Arhiv UNS — Stari listovi — Bivša Jugoslavija

Muke i patnje filmskog operatera u Africi

Kako nastaju filmovi

Gotovo pred dvije godine poginuo je u Americi, prigodom avijonske nesreće, poznati istraživač i filmski operater Martin Johnson. Niže donosimo jedan zanimljiv odlomak iz jedne njegove knjige. Sumnjam, da netko tko još nije pokušao da to uradi može da zamisli koliko je teško slikati životinje u slobodnoj prirodi. Kada iz nekog skloništa gledate gomile divljači, koje kao da se i ne brinu za filmskog operatera, možda pomišljate da nema ništa lakše nego uhvatiti zvjerad u fotografski aparat. Međutim, često puta su sva vještina i spretnost uzaludni. Slika je u toliko bolja što se na životinji manje primjećuje uznemirenost. Modernim instrumentima je lako iz sigurne daljine napraviti snimak, ili, jureći automobilom, fotografirati životinje. Daleko je teže, međutim, tu istu životinju sni- i miti u mirnom, prirodnom stavu: ali to i jeste naš cilj. Sjećam se vrlo dobro kako smo, i prije nekoliko godina, prvi put došli u Afriku. Upravo je bilo najtoplije vrijeme. Duž željezničke pruge od Mombase do Najrobija gledaj! Smo Osa i ja hiljade koma'đ'a divljači zebre, antilope, žirafe i gazele. Nismo mogli da se uklonimo sa prozora. To je bio najljepši pogled u našem životu; jedva smo čekali da vlak stane i da počnemo sa snimanjima. Sve je izgledalo tako jednostavno i mi smo bili uvjereni, da ćemo za nekoliko nedjelja moći da napravimo dovoljan broj najljepših slika afričke krupne zvjeradi. Poslije dvije nedjelje našli smo se u logoru u dolini Ati. Tu pada i naše razočaranje. Divljači je bilo u velikom broju, ali nije dolazila u potrebnu blizinu kamere. Rezultat prve tri nedjelje je bio jadan. A kada sam ono malo snimaka koje smo napravili razvio, vidjeli smo da su slike upropaštene uslijed treperavog, vrelog zraka. Odlučili smo da napravimo zaštićena skloništa. Sjedali smo kraj pojilišta beskrajne časove, očekujući divljač koja je morala jednom da dođe čestito pred objektiv. Ali, u tom kraju je bilo mnogo pojilišta i izgledalo je kao da su se životinje dogovorile da svoju žeđu gase na nekom drugom mjestu: na naše pojilište nisu nikako dolazile. Tako smo čekali pet nedjelja, a onda napustili sve i vratili se nazad u Nairobi. Napravili smo drugi plan. Htjeli smo da idemo nekih šest stotina kilometara na sjever, u sušne krajeve, gdje nije bilo toliko pojilišta. Nadali smo se da će nam u tim krajevima žeđa natjerati životinje pred kameru. Za taj put nam je trebalo mnogo novaca i vremena. Na licu mjesta su nas očekivale nove prepreke. Preko dana bila su urođenička plemena sa svojim stadima u okolini pojilišta; životinje su se približavale tek kad padne duboka noć. Selili smo od jednog pojilišta do drugog, dok nismo našli jedno oko koga nije bilo urođenika i njihovih stada. Opet smo gra-

dili skloništa i čekali cijele nedjelje. Već su prošla četiri duga mjeseca kako smo se iskrcali u Africi i tek smo tada napravili prvu uspjelu fotografiju. Kada se snimaju životinje treba misliti na mnogo stvari. Mora biti pravo svijetlo, mora se paziti na pravi položaj sunca, inače su slike bez perspektive i ne daju ništa. Zaklonište se mora napraviti na vodi, ispod vjetra, kako ga životinje ne bi nanjušile. Iz istog razloga ono mora da bude, po mogućnosti, malo uzdignuto, ali mora neupadljivo da se prilagodi terenu. Zvjeri imaju oštar vid i nepovjerljive oči, i odmah otkrivaju sve što je sumnjivo. Škljocanje zatvarača na kameri isto toliko plaši životinje kao i čovjek iza crnog sanduka. One se pred aparatom vrlo jednostavno ponašaju; ili pobjegnu ispred njega ili natrče na njega. Ni u jednom slučaju operater nije radostan. (Svršetak u sutrašnjem broju)

Čitali smo...

Koliko pasa ima u Evropi ? U zadnjem broju «Lovačko-ribarskog vjesnika« čitamo ovu zanimljivu bilješku: «Unatoč znatnim poreskim ograničenjima, koja se u svima zemljama uvijek povećavaju, broj pasa u kulturnim zemljama općenito ne biva manji. Ako je taj broj u Njemačkoj i pao u posljednjih deset godina za 35 posto, on je u drugim zemljama porastao i preko 40 posto, tako da se to jedno s drugim više nego izravnava.

Sad se računa da u Evropi osim najistočnijih krajeva ima 1,260.000 pasa, dok ih je prije 10 godina bilo nešto manje od milijuna. Prema broju stanovništva ima relativno najviše pasa Belgija, gdje dolaze na 100 ljudi 34 psa, a onda po redu Čehoslovačka (27), Austrija (26), Švajcarska (21), Njemačka (16), Madžarska (15) i dr. Rusija, Poljska, Rumunjska i balkanske zemlje nisu u tome računu obuhvaćene, jer francuski izvor, odakle to prenosi Waidmannsheil (IV 1937), nije iz tih zemalja mogao dobiti potrebnih podataka. Kakav je Musolini

GOSPODAR SVIJETA

Engleski napisao Ignatius Phayre

(Nastavak I.) me promašilii metci i bombe. Ja sam uvjeren da ću umrijeti u svom krevetu, kad moje djelo za Veliku Italiju bude dokončano.« Pored sve svoje slave Musolini je tužna, usamljena ličnost. On je zdepast i ćelav, i, uprkos svoje dijete, on se svakim danom sve više goji. Taj kratkovidni čovjek, sli snutih usana, nepovjerljiv je prema svakome i ljubomoran na svoje moguće suparnike. On ima velike, sjajne oči i tešku vilicu koja odaje čvrstu volju; to mu se ne može osporiti. Tu, u toj »Dvorani svjetske mape«, sjej dio sam preko puta njega u jednom niskom kožnom naslonjaču. Između nas nalazio se crn, hrastov stol, koji je u lom ! trenutku bio pretrpan papirima i koji je prije ličio na stol kakvog urednika lista. Pored njega ležao je tanjir grožđa i btesaka, pod jednom električnom lampom sa zelenim zaklonom. Učinio sam aluziju na ogromno prostranstvo te stare dvorane: izgledalo mi je kao da smo se u njoj izgubili. »Ne nogu da podnesem da budem zatvoren«, priznao mi je Musolini, vrlo naglo.

Sve ono vrijeme provedeno iza rešetki ostavilo je dubokog traga u njegovom sjećanju. Stoga je Musolini klostroiob (ne podnosi život u zatvorenom prostora i od toga pati). On zbog toga čezne za vratolomnom brzinom, bilo da se vozi u svom automobilu sa sto milja na sat ili u svome aeroplanu sa trista i više milja. »Ja sam sav u pokretu«, rekao mi je dok smo na

brzinu jeli, »mirno sjedenje ili opet samo disanje bez života, to je za mene pakao.« Neobično ga ljuti kad ga prate i čuvaju, kad on ima svoju »zvijezdu koja nad njima bdi«. Musolini se u sebi slatko smije kad u stranoj štampi čita o svojim tajnim »tjelohraniteljima«. ili o tobožnjem čišćenju gradske kanalizacije radi pronalaženja prikrivenih bombi, ili o tome kako svake noći spava u drugoj sobi iz straha od potajnih übojica. »Ja imam samo jednu spavaću sobu«, uvjeravao me on. »Ona se, kao što vam je poznato, nalazi u vili Totlonia tamo u našem rimskom predgrađu. Ja trčkaram tamo amo kako mi se svidi na

konju ili motociklu. Ead bih bio zabrinut za svoju lična sigurnost, ja bih se stidio.« Hiljade sumnjivih lica danas se nalaze u progonstvu na udaljenim otocima Sredozemnog mora. Postoje, dalje, i antifašisti, koji su pobjegli u Francusku. Tragovi atentatora protiv Duceovog režima vode sve do NewYotka, Buenos Airesa, pa čak i do Sao Pauloa u Braziliji. Razgovarali smo 0 slučajevima u kojima je umakao svojim tobožnjim übojicama i o tome kako je prošao kroz teška iskušenja da bi dobio političke pobjede, stalne 1 neprekidne, od čuvenog »pohoda na Rim« pa do proglasa »svog« barbarskog carstva u Africi. »Izgleda mi da mogu da nanjušim opasnost koja nailazi kao i političke događaje«, rekao mi je on, dok su njegove duboke, hipnotičke oči odjednom zasjale. Dok ovo pišem, vidim ga kako mješa karte (koje mu se nalaze pri ruci u jednoj ladici njegovog ogromnog stola), da bi sudbini postavio nekoliko pitanja. Musolini se poziva na Napoleona kao na svog »duševnog srodnika«. Oba čovjeka su se rodiia pod istim astrološkim znakom Lav.

Šport

Borba za prvenstvo svijeta u slobodnom htvanju Ove subote na igralištu »Concordije« uz električno svjetlo održaće se u 9 sati na večer borba između našega zemljaka Jacka Sherry-a (Ivana Seiića) i Afganistanca Gulan Hana u amerikanskom stilu slobodnog bivanja (Catch as Catch can). Za nastup našega zemljaka koji već dugo nosi naslov svjetskog šampiona i koji je u inostranstvu veoma poznat vlada naročiti interes. Oba hrvača pripremaju se na veliko za ovu borbu da se zagrebačkoj publici predstave u najboljoj formi. Sudi g. Jakaša. Prije glavne borbe nastupiće jedan par boksača.

«HASK« igra u Trstu U nedelju 4 rujna igra naš nogometni prvak u Trstu prijateljsku utakmicu protiv tamošnjeg poznatog kluba «Triestine« koja ga je nedavno pozvala. Akademičari će morati nastupiti bez svog odličnog desnog krila Medanića koji igra u Rumunjskoj u našoj «B« garnituri. Umjesto njega igra Bondora. Hašk će morati sve sile upregnuti da dostojno reprezentira naš nogomet u zemlji koja nosi naslov prvaka svijeta.

Savezni kapetan Popovi® predao ostavku Na prošloj sjednici upravnog odbora JNS-a predao je savezni kapetan ostavku. Govori se da je to učinio zbog »neobjektivnosti štampo« koja je oštro kritizirala njegove neuspjehe. Posebni odbor sastavio je našu reprezentaciju protiv Rumunjske koja također nije bez mane. Isti odbor će i u buduće sastavljati našu nogometnu reprezentaciju. Naši mušketiri na prvenstvu Amerike Dva naša najbolja tenis igrača Punčec i Kukuljević sudjeluju već duže vremena na prvenstvu Amerike u New Yorku. U doublu su naši igrači izgubili već u prvoj borbi što je pretstavljalo veliko iznenađenje. Kukuljević je u mix-doublu u prvoj borbi pobjcdio, dok je u drugoj izgubio. Partnerica mu je bila poznata francuska igračica Mathien. Poslije ovih natjecanja poći će naši igrači u Australiju, ali ta stvar još nije utanačena.

ZIMSKA OLIMPIJADA U FINSKO) Helzinki (Finska), 2. rujna. Nakon duljeg savjetovanja odbor za organiziranje Olimpijskih igara donio je odluku, da predloži, da se Zimske Olimpijske igre 1940. održe u Finskoj. Konzul Kroghius saopćiti će na konfe; renciji Međunarodnog olimpijskog odbora, koja će se održati u nedjelju u Bruxellesu, da je Finska voljna prihvaI titi izvođenje zimskih igara, ali s ograi ničehim programom. Saznaje se, da bi i utakmice imale se održati na tri ra. zna mjesta u Finskoj. Smučarske u | Lanliu, sklizačke i hockey na ledu u Helzinkiu, a trke na bobu u Kugpiku,

NOGOMETNE UTAKMICE NA OLIMPIJADI U FINSKOJ Helzinki, 2. rujna. Na jučerašnjoj sjednici finskog Olimpijskog odbora donesena je odluka, da se za vrijeme olimpijskih igara 1940. u Helzinkiu održe pored uobičajenih sportskih priredaba također i utakmice nogometa i waterpola.

Kazalište

KAZALIŠTE NA TRGU KRALJA ALEKSANDRA. U subotu ponavlja se uz cijene od Din. 8.50 do 33. Strozzijeva dramatizacija Senoinog »Prosjaka Luka«. U nedjelju poslije podne uz cijene od Din. 7.50 do 23. Barunovićevi baleti »Imbrek z nosom« i »Licitarsko srce«. Na večer uz cijene od Din. 9.50 do 33. Odakova opera «Dorica pleše«. KAZALIŠTE U FRANKOPANSKOJ ULICI. U subotu nema pretstave, Prekosutra u nedjelju na večer uz cijene od Din, 6.50 do 23. — Nušićeva komedija »Pokojnik«. LJETNA POZORNICA NA TRGU STJEPANA RADIĆA. U subotu simionijski koncert Zarebačke iilharmonije. Pretprodaja ulaznica za sve priredbe na ljetnoj pozornici na Radićevom trgu vrši se na kazališnoj dnevnoj blagajni i u prodavaonici u Oktogonu (Ilica 5, tel. 30-64). Blagajne ispod tribina otvaraju se na dan priredbe u 7 i pol sati na večer. Sve priredbe započinju točno u 8 i pol sati naveče.

Programi zagrebačkih kinematografa

Astoria: Rosalie. Balkan: LjubimacOxforda. Capilol: Sanjarske usne. Central: Konac djelo krasi, Croatia: Herojske bakanalije. Luxor: Plodovi zemlje. Urania: Tko je sretniji od mene (Titp Schipa).— Union: Pod zaštitom tmine. Olimp; Fine laži Nine Petrovne. - Dom: Dvorac u Flandriji. —■ Jadran: U vrtlogu petrogradskih noći. Građanski: Otok strave i bijesa.

Vlasnik i izdavač Konzorcij »Male Novine«, predstavnik i odgovorni urednik Ivan Benić, Zagreb, Medulićeva 30. Čekovni račun kod Poštanske štedionice u Zagrebu broj 31.334. Rukopisi se ne vraćaju. Plativo i tuživo u Zagrebu. tiskara Stunkovip i Poljak, Zagreb, Medulićeva 30. Za tiskaru odgovara Josip Stunković, Zagreb, Deželićeva 8.

»MALE NOVINE«

Broj 3