Borba, 19. 06. 1990., str. 9
e ya
„progutala skoro sva tri miliona i ni galona izli — novom tehnologijom u kojoj KAO OSAM
atra je, S medijacijom (0d stalnog | dopisnika „Borbe“)
Vašington — U vodama Mek„ičkog zaliva — nadomak teksaške obale — obustavljeno je vanredno stanje, proglašeno u ranim jutarnjim satima subote 9. juna, kada % iyorio u džinovsku buktinju čiji je lamen najavio potencijalno najveću ekološku katastrofu našeg vremena. Ta strahovanja se, sretom, nisu obistinila: šteta je velika, ali — zahvaljujući brzoj ·intervenciji spasilačkih ekipa iz nekoliko zemalja i sticaju povoljnih vremenskih okolnosti — ne i katastrofalna, kako se prvi mah pomišjjalo i kako je, vrlo lako, moglo i da bude.
|
Kad novine sa ovim izveštajem stignu u ruke čitalaca, požar na „Mega Borgu“ biće sasvim ugašen iutoplim vodama Meksičkog zaliva vodiće se još jedino borba sa velikom masnom mrljom (dugačkom oko 18 i širokom 8 kilometara), koju vetar i podvodne struje, na svu sreću, ne nose prema obali i plažama obližnjeg Galvestona, već prema pučini. A, i ta izlivena laka sirova nafta, koje, prema poslednjim. procenama, ima oko 40.000 galona (1 galon — 3,8 lita-
norveški tanker „Mega Borg“
ta) opkoljena je i „napadnuta“ od šest brodova-čistača i četrdesetak ostalih specijalizovanih plovila, koje je angažovala lokalna obalna straža, uz sadejstvo ekipa koje su za ovu priliku pritekle u pomoć iz Meksika, Britanije i Holandije. Amerika, tako, nije — posle godinu dana — doživela novu ekološku katastrofu, još težu od one iz marta 1989, kad je po zlu zapamćeni „Ekson Valdez” ispustio u vodama Aljaske skoro 11 miliona galona sirove nafte. U nesreći „Mega Borga“, naime, bilo je i dosta sreće — posle serije eksplozija ipožara koji je u prvom naletu odneo četiri života, uz još 17 teže OZleđenih članova mešovite među-
MEĐUNARODNI SKUP U SPL
More u
Mediteranske zemlje na razne načine rešavaju problem žeđi, neke čak i piju prečišćenu otpadnu vodu je i ovdje originalna: kod nas se priizvora) koristi u industriji i poljopriv-
0 Jugoslavija marna vode (iz redi
Jedan od problema koji u budućnosti ·prijeti „mnediteranskim zemljama je — 8 obzirom na porast broja stanovnika i širenje pojoprivrednih područja — medostatak vode, Pred takvom perspektivom nužno je razmišljati o racionalnoj upotrebi vode, kao i o njenoj preradi — pročišćavanju već korištenih voda koje bi se ponovo ol u industriji i poljop-
Upravo radi razmjene iskustava na tu temu u Splitu je, u regionalnom centru za prioritetne akcijt mediteranskog akcionog plana UNEP-a, održam owameđumarodni skup na kojem su 7sudjelovali stručnjaci iz Egipta, Francuske, Izraela, Italije, Malte, Sirije, Maroka, Libije, Tunisa, Turske i Jugoslavije. Stručnjaci svjetske zdravštvene organizacije, FAO-a (fonda za prebranu i poljoprivredu pri
Ujedinjenim nacijama), UNEP-a.
zaštite čovjekove okoline UN) i Mediteranskog instituta za vodu.
Osim razmjene iskustava, Svrha je ovom skupu bila i nešto mnogo dalekosežnije — razrada programa za brižljiviji i racionalniji odnos prema vodenim zalibamp, u što bi se, kako je rečeno, tre-
Dalo uključiti sve mediteranske pri
zemlje. Konkretni podaci najbolje Bovore o potrebi da se na mediteranskom voda čuva i koTisti baš kao da je „kao na dlanu“ ~ 360 milijuna ljudi, naime, živi u mediteranskim zemljama, od toga 130 milijuna uz more. Prema pro„ sveukupno
a e do 2025. godine obalno api milijuna turista, uz tO, godine poveća mediteran-
iko stanovništvo, što bi se do već
na 520, a samo
ške zemlje, koliko se danas navodTjava, uvećava se svake godine za Pš 200.000 hektara, a potrebe za Vodom najviše rastu upravo tu sušMOm periođu. · | Najrazrađenije sisteme korišćeba Već upotrijebljene vode imaju, UO je i logično, zemlje 5 naj We najmanje vode — Izrael, jer, već petanestak godina
ima poseban plan za pročišćava-
je vode i njenu upotrebu, zatim
Ubija, Egipat, Cipar, Tunis i Mal--
ta (koja vodu uglavnom desalinizi-
KAKO UBLAŽITE
lije porsko-kotarskih šuma može se znatno ručja, koja ima
\Starskog-primorsk bad bi se riješio pro! i} tenjem plinskih nalazišta iz je Tugih zemalja, emisije štetn m Rijeke za polovicu, što
POSLEDICE POŽARA NA SUPERTANKERU „
bi stanovniš- pu
porasti —ina 195 do 217 milijuna.
. mediteranskih zemalja o racional-
jviše mima.
Boa nedaleko od Pule, ! nih ao rnanjile bi se nad širim područbi pomoglo i Bumama.
narodne posade ovog norveškog supertankera. Jer, ovaj mamutski tanker, dugačak oko 280 metara (kao tri fudbalska igrališta!) nosio je u svojoj utrobi čak 38 miliona galona takozvane lake sirove nafte, ali je taj tovar bio raspoređen u 16 posebnih tankova, od kojih je eksplozija pogodila i oštetila upravo onaj najveći — u kome je bilo 6 miliona galona nafte.Požar je opasno ugrozio brod — ukotvljen u trenutku nesreće nekih osamdeset kilometara jugoistočno od luke Galveston u Teksasu (u iščekivanju pretovara nafte u manje tankere) — koji se nagnuo na levu stranu i počeo lagano da tone, preteći da se pretvori u podvodnu ekološku bombu koja će u crno zaviti Meksički zaliv. U poslednjim trenucima, međutim, „Mega Borg“ se nekako ipak održao na površini, požar na brodu je lokalizovan, a zatim i ugašen, posle četvorodnevne borbe. Ostala je da gori sa-
O A PPI CE
~ Sf 0
Casl
ra), a eksperimentalni programi pročišćavanja vode provode se na španjoiskom toku Majorka i francuskom otočju Porkerol.
Gdje je, s obzirom na problem eventualnog, manjka primnarmc vode, te njenog pročišćavanja — Jugoslavija? Na ovom skupu našu je zemlju, uz domaćine, zastupao i predstavnik republičkog Komiteta za urbanizam i građevinarstvo. No, uglavnom su prikupljena iskustva drugih. Jugoslavija, naime, iako se ne može razbacivati vodom, odnosno — nema je u posve dovoljnoj mjeri — primarnu vodu koristi i za industriju i za poljoprivredu, a na budućnost — sudeći po tome što se nitko zvanično ne bavi razradom plana korišćenja
Arheološki raritet-
Grad domaćin skupa — Split inače je, kad je voda u pitanju, vrio specifičan — funkcionira korištenjem vode (iz rječice Jadro) koja dolazi kroz vodovod što ga je, je sedamnaest stoljeća, izgradio
— car Dioklecijan FAW ai agp ATR: aga i TJE?
„polovne“ vode — ne misli koliko bi trebala. S
Na ovom međunarodnom skuu Splitu usvojen je i završni do-
ment sadrži i
korištenju vode kojom se sve više oskudijeva. S obzirom na veli-
i svakom slučaju, bilo bi bi se nesumnjivo Uus-
d dobro ka _tra kadtje
pješnost ovog skupa vi itanju — premjerila Jugoslavija M nosom prema pri-
emima 5 vodom. jetećim problemima * IT CNjrprĆ
: Rijeka. — Umiraublažiti plinofikacijom šireg
MEGA BORG“ MANJE NEGO ŠTO SE STRAHOVALO
pakterije jedu naftnu mrlju
mo izlivena nafta i da se pretvara u gust crni dim, koji se kao kakav zlokobni duh protezao iznad karipske obale, da bi ostao vidljiv i prisutan i danas, nedelju dana posle uključivanja sirene koja je označila uzbunu.
„Može se reći da je glavna opasnost prošla i da je sprečena katastrofa koja je mogla da bude gora od one koju je „Ekson Valdez“ prouzrokovao na Aljasci“ — beleže ovdašnje novine izjavu Džefrija Grina, komandanta vazdušne jedinice koja je posle višednevnog bombardovanja naftne mrlje posebnim hemijskim supstancama spremna da sad, posle gašenja požara, počne završnu operaciju. Reč je, naime, o primeni nove tehnologije — takozvane „bioremedijacije“ — gde se koriste mikroorganizmi koji „proždiru” izlivenu sirovu naftu i svode je na emulziju masnih kiselina. Ispitivanja u Centru
U BOKI (I) DELFINI TEŠKO DIŠU
preostalih 40.000 galona uništava se „biore-
graju mikroorganizmi
za pomorska naučna istraživanja teksaškog univerziteta pokazala su da se na ovaj način, u roku od 24 sata, eliminiše 99 odsto nafte pomešane sa morskom vodom (bez. ikakvih naknadnih štetnih posledica), a izliveni tovar sa „Mega Borga“ pruža priliku da se ova teorija sad proveri i u praksi.
Da li je „bioremedijacija“ taj spasonosni recept za budućnost i kako će tih pedesetak kilograma bakterija. (koliko će iz Grinovih aviona biti raspršeno preko masne mrlje) „pojesti“ 150.000 litara sirove nafte, preostale posle požara u Meksičkom zalivu — znaće se i Videti već za koji dan. „Mega Borg” nije ušao u istoriju najcrnjih ekoloških katastrofa — hoće li se u nju upisati kao simbol jednog revolucionarnog preokreta u borbi sveopštoj za zaštitu čovekove okoline? Slobodan PAVLOVIĆ
Zvijezda je zabrinuta Da li će delfin Joca, svjetska medijska zvijezda i Be
vi profesionalac u svom poslu, natjerati opštinu čijom je zaštitom) da očisti bokokotorski zaliv?
Delfin Joca, godinama već miljenik žitelja bokokotorskog zaliva i brojnih turista i znatiželjnika, postaje svjetska medijska ličnost. Kada su brojni „čekači“ — fotoreporteri, snimatelji ili običan svijet uporno danima čekali da naprave snimke, shvatio je, valjda i Joca da se nešto „vrti“ oko njega i sve češće se pojavljivao, kočoperno „trenirajući“ poze. Vremenom tako je izrastao u pravog, profesionalca.
Ne tako davno, Joca je bio meta protesta. Ribari su ga optuživali da im kida mreže sa bogatim ulovom i naravno pokušavali da ga „srede”. „Ratne sjekire“ zakopane su tek kada su obje strane shvatile da uz malo dobre volje i nije tako tijesan bokokotorski zaliv, da za sve ima mjesta. Vremenom je dakle delfin Joca, dobio poseban status građanina bokokotorskog zaliva, pravnu zaštitu kotorske opštine skupštine.
Tako se polako rodila medijska zvijezda. Ovih dana gotovo SsVakodnevno šepuri se zalivom i pozira fotoreporterima i filmskim snimateljima. Istina, s obzirom da nema telefon nije ga lako pronaći u 35 kilometara velikom kotorskom zalivu.
Prije nekoliko dana Joca je po-
Povrtnjaci
bno pro: e po
Iz Srpca zvone na uzbunu. Ne bude li se hitno mijenjao odnos prema životnoj okolini prostrano Lijevče polje će umjesto žitnice postati pustinja!
— Od nekontrolisane upotrebe pesticida i herbicida s jedne, i „mrtvog“ Vrbasa sa druge stranec (u čije terije bugojanske, jajačke i privrede Banjaluke) hrana je sve zagađenija, posebno povrće koje se zaliva iz korita Vrbasa, kaže Sreten Smiljanić, predsjednik Skupštine opštine u Srpcu. — Posebno zabrinjava što je s čuvenog rezervata u Bardači nestalo 55 vrsta ptica, što se dolinom Vrbasa suše topole, vrbe, jošike... Zatrovanost voda doprinosi sve češćem oboljenju od nefritisa. •
Srpčani ne žele skrivati neprijatnu istinu da proizvode zatrovanu hranu. Primijenjuju, naime, dvije tehnologije, jednu za tržište kojom žele ostvariti što veće pri-
-|nose, a drugu za sebe. U ovom
drugom slučaju povrće ne zalijevaju vodama Vrbasa već iz vlastitih bunara, ne koriste umjetna gnoji-
SE LIJEVČE POLJE PRETVARA U PUSTI
zirao snimateljima televizijske ekipe Novi Sad. Samo dva dana ranije bio je na „meti“ takođe televizijskim snimateljima, jedne engleske televizijske kompanije, koja je ovamo došla posebno opremijena računajući da će imati problema. sa snimanjem. Ali, oprema je ostala neraspakovana. Joca je, kako re-' kosmo, profesionalac. Ekipa novinara sa američkog broda koji je prije nekoliko dana uplovio u kotorski zaliv, takođe je radila kamerama, magnetofonima i pisaćim mašinama, a tema je opet bio Joca.
Novinar Šon Menion došao je specijalno iz Dablina da bi „razgovarao” sa našim delfinom. Rekao nam je da takvih u Evropi, prema njegovom saznanju, ima samo pet. Ostali su u teritorijalnim vodama Irske, Francuske, Engleske i Španije. 0 Upućeniji u delfinovo zdravlje, međutim, kažu 'da je Joca sve više zabrinut. Otpadne vode koje „pumpaju“ gradovi na obali mora sve su mutnije. Nije li Joca, onda, dovoljno upozorenje ljudima da, pitanje otpadnih voda i kanalizaci-, je u Boki moraju hitno i sasvim! drugačije „rješavati“? Ako već O, svojoj vrsti ne misle.
Lj. MUDREŠA!
Kada se sve komunalne i industrijske' vode 450 miliona žitelja podunavskog regiona sliju u nekada „lepi plavi“ Dunav postaje jasno zašto je sada po kvalitetu svrstana u II, III i IV kategoriju. Zašto nije i gore možemo zahvaliti samo hidrodinamičkim osobinama velikih voda koje same sebe peru. Jer, u Ulmu, na primer Dunavom još plove labudovi, zabranjeni su čamci sa motorima... ali prvi njihovi susedi ipak se žale da im stiže prljava, poprilično zagađena voda. Stručnjaci iz svih osam podunavskih zemalja, od Švacrvalda do Crnog mora, slažu se u jednom — Dunav je sve zagađeniji, u čemu mu pored „njegovih“, zdušno pomažu i ljudi nastanjeni na obalama njihovih pritoka.
Posle tek završene Konferencije podunavskih gradova, ako je verovati gradonačelnićima i predstavnicirna 19 gradova koji svoj život vežu za Dunav, dašak osveženja. U Deklaraciji je dogovorena zajednička akcija. Da je neophodna po-
fazgovot 5 povodom: INŽ JOSIP MOVČAN,
U BEOGRADU JE DOGOVORENA ZAJEDNIČKA AKCIJA O ZAŠTITI DUNAVA
Devetnaest gradova traži reku ·
Možemo se nadati da će Konferencijd podunavskih gradova, ubuduće jedna od
stalnih formi saradnje „suvlasnika“ reke učiniti nešto da se ona |K, IV... kategorije
skazuju analize. Dunavom teku deterdženti, fenol, pesticidi, soli teš.kih metala, nafta, organske materije, mikroorganizmi... Oni nizvodno optužuju one uzvodno. Sada, međutim, u vreme sveopštih priprema za ujedinjenje Evrope rešiše da se dogovore o međunarodnoj saradnji, jer, smatraju, tako će nnjefikasnije izbeći ekološke incidente. Ernest Otoln, predsednik Gradskog veća Beča je najavio da je Austrija, spremajući se u EZ, rešila da više pažnje posveti reci drugoj po veličini u Evropi. Da i drugi
globalne ekološke probleme naj- ·
pre rešavaju lokalno dokazao je i gradonačelnik Bratislave, Omar Obauer naglasivši da u njegovom gradu, koji je nekada bio jedan od najvećih zagađivača, sada prerađuju oko 80 odsto otpadnih voda koje se slivaju u Dunav.
Kako mnogi gradovi i piju dunavsku vodu, ovaj problem je takođe bio prilično aktuelan. Tako je dr Milorad Unković, predsednik Skupštine Beograda istakao da je
NOG PARKA PLITVIČKA JEZERA
„povrati“ iz II,
beogradska vlada započela izradu generalnog rešenja beogradskog hidročvora. Naravno, takav projekat u Jugoslaviji ali i u drugim gradovima je nezamisliv bez ekološke zaštite, a ona opet ne može da se ostvari samo rečima. Gradonačelnici su zato dogovorili osnivanje Istraživačkog centra koji bi organizvao informacioni sistem o kvalitetu vode tako da imamo ličnu kartu zagađivača. Uz to, takva naučna ustanova bi trebalo da bude i škola budućim ekolozima ne samo Dunava već i ostalih vodotokova.
Naravno, zaključili su gradonačelnici, sami gradovi koji leže na obalama Dunava ne mogu uraditi sav posao. Zato je naglašena potreba dugoročne međunarodne saradnje podunavskih zemalja, a pre svega u donošenju ekoloških kriterijuma, jer, malo se može uraditi
„ako jedni smatraju bezbednim ko-
ličine opasnih otrova koje su u gradu nizvodno okarakterisanc kao nesreća.
J. PUTNIKOVIĆ
SAVETNIK NACIONAL-
Turisti nisu skakavci
Već nekoliko godina Plitvička jezera godišnje posećuje više od 700.000 ljudi, planira se da uskoro dolazi milion... Može li ovaj zaštićeni dragulj prirode da izdrži
toliku „navalu“
U Godini ekologije i deteta i Godini evropskog turizma, 1990, Nacionalni park Plitvička jezera očekuje rekordan broj posetilaca: 800.000 domaćih i stranih turista. Oni treba da donesu ukupan pri hod oko 550 miliona (konvertibilnih) dinara ili blizu 80-100 miliona DEM, za što im stoji na raspolaganju 2.500 kreveta u hotelima i motelima i oko 5.000 mesta u auto-kampovima, te na danonoćnoj usluzi 2.500 radnika. Broj posetilaca Plitvičkim jezerima već nekoliko godina kreće se oko 700.000 (90 posto stranaca), planira se da ih uskoro bude milion...
e Da li Nacionalni park Plitvička jezera, u svetu jedinstvem dragulj prirode, može da „izdrži“ toliki priliv turista — pitamo inž. Josipa Movčena, specijalnog savetnika za zaštitu prirode Nacionalnog parka Plitvička jezera i doskorašnjeg potpredsednika, sada člana Predsedništva Evropske federacije nacionalnih parkova.
— Mi u Nacionalnom parku Plitvička jezera već godinama negujemo ideologiju što tešnjeg povezivanja i međuzavisnosti — čoveka i prirode. Dugo vremena se u evropskom pokretu nacionalnih
i| parkova govorilo samo o prirodi i
njenoj zaštiti od čoveka. Trebalo je dosta' vremena da Evropa primi ideologiju koja je došla iz Amerike — da se susretnu čovek i priroda na zajedničkom putu.
— Plitvička jezera su prirodna tvorevina jako izražene osetljivosti i stoga se o njihovom čuvanju i zaštiti mora voditi stalna i velika briga — kaže dalje Movčan, koji na tome radi već skoro pune četiri decenije. Kada smo mi, kao mladi stručni ljudi, krenuli sa razvojem
|| masovnog turizma na Plitvičkim
jezerima, mnogi i najveći stručnja-
e a Šo ičia/ SUSRET ČOVEKA ci su bili vrlo skeptični u pogledu njihovog očuvanja i zaštite uz maksimalnu turističku valorizaciju. No, mi smo verovali i dalje verujemo u to, jer ljudi vole prirodu, treba im omogućiti da vide najlepše predele te prirode, ali istovremeno, naravno, i preduzeti sve potrebne mere za očuvanje i zaštitu. 0 Ko o tome brine?
— U okvirima Nacionalnog
parka Plitvice već više godina de- ~
luje i razvija se poseban Naučno-istraživački centar koji okuplja preko 100 vrhunskih stručnjaka za ekologiju iz čitavog sveta. U ovoj Godini — ekoligije i deteta i Godini evropskog turizma, Nacionalni park Plitvička jezera biće domaćin Internacionalnog skupa nacionalnih parkova zemalja Mediterana i Alpskog sistema, praktično čitave Evrope, koji je upriličen za kraj
oktobra ili početak novembra. Na
ovom simpozijumu posebna pažnja biće posvećena međunarodnoj
S PRIRODOM: Inž Josip Movčan
a
saradnji nacionalnih parkova Jugoslavije i grupacije Alpe-Jadran pa i čitave Evrope.
e Pripremate se da Plitvice godišnje ugoste milion turista?
— Da, ali uz potpunu zaštitu prirode.
0 Deo tih posetilaca biće smešten u nekada Titovoj vili?
— Nekadašnji objekt „99“, tačnije Titova vila „Izvor“, koja je locirana na samom izvoru rečice Plitvice, dobili smo na trajno korištenje od Sabora SR Hrvatske i to besplatno, s tim da je adaptiramo i renoviramo za turističku eksploataciju pod nešto specifičnim režimom zaštite, ali ne ikakvog protekcionaštva, jer će uskoro biti dostupačna gostu koji bude želeo da odsedne i naravno da plati po utvrđenom cenovniku — kaže inž. Movčan.
B. MAJSTOROVIĆ
BORBA,
|
iz „kanalizacije“
Srpčani ne skrivaju GOpritnu istinu da proizvode zatrovanu hranu, čak za sebe
koje ne zalivaju iz Vrbasa i ne posipaju umjetnim
· Privatni „trovači“?
— Iz dana u dan „niču“ nove prodavnice u kojima se prodnju gnojiva i raštitna sredstva za proizvodnju hrane. Problem je, međutim, u tome što se radi o privatnim objektima u kojima rade meobučeni ljudi, koji zemljoradniku iz neznanja često daju „pogrešne doze“ gnojiva i zai sredstava, a to u krajnjem slučaju znači — otrov. (Sreten Smilja-
se vode slivaju otrovne ma- ·
Poojivima, Ipak, ni to ne vrijedi: zemlja i bunari su zatrovani
OTPAD U PRLJAVOJ VODI: Vrbas kroz srbač
ravmicti
va, već prirodna. Međutim, i od toga je sve manje koristi, jer je i samo zemljište sve zatrovanije.
— Zemlju treba liječiti kako za sadašnje tako i za buduće generacije, ističe Smiljanić. — Naša je komuna u specifičnom položaju, kroz ovu ravnicu Vrbas protiče u dužini od 51 kilometar, a Sava 53 kilometra. Komuna raspolaže sa 26.000 hektara oranica od čega.
ku
je 17.500 hektara u vlasništvu seljaka, velikih proizvođača povrtlarskih kultura. U okolini Bardače došlo je do promjena režima voda, pa se sada više ona ne može koristiti za uzgoj ribe. To je podrazumijevalo nov materijalni izdatak za obezbeđenje vode sa Koza-
re. r Neke analize, prema rečima Sretena Smiljanića, govore da je
Vrbas na svom ušću u Savu na nivou kanalizacije. Kada se, međutim, zna da se obje reke: Vrbas i Sava „razlivaju“ u podzemne vo-
de, nije teško zaključiti da je i kva-.
litet pitke vode pod znakom pitanja. Jer, česme, pumpe za navod-. njavanje, bunari upravo primaju takvu vodu.
— Još uvijek nismo slali na analizu meso, mlijeko i povrće, jer su za to potrebna pozamašna sredstva, ali sumnje u to da je povrće pa i stočni fond sve zagađeniji, posebno travom „poškropljenom“ rasprskivanim pesticidima koji u sebi imaju žive i vodom iz dviju rijeka, kaže agronom Petar Soknić, Opštinski poljoprivredni inspektor. U Srpcu kažu kako imaju ogromno vode, ali nemaju pitke, zalažu se da se Vrbas vrati u drugu kategoriju voda. Nadalje, ovdje se smatra da su Žitelji komune bez krivice krivi, jer nisu zagađivači voda, a plaćaju veliki ceh, dok uzvodno uz Savu i Vrbas razvijenije sredine ne haju za njihove jade, iako su upravo na pijacama tih gradova prodaje zatrovano povrće i
druge kulture.
— Hemijska analiza voda Vrbasa i Save je izuzetno skupa i prevazilazi mogućnost srbačke komune, kaže Dušan Knežević, inicijator za osnivanje Ekološkog pokreta u Srpcu. — Mi smo već uspjeli nametnuti temu za „Okrugli sto“ o zagađenosti hrane Komitetu za ekologiju Univerziteta „Đuro Pucar — Stari“ u Banjaluci, dobili smo podršku komune za organizovanu zaštitu i sprečavanje zagađivanja povrtlarskih kultura, mesa i žitarica. Budući ekološki pokret Srpca, koji će sarađivati sa „Oazom“ iz Banjaluke, saučesnikom u organizovanju „Okruglog stola“ na Univerzitetu, ima za cilj pokretanje mnogih pitanja o zaštiti okoline protekao neopaženo. U svih 24 komune regije, koju „pokriva“ Univerzitet iz Banjaluke, dogovoreno je, osnivaće se svojevrsni ekološki punktovi. Tek toliko za buđenje svijesti. A do zdrave hrane biće potrebno mnogo i truda i novca, prije svega i dobre volje.
MARIĆ
Poziv na uzbunu iz Srpca nije,
auu nemeumanaiuaizanuu auuu INA erna eeirskaC fa [emuuzenuuD | MUVA kona utorak 19. jun 1990.
strana”
ŠPANCI ULAŽU 400 MILIONA DOLARA U „ZATVARANJE „VANDELJOSA”
Proces demontiranja potrajaće možda do kraja veka, a samo reprocesiranje goriva iz reaktora koštaće 250 miliona dolara Madrid. — Odluka španske vlade da definitivno zatvori atomsku centralu „Vandeljos 1“, u Kataloniji, kraj Taragone, ima i svoju cenu — demontiranje te nuklearke koštaće oko 400 miliona dolara.
Sa atomskim centralama je, izgleda, svako rešenje problematično i skupo. Takav je slučaj i sa elektranom „Vandeljos 1“, koja je prošle jeseni imala udes i umalo se nije pretvorila u španski „Černobil“. Požar na toj centrali ugašen je u poslednjem trenutku.
Nakon toga nastali su protesti širom španije i zahtevi da se nuklearka više ne pušta u pogon, tim pre što se nalazi u prenaseljenoj zoni i što je njena zaštitna oprema nedovoljna. Ali, u nuklearku su bile uložene ogromne pare i ulagači su računali da će ona raditi bar još 15 godina.
Pred onima koji su odlučivali o sudbini nuklearke postojala su tri moguća rešenja: da se elektrana popravi i nastavi rad, da se ugrade nove mere sigurnosti, i da se atomska centrala definitivno zatvori. Vlada se opredelila za poslednje rešenje. Izračunato je da bi za potpuno obezbeđenje centrale bilo potrebno uložili oko 300 miliona dolara. Umesto toga, vlada se odlučila da vlasnicima centrale isplati deo neamortizovanih sredstava — nekih 170 miliona dolara i da „nuklearku“ zatvori za sva vremena. To je izazvalo veoma povoljna reagovanja širom Španije. Sada se, međutim, ispostavlja, da je i ta odluka o zatvaranju centrale komplikovana, da će taj proces potrajati niz godina, možda i do kraja ovog veka i da će demontiranje atomske centrale koštati oko 400 miliona dolara. Najveći deo tih sredstava — oko 250 miliona, biće utrošeno na reprocesiranje oko 450 tona uranskog goriva koje se nalazi u reaktoru. Ostala sredstva biće utrošena na demontiranje postrojenja elektrane, obeštećenje onih koji su ostali bez posla i ostale troškove. (Tanjug)
||ZAGAĐENJE POŽAREVCA I
KOSTOLCA BEZ KONTROLE
Kako prekršiti 450 zakona
Zagađivača je sve više, a nikome (pod izgovorom besparice) izgleda ni na pamet ne pada da ugradi filtere
Požarevački Pokret zelenih još nije zvanično konstituisan ali se oko njega već nekoliko meseci okupljaju svi oni koji veruju da bezakonju u oblasti zaštite čovekove okoline u Požarevcu i Kostolcu može da dođe kraj. Jer, ovde na primer ne postoji nikakva kontrola zagađenosti vazduha, iako se zna da je smog oterao ptice. Zagađivača je sve više, znaju se, ali sc svi žale na besparicu.
— Požarevačka Šećerana radi bez upotrebne dozvole, platila je kaznu i dalje zagađuje vazduh kaže Radica Dimitcijević, član Inicijativnog odbora Pokreta zelenih u Požarevcu — Istina je da nema para za zaštitu ali je tačno i da nema ni dobre volje kod zagađivača da ugrade filtere.
Požarevačka Mesna industrija dobila je, recimo, upotrebnu dozvolu iako nije izgradila kanalizaciju za odvod otpadnih voda a kod izgradnje Termoelektrane „Drmno“ učinjen je nedopustiv previd: Dimnjak je nekoliko metara viši nego što je potrebno i time — opasniji. U Skupštini opštine Požarevac tvrde da su zbog besparice nemoćni da reše problem zagađenja vazduha, vode, prirode.
— Sve treba isterati na čistac ali kao da neko namerno izbegava da se suoči sa opasnostima od zagađenja okoline u našoj opštini —" kaže Vesna Veljković, inženjer hortikulture u Sekretarijatu za komunalne delatnosti. „Podatke o zagađenju vazduha već godinama nemamo, na poljima se hemijski preparati masovno i nekontrolisano koriste...”
Velike probleme donela je po-
žarevačkom „kraju komasacija zemljišta na 30 hiljada hektara. Vojvođani su između njiva i komplčksa podigli drveće na međama, a u Stigu to još nije učinjeno, šuma praktično nema, ptice odlaze u druge krajeve. Na to je na skupovima „zelenih“ najčešće upozoravao Ubavko Kuzmanović, predsednik Sekcije za ekologiju OK SSRN u Požarevcu.
— Poljozaštitni pojasevi nisu izgrađeni —. kaže Kuzmanović, To je zakonska obaveza investitora komasacije a to je bila Skupština opštine. Vetar nosi humus sa njiva, niko ništa ne preduzima.
D. STODIĆ