Beogradske novine

Strana 2.

Beograd, nedjel ja

Beogradske Novine

6. februara 1916.

Broj 16.

lei>ati talijanski front na glavnome bojištu. Italija ima da se bori samo sa jednim neprijateljem. Ovaj je neprijatelj bio, kada ga je Italija stidno napala sa legja, u borbi sa najvećom svjetskom vojskom, ruskom vojskom i imao je, da se bori sa malom i hrabrom srpskom vojskom. Italija je mogla, da uvede u borbu skoro cijelokupnu svoju vojsku, a Austro-Ugarska proliv Italije samo petinu ili četvrtinu svoje vojske. \a fronti kod Soče borbena snaga bila je često takva. da je jedan austro-ugarski vojnik morao, da se bori protiv deset Taiijana. dpak je austro-ugarski vojnik ostao kao pobjedilac u ovoj nejednakoj borbi, i snaga talijanske vojske raskrvavila se o njegovu srčanost. Zato je vijest u Rimu morala da izazove strašan utisak, vijest, da talijanska vojska nema čak ni toliku snagu, da svoju sopstvenu liniju brani protiv znatno slabijeg neprijatelja. 1 zato ne može biti ni sumnje, kada dogje momenat, da AustroUgarska nagje za sliodno razbiti cio talijanski front, njoj će to već kod prvog udarca poć-i za rukom. Sve vijesti, koje posrednim puteni dolaze iz Italije, daju zaključiti, da tamo počinjo svitati. Neprestani neuspjesi i porazi rastjerali su oblak*', u kojima su Salandra, Sonnino i drugovi stalno održavali narod. Razbor opet prevlagjuje, i sa strahom i zebnjom upravljaju se prtgledi onih, koji jasno poeinju gledati na sjever, gdje sramno izdani saveznik preteei stoji, kao osvetnik talijanskog izdajstva i lazorač talijanskog ludila veličine. ^alkanske vijesti. Docno uvigjanje. Kajanje i samopriznanje srpskih političara. B e r n, 4. februara. Švicarski brzojavni ured javlja iz Atene: Ovdje su izazvale dubok utisak izjave, koje su učinili srpski narodni poslanici, koji se bave u Grčkoj, i koji su izjavili, d a S rb i j a p ojd s v a k n c i j e n u t r e b a d a z a k 1 j u č i m i r, adabisetopostiglo, treba žrtvovati prije s v e g a d i n a s t i j u i P a š i ć a. B e r I i n, 4. februara. ,B. T." brzojavljaju iz Rima : U Rimti se sada nalazi oko stotinu srpskih narodnih poslanika, u čijim se krugovima p r i m j e ć u j e v e 1 i k o o g o r č e n j e p r o t i v P aš i ć a. Poslanici mu zemjeraju, što on silama četvornoga sporaznma nije stavio ultimatum : ili da pošlju pomoćnu vojsku od 300.000 Ijudi, ili ćemo zakijučiti mir sa AustroUgarskom. •*|i Želje poslanika srpske narodne skupštine đolaze i suviše dockan. 1 njihov današnji jed protiv Pašića nema nikakvog značaja. Ovo uvigjanje poslije svega n e z na č i n i š t a. Da su se poslanici narodne skupštine ranije sjetili, da se pobude protiv sviju napadaja Pašićevih uperenih protiv Austro - Ugarske, uštedeli bi oni nesreću i jad svoine narodu, i nebi sad rnorali da žive u izgnanstvu. Za tragediju srpske države iniaju svoju krivicu i poslanici srpske narodne skupštine, kao i Pašić i Petar Karagjorgjević, jer oni se nikad ne sjetiše, da ometu u radu zaslijepljenog kralja i njegovog ministra, koji niukoliko nije od njega odmakao. U idućem broju vratiti ćerno se opet na ovu stvar i srpskome narodu, koji se lagano počinje buditi, pokazati tko je kriv za zlo, koje on sada snosi. Za danas neka bude samo rečeno, da će ova nestrečna zemlja dobiti mir, i bez toga što bi poslanici poštovane srpske skupštine, imali kao cijenu zato da žrtvuju gospodina Pašiča ili Petra Karagjorgjevića. Oba ova ćovjeka jednom za svagda su riješena, i izgubila su prema tome svaku vri'j ednost. S r b i j a ć e d o b i t i m i r, osloboditi će se od rana, za koje ima da blagodari radu njenilr bivših vogja, megju koje spadaju i poslanici srpske narodne skupštine, koji se bave u Grgčkoj, aza toćese več postarati Ausfro-Ugarska.

Razbijena srpska vojska. B u d i m p e š t a, 5. februara. Atenski list „Embros“, govoreči o reorganizaciji srpske vojske daje izraza mišljenju, da ne može b i t i n i p o m e n a o n e k o m u s p j e h u t e r eo r g a n i z a c i j e. Srbi su izgubili 98 postotaka od cjelokupne artilerije, izgubili su preko 100.000 pušaka i sve mašinske puš k e. Ostaci srpske vojske imaii bi da budu snabdjeveni potpuno novim oružjem. Ali izgleda, cfa se ovim pitanjem ne bave ozbiljno ni sile sporazu ma, jer do sađa srpski vojnici nisu dobili ni jednu novu uniformu, nijednu novu pušku. Srpski vojnici, koje dovode na Krf vojnici su prošlosti, a ne vojnici buđućnosti. Novo iz Crne Gore. Iz stana se ratne štampe javlja iz Crne Gore: Sada je ustanovljeno, da je kralj N i k o 1 a otišao iz Crne Gore po savjetu svoje vlade. Po ustavu je, pošto nema kralja, a ni prijestoljonasljednika u zemlji, za sve odgovorna vlada. Pošto su austrougarske čete nakon kapitulacije, nastavile svoje napredovanje, morao je kralj bježati, j e r b i i n a č e bio zarobljen. Od kraljevske je familije u Crnoj Gori jedini kraljević Mirko u Kruševcu, kraj Podgorice. Tu ga čuva jedna satnija austrougarske pješadije. Sva je Crna Gora poplavljena s r p s k'T m f a| m i 1 i j a m a, koje sada traže, da im se preko Austrije dozvoli povratak u domovinu. Ima tu i oko t r i li i 1 j a d e srpskih činovnika, koji su morali biti otpremljeui preko Sv. Ivana Meduanskog u Italiju. Oni su mnogo prepatili i samo najbogatiji su mogli I održati svoje zdravlje. Mnogo ih je poginuio od j raznili boijetica. Crnogorski jedan ministar potvrgjuje, da su Rusi biii nakani preko Silistrije provaliti u Bugarsku. Sam j car je ruski u Odesi oprostio se s ovom vojskotn. Kada je Rumunjska zabranila prolaz ruskoj vojsci, ove su čete onda bačene na besarabijsku granicu. Crna Gora na koncu ovog rata stoji sa d ugom od sto m i 1 i j o n a. Na Cetinju je zarobljeno više srpskih artilerijskih časnika, kojl su bili dodijeljeni crnogorskoj vojsci. Posljednji dani Crne Gore. K o t o r, 5. februara. Sada se doznaju upravo grozote, koje su vladaie u Crnoj Gori prije austro-ugarske okupacije. Kada je ministar vojni brigadir V u k o t i ć objavio u Podgorici vojsci, neka se svatko preda, pošto je svaki daljni otpor uzaludan, đošlo je do velikih izgreda. Vojnici su u Nikšiću, Danilovgradu i u Podgorici opljačkali s v e k u ć e, a osobito vojna skladišta. Vojni ministar se je Vukotić j sa nekoliko svojih vjernih sakrio u tvornici duhana, pa se je samo ručnim granatama i strojevnim puškama mogao odbraniti od pljačkajućih vojnika. Isto je dao naoružati sve austr o-u g a r s k e z arobljenike, koji su bili okupljeni u Podgorici. Ovi su se onda vratili k svojoj vojsci. Na polasku dovikivale su žene austro-ugarskim zarobljenicima: „ A k o v a š i v o j n i c i n e d o g j u s k o r o, m i ćemo ugušiti svoju djecu, a sebe povješ a t i.“ Sada u cijeloj zemlji vlada potpuni m i r. Kraljević Mirko kao gost austro-ugarske vojske. Beč, 5. februara. Crnogorski kraljević Mirko, koji stanuje u Kruševcu kraj Podgorice, često dolazi u Podgoricu, gdje je vazda gost kod komande a u s t r o-u g a r s k e vojske. Do sada se je p r e d a 1 a s v a c r no g o r s k a, j osim nekolicine časnika, koji su utekli sa kraljem j Nikolom. Crnogorci na Krfu. Lugano, 3. tebruara. Crnogorski generalni konzulat u Rimu dobio je ! uputstva, da sve Crnogorce sposobne za oružje, koji bi došli u Italiju, odmah upućuje za Krf, gdje če se reorganisati ostaci srp’ske vojske. Ovih dana otputovalo je na Kjf i 71 poslanik srpske Narodne Skupštine. Dopisnik „Idea Nazionale” iz Drača zabilježio I je glas, da su crnogorski vojnici, koji se ne htjedoše pokoriti naredbi za dalji otpor, ranili ili ubili gene| rala M a r t i n o v i ć a.

Rat u Arbaniji. Lugano, 5. fcbruara. „Corr. delia Sera“ javlja: Arbanski vogje, koji su prijatelji Austro-Ugarske obrazovali su čete, dobro snabdjevene oružjem i koje će se krenuti protiv četa | Esad-paše. Austro-ugarske podmornice u Valoni. Berlin, 5. februara. „Tagliche Rundschau" javlja iz Sofije: iz Valone prirnljene su vijesti, po kojima su posljednjih dana tamo iskrcane nove čete. Italija namjerava da svoj ekspedicijoni zbor u Arbaniji poveća na 50.000 ljudi i da je riješena Valonu da brani po svaku cijenu. To je već potrebno i iz političkih razloga, jer bi napuštanje Arbanije neminovno • dovelo do unutrašnjih j nereda u Italiji. U pristaništu Valone potopljena su ! dva talijanska transportna broda od austro-ugarskih podmornica. Srpske če čete braniti. Berlin, 5. februara. Ratno je vijeća saveznih sila prigodom svog 1 posljednjeg zasijedanja zakljucilo prema viiestima, koje dolaze sa ruske granice, da se Valona mora braniti protiv Austro-Ugarske pod svaku cijenu. Francuzi su i Englezi iskrcali mnogo teškili topova, n biti će dopreinijeni ovamo iostaai srpske vojske sa ostrva Krf, koji će braniti Valonu — za Italiju. Esad-paša se ueće biti za Italiju. L u g a n o, 5. februara. „Giornale d' Italia” piše: Italiji ne preostaje nego braniti Valonu i čuvati se svake ofenzive, jer Arbaniji prijeti epidemija titusa i što se E s a d-p aša neće htjeti biti za Italiju. Von der Goltz-paša generalisimus turske vojske. Ziirich, 5. februara. Pariski dopisnik „Neuen Ziiricher Zeitung” javija, da je v o n der Goltz paša imenovan generaiisimusom carsko otomanske vojske. Rusofili u Bugarskoj. Sofija, 5. februara Grupa rusofilskih Stambulovista, koji su stajali pod vodstvom Genadijeva, poslali su ministru-predsjedniku Radoslavovu izaslanike sa obavještenjem, da će od sađa i oni podupirati viadu n njezinoj politici. Najnovije brzojavne vijesti. Sazivanje hrvatskog sabora. K. B. B u d i m p e š t a, 5. februara. Hrvatski je sabor sazvan za 9. februara. Povratak grofa Pejacsevicha iz Francttske. K. B. Budapest, 5. februara. Kako se čuje, vlada je usvojila otpust u Francuskoj interniranog bivšeg hrvatskog bana i ministra za Hrvatsku i Slavoniju dr. Theodora grofa P ej a c s e v i c h a, da se razmijeni sa petoricom interniranih Francuza. Poslije toga otpust grofa Pejacsevicha je osiguran. Talijanska predbacivanja Engleskoj. KakoEnglezi u m i r u j u T a 1 i j a n e. Lugano, 5. februara. Stalno postaje sve veće neraspo’loženje talijanskih trgovaca i industrijalaca protiv Engleske. Cak i narodni poslanik Arturo L a b r i o 1 a, koji je nekada revnosno zastupao sklapanje četvornog sporazuma, piše sada, da rat nije zato da Englesku obogati. Listovi stalno donose članke o povećanju podvoznih cijena i o velikoj potrebi, koja se osjeća za ugalj. Neki listovi su već izgubili svaku nadu, a neki opet izračunavaju u koliko će biti pomoženo velikoj oskudici u uglju sa 150 brodova uglja, koje će vele, Engleska pozajmiti Italiji. Megjutim je Engleski ministar trgovine Runciman dao dopisniku „Secola“ karakterističnu izjavu, koja sva ta očekivanja označuje kao posve bezrazložna. Za povečanje podvoznih cijena nije kriva Engleska, nego opšti ođnosi i priiike. U cijelome svijetu skučen je brodarski saobraćaj. Već isključenjem njemačke i austro-ugarske trgovačke flote smanjena su za sedminu podvozna 6redstva cijelokupnog svjetskog saobraćaja. Mnogo brodovlje je rekvi-