Borba, 06. 05. 1992., str. 24

24 ЗВЕРА, 6. МАЈ 1992. GODINE

KULTURA

NAKON BUDIMPEŠTANSKE PREMIJERE „PROFESIONALCA“

Kovačević kao epidemija

Reditelj Gabor Pinter: Karakter vlasti i ljudska svest vrlo se teško menjaju 0 Glumac Ferenc Kalai: Kovačević je do kraja lokalan kao što je u filmu lokalan Kusturica, ali to ni jednom ni drugom ne smeta da postanu uni-

verzalni

(Specijalno za „Borbu“ od dopisnika Tanjuga)

Budimpešta. — Za predstavu „Profesionalac“ Dušana Kovačevića, odigranu ovih dana u Budimpešti ne bi se moglo reći, sudeći po prvim reakcijama kritike, da će biti događaj sezone u ovdašnjem bogatom pozorišnom životu ali svakako predstavlja novost i za publiku i za kritiku.

Ipak, predstava „Profesionalac“, odigrana ovih dana na Maloj sceni Narodnog pozorišta, smeštenoj na Budimskoj tvrđavi, i u režiji mladog novosadskog reditelja Gabora Pintera, predstavlja upoznavanje sa nesumnjivo najpoznatijim srpskim savremenim dramskim piscem koji je poslednjih decenija obeležio repertoar mnogih pozorišta u Jugoslaviji.

Promene ma isto

Na konstataciju ovog dopisnika upućenu kao pitanje reditelju Gaboru Pinteru, kojem je po sopstvenim rečima Kovačevićev „Profesionalac“ dosad najozbiljniji poduhvat, da je ovo predstava o vremenu za koje se lakomisleno pomislilo da je već prošlo, odgovorio je da se u tom pogledu ništa bitno nije promenilo ni u Jugoslaviji ni u Mađarskoj. „Čim je prošla ona euforija posle promene sistema ponovo su uspostavljeni ljudski odnosi zasnovani još u socijalizmu, potpuno isti principi primenjuju se u ime nekih drugih zastava nekih drugih kokardi i neke druge demokratije. Postalo je na žalost veoma brzo jasno da je ta velika promena u stvari promena „na isto“ i da se karakter vlasti i ljudska svest vrlo teško menjaju.

„Joakim Vujić“, prvi put u Kruševcu

Beograd. — Pozorišni susreti „Joakim Vujić“ održaće se ove godine od 8. do 18. maja, i to prvi put u Kruševcu, saopšteno je Juče na konferenciji za štampu u Kulturno-prosvetnoj zajednici Srbije.

Na 28. susretima „Joakim Vuје“, Које će otvoriti ministar za kulturu Srbije Miodrag Đukić, učestvuju profesionalna pozorišta iz Kruševca, Kragujevca, Leskovca, Niša, Pirota, Šapca, Užica, Zaječara i Prištine (Srpska i Albanska drama).

Predsednik Programskog saveta smotre, upravnik Kruševačkog pozorišta Nebojša Bradić rekao je da su pozorišta sama odredila predstave — od klasičnog repertoara različitih žanrova i stilova do avangardnih projekata.

Na smotri.ne učestvuju pozorišta iz Beograda i Vojvodine, koja imaju svoje susrete. Tim роуоdom, Bradić je napomenuo da se već izvesno vreme razmatra ideja o preuređenju tzv. festivalske mape i kalendara u Srbiji, u skladu sa novim prilikama u zemlji. O tome će biti reči i na tribini koja će se održati u okviru smotre.

Bradić je dodao da će jedna od tema tribine biti i Nacrt zakona o pozorišnoj delatnosti, koji je predložilo Ministarstvo kulture, а 05tro osporio Savez dramskih umetnika Srbije. (Tanjug)

PRVI PUT U MAĐARSKOJ: Dušan Kovačević ·

Na sličan način su, dodaje Pinter, i glumci doživeli ovu predstavu, posebno penzionisanog policajca Luku Labana čiji je lik izvanredno odigrao veteren mađarske pozorišne scene, jedan od najpoznatijih ovdašnjih glumaca, 67-godišnji Ferenc Kalaj. „To je čovek koji je sa svim tim godinama uporno ponavljao neki monolog sa neverovatnom energijom i uverenjem. Ovde kažu da Kalaj dvadeset godina nije igrao ulogu sa toliko mnopo teksta kada je od početka do kraja na sceni.

Što se tiče samog teksta, Dušan Kovačević je do kraja lokalan, kao što je u filmu, recimo, lokalan Kusturica, ali ni jednom ni drugom to ne smeta da postanu univerzalni. Ovo je prva Kovačevićeva drama odigrana u Mađarskoj. Mene su ovde u Narodnom pozorištu zamolili da režiram Nušića ili Steriju, ali sam im predložio Kovačevića jer, iako smo susedi, ovde se ni-

UTVRĐEN REPERTOAR 37. STERIJINOG POZORJA

Vapaj za mirom

šta ne zna o našoj savremenoj drami. Kod nas u Jugoslaviji, kada Je o mađarskim autorima reč, vreme je stalo sa Totom, a ovde u Mađarskoj, sa Brešanom i Krležom. Kada živimo u ovoj ludnici, kada je toliko poželjno mrzeti, kada mrzim nekog drugog i kada smo veliki samo u svojoj naciji mislim da je jedino rešenje pružiti jedni drugima ruku i jedni drugima predstaviti sopstvene prave vrednosti. Bar ja to tako shvatam”.

Gabor Pinter je, već dve godine u Mađarskoj ı ovo mu je druga pozorišna režija u Budimpešti. Kažu da mu je veoma drago što Je imao prilike da režira jedan Kovačevićev komad, pogotovo što je prvi u Mađarskoj, Dušan Kovačević je kao epidemija, on je proglašen „našim“ piscem u Slovačkoj, gde mu se izvodi već četvrta ili peta drama. Sada se sa „Profesionalcem“ otvara jedno pozorište u Berlinu. Igra se u Memfisu u Ameri-

ci, igra se svuda u Evropi i svuda je postao domaći autor.

Film sa Kusturicom

Dušan Kovačević priprema knjigu snimanja za film čiji bi

režiser mogao biti Emir Kusturi- |

ca, a po sopstvenom scenariju, koji je otkupio jedan nemački producent iz Berlina. Radni naslov je „Podrum“, u koji su se sklonili ljudi posle nekog rata, proveli u njemu vreme mira i kada su se konačno rešili da izađu na svetlo dana, misleći da je, sve konačno prošlo, našli su se ponovo ı ratu, Ovog puta balkanskom. Što se tiče „Profesionalca“, do ovog trenutka se pojavila samo jedna kritika u listu „Nepsabadšag“, koji ovde važi za apriori neraspoloženog prema gotovo svemu što se pojavljuje na repertoaru Narodnog pozorišta. Kritičar Laslo Zape priznaje Kovačeviću da je sa političkog stanovišta napravio „veoma zapaženo delo nastojeći da prošlost sagleda sa svih strana. Istražujući pravdu tvoraca i pristalica minulog komunističkog režima. Kritičar, međutim, smatra da je Kovačević čitav problem suviše pojednostavio i da suprotne političke poglede reducira na generacijsku pripadnost, mehanički raspodeljujući tu pravdu na svoOja dva junaka, na starog komunističkog policajca, jednog mladića u opoziciji. List, ipak, zaključuje da se reditelj Gabor Pinter „trudio u dobroj meri i uspeo da napravi dobru predstavu, zahvaljujući glumcima, pre svega Ferencu Kalaiju, koji je ubedljivo i efektno dočarao lik uvređenog starca, pretvarajući piščevu nedoslednost u poentu“. Stanko Šajtinac

Među gostujućim inostranim predstavama, ali u konkurenciji za nagrade, i „Profesionalac“ Dušana Kovačevića u izvođenju budimpeštanskog Varsinhaza i „Putujuće pozorište Šopalović“ Ljubomira Simovića u izvođenju pariskih „Federalaca“

Novi Sad. — U trenutku kada je zbog opštih društvenih okolnosti i sam festival Sterijinog pozorja bio prinuđen na mnogobrojne promene, na repertoaru ovogodišnjeg Pozorja naći će se čak rekordan broj predstava. Novi selektor Vida Ognjenović, predložila je da u zvaničnu konkurenciju za Sterijine festivalske nagrade uđe čak devet domaćih predstava i još tri inostrane (prma našim tekstovima) koje od ove godine po novim pravilima takođe imaju pravo učešća.

Tako će se na ovogodišnjem internacionalizovanom Sterijinom pozorju, koje počinjc tradicionalno 26. maja, na repertoaru naći sledeće predstave prema izboru selektora: „Laža i paralaža“ Jovana Sterije Popovića u režiji Egona Savina i izvođenju Srpskog narodnog pozorišta iz Novog, Sada, „Narodni poslanik“ Branislava Nušića u režiji Dejana Mijača i izvođenju Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda, „Generali, ili srodstvo po oružju“ u režiji Nebojše Bradića i izvođenju Narodnog pozorišta iz Kruševca, „Knez Pavle“ Slobodana Seleni-

ća u režiji Dimitrija Jovanovića, predstava Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda, „Đeneral Milan Nedić“ Siniše Kovačevića u režiji Jovice Pavića i izvođenju Zvezdara teatra iz Beograda. „Događaj u magarčevoj sjenci“ Veljka Radovića u režiji Branislava Mićunović a u izVOđenju Barskog ljetopisa iz Bara, „Černodrinski se vraća kući“ Gorana Stefanovskog u režji Slobodana Unkovskog i izvođenju Dramskog teatra iz Skoplja. „Centralni zatvor“ Biljane Jovanović u režiji Vladimira Milčina i izvođenju Narodnog teatra iz Bitolja, „Otac sam“ Danila Kiša u dramatizaciji i režiji Ljubiše Ristića i izvođenju Narodnog pozorišta iz Subotice, te „Profesionalac“ Dušana Kovačevića u režiji Gabora Pintera i izvođenju Varsinhaza iz Budimpešte, „Urnebesna tragedija“, takođe Dušana Kovačevića u izvođenju teatra Narodni divadlo iz Bratislave i režiji Pavola Haspre i konačno, „Putujuće pozorište Šopalović“ Ljubomira Simovića u režiji Žan Pol Vanzela i izvođenju francuskog, pozorišta „Federalci”. Upravni odbor Sterijinog pozorja i Glavni odbor kojem je produžen mandat s ciljem da i dalje donosi odluke u svojstvu Umetničkog veća festivala prihvatio je juče ovakvo predloženi repertoar ovogodišnjeg Pozorja. Selektor Vida Ognjenović ocenila je da za ovaj festival i dalje vlada veliko interesovanje pozorišta bez obzira na društvene okolnosti, da je uočljivo da pozorišta u nas rade veoma intenzivno i da se već ovog puta odluka o internacionalizaciji festivala pokazala „punim pogotkom“. Ostala je jedino dilema — ukazala je selektor — da li u ovim okolnostima ima smisla održavati festival, da bi njegovo održavanje argumentovala rečima: „ako je ideal svakog, rata to da treba da ratuje cela vasiona onda je ovaj festival upravo vapaj za mirom i očajnički pokušaj da se držimo civilnih okolnosti dokle god je to moguće“.

Inače, ovogodišnji festival Sterijinog pozorja imaće po svoj prilici, i dve gostujuće predstave, uz niz tradicionalnih manifestacija, izložbi, razgovora i tribina. Ž. SERENČEŠ

TV KRDRAR

Vojnički hladno i kratko

U produženom i mučnom ponedeljničkom televizijskom užasu izgovorene su i dve rečenice koje će sigurno ući u anale novinarstva kao neprimeren cinizam, odnosno suludi poziv na još bezumnije činove.

Prvu je izrekao voditelj saraJevske emisije koja je pokušala da pred mirkofone dovede sve učesnike krvavog masakra nad delom vojne kolone u Sarajevu.

Rečenica „Generale, budite kratki i vojnički hladni” nije mogla zazvučati drugačije Jer je upućena čoveku koji je ne samo neposredno pre toga bio pregovarački izigran i taktički poražen, nego je i prisustvovao krvavom masakru nad svojim vojnicima i starešinama. Сак игштаjući u obzir i animozitet koji prema Armiji i njenim dejstvima vlada u Sarajevu, trenutak je bio takav da je zahtevao taktičnije reagovanje, promišljeniju rečenicu. Još nepromišljeniju, doslovno užasavajuću rečenicu, čuli smo pri kraju emisije posvećene masakru Srba u Gospiću. Čak i slaŽući se da se ovi mučni, oku grozoviti i čoveku nepojamni prizori moraju sačuvati kao svedočenje, pa čak i ovako televizijski prezentirati, potpuno suludo пат je zazvučala rečenica jednog od učesnika u razgovoru „da bi oni mogli biti i veoma efikasna propaganda“! Dotični se, zapravo, pred kamerama 1 zgranutim gledalištem, zapitao zašto se tako mlitavo suprotstavljamo efikasnoj propagandnoj mašineriji druge strane kada imamo ovako sjajan propagandni materijal. Uvereni smo da se svakom trezvenijem čoveku digla kosa na glavi od same pomisli da se ovako delikatan materijal, ranjiv kao ljudska duša sama, nađe u rukama nekog ostrašćenog propgandiste koji bi njime razmahivao poput inicijalne kapisle na najubojitijem eksplozivu. Čak i potpuni muk nad ovim zlodelima deluje humanije od sličnih manipulisanja ljudskim tragedijama.

M. MIŠIĆ

Tribina „Atentat •• “ • па Slaviju“:

Beograd. — Okupivši se na jučerašnjoj tribini „Atentat na Slaviju“ — koju je organizovala Kulturno-prosvetna zajednica Beograda, istaknuti arhitekti, urbanisti i kulturni poslenici digli su svoj glas protiv rušenja Slavije, što predstavlja — rekoše — pravi zločin nad jedinim pravim gradskim trgom. Samo ovo vreme nemorala može da toleriše takvu vrstu agresije kojom gubimo memoriju i istorijsko pamćenje — rečeno je između ostalog — uz zalaganje za humanistički, a. ne progresivistički pristup arhitekturi, barem što se tiče starog gradskog jezgra.

Kao poslednji vapaj da se sačuvaju predratne zgrade Beograda ovaj Forum Beograđana poziva te- ” legramom gradonačelnika Milorada Unkovića na dijalog radi zaustavljanja rušenja istorije i entiteta Beograda. S.K.