Arhiv UNS — Selo

poljoprivrednih dobara. Tu ima đosta i ob'jektivnih teškoća koje su prije svega, uslovljene ratom, a osim toga potrebno je nekolikd godina da se odnjeguje jedno dobro grlo stoke. Međutim, to niukoliko ne umanjuje propuste koji su izraziti kod rukovodećeg kadra državnih dobara u ovoj grani proizvodnje. Tabela uporednog pregleda pokazuje velike neravnomjernosti između pojedinih narodnih republika u broju stoke na državnom sektoru. Odnos broja stoke prema poljoprivrednoj površini trebalo bi da bude mnogo povoljniji kod narodnih republika, u kojima prema prirodnim uslovima, veći broj dobara ima izrazito stočarski smjer, kao što je slučaj sa Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom’ i jstočarskim rejonima pojedinih narodnih republika. Zasada se pokazuje velika sporost u razvoju ovakvih državnih dobara. Vrlo je važno pitanje kvaliteta naše stoke na državnim dobrima kome treba pridati veću važnost nego broju stoke. Ovo pitanje je najuže povezano sa karakterom poljoprivrednih dobara i osnovnim zadacima koji pred njima stoje na unapređenju našeg stočarstva. Baš zbog toga s'e i ne može praviti uporedba sa količinom stoke u razvijenim stočarskim zemljama, jer je osnovni zadatak državnih dobara odgajivanje dobrog priplodnog materijala koji, pravilnom selekcijom, treba da unaprijedi naše stočarstvo. Baš zbog faze u kojoj se zasada nalaze državna poljoprivredna dobra treba izvršiti snažan preokret u odabiranju najboljeg materijala za priplod. Cinjenica da na državnim poljoprivrednim dobrima nije bilo ш dovoljnog broja priplodne stoke niti je stoka bila dobrog kvaliteta nije uticala na rukovodeći kadar da obrati naročitu pažnju i onom materijalu koji je postojao. Nije se na svim dobrima vodilo dovoljno računa o njezi stoke, o ležaju, izdvajanju bolesnih grla od zdravih niti o osnovnim higijenskim mjerama koje je potrebnđ sprovesti u svim štalama na državnim dobrima. Produktivnost stoke je vrlo slaba. To nam najbolje pokazuje slijedeća tabela ргеgleda produktivnosti stoke na državnim poljoprivrednim dobrima. (vidi stranu 13) Ove cifre, iako nisu sasvim precizne, najbolje govore kako je niska produktivnost stoke na državnim dobrima. Po prinosu vune i nosivosti kokoši na državnim dobrima nema velike razlike prema privatnom sektoru. Nešto je bolji odnos u pogledu prinosa mlijeka po jednoj kravi. Isto tako između državnog i privatnog sektora ne postoji razlika u kvalitetu vune. Optimalna količina mlijeka po jednoj kravi trebalo bi da na saveznim dobrima, na dobrima narodnih republika Srbije, Hrvatske i Vojvodine iznosi 2000 —2500 mlijeka godišnje, tj. da se poveća za 500—1000 litara po jednoj

11