Borba, 09. 06. 1990., str. 5
'Kompromisi poluvremena
ћ И
„7
(6 0 || % ( У | e 6
.
(и
ос
| Željko Vuković
а lija Izetbegović, lider Stranke demokratske akcije koja će se, ukoli-
o u BiH budu legalizovane nacionalne stranke, odmah preimenovati u „Muslimansku stranku” — ima, za naše prilike, već klasičnu biografiju nacionalnog vođe. Još 1946. godine, pod optužbom da je „mladi musliman“, bio je osuđen na tri godine zatvora. Pre sedam godina, kao autor tzv. Islamske deklaracije, kažnjen je, u poznatom sarajevskom procesu „islamskim fundamentalistima“, na 14 godina ta (odležao pet godina i osam meseci). Po obrazovanju — diplomirani je pravnik. Publicista, autor nekoliko knjiga. Penzioner. U odličnoj fizičkoj kondiciji. Smiren i taktičan u razgovoru. Bez ustezanja kazuje, „u ime naroda“ kojem pripada. Deluje ubedljivo. Vešto zaobilazi izjašnjavanje o drugim ličnostima.
e Kao osnovni razlog osnivanja SDA, u stvari „Muslimanske stranke“, navodite
v činjenicu da muslimanski narod ulazi u | razdoblje neizvesnosti. O kakvoj se neiz-
а
5
5 kog Ustava propisuje se i poštivanje naci-
vesnosti radi?
— Nemogućnost da se sa kakvom-tak- ·
vom sigurnošću prognozira kuda ide Jugoslavija, izaziva stanje neizvjesnosti za sve u zemlji, za sve narode, a posebno za muslimanski narod. Jer, Muslimani nemaju. svoju nacionalnu državu. Imaju zajedničku što, svakako, njihov položaj čini složenijim. Zahvaljujući politici posljednjih 40-tak godina, oni nisu dovoljno ni afirmirani kao narod, nisu dovoljno svjesni, njihovi interesi nisu artikulisani ni na koji način.
Bosna i stare formule
0 Akademik Muhamed Filipović, prvak „Foruma za prava Muslimana“, kaže da svi narodi u BiH osećaju manjak vlastite države i da zbog nedeljivosti suvereniteta treba, u demokratskoj političkoj borbi, zaslužiti i dobiti pravo da se, i u ime ostalih, „vrši“ suverenitet. Kako Vi gledate na taj problem? ,
— Ono „i u ime ostalih“ — ako to dobro razumijem — za moj ukus je malo presmjelo. Pitanje suvereniteta u BiH je jako teško pitanje. On će se, najvjerovatnije, s obzirom na zajednički karakter države, ipak izražavati u suverenitetu Republike? Jedno od rješenja se traži u drugom skupštinskom domu, vijeću naroda, u kome bi se, po principu jednoglasnosti, rješavala najosnovnija pitanja Republike. Moja stranka je za svako rješenje koje bi stvaralo osjećaj ravnopravnosti, osjećaj da je to
zajednička .država:'u “kojoj niko~neće biti · ргерјазауап А “игаћ!од тора розгој Коп-'
Ккгећпо, опај зтаћ да фитаиз та па< год, Као većinski u BiH, mogao nekom majorizacijom ili nekorektnom koalicijom da „obespravi“ — drugi narod. Stabilne Bosne nema bez kakvog takvog sporazuma ova tri naroda. Preduslov za rješavanje ekonomskih, privrednih, ekoloških i drugih problema je — politička stabilnost. Ako u BiH dozvolimo međunacionalne probleme, nepovjerenje nekog naroda, osjećaj da mu je nešto nametnuto — nema pristupa rješavanju svih tih gorućih problema privrede, kulture, ekologije. Tako ispada da rješenje za BiH, ipak, treba tražiti u staroj formuli koja glasi — da je Bosna i muslimanska i srpska i hrvatska i svih ostalih koji u njoj žive. i;
e Predloženim izmenama republič-
onalnog ključa u državnim i izvršnim or-
. ganima. Ako se obistini Vaša i prognoza
С
mnogih iz i oko Vaše stranke, da ćete па novembarskim izborima dobiti 35-40 odsto glasova, a spomenuta ustavna obaveza
OI bude na snazi, to će značiti nužan ustupak
pobjednika. Tim ustupkom se praktično unapred obezvređuje volja birača?
— Zaista, za sada se ne vidi rješenje tog problema. S jedne strane, legitimno je ono Što narodi izglasaju na izborima, s
Alija Izetbegović, lider Stranke demokratske akcije — o Bosni i Jugoslaviji, veri i naciji, demokratiji i vlasti, Muslimanima i Jugosloveni-
ma
\
Lično imam puno simpatija za konfederaciju, ali ona nije realna sa stanovišta BiH, Jugoslavija ne mora bili naša ljubav, ali može biti bar naš interes. Lično sam uvjeren da postoji rješenje u vidu jedne moderne i racionalne federacije u kojoj se polazi od suverenosti naroda, odnosno republika — kaže Izetbegović
ŽŠ
Vlast i odstupanje
Ф Како долуђауа(е одпоз зада5nje vlasti BiH prema vašoj stranci? — Razumljivo je što se vlast mora negativno odnositi prema svakom ·konkurentu:-Ova vlast'ima moć u rukama, i tom riioči se još služi, držeći
\sredstva informisanja pod svojom ša-
pom. Po mom mišljenju, sadašnja vlast u BiH ne pokazuje potrebnu političku mudrost, nije na visini istorijskog trenutka. Na toj razini bili su samo oni komunisti koji su shvatili da je njihov zadatak da organizuju slobodne izbore, da se izlože sudu naroda i da prihvate taj sud. Kao i svaka vlast, i ova je uradila nešto dobro, a nešto loše. Međutim, igre oko zakonske zabrane organizovanja na nacionalnoj osnovi u BiH stvaraju sumnju
u iskrenost njihove demokratije. Usta .
su im puna demokratije, a kada je treba konkretizovati, onda se odstupa. Međutim, rasprave i igre oko toga zakona pokazuju da postoje dvije struje u sadašnjoj vlasti. Koja će pobijediti — vidjećemo.
i tako ima puno. Drukčije se Srbi i Hrvati osjećaju u federativnoj državi, gdje federalne granice imaju manji značaj. U konfederaciji te granice su prave državne granice i moguć je osjećaj da se živi u nekoj drugoj državi. Tada će se postaviti pitanje
Kosovski sindromi
e Vaša stranka podržava deklaraciju „za demokratiju — protiv nasilja“ al-
banske alternative?
— Niko u Jugoslaviji ne može da vodi politiku, a da se ne odredi prema Ko-
sovu. Naš iznesen stav je samo u toj funkciji.
Najkraće — represija nije izlaz,
nego demokratija. Princip demokratije na Kosovu može da dovede do izvesnih prestrojavanja koja ne odgovaraju nečijim željama i planovima. Međutim, do-
godiće se, u svakom slučaju, ono
znam tačno
da ne vjerujem u deklaraciju koju su potpisali ug lju 1 BOILI 'Kosja i Cana su me nedavno uvjeravali da oni lično uvijek zagova-
mnogi Srbi.
ju j ku opciju i da je ta opcija c пао svakako da ne bi po{iyayaj: nikoga ko želi da rasturi JuJugoslavija mora da udovolji željama svih naroda, pa i alkoji ima više od dva miliona pripadnika. Ne može se пас! neko rješemo njega. Dok još ima razumnih ljudi koji zastupaju jugoslovenreba sa njima razgovarati. Velikodržavne ambicije, i sa
tada ne bi mogle da prođu.
se Jugoslavija:održi i · goslaviju. Mislim da banskog, nje protiv i mim sku opciju na Kosovu, t jedne i sa druge strane,
druge strane legitiman je i zahtjev za proporcionalnora zastupljenošću. Ta dva principa su na prvi pogled u sukobu. Međutim, život je pun tih.,nemogućnosti iz kojih se nalazi izlaz. Sve što će se graditi u Bosni, koja je potpuno izmješana sredina, gradiće se na nekim ustupcima, Котргоmisima. Neophodno je da ova“tri naroda, pri tome ne zaboravljam i ostale, izaberu svoje istinske predstavnike (zbog toga sam i pledirao da se otvori put nacionalnim strankama). Imajući legitimaciju slobod-, nih izbora, oni će moći da pregovaraju ı čine ustupke, jer će imati i povjerenje 1 mandat naroda da to čine. Komprom1si su ovdje, jednostavno, zakon.
Očuvanje BiH republike
e Na isti način gledate i buduću Ju-
· Boslaviju? аза i — Samo spominjanje konfederacije podstiče u BiH centrifugalne sile koje i inače postoje. Unose dodatne dileme kojih
što narod tamo hoće, ma šta on htio. Ja ne šta je hoće, nisam bio deset godina na Kosovu, ali nemam razloga
ugledni ljudi, među kojima i
i dalje jaka na Kosovu. Mi hoćemo da
na koje ja ne znam kako da odgovorimo. Želio bih da ta pitanja, jednostavno, izbjegnemo. Lično imam puno simpatija za konfederaciju, ali ona nije realna sa stanovišta BiH. Jugoslavija ne mora biti naša ljubav, ali može biti bar naš interes. Lično sam uvjeren da postoji rješenje u vidu jedne moderne i racionalne federacije u kojoj se polazi od suverenosti naroda, odnosno republika.
6 Plašite li se da Vaša stranka neće dobiti registraciju, pošto je imanentno nacionalna. Zabrana organizovanja na nacionalnoj osnovi u BiH sigurno će još bar mesec dana biti na snazi.
— Niti je naša stranka strogo nacionalna, niti registracija dolazi u pitanje. Početkom iduće sedmice očekujemo da će taj posao biti okončan. Nema razloga da nam se prave problemi. U Travniku, na primjer, imamo inicijativni odbor u kojem ima i ne mali broj Hrvata i Srba. Program koji mt. nudimo BiH jeste apsolutno po mjeri muslimanskog naroda, ali nije, samim tim, po mjeri srpskog i hrvatskog na-
ISKUSTVO U POLITIČKOJ BORBI: Alija Izefbegović.
mani hoće svoja (ne tuđa) prava i da više nikada neće dozvoliti da budu manipulisani. Mi tražimo samo svoja prava, a stvara se strah kao da hoćemo nekome nešto
oduzeti. Mi tražimo isto i samo ono što i.
|) mlađi brat iz one priče.
Čuvanje od rascjepa Jugoslavije
e Negativne reakcije su evidentne?
— Činjenica je da su se na naše javljanje, da smo živi i da postojimo, javile reakcije. Prozvali su nas „tuđmanovcima“. Ne želimo ničije pravo da uzimamo, ali nećemo više dozvoliti da nas ovdje predstavlja bilo ko. Običaj je bio da se nađe neki anonimus koji ima muslimansko ime, i time je muslimanski narod bio predstavljen. Takvo rješenje danas više ne prihvaćamo. Mislimo da Muslimani ne predstavljaju ni
1 za koga opasnost, ni ovdje ni drugde. Ма-
roda. Mi smo demokratska stranka i tražimo očuvanje BiH republike. Svi oni kojima je demokratija i stabilnost BiH na srcu
:naši su prirodni saveznici, svejedno da li
članovi ili partneri. To što program u naj-
'većoj mjeri odgovara srpskom i hrvat-
skom narodu. Osim, ako ne idemo po principu „nek” komšiji crkne krava“. Ko zabrazdi u tome da negira osnovni, kapitalni stav iz tog programa — koji se tiče ravnopravnosti ova tri naroda u BiH — taj ne može biti u našoj stranci.
7 Dali ćete ta programska opredelje-” nja institucionalizovati ako dođete па vlast. Jer, jedno su 'obećanja stranke, a drugo državna garancija. ~
— Za sada, naša stranka želi pozicije kako bi mogla da utiče ili da dijeli vlast sa nekim. Realno, u Bosni, niko neće moći sam da vrši vlast. Takva je to zemlja. 1 Turci su mislili da vladaju Bosnom, ali im se to samo činilo. Institucionalizacija je stvar „drugog poluvremena“. Sada je prvo poluvrijeme u kojem se vodi borba da se dobiju glasači, odnosno poslanička mjesta u parlamentu da bi se moglo uticati na pisanje budućih zakona. U svom programu smo se obavezali da ćemo tražiti da niko ne bude nezadovoljan. U BiH se ne može ništa uraditi ako tri većinska naroda ne budu saglasna.
Priča koja počinje kao bajka
6 „Muslimanska stranka“ namerava delovati i izvan BiH?
— Stranka će formirati svoje pododbore i van BiH. Tako očekujemo osnivanje ogranaka u Zagrebu za petnaestak dana, a potom u Novom Pazaru i na Kosovu. Naravno, svuda u skladu sa zakonom matične republike i saveznim zakonima koji to regulišu. Stranka ima takve ambicije. Ali najvažnija bitka se gubi ili dobija u BiH.
& Zalagaće se za kulturnu autonomiju Muslimana u Sandžaku. To se različito tumači...
— Kulturna autonomija naroda koji se nalazi van svpje republike je stvar koja već postoji u našem Ustavu, a garantovana je i međunarodnim konvencijama. Međutim, ljudi su osjetljivi, a pogotovo neke sredine. Član Predsjedništva SR Srbije je u TV emisiji „Dijalozi“ govorio o kulturnoj autonomiji srpskog naroda. u Hrvatskoj, a ljudi iz istog štaba su reagovali kada se spominje kulturna autonomija muslimanskog naroda ti Sandžaku. Dakle, apsolutno odricanje nekog reciprociteta i spremnost u tom smislu. Šta obuhvata pojam kulturne autonomije? Prije svega upravo na izražavanje nacionalnog identiteta, pripadnosti narodu, gajenje posebnosti u jeziku (ako ih ima), svoje kulturne baštine, stvaranje kulturnih udruženja u kojima bi se gajio i promovirao taj kulturni i nacionalni identitet. Nama uopšte neće smetati ako u Bosni i Hercegovini ližički Srbi, Rusini, ili neka druga manjina, osnuju udruženje, izdaju knjigu... Zbog čega bi onda to smetalo u jednom Sandžaku u kome živi oko 200.000 Muslimana?!
0 Sve zategnutija politička situacija u Sandžaku izaziva dodatne nesporazume?
— Svaki razuman zahtjev Muslimana u Sandžaku. se karakteriše kao neki ekstremni zahtev. Ali, to nije čudo, ako slično doživljavamo ovdje, u Bosni. Ovdje se uvijek sjetim jedne priče koja počinje kao bajka, a istinita je. Živjela dva brata na zajedničkom imanju. Stariji bio autoritativan, mlađi poslušan po onom nekadašnjem običaju. Prvi je bio praktično vlasnik imanja, drugi samo najamni radnik. Tako je ta „sloga“ trajala, dok se jednog dana mlađi brat nije sjetio da zatraži svoja prava. Odnosi su tada poremećeni. Samo zato što je ovaj konačno rekao da treba da se zna šta je njegovo, a šta od starijeg brata. Bojim se da smo mi. sada u Bosni naišli na nerazumijevanje, jer smo rekli da Musli-
Мислимо да Муслимани не представљају ни за кога опасност, ни овдје ни другдје. Напротив, вјерујем да ће се једнога дана, са мало веће историјске дистанце, проценити да смо ми нашом појавом успјели да сачувамо БиХ од расцјепа, а тиме и Југославију. Видјеће се да је то био и користан догађај и за Србе
и Хрвате у БиХ, јер ће приштедјети велике невоље
|| ЕЛ ЕРЕ ЕР Б А
protiv, vjerujem da će se jednog dana, sa malo veće istorijske distance, procjeniti da smo mi našom pojavom uspjeli da sačuvamo BiH 04 газсјера, а ште 1 Jugoslaviju.
Vidjeće se daje to bio i koristan događaj i ,
za Srbe i Hrvate u BiH, jer će prištedjeti velike nevolje. Rasturanje Bosne ne može da prođe bezbolno, bojim se da bi došlo do krvavog građanskog rata. Mislim da smo se mi pojavili da to sprečimo.
0 Prisutan je strah da bi „Musliman: ska stranka“ mogla biti vjersko-nacionalna. Spominje se i personalna unija...
— U rukovodstvu naše stranke nema ni jednog vjerskog službenika, u inicijativnom odboru su jedan ili dva čovjeka od njih 60. Mi hoćemo da gajimo taj princip odvojenosti. Naša politička stranka je jako široka, u njoj ima mnogo liberalnih, sekularnih, demokratskih elemenata koji mogu da čine protivtežu desnim elementima kojih u stranci takođe ima. Normalno je i treba da ima i tih desnih. S druge strane, narod kojem se mi obraćamo je velikim dijelom vjernički narod, i naravno, ta činjenica mora imati odraza u stranci. Međutim, to je ne čini vjerskom. Prisustvo različitih struja u stranci osigurava da stranka ide nekim srednjim kursem. Hoćemo da napravimo stranku centra. Imaće svoju ljevicu i desnicu, što je sudbina svake masovne stranke. Ako to nema, ona je sektaška.
e Rekli ste da neće biti revanšizma ukoliko pobjedite na novembarskim izborima. Na koju adresu ste poslali tu poruku? — Radi se o stotinama ljudi koji su na ovaj ili onaj način činili stvari koje nisu bile u redu. Sve to treba staviti u istorijski kontekst. Mislim da je krivo učenje koje je naučilo ljude da se može vladati bez prava. Mnogi su povjerovali da je to tako, pa su se tako i ponašali. Ko god je ušao u tu „mašineriju“, morao je tako da radi. To izvinjava u mojim očima masu ljudi. Mislim da ćemo svi mi imati mnogo prečih poslova nego da se bavimo krivicama i pravdama. Mi smatramo da postoji još jedna odgovornost, odgovornost pred samim sobom, a ja vjerujem i u onu pred Bogom. Narodu će biti potreban neko ko će odgovoriti na pitanje kako preživjeti, a ne neko ko će priređivati suđenja i slična „raščišćavanja računa“. :
& U javnosti je došlo do različitog tumačenja Vašeg stava o kadrovskoj politici koju namjeravate da vodite?
— Radi se o jednoj nejasnoj rečenici objavljenoj u sarajevskom „Oslobođenju“, koju su mnogi protumačili kao.naš stav da ćemo kadrovsku politiku voditi prije svega po nacionalnoj pripadnosti, pa tek odonda po sposobnostima. Takav nonsens niko nije izgovorio niti stoji u dokumentu. Ako nas bude služila sadašnja pamet, mi ćemo raditi potpuno obrnuto. To znači da treba ostaviti na radnim mjestima sve ljude koji su sposobni da rade i koji hoće pošteno da služe narodima BiH. Dakle, ne da služe stranci, nego narodu. Naravno, za sada nam morate vjerovati na riječ, jer nemamo drugih dokaza.
0 Da li ćete na izbornim listama imati i ljude koji ne pripadaju vašoj stranci i muslimanskom narodu?
— Mi ćemo imati puno nezavisnih kandidata za poslanička mjesta, i to različitih pogleda i nacija. Drukčije nećemo moći ni uraditi. S druge strane, mi i nemamo dovoljno kadrova da sve popunimo,
,
čak i kada bi htjeli da to učinimo, to ne bi
bio reprezentativan sastav. Pokušaćemo da pridobijemo ljude čiji je moralni i lični identitet ostao neokrnjen.
НЕДЕЉНА БОРБА субота-недеља 9-10. јун 1990. ' страна
Navijačke torcide
razlog njegove popularnošti. Međutim, jasno je đa je fudbal već istrošena igra, pravila su odavno prevaziđena, u poređenju sa košarkom izgledaju statična, pa je igra manje atraktivna nego što bi mogla biti, a važni estetski elementi (upraмо Su oni najbolja preventiva agresiji navijača tokom trajanja utakmice) sve više ustupaju mesto surovostima na samom terenu i zakulisanim „igrama“ pre i posle utakmice (nameštanje rezultata, krojenje rezultata za „zelenim stolom“, itd). Publika se u stvari često na stadionima bukvalno dosađuje, pa nezadovoljni mladi, fanatizovani navijači ponekad požele da uzmu „stvar u svoje ruke“. Oni žele da nekako popune tu prazninu, da sudeluju u zbivanjima, makar i po cenu izazivanja nereda.
Dalje, u profesionalnom fudbalu je konstantna tenzija, opterećenje da se mora uspeti, pobediti po svaku cenu, visok je nivo aspiracije. Velika i nerealna očekivanja ne mogu se ostvariti, a frustracioni prag navijača je inače snižen, pa začas postanu nezadovoljni. Zbivanja na maksimirskom stadionu mogu se barem delimično objasniti i gnevom navijača „Dinama“, tima koji je dugo bio sigurni lider prvenstva, da bi pred kraj ustupio mesto tradicionalnom rivalu, „Crvenoj zvezdi“, koja je ovog puta za nezadovoljne navijače domaćina repre"ehtovala i mnogo toga izvan sporta. A svoj prilog zbivanjima su dali i „Zvezdini“ navijači koji su se pokazali kao pogodni medijum i dovoljan izazov.
Obostrana zataškivanja
Ф Тако ste ponašanje fanatizovanih navijača označili kao pandemiju, vidi-
'| te li i neke lokalne elemente u tom procesu? Na primer, zašto se zvezdaši zovu . jelije“, a partizanovci „grobari“, zašto su „dinamovci“ — „bad blue boys“,
„hajdukovci“ — „torcida“? Ili postavimo to ovako: nedavno je u Hrvatskoj voljom naroda pobedila politika koja ima vrlo profilisan odnos prema Srbima. Mopu li se sva ova događanja oko sporta gledati i u tom novonastalom odnosu, u eksploziji nasilja, dosad nepoznatog kod nas?
— Sportsko huliganstvo je univerzalni fenomen, a zabeleženo je čak i u antičko vreme. Ono svakako ima i specifičnu, lokalnu boju i uklapa se u prepoznatljive nacionalne tokove. Navijači razvijaju.distinktivan žargon, način ponašanja, razlikuju se u izvesnoj meri, ali više impresioniraju sličnosti među njima. I ranije su se dešavali sukobi — jednom su nezadovoljni „Zvezdini“ navijači spalili mreže na sopstvenom stadionu. Ne tako davno sukobili su se nacionalno prilično homogeni navijači dva vodeća beogradska tima. Rivalstvo i sukobi između „Dinamovih“ i „Hajdukovih“ navijača datiraju odavno. Viđani su i kukasti krstovi kod navijača još u vreme kada su međunacionalni odnosi u nas izgledali idilični. Navijači uopšte teže da zaprepaste okolinu, u njihovom ponašanju ima prkosa, egzibicionizma, namernog iskrivljavanja vrednosti, pa im i sadržaji iz nacionalističkih arsenala pogoduju. U skorašnjim zbivanjima ne treba preterivati tražeći korene prvenstveno u politici. Iskonštruisano deluju interpretacije kako su iz jedne sredine poslati militantni provokatori radi destabilizacije političke situacije neposredno posle parlamentarnih izbora ili da je sve zakuvano radi obračuna sa policijskim strukturama u kojima ima i šefova određene nacionalnosti. Ali, politika je danas u nas upletena u sve pore života, pa ono što se zbivalo u Zagrebu nije sasvim politički irelevantno, o čemu svedoče i obostrana zataškivanja i veoma posredovana i iskrivljena mas-medijska prezentacija. 2. 0.Može li se, ipak,.globalno, uzevši, navijačima manipulisati?
— Da, oni su izuzetno:podložni manipulisanju. „Sakupljeni u gomilu ljudi su sugestibilni, lakoverni, radikalno izmenjeni“, pisao je LeBon, lucidni autor, koga su naši „marksolozi“ olako svrstali u reakcionarne, verovatno stoga što je kritikovao socijalističke ideje, smatrajući ih neostvarljivim. Već samo prisustvo drugih osoba menja čovekovo ponašanje, a taj fenomen, tzv. „socijalnu facilitaciju“ eksperimentalno su potvrdili socijalni psiholozi. Prisustvo drugih lica menja motivisanost pojedinca. Huk mase na stadionu olakšava napore sportistima, „daje im krila“, kako običavaju da kažu, publika je više nego „dvanaesti igrač“. Političari intuitivno shvataju značaj okupljanja građana, jer u masi lakše mogu da obezbede podršku, pridobiju neodlučne, čak i razuvere ponekog protivnika. To isto im ne bi uspelo ako bi se obraćali pojedincu, izolovanom gra-· đaninu, kritički raspoloženom i barem malo obrazovanom — znao je i LeBon.
Vi ste Antini
e Da li ste pratili parole tokom utakmice o kojoj govorimo i kako su se vremenom razvijale? Koliko je vremena trebalo i u kojim okolnostima je Sv. Sava, s jedne, a Sv. Duje, s druge strane, postao „peder“? Otkud je došla parola: „Vi ste Titovi — Tito je vaš!“? Zašto su dinamovci odgovarali zvezdašima: „Vi ste Antini, Ante je Vaš!“? |
— Verbalna prepucavanja su sastavni deo atmosfere na stadionima, do neke mere su duhovita i spadaju u ritual međusobnog zagrevanja. Ali, verbalna kockanja teže hipertrofiji, pa od blažih začas stignu do najcrnjih uvreda. Sa kulturološkog stanovišta to je, naravno, žalosno. Predlagano je da sudije prekidaju utakmice”kad počnu nacionalna vređanja, pa se ubrzo od toga odustalo, jer su se slična, pa i gora prepucavanja, počela da pojavljuju i u novinskim polemikama. Nevolja je u tome što je verbalna agresija i horsko dovikivanje navijača, ne retko, prethodnica fizičkih ispada. Inače, često se zaboravlja da između suprotstavljenih navijača postoji neka prećutna „viteška“ saglasnost, simbiotička veza — oni jedni druge štite i podržavaju, jer bi u odsustvu protivnika i sami izgubili svaki smisao. „Neprijatelj“ — dovoljno vidljiv, snažan, vredan konflikta, ugledan, potreban je i o njemu se neguje predstava, kako bi stvarne ili izmišljene pobede psihološki bile veće i tako se podiglo narušeno osećanje niže vrednosti navijača od čega oni masovno pate, već i stoga što su na margini društva, odbačeni, bez perspektive.
e Možete li sumirati psihološka objašnjenja navijačkog ponašanja?
. — Postoje različiti modeli objašnjenja ove vrste masovnog ponašanja, ali se svi ne mogu i ne smeju primeniti na celu populaciju navijača. Na primer, psihopatološki model dolazi u obzir za tumačenje samo nekih najfanatičnijih navijača. Podsećam da From o fanatiku govori u smislu krajnje narcisoidne ličnosti koja nije daleko od paranoje, čak klinički posmatrano. „On je izabrao cilj i obogotvorio ga, učinio ga idolom. Potpunim potčinjavanjem idolu fanatik dobija strasni smisao života, neko značenje“. From ga simbolički označava kao „gorući led“, jer je spolja sav zapenušan, a suštinski, iznutra je zatvoren .za društvene uticaje, usamljen i hladan. Istraživanja ukazuju da među ovom gru: pom ekstremnih navijača ima natprosečno i histereoidnih ličnosti. Uopšte, indukcija je karakteristična za navijača, a ona je bila i u osnovnom mehanizmu skorašnjeg „trovanja“ jedne nacije na Kosovu. Na stadionima se susreću i psihopatske ličnosti, podsocijalizovani pojedinci, društveno devijantni, genetski agresivne ličnosti koje traže priliku za nekažnjivo praktikovanje izliva besa. Upravo su oni prvi prekršioci mirnog navijanja i podstrekači prelaska sa verbalne na fizičku agresiju.
O frustraciono-agresivnom modelu bilo je već reči. Treba razlikovati direktnu agresivnost, prema izvoru frustracije (sudiji, fudbaleru, itd), od indirektne, pomerene, kada se zapravo samo traži cilj za prethodno nakupljene frustracije (to može biti i nemoćni saplemenik, navijač istog tima). Postoji i model „parnog kotla“ u kome se abreagovanje shvata kao neka vrsta „sigurnosnog ventila“ i pražnjenje tenzije na način koji društvo koliko-toliko toleriše. Takođe je već pomenuto da se ovom fenomenu može pristupiti i kao kontrakulturi i potkulturi, a blizak model je onaj što naglašava alijenaciju i bespomoćnost mladih u društvu. ;
U nekoliko svojih radova pokušao sam, pa i uspeo, empirijski da dokažem da se fenomen sportskih navijača može osvetliti i kroj mode! svetovne religioznosti. Jer, ne zaboravimo, navijači obožavaju svoje ljubimce do neslućenih visina, sa njima se identifikuju, glorifikuju sportska zbivanja, klub, simbole sve nalik na religioznost je funkcionalni ekvivalent klasične religioznosti, surogat religije. Ova kvazireligioznost, u svim oblicima, identifikovana je kod jedne četvrtine mladih, a u svom intenzivnom obliku kod znatno više navijača. „Na stadionima mi se dopada osećanje gubljenja sebe i prerastanje u jednu, jedinstvenu publiku“ i „kao sportski navijač verujem u izuzetnost svojih ljubimaca i spreman sam da ih beskrajno slavim i obožavam“ — tvrdnje su koje će spremno prihvatiti većina fanatizovanih navijača.