Židov

Govorili su mi, sine, da pišeš u novinama i da si govornik, voriš pred mnogim ljudima. Zašto šutiš baš, kad dodješ 1 majka hoće nešto da čuje . . .« li nijesam mogao da odgovorim. Nije mi bilo moguće, rastumačim, da mi uvijek šutimo, kad smo preduboko ;cni, kad zatalasaju dušom stare, stare uspomene. ♦ losadna jesenja kiša ne će da prestane; noću lupka na rima. I bilo je jednoga tmurnog jesenjeg dana, kad je Hurwitz rekla apotekaru svoj »da«. Čudili su se ljudi, građu nije bilo nikoga, kome ne bi bio smiješan stari ja. Ali Sto ima tu da se čudi? Ona je već pročitala sve . u biblioteci, mnogo je već putovala, mnogo pretrpjela 0 ođabirala. Za jednoga od tih maglenih jesenjih jutara dala se u zrcalu, vidjela svoj blijedi obraz, zamijetila nu onih, koji predugo čekaju i našla, da apotekar i nije > smiješan. Dakako da ne . . . I iste je večeri velika ma bila svečano osvijetljena; zaruke, i Friđina je majka ila susjedi, neka bi i ona postala sretna po svojoj djeci.. idovske djevojke treba da se udaju. A pogotovo maloanske! Razumijem veoma dobro moju tetku, koja me je posjetila, da sa mnom govori o svojoj kćerci, naročitoj 1 s dugim, teškim pletenicama. Ja treba da razložim djeda stvar jednom već mora da se završi. Već ima šest a, št,o je prosi urar. Ludo je zaljubljen u nju, čitave veijedi, a ona ne miče oko od knjige i ne govori ni riječi, vno ga je pitala teta, što on zapravo misli. A pn pusti ruke i reče; Ljubim vašu Beilku, pa ako je ne dobijem, da čekam i do pedesete ili da se uopće ne ženim. mu je odgovorila, da se joj on sasvim svidja, ali da se 0 ne može ovako dalje vući. Nema smisla, da dolazi bez i da sjedi kod njih do kasno u noć. Tu jon opet{ pusti uru u džep i reče, da .je on ,većl rekao, da ljubi Beilku. ga ona ne potjera odavle, ostat će . . . )a, da, on će ostati, taj nesretni urar. On će dalje sje-1 njezinoj sobici spuštene glave i listati u albumu s razicama, a ona će prići k prozoru, lupkati prstima po staklu nljati jednu pjesmu najdražega joj pjesnika Nadsona. iaročito je mjestance taj naš gradić, Imade toliko dobrih, h djevojaka; ali one nemaju sreće. Nemaju zato, jer sufantaziraju, jer se suviše oslanjaju na budućnost um)jesto ušle na to, na što židovske djevojke trebaju da misle, su poput ranjenih galebova kojima podrezaše krila. Što li đe od svih onih, koje su nekoć tako krasno cvale? Adela imjer, koja se činila stvorenom za pjesmu, sreću i Ojjubav, a, nasmijanih očiju. Otišla je u Odesu da studira. Zapravo : znala zašto. Ali to bijaše u vrijeme, kad nije mogla ljeti da bude kotkuće. I tada, bijaše u vrijeme, kad bi ku na ulici kakav studenat s dugačkom kosom turio u ili džep koju zabranjenu knjigu i novinu, Ovakovu je u i ona jedamput uzela. Skoro zatim u noći čini joj ao da bijaše san nervozno psovanje . . . štropot ma. . . Mnoštvo žandara . . . Vukli je od tamnice do tam■ . A onda dugo, dugo, putovanje . . . dok je nije su ili u nekom malenom osamljenom selu u dalekoj Sibi. Daleko, daleko od 1 domovine . . . Hladno je . . . aa osamljenost ... Pa da samo jedan dodje, tko bio da I kad dodje kršćanski radnik iz okolice Kostrome, koga šc u isto selo, bude sasvim sretna i dade mu svoju mlav.ad sada prolazi s njime ulicom, ona nježna s njim janespretnim krupnim čovjekom uklanjaju im se Židovi ovke s puta. Od samilosti. Jer ljudi su je toliko voljeli, ie tako nesretna. Nedavno je pričala svojoj prijateljici u bi stanu, da ne zna kako se to zbilo. Ne ljubi ga. On joj dj, tako tudj. Ona nije ništa kriva. . . Sibirija, hladno, tao selo i on, radnik iz Kostroma jedini . . . toš mnoga druga slomljena srca. Ima tu neka ropotarija, an ia, na kraju gradića, uz siromašne seljačke kuće. Po& joj je Gabriel Pewsner, koji je nekoć pravio velike po• Njegova je starija kći štaviše svirala klavir. Onda ;e našio ne iznenada, nego postepeno. Polagano, sasvim aa °, tiho i neopazice došlo je siromaštvo. I tiho, satiho stupio je u stranu. Ne vidjaju ga nikad da ide kući rac i za pješake nego cestom, kolnikom, što vodi u polja. ,u kola, što lagano odmiču, hoda on, zgrbljen, osijedio 'remena s jednom rukom straga. Duboko uzdišući dolazi °ža dućančića. Na stubama sjedi njegova starija kći sa l e nim licem. Stidi se dvostruko: zbog siromaštva i zbog iti a ljudi su suviše tvrda srca, ne će da se sjete, da !e Sluzkaja bila nekoć jedna od prvih djevojaka u gradu u onda ljubio veoma ozbiljni čovjek. Ah, ničega se ne u > ti ljudi. . , ♦ 1 nitko ne dira srce naše toliko kao Šonja, ovo draudsko dijete. Razmmijem pjesnika, koji je pjevao pjes-

me u slavu ove malene gospodje. U tom miniaturnom stvoru s uplašenim, ponešto turobnim gazelinim očima ima neka naročita ljepota. Često sam se pitao, kako li je došla k nama, u tu gotovo seosku porodicu, ona, koja je izgledala, kao da su je pred koji čas izvadili iz k,oje grupe Botticellievih žena. Često mi se pričinilo, kao da su je zli ljudi dovukli ovamo iz neke daleke tople zemlje. I kao da čezne sa toga hladnoga našeg tla za onim svojim toplim sunčanim zavičajem . . . Živjela je u svom zatvorenom svijetu, u svijetu mašte i snova. Mislila je i razmišljala toliko mnogo, ta Šonja, ali nitko nije znao o čemu. Samo kad bi tko pričao liiepe pripovijesti, o velikim junacima, velikim ličnostima, znala bi da se primakne bliže, da sluša naslonivši obraz na malenu ruku i da moli, neka bi dalje pričao. Zato se je Maks Apranović, kad je htio da predobije Šonju učinio junakom, na koga vreba opasnost. Govorio je, da je bio revolucionarac. Ni njoj ne smije da kaže pravo svoje ime. Ona neka ga i ne pita, odakle dolazi i tko je. Apramović je umio da očarava. Volio je da svoje pričanje iznenada prekine, da se u povoljnom momentu splete. Sad je bio mrk i ljut, a sad, na, blag pa je mogao Ja ganutljivom nježnošću tetoši lijepu Sonjinu kosu. Ukratko; upotrebio je sve efekte »problematičkih natura«. Igrao je svoju ulogu dobro, dok nije slučaj odao njegovu tajnu. Tragični junak bio je otjerani trgovački pomoćnik-putnik i imao na duši žrtve u mnogim gradovima. Šonja nije plakala. Tek su njene oči postale žalosnije, uplašenije. I sad se sasvim zavukla u svoje carstvo šutnje, Majka ;e osjećala, koliko joj kći mnogo pati, ali nije mogla naći put do nje. , . * Naročito je mjesto taj naš grad! Toliko mnogo lijepih, nježnih duša ima u njemu, ali bez sreće. Tako običavaju govoriti ljudi, kad se sjete Šonje i drugih, koje je u životu snašlo toliko zlo, I jia sam mislio u toj tamnoj jesenjoj noći 0 nesretnoj djevojci. Napolju pred prozorima plakao je vjetar 1 činilo mi se, kao da plaču slomljena srca. Želio sam mnogo da nadjem krivca, koji bi preuzeo na sebe svu odgovornost. Mora da bude takav neki krivac, mislio sam. . . Kucanje na vratima prekinulo je moje misli i skpro zatim stupi u sobu moj stari prijatelj Calel Finkelstein. Takodjjr ovakav neki jesenji čovjek, ali ipak pravi gentleman. Podsjećao me je uvijek na otmjenog igrača, koji je izgubio sav imutak, ali smješeći odlazi od zelenog stola i mirno izlazi, kao da se ništa nije desilo, praćen začudjenim pogledima drugih. »Ti se možda čudiš«, reče, »što dolazim tako kasno. Dešavaju se sasvim čudnovate stvari. Ja sjedim na jednom kraju grada a ti na drugom i razmišljamo o istoj stvari, I došao sam, da te upitam: nije li ti ikad palo na pamet, da smo mi, zapravo, lude, nespretnjaci i glupači i da zavrjedjujemo da budemo ismijani poput ljudi, koji se za svega života žure a ipak dolaze prekasno. U svaku od tih mnogih djevojaka na koje smo ti i ja osamljeno pomišljali, bili smo zaljubljeni, u razno doba, jednom ti, jednom ja. Na obali malene rijeke, nad koju se slegla siva magla, na crkvenim stubama, u visokoj travi livada, sjedili smo i govorili o njima. Imali smo štaviše i zajednički jezik za te stvari. Jednom si ti, a onda opet ja tiho šapnuo; s ovim bi djetetom čovjek moga postati sretan. Kao srednjoškolci za mjesečine, tako smo imi sanjarili; a medjutim se razletiše naše lijepe djevojke, raspršene u razne gradove, pa ih ondje kao dobro došli plijen primiše Gruzi, doklaćeni radnici, mali i veliki Sanjini i umjetnici bez talenta. S našim smo se dragim, lijepim židovskim djevojkama u našem gradu družili toliko mnogo i dugo, vodili s njima velike dispute, deklamovali zajedno razne pjesnike; govorili s njima o idealima. Ali ono nekoliko riječi, koje smo im samo mi imali pravo reći, morali su im kazati drugi, ondje, u velikom gradu, rekli su im i bez osjećaja, s bestidnim) bezobrazlukom spretnih ženolovaca. Danas sam nešto uzbudjen, ne znam ni sam zašto. Ali je jasno, da mi naličimo čestitim straiarima, koji su se zavukli u kut svoga vrta, pa ondje ne mogu da si dosta nipričaju o krasoti svakog drveta, o ljepoti svakoga cvijeta, ali kod toga, lude, ne opažaju, kako za to vrijeme ulaze u taj prekrasni vrt razumni ljudi, pa ga opustošuju, gaze i übiru sve cvijeće. Kriva je tome ova prokleta kiša, koja ne će da prestane da bije stakla na prozoru. Ali sad je dosta. Htio sam ti samo; to da kažem. Sjedio sam u svojoj sobi i osjećao, da i ti razmišljaš o istoj stvari. I tad me spopala želja, da te zapitam, što siam te eto upitao. Ništa više! Laku noć!« . . .

ROJJT

i interesu našega [a molimo cij. čiiglje. da se kod ev. [udžaba pozivaju jnaše oglase. Uprava „Židova**

»2IDOV«

7

Najljepši dar za BARMICVO Fotografirati može soabl Jer dobije za 220 - Din. cijela opremu i to 1 fotografski aparat velič. 4*/, x 6 cm, 1 rubin crvenu svetiljku za tamnu izbu, 12 fotografskih ploča veličina 4.x 6 cm, 10 svjetlo osjetljivih papira vel. 9 x 12, I razvija č za razvijanje ploča i slika, I fiksirna sol za fiksiranje ploča i slika, 1 zlatnu kupku za fiksiranje slika, 1 ramu za kopiranje slika, 2 zdjelice za ispiranje ploča i slika, 1 knjigu sa uputom za fotografirati. Isto u veličini 9 x 12 cm sa original Verax-kamerom i stativom samo D. 700*F 0 T 0-R E K O R D Zagreb, Ilica 22.

Učite bebrejsKi Upotrebom knjige Sfat Amenu s prijevodom ii tumačima na srpsko-hrvatskom jezliku, koju je izdao Marthef, može svaki lako i brzo naučiti hebrejski. Knjiga je najljepša dar za jevrejsku djecu! Može se naručiti kod Nadrabinsta u Bačko] Topoli.

\andalf. smedji blank šivane (flexible) ili kovane u najboljoj kvaliteti, marka ~S T A N D A R D‘* dobavlja uz jeftine originalne tvorničke cijene na veliko i malo CARL POLLOK d. d.. Ljubljana Glavno zastupstvo frkoviD i om. mm MESNIČKA UL. BR. 5. TELEFON BR. 4 45.

lijek. Flosberger M. Rglhnuller IH. Grossmai ZAGREB, IllCl 38 enhićna fiuma ffimo pAodajt UđUjLAiona (igcvima nožctuJ# tofie *Zxg*p6 Juea3S

Malinov sok zajamčeno nepatvoren. Ne potječe iz tvornica, već je domaći proizvod. Dobije se u svakoj količini kod R MANN, ZAGREB Nova Vos br. 2. Telefon 486.

- Hrana u Rog« i K oj Slatini Strogi ritualni nadzor kuhinje Prvorazredna kuhinja. C jene umjerene Mozes, Hotel Triglav Rogaika Slatina.

* NATJEČAJ. Temljem zaključka glavne skupštine Izraeiitske bogoštovne opčfne u Našicama raspisuje se ovime natječaj za popunjenje mjesta KOTARSKOG RABINA. Beriva ustanovljuju se međjusobnim sporazumom. Reflektariii moraju biti vješti Hrvatsko-srpskorn ili drugom slavenskom jeziku te moraju u poltonjem slučaju naučiti 1 perfektno hrvatsko-srpski u roku od dvije godine. Imadu se iskazati diplomom jednog rabi irskog seminara, moraju biti doktort filozofije, a mjesto seminarske diplome mogu se iskazati i svjedodžbom triju priznatih rabinskih autoriteta. Ne smiju biti stariji od 35 godina; neoženjeni imaju pred! nost. Ponude -Imaju se upraviti Izraelitičkioj bogoštovnoj općini | u Našicama Troškovi) se naknadjuju samo pozvanome. Izrae’itska bogoštovna općina u Našicama: Tajnik; Predsjednk; Hugo Singer. Hinko VVollner.

POLIGLOT ZAC RE U KAPTOL 20. - TEL. 10-99. preuzima svaku vrst pisaćih radnja i umnoženja Prevodi u svim jezicima. Diskrecija zajamčena.

Potmčtoo na otplato I uz gotovo kupujte I naručujte samo kod producenta gdje dobijete najbolje i najsolidnije izradjeno, sve vrsti spavaćih, jedaćih gospodskih soba kao i pojedinih komada, te brijačkog i dućanskog namještaja. IVAN PLAFTARIĆ TRG N 8. (Kuća s kupolom iza bivšeg cirkusa Kludsky)

STAKLANA BRAĆA OROSS ILICU 83 ZAGREB TEL. IZ-Z7 Veletrgovina stakla, porculana i kuhinjskog pribora. Najjeftinije vrelo za nabavu; Svih vrsti stakla, porculana, svjetiljaka, ogledala, okvira, staklenih ploča i raznog kuhinjskog pribora. NA MALO I VELIKO Najveći izbor letvica za okvire. Vlastita radiona okvira za slike i ogledala.

~ADRIJA“ opšte osiguravajuće društvo Ravnateljstvo za Hrvatsku, Slavoniju, Medjumurje i Sloveniju: Zagreb, Draškovićeva ulica 56. Tel. 20-88. Vrsi pod najpovoljnijim uslovima sve vrsti osiguranja i to; Osiguranje života za slučaj smrti, doživi jenja, miraza ženskoj i kapitala muškoj djeci, penzije, rente, kombinovano: miraz i školovanje djece odnosno njihovo izdržavanje do punolctstva i narodno osiguranje bez Ijekarskog pregleda. Osiguranje protiv požara; Osiguranje imovine protiv kradje; Osiguranje stakla protiv loma; Osiguranje protiv tuče; Osiguranje transporta.

HOTEL ROYHL VUfnlK MiUn Čanak ZH6REB, ILICU BR. 44-40 Udobne sobe, odlična kuhinja prvorazredna posluga. Vlastiti autobus za otpremu putnika i prtljage sa stanice i na stanicu.

€IP E L £ gradjanske i bakandje dobiju se najbolje i najjeftinije samo kod Trgovina cipela i gamaša IGNJO MOLNAR Zagreb, Draškovićeva 4. Telef. 16-01