Beogradske novine

Izlazi utornikom, četvrtkom i nedjeljom. CIJENA 2 FILIRA.

Broj 13. B E O G R A D, nedjelja 30. januara 1916. GODIŠTE II.

UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3., J SVI SE DOPISI ŠAUU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.

RATNI IZVJESTAJI.

Izvještaj austro-ugarskog generalnog štaba. P o t p u n m i r u C r o j G o r i. K. B. Beč, 28. januara. U svim mjestima Crne Gore, kao i u krajevima oko Skađra, vlada potpun mir. Najveći dio crnogorskih četa već je razoružan^ Pučanstvo je predusretljivo prema austro-ugarskim četama. Napređovanje u Arbaniji. — Veliki ratni pljen u Crnoj Gori. Zvanično se javlja. ,K. B. Beč, 29. januara. Balkansko bojište: Naše su čete posjele Lieš i jadransko pristanište Sv. Ivan Meduanski. Nagjen je veliki ratni plijen. U Crnoj Gori je stanje nepromijenjeno mirno. Jz pojedinih mjesta zemlje javlja se, da je pučanstvo sa radošću pozdravljalo dolazak naših ceta. Do sada je zaplijcnjeno oružja — raćunajući i plijen sa Lovćena -— 314 topova preko 50.000 pušaka i 50 mašinskih puški. Do sađa još nije završeno brojanje predatog oružja. Znatni ruski gubici na Dnjestru. Pi u s k o b o j i š t e: Mostna brana sjeverozapadno od Uscieczko na Dnjestru, snažno je napadnuta danas prije podne. Hrabra posađa odbila je neprijatelja. Bojište je pokriveno rusldm Iješevima. Na fronti Strype pojavila se juče jedna neprijateljska avijatičarska eskadra. Od 11 ruskili aeroplana, preciznom vatrom naše artilerjje uništena su dva aeroplana, a tri su znatno oštećena i primorana odmah da se spuste iz neprijateljevih odbranbenih položaja. Kod Berestianye na Styr-u odbile su naše poijske straže jake ruske izviđnice. Talijansko bojište: Ništa novog. Zamjenik glavara glavnog stožera podmaršal pl. Ndfer. Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 28. januara. Brzojavna agencija „Milli“ javlja iz turskog glavnog stana: Irakška fronta: Nikakva promjena.

Kavkaska fronta: U centru je neprijatelj napao naše predstraže, ali je odbijen i ostavio je veliki broj zarobljenika. Dardanelska fronta: Tri bombe, koje su 27. januara baćene sa naših vazduhoplova na neprijateljski monitor, koji je bio otvorio vatru na Akbaš, pogodile su upravo monitor, zapalile ga i monitor je u plamenu, sa mukom uspjeo, da se skloni u zaliv Kephalo, na ostrvu Imbros. Naši avijatičari dali su se u potjeru za monilorom. i raavili su borou sa jednim neprijateljskim brodom i trima torpedorazoračima, koji su pohitali u pomoć monitoru. Jedan neprijateljski torpedorazorač je pogogjen; jedan od naših avijatičara bacio je nekoliko bombi na veliki neprijateljski torpedni brod koji ie takogje pobjegao u zaiiv Kephalo.

Ruska ofenziva. Bcč, 22. januara. Iz Czernowicze saopštava „Gazeta Wieczorna“, da se tamo u velikom broju neprekidno dovode sa ratišta ruski zarobljenici. Gubici, koje je ruska vojska pretrpila u Besarabiji pri svojim dosađašnjim napadima, strahoviti su po pričanju sarnili zarobljenika. Iz njihpvih podataka izlazi, da se iz tatarskih četa sastavljena tako zvana divlja divizija bori sa najvećom žestinom. Ruski časnici, koji su zarobljeni, pričaju, da se sada ruska olenziva izvodi sa daleko jačoin snagom i upornijom izdržljivošću, nego li prošle godine u Dukla Klancu i prokopu Užoka. Višednevne počinke, kojih je bilo u borbanra na raznim mjestima izmegju Toporoucza i Rarancza, svode se doista na to, što su neprestano dovlačena nova pojačanja, da bi se popunila praznina, koja je postala uslijed ogromnog krvoprolića i velikih žrtava. Ovim se sa svim otvoreno priznaje naša sjajna odbrana od neprijateljskih napada.

O kapitulaciji Crne Gore. Ženeva, 29. januara. Ovdje su očekivani izvještaji o toku pregovora za zaključenje mira izmegju Austro-Ugarske i Crne Gore, kada su iznenada stigle vijesti o bjegstvu kralja Nikole u Francusku. Francusko i talijansko novinstvo nezna, kako da objasni položaj; vjeruje se samo toliko, da o nekom o z b i 1 j n o m otporu od strane crnogorskihčeta nemože više biti ni pomena. Princ Mirko, koji je ostao u Crnoj Gori, izvesti će do kraja kapitulaciju crnogorske vojske. Naročito pak pada u oči, da se kralj Nikola odlučio, da se skloni u Francusku, gdje je u francuskim bankama deponovaonjegov novac.

Gospodar Jadrana. Talijani su stupili u rat, prije svega, da oslobode neoslobogjene talijanske krajeve, a zatim da za sebe i izvojuju gospodarstvo na Jadranu. Prvu tačku svoga programa, ispisanu krvlju, isto će tako malo ostvariti, kao i drugu tačku; baš na protiv, osvojenje Lovćena i podčinjene Crne Gore, čine jednom za svagđa kraj talijanskoj vlasti na Jadranu. Gospodar u Jadranskom moru je austro-ugarsko ratno brodovlje, i ostati će to i u buduće. Ono je bilo gospodar u Jadranu, još od početka samoga rata, i ako je jedna jaka englesko-francuska flota plovila u Jadranu, a ocl maja mjeseca prošle godine pridružila joj se i talijanska flota. U povijesti je često bio slučaj, da flota, kojom se rnudro upravlja, može mnogo pnpomoći svojoj zemlji, da se izvojuje povoljan kraj, ali nikada još nije bio slučaj, da se flota, koja je i po broju brodova i po broju topova mnogo slabija od protivničke, održi prema nadmoćmjem neprijatelju i izvodi operacije, kao da neprijatelj i ne postoji. Pregledajmo samo šta je mala austro-ugarska flota u toku ovoga rata učinila: njeni lovci, podmornice, poslale su na dno Jadrana velike engleske, francuske i talijanske ratne brodove, i time su učinile, da se moćni neprijateljski brodovi ne usugjuju više da uplove u vode, u kojima stražare ove podmornice. Prema svima ogromnim gubicnna neprijateljskim stoji samo kao naš gubitak mala krstarica ,,Zenta“, koja je imala da podijeli megdan sa jednom nadmoćnom neprijateljskom flotilom, i čiji su topovi pucali još i onda, kada je voda zapljuskivala unutrašnje zidove krstarice. U svojim smjelim putovanjima, koja su činjena duboko u Sredozemno more, bile su austrougarske brze krstarice i torpedi često u opasnosti, da budu napadnuti od neprijateljske flotile. Ali one su uvijek hrabro ujedale oko sebe i probijale su se: duh, koji vodi krmu na austro-ugarskoj floti, drukčiji je nego onaj, koji vlada na talijanskoj floti. Potopljene su istina i austrougarske podmornice, ali nije bio nijedan slučaj, da se koja od njib predala, kao što su to talijanske podmornice činile, od kojik se jedna još u početku samoga rata predala jednom austro-ugarskom torpedu, i ne pokušavajući da đa otpora, ističući odmah bijelu zastavu, a posada je još klicala i „Vivat Austria“. Nažalost austro-ugarskoj floti nikako nije bilo sugjeno, da podijeli megdan na otvorenom moru sa zajedničkom neprijateljskom flotom, jer je ova flota iz straha od podmornica smatrala, da je bolji princip