Arhiv UNS — Stari listovi — Najstariji

krajnih republikanaca. Do sada sva je prilika da će Remusat uspjeti. Javlja se iz Berlina da predstoji velika promjena u diplomatičnom tjelu Pruske. Medj u ostalima sadašnji zastupnik Pruske kod carigradske vlade, Keudellbio bi premješćen u Rim. To bi s jedne strane značilo da su u ovo zadnje doba odnošaji medju papinskom stolicom i njemačkom vladom okrenuli na bolje, a s druge da se Njemačka okanila protislavenske politike, koje je najglavniji zagovorač u Carigradu bio Keudell. U Spanji kolju se još sve jednako. Ali sudeći po zadnjim vijestima, kao da sreća sve to loše posluži karlistima, Madritski brzojavi javljaju da su oni u više mjesta potučeni, i da su počeli da se povuku na francusku granicu. I nemiri u Barceloni i u ostalim gradovima kao da su prestali. U Turskoj srećom nije se u ovo zadnjih dana promjeni© veliki Vezir. Pošto znamo da te česte promjene n velikim vezirima bile su izgovor, te nije do sada još riješeno pitanje Zvornika koje postoje medju Srbijom i Turskom, to se nadati, da će se sada to pitanje jednom riješiti. Pogovara se da će knjaz srpski na skoro da ide u Carigrad.

Marko i Tadija na Klisu.

M. Aha ha ha ! T. Ti se smiješ a mene gorke pretiskaju ! M. Kako neš da se smijem, kada te vidim tu osamljena pokraj puta, a da bi rasta? T. Da bi rasta? To nije šala, Marko, da ljudi idu po svjetu na naše ime; pa Marko ovako, Tadija onako; a mi se . . . . nismo nikuda ni makli. M. A misliš Ii (i, sve što se laži u svijetu prodaje, da se sve za suho zlato kupuje? T. Kako neš da mislim, kada eto kažu, da su i u Perkoviča pili i psovali na popa, na M. Ti se doisto nisi jutros u Perkovica svratio. T. Bogme nisam; jer sam sobom promislio : ili ih iu nagjem, ili mi ko što reče, neću moči ruke pri sebi održati. M. Ajde, ustaj, vežimo živinu u obor, pa opočinimo i razgovorima se kao ljudi, T. U Perkovica ? M. Eh, u Perkovica; neka se glavom uvjeriš, da ima vece čemu se smijehat, nego Ii kukat u kraju, kao što si li mislio. T. Zaludu; meni bezobrazluk takav mira ne dade. M, Ta znaš što se veli: o pokladima ljudi se umaškarani pomame .... T. Kakve maškare ? M. A pomamljeni ljudi umaškarali se uz post, da svijet uznemire. T. Misliš dakle zbilja, da su se preobukli, kao mi, pa ... . M. Tako je bilo. Dva d erana, jedan da je Marko, a drugi da je Tadija; pa išli, da varaju svijet. T. Bogme nisu išli, da nisu poslani ; da ih nije ko naučio, nebi oni M. I samo se kaže da su naučeni i nagovoreni; ali ka im korist, kad svak znade da su maškare ? T. Eh, bogme nezna svak, kad su onako uvježbani ; pa najzad pizma se na nas obara. M. Pizma! Od koga? Ako je ko pomislio, da smo mi, taj če se bili narugao, da mi na svoga popa psujemo, da smo kabanicom okrenuli, da ... . T. Pa ti se to čini da je ništa? M. To se zna; jer čim se mi javimo u svijet, prevara je dospjela. Koji su se prevari sjetili, ti če se bit i sami ogadili. T. Meni se čini, da je krivlji, ko ih je naslao, nego oni, što su išli. M. I samo se to kaže. Takovo djelo na koji ževnom polju zaudara kragjom, na političkom, prevarom; ako tako radi, u Ijuckom društvu kore ga sramotom.

T. Nešto .si me umirio; ali, brate, ncda se, da mi ostanemo prekršćenih ruku. M. Ni u san. Nam je sada maškaram sudrijeti s lica obrazinu, da ih svijet poznade, T. Eh, da ih je meni pod šake, s obrazinom bi i kože da bi la ptić. M. Ah, ne tako; nego ono što su oni lakardijali, svesti na samu istinu. T. Kako ćeš ti sotoni kraja naći? M. Po tihani svaku na vile i na rešeto pretresti. T. izdajice! Crni obrazi! Ovako su udarili na naše zastupnike u Beču. M. A kazaše li u čem izdali? Čim obraz ocrnili ? T. 0 tom ni riječi, nego ti nabraja nekih sedam smrtnih grijeha .... M. Dakle redom, da čujemo. T. Najprije da neće već hoditi u Beč poslanici kraljevina , nego toliko i toliko Ijuskih glava , bez obzira na kraljevine i narodnosti. M. To je prva prisna laž; jer zastupnici iz naroda birani, sve isto kao oni iz sabora, razdjeljeni su po kraljevinama; a po narodnostima nisu ni do sada, pa neće ni odsele. T. Ako tako laže, onda nije ni da vrijeme gubimo za takovim surkama. M. Ovake stvari, kako ti rekoh, ne smiju se na brzu ruku opremati; nego svaku iznijeti na vile i na rešeto. T. Kad je tako, onda ti i drugu kažem, da će u Beču nemaćki glasovi uvjek biti u većem broju. M. Jer ne reče da su dosad bili? T. A jesu li zbilja ? M. Dosada su Nemci u Beču uvjek imali većinu glasova, od kada je god nastanulo carevinsko vijeće. T. Dakle onda ostaje na staroj? M. Ni to istina nije; nego zauzmu li se srdačno ostali narodi, mogu i Nemcu većinu oteti. T. Onda što laže hrgja? M. Maškaram se svaka ne gleda. T. Pa treće jada, da naši neće biti sve jedne misli. M. Tu ima pravo; jer ko je zamutio, taj se odrekao družine. T, Ali oni kažu da su naš pop i njegova družina u Beču zašli sputa. M. Lako je svaku reći, kad niko ne porica ; ali ćemo se o tom drugi put razgovarati ; sada samo da čujemo što još govore. T, Dakle ti misliš da će naši biti i osle svi jedne misli. M. Koji budu naši, ti hoće; a koji nebuđu, ti neće, kao ni do sada. T. Sve će biti do toga da naše biramo. M. I o tom za sada zaveži; nego mi braj te smrtne grešine. T. Četvrto, da će bečka vlada manje kajati za odluke dalmatinskoga sabora. M. ili su odluke korisne po narod, a mi pošIjemo svoje ljude u Beč; onda će ovi gledati, kao i sadašnja petorica, da se sve potvrdi, kako se i potvrdilo. T. Bogme zbilja o (om ih svak hvali, da su od srca nastojali. M. Ili će u Zadru i u Beču sidjeti ljudi, koji za narod nemare T. I do sada je toga bilo, pa onda znamo kako je. M. Dakle, sad vidiš sam koliko je istine i u tom četvrtom jadu. Daj ti ljude kakovi su oni, na koje su hajku digli, pa će vlada mariti za saborske odluke. T. A dakle krošto su na njih napali? M. I tu zasada za pas, dokle mi grijehe ne izbrojiš. T. Peto, da će se Nemci namećati to vise na naše more i primorje , pa da nam neće nikad puštati zdruzenja s našom braćom. M. Ako su mu ostale krive, ta mu je šuplja, luda, gore nego da je ... , T. Dakle tu ima nešto istine. M. Ima ko u neslanu slasti. Nemci se nameću

našemu moru Bog sam zna otkad; i ako ih je ko odbijao, to je naš pop ponajviše, kada su mu se drugi i rugali; ali kako bi sada im raširio pute, to su izvjetrene mudrike, kojim se gleda obezenuti svijet, kad nema šta slasnijega da se kaže. T. A dakle nam Nemao neće združenje zapriječiti ? M. 0 tom smo se sto puta razgovarali: niti ga Nemao priraaci ni odmaci, kao ni mi; a kad mu vrijeme dogje, kao iza sna probudicemo se s bracom združeni. T. Meni je dosta. Sve jedna gora od druge; ja naprijed neću. M. Ajde, brže, još te dvje, što ostaju. T Ova ti je, brate, krupna, da se neće imati obzira u zakonima na svetu vjeru , i da će se goniti sve na tutorsku ina pogansku. M. Ima i sada zakona, koji nisu uprav po svetoj vjeri, i bili ce ili svedjer, navlastito u velikim državama, gdje je smjesa svake vjere i nevjere; ali ti zakoni ne sile nikoga ni provjeriti, ni vjeru potlačili. T. A poganluka vidimo i na svoje oci, kad ljudi neće svoje vjere, da se drže. M. Jesu li tomu krivi zastupnici u Beču? A bili zakoni kakovi mu drago, kakovi su i dosada, zakoni ljuski neče božjoj vjeri ni odmoći a pomoći joj ni trijeba nije. T. Sveta vjera nas tako uči. Nego je za čudo, pokle se svega i svašta izbalezgaše, onda im je sveta vjera omilila. M. Eh, brajne, kadgod pomaže čim tim svijetu namazati oči .... T. Aha, pa tobož da se svetinjom zakrije Ima toga po svijetu! M. Dede, još tu sedmu. T. Sedmo, da će se uza silovita Nomea usiliti Magjar na našu braću Srbe i Hrvate. M. K rivo, šuplje, pogano, pa najzad ludo. Ta to svak znade da je Magjar silovit i bez Nemca, i proti Nerncu. Ako se ko od koga sile naučio, to je Nemac od Magjara a ne Magjar od Nemca. Nego je trijeba krupnih riječi da se svijetu uši zagluše, pa onda se ne prebire, što je istina, što li pravica. T. Eh, pa nije ni su ovo sedam dospjelo. M. A što dakle još? T. Da proklinju svi Slovinci. M. Najprije svi ne proklinju; a oni koji se srde ili su išli sami krivim putem, pa im je sve krivo, ili se puštili zavesti, pa se nemogu oporavili. * A v T. I Srbi, i Hrvati, i Cesi, i Slajerci, i što ja znam ! M. Srba i Hrvata van Dalmacije u Austriji nema, nego u Ugarskoj ; Stajerci, i Korutanci, i Kranjci, to je sve jedno pleme; samo ga na vece imena razvagja, nek je krupnije čuti. T. Dakle bide Će si. M. Uprav Cesi prevarili se sami, i prevario se ko je za njima se puštio ; to ti naši mudrijaši talj a uski pišu i lijepo razvagjaju; a kada je prosti narod za sobom povuci, onda im dogje milina za Cesima. T. Bogme to je nešto smiješno; talijanski pisati jedno, a hrvački nzglasivati drugo. M. Nije smiješno nego žalosno, da se tako s narodom postupa. T. Bogme to je po cigansku ! M. Rekah li ti, da se maškaram svaka po tanko negleda. T. Maškare, ka maškare!

OGLASI*

Uredništvu “Zemljaka,, je trijeba jednog pomagača i popravljača. Ko bi litjeo da se toga posla primi, neka se prijavi uredniku.

Str. 4.

JOSIP TONčlć izdavatelj i odgovorni urednik.

ZEMLJAK Zadar 23 Travnja 1873.

Tiskom I. Woditzk-e.

IVAN DANILO upravitelj

Br. 1.