Židov

Tisuću dunuma crne oranice na kvišu Ha'fa-Tiberias upadaju u oči sred žute i zapuštene okolice, a šačica jugoslavenskih halucim pročula se Emekom i izvan njega. U ova tri i pol mjeseca najtežega početnog stadija naše je pouzdanje u same • sebe i dobru budućnost ojačalo. Vjerujemo, da ćemo prema sredstvima, što nam ih Vi dostavljate, izvojštiti maksimum mogućnosti, i da će taj razmjer biti jedinstven u Palestini. Jicbak Goldstein. U. Hebrejski radnički teatar u Tel Avivu Od nedavna postoji u Erec Jisraelu teatar, čiji su članovi isključivo manuelni radnici, koji i kao glumci dalje saradjuju na djelu obnove. Teatar je osnovao u martu 1925. Moše Halevi, član moskovskog hebrejskog teatra Habime, uz pripomoć Sveopće radničke organizacije. On lje proputovao cijelu zemlju da nadje podesne sile, pri čemu je manje odlučivao glumački talent, a više inteligencija i predanost novom podvigu; dakle se više pazilo na duševno nastrajeoje i .osjećaje zajedimstva kod kandidata. Tako ije Moše Halevi sabrao oko 30 muških i 15 ženskih prijatelja. Njima je organizacija pribavila zarade u Tel Avivu, da im umjetnički rad bude osnovan na solidnoj materijalnoj podlozi, jer teatar nije imao raspoloživih sredstava. Osim umjetničkog rada bilo je naročito u početku još dosta manuclnih poslova pri teatru, jer su glumci držeći se načela sopstvenoga rada, koje vlada radnom Palestinom, sami sagradili teatarsku zgradu. I doskora je na morskoj obali stajao »ohcl« ili »šator«, kako su radnici nazvali svoj teatar. Zasada je ta zračna, ukusna baraka pokrivena eteraitdm, ali već se pomišlja na gradnju teatra od kamena. Zatim je počeo umjetnički dio djela: učenje u studiju, što je bilo moguće istom poslije šest sati popodne, kad su se članovi vratili s posla iz grada i susjednih sela. I tako je ćudoredna ozbiljnost postala glavnim obilježjem ove kulturne ustanove. Ovakav visoki stepen ćudoredne ozbiljnosti može se naći samo kod ljudi, koji su obdareni velikim osjećajem odgovornosti, a prožeti beskrajnim duhom zajedništva. Za članove je teatra posve naravno, da nijedan od nibovdh haverim ne smije biti neuposlen. Ako u jednoj struci nema posla, onda kod drugog poslodavca zaposleni dijele nadnicu i posao s otpuštenim drugovima, da ne bi nitko dangubio, jer se rad ne smatra gorkom nuždom, već dragovoljnom dužnosti, koja se radosno ispunjava. Prvih je sedam mjeseci bilo ispunjeno sitnim radom, kojim je upravljao haver Halevi. Dramaturg je pjesnik Šlonsld.

zborovodja je poznati komponist £ >n g e 1; profesor Sor podkićava muzičku znanost, Greta Omstein ritmičku gimnastiku i umjetnost kretnja; daroviti Salošnikpf je teatarski slikar, Ben Cvi, tafcod'jer bivši moskovski glumac, vrši službu pomoćnog redatelja, a Mirjam Hoeflich podučaje fonetiku. Predanim radom ove uprave, koja bijaše svijesna preuzete velike odgovornosti, obavljeno je u nevjerojatno kratkom vremenu toliko predradnja, da se u februaru moglo već pomišljati na priređivanje prvog nastupa. Premijera radničkog teatra bijaše okrunjena potpunim uspjehom. Prvo veće u novom teatru trajalo je dulje nego ikoje u Evropi, jer iza svakog komada davali su se Perecovi igrokazi u jedinom činu provalio je orkan zanosa i oduševljenja, kak,o ga poznaje samo Erec Jisrael sa svojim naivnim ljudima, što žive u dodiru s prirodom. Dakako, razdragana publika nije ni kasno u noći pošla kući, već je .ostala sakupljena na obali, gdje je porođjaj radničkog teatra proslavljen pjesmom i plesom, koji su potrajali do 'jutra. Prvi lje uspjeh osokolio članove teatra. Odmah počeše vježbanjem novoga igrokaza i gradnjom odVojka od glavne ceste, da se može teatru lakše prići. Danju glavni junak i redatelj vuku po žarkom suncu kamenje, a navečer se igra na daskama pozornice, koja zaista nije diletantska, već se može mirne duše mjeriti s kojimgođ dobrim evropeijskim teatrom. Osnutkom hebrejskog teatra u Tel Avivu radnici su obavili pionirski rad 1 u korist hebrejske kulture. Ovaj čin radnika treba visoko cijeniti, jer je dao mnogo nesaroo kulturi, nego i cijelom radnom narodu Erec Jisraela, koji je »odbačeni kamen« učinio »ugaonim kamenom« i čvrstim stupom ijedne idealističke zajednice budućnosti. Mirjam S c h na b e 1-H o e f 1 i c h. 111 Utisci s jedne turneje u Emeku. S nešto rublja, jednom haljinom, parom cipela u naprtnfači i s kefijom (arapski; marama za zaštitu od sunca] podjoh na turneju u seoske naseobine. Jedna me je draga pri ateljica pratila. U svim kolonijama, najviše smo posjetili radničke naseobine, bijaše naš dolazak naviješten. Svagdje je na crnioj ploči uprave pisalo, da ću na večer govoriti i deklamovati u baraci, gdje se obično jede. Priznajem, da sam krzmajući stupila prvi puta pred ovo općinstvo, jer je posve đlrugačije od evropskoga. Ovdje ne osjećaš ni traga übražene i proste naduvenosti, ovdje bijah bavera medju haverim ispunjena sviješću, da medju radnicima na djelu obnove i sama suradjujem. I nikad me uspjeh

nije toliko veselio kao med,u radnicima -u Emeku. Premda jc odobravanje pleskanjem ovdje nepoznato, ipak sam ođma« osjetila snažan duševni i čuvstveni sklad sa slušaocima, što ’C u evropskoj koncertno; dvorani nemoguće. Bijahu toi zaista nezaboravni časovi l , koji su u meni učvrstili svijest, da pridononosim svoj dio na djelu što je namijenjeno vječnosti. Naravno, dia ovkova turneja nije za ljude navikle na prvorazredne hotele i kola za spavanje, jer se obično putuje od sela do sela pješke ili na magarcu. Noći se provode u šatoru, baraci ili gdje već ima mjesta. Što se tiče opskrbe, putnici, premda ih oduševljeno dočekuju, me dobivaju nikakva posebna jela. Oni dobivaju što i svi ostali: jednostavnu, gotovo vegeterijansku hranu haluca u Emeku ili u Galileji, Tkogod prodje kroz zadružno selo, bio on Židov, Arapi®, ili inozcmac, može da jede sa zadrugarima, jer ovdje još vrijede zakoni starog, istočnjačkog gostoprimstva. U jednoj naseobini, Nahalalu, ostadosmo nešto dulje, (jer nas htjedoše podržati do majske proslave. 1. maj nije stranački blagdan, vec slava svih radlnifca uopće, bez obzira kojoj stranci pripadaju, da li su marksistički Poalecionistd ili pristaše narodno-sociiaUstiSke stranke Hapoel Hacair. U predvečerje 1. maja sakupik su se domaći haverim i gosti iz susjednih kolonija i svečanost započne. Najprije pjevački zbor zatim gudaiački kvartet i I*' klamacije. Poslije ovog svečanog dijela razvila se nevezana zabava do zore. Haluci su divljim tempom plesali svoj pl cß > vatrenu Horu. Slijedeći dan’ bijaše subota dan odmora i f*' dinog počinka u neizmjerno teškom radničkom životu. Taj »" vot zahtijeva najveće žrtve, jer se samo na taj način mož* pustima postepeno pretvoriti u rodno tlo.

Minjam Schn ab e 1-H oefli c k-

»Hanoar« 3. broj. Upravo je izašao 3. broj »Hanoats 1 ilsta ievr. omlad. Jugoslavije. Broj donosi interesantne pnloge. Albert Wetss; Plač x smirenje u danima kaja»iahirski torza Pjesme Ciče Gr os sa i Mig dali 1 ja. Bjaiikvoo skica »-Moje rodno selo«. Priče o Lurtli, koje je priredio salom Freiberger. Svraeltak priče EMezera LevU a»Bolesnica«. Prof. A. Szemnitz; »Klimanske prilike Erec J' l '" raela« Zatim rma tri odgovara na anketu »Kako je cijo' nizani mijenjao pravac mojega života«. Ima još rubrika »Književnost« i »Šport«. List se naručuje kod »Uprave Hanoara«, Zagreb, l ,ica 31. HL Pretplata godišnje Dffln 80.—

Iz Jugoslavije

Iz Beograda (Ođ naj e|a redovitoga dopisnika). Pnr« skupština Beogradska Organizacije Sefardskih Jerreja. 5. decembra o. g. u sali kluba »Jedinstvo« održala je Beogradska Organizacija Sefardskih Jevreja svoju prvu redovnu godišnju skupštinu. Posle pozdravnog govora pređsednika, gosp. dr. Solomona Alka Jaja, član uprave pročitao je štampani iscrpan izveštaj o radu Organizacije u svojoj prvoj godini. Izveštaj o radu i stanju blagajne, kao i izvještaj nadzornog odbora primljeni su jednoglasno i upravi je data razrešnica. Diskusija koja je pokrenuta o izveitajima hola je vrlo živa. Predsednik ovd. Mesne Cionističke Organizacije, g. dr. Pops. je u svome govoru podvukao najsrdačnije veze koe postoje izmedju obeju bratskih .organizacija. On očekuje, da će se d u budiiće, sve češće, obe Organi zaci« naći zajedno na zajedničkom nacionalnom poslu. G. Vrhovni Rabin, dr. Alka Laj izneo je potrebu da se uprava Organizacije bavi i specijalnim radom, pomaganjem i pojedinačnih napora. On veli, da u našoj sredini ima dosta talenata med,u -Sefardima i dužnost je Organizacije da ih nalazi i pomaže. Predsednik Saveza Ciponista .g. dr. David Alkalai, izmedju ostalog govono je o nužno; potrebi da se stvori kod nas jedan centar, dom, u kome bi se naše institucije mogle skupljati i raditi. Tom prilikom pokrenuo je i pitanje gradjenja jevrejskog doma. G. dr. Eškcnazi u svome govoru dotiče se i sarajevskog spora, nalazeći da bi bilo korisno da se Sefardska Organizacija interesu je za taj sp.or. Mišljenje je g. dr. Davida Alkalaja o potrebi jednog doma, potkrepio je u svome govoru i g, dr, David Albada. On je naročito insistirao na tome,, da se osnuje u Beogradu i jedna jcvrejska biblioteka. S najvećim zadovoljstvom konstatuje uspeh i rad ove ustanove i smatra, da je n.enim osnivanjem otpočeo nov period u našem kulturnom radu. Svi govornici su imali mnogo pohvalnih j reči za ogromnu aktivnost pređsednika Organizacije g dr. S. ; Alkalaja. Potom su primljeni predloži uprave da u sastav njen uđju i predstavnici pojedinih naših kulturnih i nadjonalnih druš- 1 tava, što će se izvesti docniipm kooptiranjem novih članova. U novu upravu ušli su svi članovi dosadaššnji; predsed- i nik: g, dr. Sol, Alikalaj; potpredsed. g. đr, Rafailo Mar.gulis; 1 sekretar; g. David Pijade; blagajnik: Moša Josif; članovi: gdja. ! Jelena de Majo, Aron Alkalaj i Samuilo Sumbul. U nadzorni odbor: g. Lazar Avramovič, kao predsednik i Jakov Davičo i gdja Matilda Bairuch, kao članovi. Iz izvještaja uprave Beogradske Organizacije Sefardskih Jevreja 0 radu u I. godini svoga opstanka (29, XI, 1925 5, XII. 1926.) izdala je igornja uprava iscrpivi, štampani izvještaj. On nas upućuje u ciljeve Svjetske Konfederacije Sefardskih Jevreja, polazeći od osnovnog načela; pridizanje Sefarada i njihovo cijomzovanje. Cijonizovanjc shvaća se u smislu, dla se veliki vrijedni dijelovi Sefarada, aktivišu za cdjonističiki pokret, gdje to sada nije uspjelo. Iz izvještaja razabiramo 'čin, je niču,, da osim Središnjega odbora u Jcrusolimu postoje u galuti tek

dvi;c podružnice SKSJ i to: u Mančesteru i kod nas u Beogradu. Beogradsku je podružnicu od' početka moralno i materijalno podupirala Sefardska Općina u Beogradu. Aktivnog učešća uzela je u cijon. radu za vrijeme šekclske i ijarske akcije. Veoma se ugodno doima, što najistaknutiji članovi uprave spadaju u red najaktivnijih oijonista Beograda. Napose se to tiče rada za KH, kojega velikim dijelom sami vode. Šteta, što ra sada nemaju uza se budući naraštaj, omladinu. Iz čitavoga se izvještaja odrazuje duh predanosti za cijonističku stvar, xo široko idealističko shvaćanje narodnoga pokreta. Godišnja skupština Jevrcjskog dobrotvornog društva »Potpora«. U nedclju 28. pr. roes. u prisustvu lepog broja članova i pri atelja održalo ije svoju skupštinu poznato dobrovoljno društvo »Potpora«. Predsedhik g. dr. Bukić Pijadle, u svome pozdravnom govoru, istakao je sve napore uprave da postigne i ostvari ciljeve društvene. Uspeh je ipak samo deldmičan, jer uprava nije imala, potrebna materijalna sredstva. Ističe napore uprave u pogledu staranja o ratnoj siročadi. Govoreći o omladinskim generacijama, navodi, da one ne daju razloga velikom optimizmu. Najzad zaključuje, da će nova uprava imati da voda računa naročito o pronalaženju novih novčanih izvora, regulisanja izdataka, staranja oko ratne siročadi i diferenciranju profesija kod pitomaca', Izveštaj sekretarcv o radu, odmah u početku konstaiuje, da je naše gradjanstvo u svima prilikama imalo puno razumevanja za ovu ustanovu. Sam pak rad društva kretao se u ova tri pravca; akcija za zaštitu ratne siročadi, pomaganje u cilju učenja zanata, pomaganje učenika na srednjim i višim školama. Od 90 ratnih siročića, po spisku društvenom, ima ih, o kojima se stara najbliža rodbina; zatim drugih, o kojima vode računa njihova starija ođraslija braća i najzad l , izvestan broj, koji su od svojih kumica potpuno zbrinuti, tako da se o svima ovima društvo ne stara. Ostali, njih 53 na broju su predmetom velike brige i staran'a uprave. Bilo je i nekoliko pojava rdjavog uticaja okoline i društva, o kojima je društvo naročito vodilo računa, često .potpomognuto nadležnim ženskim ustanovama za zaštitu mladeži. Inače su mnogi siročići intervencijom društva zaposleni. Članovi sekcije staraju se marijivo o njihovom vaspitanju 2 napretku. Pored pune pažnje u moralnom pogledu, ratnoj se siročadi ukazuje i materijalna potpora u novcu i naturi. Nekoliko siročadi bilo je upućeno na oporavljenje ferijalne kolonije Jevrejskog Ženskog Društva. U pogledu pomaganja zanatskih učenika izveštaj priznaje, da se u tom pravcu najmanje postiglo. Bilo je svega tri pitomca na zanatima. Razlog t,oj činjenici ne leži u neaktivnosti uprave u tom pogledu već u shvatanjima naših ljudi, koji nerado da,ju svoju decu u zanat, pa će nova uprava imati i taj zadatak, da predstavi našem gradjanstvu svu važnost i koristnost zanata. Što se tiče studentskih stipendija, najveći broj molbi bio je za studiranje medicine, Uprava je odvraćala često molioce od medicinskih studija, s obzirom na veliki broj lekara, koji već danas lekarski poziv ne čini rentabilnim ni privlačivim. Novim medicinarima nisu davane stipendije za inostranstvo, već ih ;e upućivala na studiranja u Beogradu. Stipendije u Beogradu kre-

ću se od 250 4OO dinara, a u inostranstvu od 300 do 600 mesećno. Danas »Potpora« ukupno daje 20 stipendija, fcoje 2J zanate, koje za studije. U toku poslednjeg perioda bilo je pri. mijeno 6 novih pitomaca, a devetorica su apsolvirali studij* Stipendije predstavljaju stalni mesećni izdatak od 10.300 dis Na kra u sekretar g. Moric de Majo konstatuje, da su odnesi sa drugim ustanovama bili vrlo srdačni, naročito sa sarajev. skom »Benevolencijom«. Iz izveštaja blagajnika g. Majcra Pinkasa vidi se, da su ukupni prihodi iznosili 273.733 dinara a rashodi 295.505 dinara Od rashoda, 163,534 dinara obuhvata izdatak na stipendije. Oj ranijih i sadašnjih pitomaca potražuje se 392.417 dinara. ,V a ratnu siročad izdaje se 2500 dinara mesečno, Izveštaji su primljeni sa odobravanjem i dosadašnjoj upe*, vi data je razrešnica. Pošto su izmenjeni neki dlanovi iz pravih društvenih prešlo se na razdavanje diploma dobrotvorima j utemcfljačima, što je prcdsednik popratio sa nekoliko prigoda! reći. Diploma je vrlo lep umetnički rad arh. g. Milana lg». Schlanga, poznatog pro ektanta nove aškenaske sinagoge n Beogradu. Tom prilikom data je diploma g. Scmaji dč Maj«, koji je izabran, sa svojih ncpccnjenih zasluga, za prvog počasnog člana ove tridesetgodišnje ustanove. U novu upravu ušli su gg.: dr. Bukić Pijade kao predsednik, 'članovi: Leon dle Leon; dT. R, Margulis; Moric dc Majo; Majer Pinkas; Pavle Winterstcin; Moša B. Salomoo; David Alvu; Isak Levi; Bencion Aron; Alfred Satner i Avraan Levi. Sarajevo (Od našega red. dopisnika). IZBORI ZA JEVREJSKO-SEFARDSKU OPĆINU U SARAJEVU. Svake druge godine provode se djelomično izbori (9 vijećnika i 4 zamjenika) za Sefardsku Općinu u Sarajevu, koja u našoj Kraljevini zauzima vidno mjesto. Jedna od dobrih strava tih češćih izbora jest ta, što .oni bude interes općinara za rad i djelovanje njihove matice. Taj jaki interes se pokazao i kod izbora, 'koji su bili u nedjelju, 28. novembra o. g. Sa zadovoljstvom se mora konstatovati, da je interes vladao u srin krugovima i ako nije bilo borbe. Već dvije nedjelje prije sanuk izbora počele su se održati uže konferencije i predizborni zborovi, na kojima se naročito tretiralo pitanje ličnosti. Programi nisu iznešešni, nisu bili ni potrebni, jer je svakome bilo jasno, da se ima slijediti započetim putem. Pitanje novoga brama, koj« već stoji pod monumentalnom kupolom, jeste djelo'koje traži zajedničku suradnju svih općinara da se što prije izvede kraju. Uočivši tu veliku potrebu, »vi su drugi zahtjevi od sekundam« važnosti i stoga se o njima malo govorilo. Na brojno posjećenom zboru držanom tri dana prije samih izbora, sretno je riješeno pitanje kandidadjonc liste, koia je ispunila i zahtjeve nekih posebnih grupa (n. pr. Poale Cijon.). Na dan samih izbora pojavila se i listina neštatutame organizacije »Menuhat sabat« (t. j. trgovci i zanatlije, koji se obvezaš« i dalje drže radlnje subotom zatvorene), koja je izmijenila 4 osobe, a inače zadržala sve ličnosti iz glavine listine. Ova je listina pomela neke neodlučne birače, ali nije uplivisala na ishod izbora. Kao vijećnici su izabrana ova gospoda: Ješua M, Izrad, Josef M. Kajon, Isak H. Gaon, David A. Romano, Bencijon Ma-

4

»ŽIDOV«

Broj 51