Borba, 03. 09. 1994., str. 23

попа -Е

i Ploče raskola

1 Pre neku godinu, kao simbolički gest q pomirenja. U Udruženju književnika 2 Srbije, u holu Francuske 7, pored spom men-ploče izginulim piscima, antifašisii tima, postavljena je nova, na kojoj su i imena pisaca „s druge strane“. Time je ie samo probuđen i ovekovečen raskol m misli Gluščević. Trebalo bi, sugeriše a on, umesto obe, postaviti treću ploču, ip sa imenima svih pisaca — žrtava grab đanskog rata. Naravno, uz prethodnu Gq procenu jedne kompetentne komisije » ko je među njima stvarno bio pisac. Jer, smatra Gluščević, stare kategom rije izdajnika, ni izvan literature, više п пе уаге. 1 komunisti su u prvim danim ma rata 1941. bili izdajnici: umesto da ја se dignu protiv okupatora, mnogi su il lično razbijali jedinice vojske Kraljevim ne Jugoslavije, u skladu s direktivom iz M. Moskve. A, s druge strane, koju je to d bitku protiv Nemaca dobio Draža Min hajlović? Kakva je razlika biti izdajnik m u korist Nemaca, ili to isto biti u korist H Rusa? Zato je moj glavni adut za nacio onalno pomirenje: izmirite se, jer ste ra svi bili izdajnici, na ovaj ili onaj način!

Iprikrilo, zasećerilo: kad, posle tolikih stransnih decenija, odjednom počinjete od polistka, onda se opet pokreću nacionalni jiaitovi, istorija, iako ni to koji inaugurišu peacionalnu mitomaniju, ne veruju u to. islacionalna ideja je velika istorijska i civisWwacijska tekovina, ali, za nju može da saz2 samo jedan kulturan i civilizovan narod, Je suprotnom, pretvara se u agresiju, divljaVO, rasizam, smatra Gluščević.

— Bez sumnje, u mnogim zemljama Bia krvavih sukoba i građanskih ratova doixizilo je do smirivanja u kojima je nacioimalno pomirenje kao literarna tema veosama prisutno — u latinoameričkoj, kines|coj ili mnogim evropskim zemljama oko ggas primećuje akademik Zoran Konstantivoović. No, ma koliko mogla da nacionalno iszbudi ljude, književnost ne može ta ista is:zbuđenja da stiša. Breht je, osvrćući se na тејетаске разсе u vreme Hitlera, kasnije dibajašnjavao kako sve progresivno u njoj, oTo je govorilo protiv zla, fašizma nije bilo. raiovoljno da zaustavi Hitlerov uspon ni za jset minuta! U novije vreme, kod nas, posle drugog svvetskog rata, situacije je složenija, ističe air Konstantinović, podsećajući na brojne Jiukobe na književnoj levici između dva ra„fa, ali i paralelno stasavanje tzv. građanske sjiterature. Posle rata, niz pisaca levičara rurihvatio je novi poredak da bi kasnije positali disidenti, poput Đilaca. Dok je An\mlrić, opet, svojim delovanjem dao tom sisnmeemu određeni legitimitet. Zato se treba /uuvati uopštavanja i osude jednih ili drurliih. Svaki je pisac slučaj za sebe, naglašava svivaj naš ugledni komparatista. Svrhu nacionalnog pomirenja on, stoBa, vidi preispitivanju vlastite savesti sva50:02 pojedinca. Priznaje-da je i sam, u logo„ju, gde se opredelio za NOB, bio indoktrimuiran gledanjem na suprotnosti „boraca )%irotiv okupatora“ i „kolaboracionista“ bez 5msećaja za mnoge finese između. Za razliPu od onih koji olako friziraju svoja pređпезпја цредепја, tvrdeći kako su „sve znali 205 tada“ naš sagovornik ne krije da protiv Iivšeg represivnog sistema nije ustajao na )Baačin Opozicionara. Ali da nikada, kao juerofesor literature, nije prihvatio njenu а Шеојозки озцдц. Zato su sudbine poput Kocbeka, ili, po|Blajviše Nike Bartulovića, izuzetno potreidene. I, priznaje Konstantinović, tek u ne2000srednom dodiru sa svojim gimnazijskim wmlrugovima u emigraciji, sedamdesetih, us250eo je da se identifikuje sa njihovim sudbiтелата, 570 Je pobudilo u njemu želju za naголопатт ропитепјет. | — To je najviša ideja — zaključuje iojonstantinović, u kojoj je sadržana moопјиспоз! пазе Кагагте, ргерогода ! ер215ипвепсђајпор орзгапка, а ргета пјој treba sMa зе postavimo iskreno, ne prikrivajući Jžilišta. Ono što me brine, međutim, jesu navotoveštaji mogućih novih raskola, koji su nailanas sve vidliiviji. | Јеси

1

с: vašeg prozora gledate na zgradu „Ljubanke“ gde ste 1991. godine posle puča istraživali spise KGB o crkvi. Da li su vaša otkrića imala dosad neke posledice?

— Poslc izveštaja komisije o uzrocima puča, koji je bio objavljen 1992. godinc, arhivc su ponovo zatvorcnc. Komisija jc псdvosmisicno utvrdila da je crkvena hijcrarhija bila stopostotna filijala KGB. Ali, crkvcno vođstvo ignorišc i prećutkucj ovu temu do danas. Crkva je obrazovala sopstvenu komisiju koja se dve godinc bavila tim pitanjima, ali ona zapravo nije radila ništa. Ona jc stvorena samo da bi sc narodu bacio pesak u oči. Izuzcv arhicpiskopa Hrizostoma iz Litvc, niko od crkvenih jcrarha nijc priznao svoju agcntsku dclatnost, a bez pokajanja ljudi mislim da nema novog početka. Pre svega, nema unutrašnjih reformi.

Za vreme svakog velikog praznika patrijarh Aleksej nastupa uvek sa predsednikom Jeljcinom. Stoji li crkveno vođstvo još uvek na strani reformi?

— Moskovski patrijarhat jc od promcna naovamo imao ncbrojcnc prcdnosti. Dobili su u vlasništvo stotinc-crkava i dcsetine manastira, oslobođeni su porcza. Ali, pre svega, 1990. godinc donoscn jc izuzetni zakon o voerama o kojem sc prc samo moglo sanjati. Uprkos tomc, pobeđuju rcakcionarnc snage. Starc strukturc su odveć tesno međusobno povczanc. Svi crkvcni statuti su kopija unutrašnjih statuta KGB. Pravoslavna crkva ima totalitarnu strukturu.

Gde bi crkva mogla naći snage za

· unutrašnju obnovu?

— Još uvek je nasleđe totalitarizma tcško. Sve su to starc privilegijc. Episkopat jc ranije dobijao parce preko kasc Savcta za crkvene poslove, bio snabdcvan prcko

„specijalnih radnji Kremlja ı imao pristup

odmaralištima. Bio je ncodvojivi dco nomenklature. Naravno da sada mrzc novi demokratski sistem. Oni hoćc svojc priho-

de da zadrže. Zbog toga podržavaju svc

koji im nešto obećaju — komunistc, agrarce, fašiste — koga god bilo. Naročito jc to bilo vidljivo prilikom oktobarskog puča u parlamentu kad su sveštcnici u Bcloj kući blagosiljali ustanike.

Koje su dodirne tačke crkve i desnih radikalnih partija?

— Nacionalističko grupc u CrVCnO-mrkom spektru su crkvenom vrhu najbliže. Ove grupe nisu za ponovno rađanjc сткуе као дићоупе изгапоус, перо 7а асkorativno zamajavanje, kako bi onc iskoristile Crkvu za svoje svrhc. Sa crkvcnc strane mitropolit Jovan iz Sankt Pctcrburga propagira u novinama „Zavtra“ i „Sovjetskoj Rosiji” otvoreno antiscmitski program. Savez pravoslavnih bratstava, koji jc pod pokroviteljstvom patrijarha podržava antidemokratsku opoziciju u zcmlji. Ni patrijarh ni Sveti sinod ga zboz toga nisu osudili. Vidim jasnu podelu uloga u kojoj je Jovan preuzeo ulogu crkvenog idcologa.

Zar antisemitizam u pravoslavnoj crkvi, još u godinama pogroma, pre revolucije, nije bio nepoželjna tradicija?

— Antisemitskih snaga bilo jc uvck, ali je takođe uvek bilo vodećih duhovnika koji su osuđivali antiscmitizam, čak jedan ultrakonzervativac kao Jovan iz Kronštata, počasni član „crnostotinaša“ osudio jc oštro pogrome. Samo u postkomunističkoj crkvi danas nema većih osuda antiscmitskih hajki. :

Da li koreni današnjeg razvoja leže duboko u istoriji?

— Ko uopšte zna istoriju ruske crkvc? Tridesetih godina jc u crkvi došlo do šizme, svi duhovnici koji nisu bili spromni da sklope pakt sa boljševicima bili su uništcni. Tek 1943, kad je Staljinu crkva bila potrebna, ukazom je ni iz čega stvorena nova crkva. Ali, ova crkva je bila veštački korset, pokrivač za aktivnosti KGB, a nc živa

crkva koja bi živela unutrašnjom snagom. .·

Danas kad vladaju sloboda veroispovosti i tržišna privreda pokazuje sc da ova crkva nije sposobna da živi. Ona ne možc da konkuriše drugim verskim grupama. Zbog toga se ona i dalje oslanja na državu i zahteva da joj se vrati stari monopol. Prilikom izrade statuta pravni opunomoćenik patrijarha, Juli Kalinjin, pokušao jc da spreči paragrafe u kojima su sve rcligijc pred zakonom jednake. Crkva i dalje sniva o nekakvoj „simfoniji“ sa državom, umesto da se postavi na sopstvene nogc i iznutra obnovi.

Tesna veza crkve i države postoji od vizantijskih vremena. Kako sada crkva da nauči da stane na sopstvene noge?

— Bolest crkve nema korena samo' u

(e 440 iS a f + А „+

Mantije u ormaru

KGB

Ruska pravoslavna crkva između

totalitarnog nasleđa i obnove

—_____з ______________ Komisija koja je ispitivala uzroke puča nedvosmisleno je utvrdila da је crkvena hijerarhija bila stopostofna filjala KGB. Bez pokajanja nema unutrašnjih reformi, nema novog počelka, kaže U intervjuu „2јдојсе сајfungu" Gljeb Jakunjin, koga je Sinod PC zbog političkog angažovanja

isključio Iz svešteničkog staleža

sovjetskom dobu. Po mnogo čcmu jc crkva bila kriva za pobcdu komunizma u Husiji. Ona je trcbalo da budc jcdina instanca koja jc trebalo da sc duhovno suprotstavi

marksizmu-lcnjinizmu. Ali, Moskovski patrijarhat pokazao sc slabim, i nc samo Moskovski patrijarhat: komunizam jc pobeđivao u zemljama kojc su bile pravoslavnc, ali katolička Poljska umcla jc da sc odbrani.

Vi kritikujete bliskost starog, crkvenog aparata državi, ali zar se vi kao poslanik Dume ne zalažete za bliskost crkve ruskoj politici?

— Kad sc posmatra istorija državnih duma onda sc vidi da jc crkva uvck aktivno učestvovala u politici. U svc četiri državnc dume, koliko ih je dosad bilo, duhovnici su scdcli kao poslanici. Crkva rnora da sc umeša u društvo. Najbolji primcr su cnciklikc rimskog papc kojc zauzimaju stavovc prema aktucInim životnim pitanjima. Crkva koja se nc angažuje društvcno|politički nije živa crkva. Čak i episkop iz Minska, Filarct, koji mi je zabranio da sc politički angažujem, scdi u parlamcntu Bclorusijc. Pored toga, patrijarh je danas vcoma politički aktivan: bio jc u bivšoj Jugoslaviji ı ustao protiv cmbarga prema Srbima. Danas, izgleda da jc opct važno ko-

| јот vrstom politikc se čovek bavi. Ako si

rcakcionaran i antidemokratski, onda možeš da sc baviš politikom; a ako čovck pokuša da sc krcćc na tcrenu dcmokratijc, onda ga strogo disciplinuju.

Ima pokušaja u Dumi da se donese nacrt zakona o verama koji bi bio usmeren protiv zapadnih misija?

— Ima, i to iz dva različita pravca. Odbor za pitanja privredc i poslanik Lisičkin (iz Libcralnc partije Žirinovskog) radc na odgovarajućim nacrtima zakona. Pri tom jc višc reč o tomc da sc aktivnosti drugih verskih grupa ograničc, ncgo da sc crkvi vrate zemljište i nckrctninc. Po ovim nacrtima svc bivšc vlasništvo crkvc trcbalo bi da budc vraćeno Moskovskom patrijarhatu, čak iako jc pripadalo drugim delovima сгкус.

Još jednom se vratimo na pitanje: na koje snage polažete nadu da bi mogle izvršiti unutrašnju odbranu Ruske pravoslavne crkve.

— 1 u drugim zemljama su crkve upra-

Gljev Jakunjin je poslanik Dume na listi „zbora Rusije“. Zbog njegovog političkog angažovanja „Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve isključio ga je iz svešteničkog staleža, ali Jakunjin ovu odluku ne priznaje. Jakunjinov sukob sa crkvenom hjerarhijom počeo je još šezdesetih godina. Godine 1965. zbog svoje kritike Jakunjin je bio suspendovan, zatim je dospeo u zatvor i progonstva, i tek krajem osamdesetih je bio amnestiran i ponovo uveden u sveštenički stalež.

Posle avgustovskog puča Jakunjinovi odnosi sa crkvenim vrhom su ponovo zaoštreni, jer je Jakunjin objavio spektakularnu tzv, KGB listu crkvenih velikodostojnika koji su sarađivali sa službenicima. Jakunjin smatra da je njegovo raščinjenje rezultat delovanja nacional-konzervativnih snaga koje u ruskoj pravoslavnoj crkvi imaju „rastući uticaj.

vo u vrcmc reformi, moralc da dokažu svoju životnu sposobnost. U Husiji je kra. jem 19. veka postojao rcformski pokrct u pravoslavnoj crkvi, koji jc 1920. godinc dostigao svoj vrhunac. U sedištu jc bio veliki reformski koncil 1917-1918. godinc. Ovaj proces bio je u carističko doba pod režimom koji je bio mnogo stroži. Umesto da sc ovaj proces danas nastavi pod dcmokratskim uslovima, njcga crkvena hijcrarhija torpcdu:c. Ipak su zaključci koncila 5z 1917-1918. godinc osnov za obnovu pravoslavnc crkvc. Nažalost, diktatorska struktura današnjc crkvc nc dopušta da ikakvc inicijative dopru do bazc. Ima mnogo duhovnika i monaha koji na da-

— našnju situaciju gledaju kritički, ali svi se

boje da bilo šta prcduzmu protiv patrijarhata i da budu izbačcni, kao što sam ja.

Patrijarh, izgleda, u najmanju ruku nastoji da postigne izmirenje između različitih snaga unutar crkve?

— Ovaj patrijarh sc pokazao kao slaba ličnost kojih nije dostojna tog zvanja. On je bczvoljan, slab i ncsposoban da pristupi čak i najclemcntarnijim rcformama u crkvi. Umoesto toga podržava aktivno antidemokratsku grupu kao što jc savez Pra„мозјауп!ћ bratstava.

ı Da li narod u ovo nestabilno vreme uopšte želi reforme u crkvi u kojoj traži oslonac?

— Narod jc uvck bio pasivan, ali to je zbog toga što većina o crkvi malo zna. čak i oni koji sc danas računaju u nove vernikec. Većina je indifercntna prema crkvi. Svi danas upotrcbljavaju crkvu za sopstvene svrhc. Kad bi vernici ovu crkvu videli kao „majku“ vodili bi sec svim snagama da se ispravc učinjcnc ncpravdc.

' Da li je tačno da se talas krštenja koji je počeo osamdesetih godina u Rusiji polako smiruje?

— Da. Drugog krštenja Rusije neće biti. Crkva je morala da vodi proces duhovne obnove i ozdravljenja ruskog, društva, ali ni ovoga puta nije bila dorasla svom najvažnijem zadatku: hrišćanizaciji zemlje. Kad nema reformi biće nove šizme u crkvi. Već sada mnogi okreću leđa moskovskom patrijarhatu. Ima duhovnika koji kažu da će Rusija za deset-petnaest godina biti protestantska.

i (Priredio: B. Milošević)