Beogradske novine

CIJENA 2 FILIRA.

Broj 6. B E O G R A D, četvrtak 13. januara 1916. GODIŠfE II.

UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3„ SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.

Pad Lovćena.

Austro-ugarski generalni stožerjavlja na 11. januara: Jugoistočno bojište: U trodnevnimje Ijutim boj e v i m a naša hrabra pješadija u zajedničkom lijepom radu sa t e š k o m a rtilerijom i Njegovog Veličanstva ratnom mornaricom slomila očajan odpor Crnogorac a, pa bez obzira na neizmjerne poteškoće zimnog krša, koji se uzdiže 1700 metara nad morem j u r i š e m z a uzela Lovćen, koji je kroz godine bio uregjivan za obranu. Neprijatelju je oduzeto 26 topova, od toga dvije moderne obice od 12, dvije od 15 i dvije obice od 24 centimetara. Zatim mnogo municije, pušaka, zaire i o d i j e 1 a. Jedan je dio t o p o v a n ep o v r i j e g j e n, pa će se moći o d m a h upotrijebiti protiv neprijat e I j a. U sjeveroistočnoj Crnogori odbijen je neprijatelj, koji se je tek pred Beranama pokušao oprijeti. Ovo mjesto i jugozapadne visine su u našim ruk a m a. Pošlo nam je za rukom goreći most preko Lima sačuvati. Kod Peći smo iskopali 13 srpskih topova i mnogo municije. Zamjenik glavara glavnog stožera potimaršal p!. Hofer. Nijedan dogagjaj — ovog u uspjesima plođonosnog rata za centralne vlasti nije nas ispunio takvom radošću, kao ovaj zaista historijski rijeđak dogagjaj. Ni probijanje ruskog fronta na Dunajcu, koji je imao za posljeđicu ruske poraze i povlaeenje iz Galicije, ni pad sviju ruskih tvrgjava, koje su podignute sa tolikim milijardama francuskog novca, ni potpuno uništenje vlađavine Petra Karagjorgjevića nije nas toliko zadovoljilo, kao pad Lovćena. Sa kratkim, lapidarnim rečenicama javlja naš generalštab za ovo nadčovječno djelo. Tko ne poznaje ove strme, nepro-

hodne, skoro sasvim uspravne stijene, koje se spuštaju u kotorsku boku, ne može pojmiti, šta su sve naše čete učinile, i sa kakvim su sve teškoćama imale da se bore baš u ovo zimsko doba, da izvojuju uspjeh, koji se danas još i ne može potpuno ocijeniti. Ali ne može se svo ni izreći šta u ovom trenutku sa radošću ispunjava srce svakog gragjanina Hapsburške monarkije. Ova velika. pobjeda, koja će b i t i i s p is a n a u k n j i z i h i s t o r i j e, pobjeđa naše nama takomile austro-ugar ske vojske, nije zađala samo zasluženi udarac gospodaru Crne Gore, koji je zaboravio na blagodarnost, koju je bio dužan za cljelotvornu blagonaklonost susjednoj monarhiji, već je time najteže pogogjena i vjeroI o m n a, i z d a j n i č k a i p r e z r e n a II a 1 i j a. Francuska štampa prije pada Lovćena. Vijest o padu Lovćena pasti će u saveznim zemljama kralja Crne Gore u toliko teže baš u ovom trenutku, kada su njihovi listovi umjeli cla jave, kako je tobož neuspjela naša ofenziva u Crnoj Gori i kako treba očekivati definitivno povlačenje austro-ugarskih četa iz Crne Gore. Od kako je iz glavnog stana naše ratne štampe javljeno, da se apsurdni crnogorski ratni izvještaji neće ni dementovati, nije bilo granice u lažima crnogorskih izvještaja. Zvanični su crnogorski izvještaji bili puni vijesti o potpunim porazima carskih i kraljevskih četa, o ogromnim gubicjma i o stalnom povlačenju. Ove smiješne lagarije kralja Nikole naročito su prihvatane sa velikom pažnjom u Francuskoj. ,,Temps“ od 5. januara konstatuje sa zadovoljstvom, da crnogorski izvještaj govori pravu istinu. Tačno je, da su Crnogorci preduzeli ofenzivu protiv austro-ugarskih četa. Rađoznali smo viditi, kako će „Temps“ ovu uspješnu ofenzivu dovesti u sklad sa zauzećem Lovćena i padom Berana.

Glasovi o miru. S vremena na vrijeme puštaju se u svijet glasovi, u kojima se javlja kako jedna ili druga od zaraćenih strana žele zaključenje mira. Glavni izvor sviju ovih vijesti o miru nalazi se u Svicarskoj, koja se kao neko ostrvo mira [nalazi posred mora od zaraćenih država. Tako je onomad jedan od najuglednijih švicarskih listova „Neue Zilricher Nachrichteiv objavio jedan članak, u kome je po takozvanim autentičnim saopštenjima iz njemačkih izvora, saopštio uslove, pod kojima bi Njemačka bila voljna zaključiti mir. U cijelom je ovom izlaganju najviše padalo u oči, da o Austro-Ugarskoj monarhiji nije nigdje bila pomenuta nijeđna riječ, tako da nije bio ni potreban energičan dementi austro-ugarske i njemačke vlade, pa da bi tek u pravoj svjetlosti bila osvjetljena netačnost ovih glasova o pregovorima za mir. „Neue Ziiricher Nachrichten“ nisu ni prvi, a niti će biti posljedni list, koji je objavio ove pokušajne balone o miru. Ali pada u oči činjenica, da se nikada u austro-ugarskoj ili u njemačkoj štampi ne nalaze ovi glasovi o zakjučenju mira, nego uvijek samo u štampi neutralnih država, ili u štampi sila četvornog sporazuma. A karakteristično je i to, da ti glasovi, zabilježili ih holanđski ili švicarski, francuski ili talijanski listovi, uvijek govore samo o uslovoma, pocl kojima bi centi’alne vlasti bile voljne obustaGti neprijateljstva i pristupiti pregovorima za zaključenje mira. A obe ove čudne okolnosti, pod kojima se lansiraju glasovi o miru, mogu se objasniti jeđino tom činjenicom, đa su centralne vlasti pobjedioci. Svi ovi članci karakterišu se prema tome kao više ili manje pogodna pitanja pobjegjenih, upućena pobjedioćima, na kakve bi uslove za zaključenje mira mogli pristati. Sasvim je razumljivo, da se u tim glasovima Austro-Ugarska i Njemačka predstavljaju kao oni, kojima je mir mnogo potrebniji, nego protivničkoj strani. Uvijek se u ovim člancima naglašuje, da se centralne vlasti „pobjegjuju do smrti“ — ove riječi su sada u modi u Engleskoj — i da to tobož sve više uvigjaju, i stoga sadašnji položaj na bojištu hoće da iskoriste, i da izvuku za sebe što bolje mdove za z.aključenje mira. A protivnici su toliko milostivi, da