Borba, 25. 10. 1991., str. 18

у“ |

18 PETAK 25. OKTOBAR 1991. GODINE

КОЛО

DRUGI DAN NAUČNOG SKUPA U SANU „GENOCID NAD SRBIMA“

Rastislav Petrović: Mađari su najbestijalnija rasa i najkrvoločniji zverovi koje u ime čovečanstva treba istrebiti & Venceslav Glišić: Verujem da je Milan Nedić odigrao značajnu ulogu u sprečavanju masovnijeg zločina nad Srbima e Dinko Davidov: U Zagrebu se nalazilo sedište Ureda za rušenje pravoslavnih crkava

Beograd. — Genocid nad Srbima u Bosni, u Hercegovini, Vojvodini i Srbiji — to je bila osnovna tema izlaganja u prepodnevnom radu drugog dana međunarodnog skupa „Gemocid nad Srbima u drugom svetskom ratu“. Ostaje, doduše, nejasno da se ovo savetovanje i dalje naziva međunarodnim, jer najavljenih gostiju iz inostranstva nema, ukoliko se ne pojave trećeg, završnog dana skupa. ljubomir Novaković, Branko Bokan, Nikola Piljak i Zdravko Antonić obradili su svojim izlaganjima pojedina područja Bosne, u kojima je uništavan srpski živalj. O ustaškom genocidu u Hercegovini govorili su Savo Skoko, Đorđe Piljević, Milan Nadeždin i Slavko Stijačić. Nadeždin je izneo podatak da je na suđenju ubicama iz bivšeg stolačkog sreza 1957. godine bilo jasno (iz optužnice i presude) kako se sud uopšte nije upuštao u detalje, sledeći misao da se „javnost ne sme uznemiravati“. Tako je suđeno samo četrnaestorici, a bilo je poznato 500 ubica. Upozorenje Slavka Stijačića odnosilo se na neobrađeno područje Mostara gde je 1941. živelo pet hilja-

„da Srba, a na kraju rata ih je ostalo samo 800 i to prema ustaškim doku-

mentima.

Da se Nemcima mne smiuči |

Među nezapamćene zločine ustaša tokom drugog svetskog rata u Vojvodini, Momčilo Mitrović navodi svedočenje jednog ustaše koji je potvrdio da su 27. avgusta 1942. godine na livadu bili isterani Srbi, Cigani i Jevreji kojima je naređeno da pasu travu. Svedok, ustaša, kaže da je tog dana ubijeno njih 37 koji su odbili naredbu.

— Iz teksta nemačke naredbe rekao je Mitrović, vidi se da su Nemci iz Srema svojoj komandi u Zagrebu poslali zahtev da ustaše prestanu sa ubijanjem i bacanjem leševa u Savu, jer postoji opasnost obustavljanja rečnog saobraćaja, a i nemački vojnici koji patroliraju rekom često padaju u nesvest i imaju muč-

·ninu od prizora koje gledaju.

Ne bez emotivnog naboja, Rastislav Petrović je govorio o mađarskom genocidu nad Srbima u Bačkoj u toku drugog svetskog rata, ko-

Očajna srpska propaganda

govo kraljevsko visočanstvo, princ Tomislav Karađorđević“, kako ga je pozdravio dr Dinko Davidov, prisustvovao je petnaestak minuta prepodnevnoj raspravi i pozdravio učesnike skupa re-

čima:

— Verujem da je ono što se događalo od 1941-1945. bilo samo školovanje za ovo što se sada događa srpskom narodu u Hrvatskoj. Veoma je važno da se sva ova dokumentacija o genocidu što pre prevede na nekoliko svetskih jezika i pokaže svetu. Naša propaganda je očajna, jer svet poslednjih pet-šest godina sluša šta se ovde zbiva isključivo sa hrvatske i slovenačke strane.

risteći i nemačke dokumente u kojima se kaže da je mađarska soldateska masovno ubijala Srbe koji nisu pružali nikakav otpor. Samo u Srbobranu, prema njegovim rečima, u dve velike grobnice sahranjeno je 2.000 Srba koje su ubili Mađari. Zbog mađarske ideje da treba uništiti srpstvo u Bačkoj i zbog brojnih zverstava koje su počinili nad Srbima u Vojvodini, Rastislav Petrović je svoje izlaganje zaključio citatom da su „Mađari najbestijalnija rasa i najkrvoločniji zverovi koje u ime čovečanstva treba istrebiti“.

Na ovo je predsedavajući dr Milan Bulajić intervenisao, rekavši da veruje kako se ni sam Petrović ne slaže sa poslednjom rečenicom koju je izgovorio.

— Lajčo Klajn je predložio da se što pre izađe u javnost sa podacima o tome koliko je Mađara ubijeno krajem rata u Vojvodini jer, mađarski fašisti koji su pobegli sa okupatorom, sada iz Mađarske diktiraju podatke čak o stotinama hiljada ubijenih Mađara, što, dakako, nikako ne odgovara istini.

Kad je reč o stradanju Srba u Banatu, Petar Kačavenda je govorio o opsežnim pripremama folksdojčera (pravljenju „crnih lista“ i poluvojnih formacija) koji su potpuno spremno preuzeli vlast kada su Nemii 9-12. aprila 1941. okupirali Nemačku. Govoreći o genocidu nacističke Nemačke u Srbiji tokom četvorogodišnjeg rata, Venceslav Glišić je izneo tezu u koju veruje, mada nema sasvim pouzdanih dokaza za nju, da je Milan Nedić odigrao značajnu ulogu u sprečavanju masovnijeg zločina nad Srbima od strane Nemaca svojom

Jasenovac, ponovo

Simo Brdar, pomoćnik direktora Spomen područja Jasenovac, govorio je detaljno o monstruoznim zločinima u ovom logoru, posebno kad je reč o aparatima za kuvanje sapuna od ljudskog mesa:

— Danas je u Građini otvorena nova jama od minobacačke mine, a iz Jasenovca je odneto dosta materijala u kojem su zabeleženi ustaški zločini. Pokazalo se da su plačkaši imali sve kijučeve od prostorija u Jasenovcu i da ni jedna vrata nisu nasilno otvorena. Opђаскапе su vitrine, a iza sebe su ostavili prazne konzerve, donje rublje, ali i kuke i maljeve kojima su vršena zverstva tokom drugog

svetskog rata.

ostavkom posle zločina u Kragujevcu. Ubijeno 1.527.000 Srba!

Za popodnevni deo rada bilo je predviđeno da predsedava Đuro Zatezalo, direktor Istorijskog arhiva Karlovca. Umesto njega, u Akademiju su stigli njegova supruga i sin da zamole SANU, srpsku državu, i sve

koji mogu da se angažuju kako bi

saznali šta je sa Đurom Zatezalom za kojeg se zna da je u Karlovcu, ali familija ne zna ni gde je, ni šta se sa njim događa.

Premda nije o tome posebno govorio, Miloš Macura je insistirao da se u problem obrađivanja genocida uvrsti i njegovo četrdesctogodišnje zataškavanje od strane Josipa Broza Tita. Božidar Čučković je zahtevao da se otvore svi arhivi uključiv i one u ministarstvima unutrašnjih poslova (а da ih nemaju“) kako bi se došlo do tačnog broja žrtava genocida. I Novica Vojnović je ukazao na poratno zataškavanje žrtava genocida. On je Vatikan i Katoličku crkvu označio kao nosioce genocida nad Srbima, a intervenisao je i zbog netačnih podataka rekavši da se dobro zna kako je samo u Mostaru poklano 7.200 Srba, u Čapljini 2000, te je nemoguće reći da je u Hercegovini ubijeno samo 10.000 Srba.

Prvi put na ovom skupu čuo se sasvim nov podatak o ukupnom broju žrtava tokom drugog svetskog rata, a izneo ga je Životije Đorđević. Prema NEO а navodima, u Jugoslaviji je bilo 2.825.000 demografskih žrtava rata (ubijenih i nerođenih) od čega je ubijeno 1.527.000 Srba. Branko Petranović je govorio o novim istorijskim osnovama genocida (1918-1941), rekavši između ostalog da ustaška mržnja nije mogla da ostane van kolektivne svesti hrvatskog naroda, a da terorizam kao način borbe protiv jugoslovenske države zapravo počinje sa ustaštvom.

Veoma impresivan i potresan bio je filmski zapis o otvaranju jama sa žrtvama ustaškog genocida nad Srbima u Bosni i Hercegovini propraćen tekstom profesora dr Vladislava Dožića. „Ekshumacija ljudskih kostiju iz bosansko-hercegovačkih jama izvršena u periodu od oktobra 1990. do jula 1991. obavljena je na način koji ne pamti ni pravna nauka ni sudsko medicinska praksa“, rekao je Dožić.

R. STANKOVIĆ

RODNI SAJAM KNJIGA

i knjige

mosti čovekove

Beograd. — Sinoć je, u Hali I Beogradskog sajma, u prisustvu velikog broja ljubitelja knjige, uz vodeće pisce i druge kulturne radnike, otvorena jedna od najvećih domaćih kulturnih manifestacija — 36. međunarodni sajam knjiga. U narednih šest dana, na 37 hiljada kvadratnih metara prostora dve sajamske hale, po

nih, svoju najnoviju književnu produkciju ponudiće 150 domaćih, kao i izdavači iz SAD, SSSR, Velike Britanije, Danske, Švajcarske, Turske, Francuske... Osim promocija najnovijih izdanja, prijatelje knjige očekuju i susreti sa poznatim piscima na štandovima pojedinih izdavača, a u Hali 1, postavljena je izložba „Meša Selimović među nama“, gde se mogu videti Selimovićevi rukopisi iz privatnih zbirki, kao i fotografije iz piščevog života.

Govoreći o zlosrećnoj časti da otvori ovu manifestaciju u vremenu „dok naš narod u velikim patnjama i mukama, fizičkim i ne manje duhovnim, uz strašne i velike žrtve, krvareći iz hiljade i hiljade rana, čini ogromne napore da očuva svoje dostojanstvo i svoje postojanstvo, književnik Tanasije Mladenović je istakao: — I dok odajemo počast knjizi, kao najvišem izrazu, ovaploćenju humanog i humanističkog oblika ljudske duhovnosti i ljudske pameti, ne zaboravimo, ni za trenutka, da upravo nad ovim prostorom, i U ovom času, doleću i odleću helikopteri i avioni, donoseći izranjavljene, izmučene i izmasakrirane ranjenike i poginule sa mnogih vojišta građanskog rata, koji besni u našoj zemlji. Nacistički scenario svršenih činova za rušenje sedamdesetogodišnje države — ma kakva ona inače bila — napravljen od sad već identifikovanih sila još za vreme rigidnog brozovskog režima — i od njega obilato pothranjivan — s neumitnom tač-

KNJIGE I ČITAOCI: detalj iz sajamske hale SINOĆ U BEOGRADU OTVOREN 36. MEĐUNA-

znatno nižim cenama od uobičaje-

Knjige Zla Dobra

Tanasije Mladenović: Uprkos svim nedaćama i nevolama koje nas okružuju, od knjige i izdavaštva ne

smemo odustati. Dobra knjiga je bila i ostaje najintimniji i najbolji prijatelj i utešitelj u trenucima usamlje-

nošću se ispunjava usred neviđenih zverstava koje počiniše braća — nebraća prema Srbima uz direktnu i neskrivenu pomoć i blagoslov jedne militantne crkve i njenih najviših prelata, pred slepom i gluvom Evropom. — Pred ovom borhesovskom vavilonskom bibliotekom, nastavio je Mladenović, koju predstavlja i ovaj, makar okrnjeni Sajam knjiga, trebalo bi se podsetiti da postoje knjige Dobra i knjige Zla. Pisci koji propovedaju Dobro i pisci koji, uprošćeno rečeno, propovedaju Zlo. Svi ti pisci i sve te Knjige, u milionskim tiražima, blagodareći različitim istorijskim okolnostima raširene Su po Celom zemljinom šaru. I sobom nose poguban ili koristan uticaj.

Govoreći da time ne pripoveda utilitarnu teoriju O književnosti, Mladenović je objasnio zašto ·baš ovakve reči: — Upravo zato, uprkos svim nedaćama i nevoljama koje nas okružuju, od knjige i izdavaštva ne smemo odustati. Upravo zato što u ovom vremenu rasprostranjene bulevarske štampe i druge štampe, radija i televizijskih, sve masovnijih medija; uprkos zadovoljstvima koja ona mogu da pruže, pa i „zadovoljstava“ u gledanju „televizijskih ratova“; uprkos gubitku dragocenog vremena zbog druženja s njima, dobra knjiga je bila i ostaje najintimniji i najbolji prijatelj i utešitelj u trenucima usamljenosti čovekove.

Napomenimo da ove godine ne dolaze izdavači iz Slovenije i Hrvatske, kao ni izdavačke asocijacije pojedinih zemalja EZ, što se odrazilo da delovi sajamskih hala ostanu nepopunjeni. Ipak, nova izdanja „Mladinske knjige“, koja je najavila, pa otkazala dolazak, najverovatnije će se naći na štandu novosadske „Panonije“. S. KOSTIĆ

NEZAVISNI PISCI NA BEOGRADSKOM ANTIRATNOM MARATONU

Rat bez pobednika

Filip David: Hrabrost je govoriti o miru... Đorđe Lebović: Svaki intelektualac ima obavezu da se suprotstavi nasilju...

U Jugoslaviji se vodi jedan od najprljavijin ratova, gde neće biti ni poraženih, a ni pobednika, jer ovaj rat niko ne može dobiti. Ovako su na sinoćnoj tribini u sali pozorišta „Duško Radović“, u okviru „Beogradskog antiratnog maratona“ ocenili sukobe u Jugoslaviji članovi Udruženja nezavisnih pisaca Srbije Filip David, Đorđe Lebović i Mirko Kovač, uz konstataciju da ovaj

rat jako liči na svoje stratege i ideologe.

— Pre dve godine bila je hrabrost govoriti o demokratiji, a sada je hrabrost govoriti o miru — rekao je na početku tribine „Kako zamišljate završetak rata u Jugoslaviji“ Filip David. Prema njegovim rečima, u ovaj prljavi rat umešani su ratni profiteri, kriminalci, propali političari, a njegov cilj nije zauzima-

nje teritorija već uništavanje neprijatelja. Klanja ima na obe strane, a nakon završetka ovog nerazumnog sukoba, svi ćemo se osećati loše jer ćemo svi biti poraženi — rekao je David uz konstataciju da je sve više pisaca u politici, a da su oni u stvari najgori političari. Poredeći rat sa kamenom bačenim uvis koji mora pasti Đorđe Lebović se zapitao: Da li oni

koji šalju decu na bojišta zarad časti i nacionalnih interesa, misle da su ti interesi razaranja, a ne osvajanja demokratskih sloboda, uz kulturna i naučna umeća. Svaki intelektualac kaže Lebović — ima obavezu da se suprotstavi nasilju bez obzira iz kog izvora potiče.

— Osvajanjem teritorija, zapravo se osvaja zemljište za grobove, a granice postignute silom su groblja — rekao je Mirko Kovač — dodajući da kraj rata vidi u kapitulaciji vojne države, porazu nacionalizma i suđenju vinovnicima za ovaj sukob. Na pitanje, koji pisci huškaju narod, Kovač je spomenuo Dobricu Ćosića i Matiju Bećkovića.

" S.KOSTIĆ

Ispravka

U tekstu „U selu Evrope“ od 23 oktobra, tehničkom greškom je kao jedan od prevoda izdavačke kuće „VAGE D'HOMME“” пауеdena i knjiga Danila Kiša, a u delu izjave Vladimira Dimitrijevića o jugoslovenskoj literaturi po kojoj nas svet poznaje, omaškom su uvrštena imena Krleže i Ujevi-

ća. Izvinjavamo se čitaocima.

i gospodinu Vladimiru Dimitrijeviću .