravno, da će trebati u tu svrhu daljna izgradnja i mnogo iskustava. Dokaz za to mogao bi još pružiti ovaj Akcijoni Odbor, ako bude pristupio zadaći, da zajedno s Egzekutivom ustupi u Council proširene Jewish Agency i da u sporazumu s Egzekutivom imenuje i ostale zastupnike cijonističke organizacije za tu korporaciju, ukoliko, to budle potrebno. Akcijoni Odbor dokazat će svoju parlamentarnu zrelost ponajprije time, ako će ispravno shvatiti važni zahtjev, da ekonomske institucije naše organizacije otme uplivu partija i svagdje puštati, da gospodare čisto ekonomski principi. U. tom pogledu nema nikakovih znakova, koji bi nam dali povoda, da budemo optimiste. Naprotiv: u jednom od svojih prvih zaključaka u prvoj sjednici Akcijonoga Odbora, koja se još održala u Beču dan iza završetka kongresa, morali su u direktoriju Keren Kajemeta dva priznata stručnjaka, profesor Warburg i Adolf Bohm. napustiti svoje mjesto, jer im je falila kvalifikacija partijske pripadnosti. To je uslijedilo na temelju pakta desnoga Mizrahija i Ijevičarskih stranaka, koji su si prema već uobičajenom postupku pružili protivničke ruke, da očuvaju »ravnovjesje« postavljajući eksponente svojih partija, kojima nedostaje stručna kvalifikacija na teret kvalifikovanih stručnjaka.

Dr. Beno Stein.

Upozorenje Savezno Vijeće održat će se u nedjelju, dne 18. i ponedjeljak, dne 19. oktobra 1925. u Zagrebu, Ilica 54. (u dvorištu „Dvorana Tucić“). Početak tačno u 9. s. u jutro. Tajništvo Sav. Cijonista,

2

>2 I D O V«

BROJ 44.