Beogradske novine

Broj 20.

15. februara 1916.

Beogradske Novine

Beograd, utorak

niože još sveudilj podržavati svezu sa svojim indijskim posjedom preko rta Dobre Nade; ali odlučili smo, da otmemo Engiezima Egipat, jednu od velikih, bogatih kolonija. Ako bismo htjeli jedino da odrežemo Englesku od Indije, bilo bi dosta, da zaposjednemo obe obale Suezkog prokopa. Ali to nama nije dosta. Otomanska će vojska protjerati Engleze iz Egipta." Pouzdanik je upitao: „Ima li turska vojska nade, da će joj uspjeti ovaj podhvat?" Enver-paša je odgovorio: ,,Za to ima osamdeset postotaka vjerojatnosti. Nadamo se, da će uspjeti naš podhvat, ako uzmognemo do kraja provesti našu osnovu na Balkanu." Zatim se je povela riječ o tom, kako će dugo potrajati rat. Dopisnik je napomenuo, da bi prema sudu mnogih stručnjaka rat mogao potrajati dvije, tri godine; drugi stručnjaci opet misle: da će gubitak ljudi ranije učiniti kraj ratu. Enver-paša: „Gubitak ljudi neće svršiti rat. Držim, da rat više neće trajati tako dugo, kako rnnogi misle."

Turske financije u ratu. Iz financijskog izvještaja, koji je privremeni ministar financija Talat beg podnio, vidi se, da bugjet za iduću godinu pokazuje deficit za 14 milijuna i da je za 5i 2 milijuna veći, no ovaj u tekućoj godini. Od ove svote 5 <2 milijuna idu na povećane izdatke, a 2 milijuna usljed smanjenih prihoda. Povećani izdatak od 386.000 funti ustupljen je ministarstvu prosvjete za reformu sveučilišta, gimnazija i osnovnih škola, kao i za odgajivanje siročadi. 100.000 funti dato je ministarstvu spoljnih poslova za kupovinu zgrada za poslanstva u Beču i Sofiji, najzad za reorganizaciju šumarstva. Predračuni za rat i mornaricu ostali su skoro nepromijenjeni, samo je izbačena svota od 1,460.000 funti iz stavke za gragjenje pristaništa i željeznica od vojne uprave. Što se tiče tekuče računske godine, to je ministar iznio, da je cijelokupni izdatak dostigao sumu od 62 milijuna funti, prema predračunu od 35,600.000 funti, i dopunjujučem kreditu od 26 milijuna, od kojih je 20 milijuna dato ministarstvu rata. Prihodi su za prvo polugodište iznosili 11 milijuna, a od Austro-Ugarske i Njeinačke je uzet predujam u iznosu 14G milijuna. Sa ovom svotom mogli su se namiriti ratni izdaci kao i troškovi civilnih vlasti.

Prihodi za drugo polugodište iznositi će od prilike 10 milijuna. Sa ovom svotom i sa predujmom od 20 milijuna funti, koji je komora zaključila sa njemačkom vladom, imati će državna blagajna dovoljno sredstava, da namiri sve redovne i vanredne troškove do 13. marta, kada je okončana tekuča računska godina. U predračunu za iduću računsku godinu ušlo je 3 milijuna funti za potporu vojnih porodica, koji su ostaii bez sredstava. Osim toga će se ovim porodicama dijeliti državna dobra. Država će se starati za obragjivanje njihovih polja, i tako se očekuje dobra žetva. Što se tiče vojnih rekvizicija, njih sve država ne moze da isplati. Ali će se poreza izravnati rekvizicijonim bonovima, a osim toga je on rekviziciju u koliko je rnoguće obustavio, i sve se kupovine isplaćuju.

Narodna privrjeđa. Austro-ugarska banka u Ljubljinu. Bečki listovi javljaju, da je ispostava podružnice austro-ugarske banke u Krakovu započeia svoj rad na 10. ov. mj. u Ljubljinu. Podružnica peštanske magjarske trgovačke banke u Skoplju. Iz Sofije se javija: Banque general de Bulgarie, komandit peštanske magjarske trgovačke banke, riješila je, da u Skoplju otvori pođružnicu, koja će posiije četiri nedjelje otpočeti svoj rad. Ruinunjsko žito za Englesku. Bukareški privrjedni list „Agrarul" tvrdi, da je ugovor, koji je 0 kupovini žita zaključen sa Engleskom izazvao veliko razočaranje. Ugovor sadrži nekoliko sumnjivih ođredaba. Tako, Engieska nije kupila odregjenu količinu, nego je sebi samo osigurata pravo, da može kupiti žita za 262,200.000 leja. Prema smislu ugovora Engleska može kupiti sto vagona, a može danekupiništa. Po ugovoru Engleska može robu vratiti ili njenu kakvoću utvrditi svojim vlastitim stručnjacima.

Nov zajam i nove poreze u Rusiji. Prema listu „Djen“-u, namjerava Rusija krajem februara izvršiti nov unutarnji 5 1 2 postotni zajam od 2 m i I i j a r d e rubalja. Ministarstvo financije na-

od ciglo dviju ruskih gubernija. Zašto je rat? Ta mi smo svi ipak ljudi, svi smo djeca jednog Boga? pitali su oni. Njima čak nije poznato zvanično rusko objašnjenje rata, da su Austro-Ugarska i Njeinačka htjele da napadnu Rusiju i da je zato Rusija morala, da ugje u čat. Ovo rusko neznanje i neinteresovanje sasvim je razumljivo, kada se ima 11 a umu veliki broj nepismenih. Kada sam objašnjavao Rusima prave uzroke rata — sarajevski atentat i englesku zavist, onda su oni pažljivo slušali.. „O tome se ništa ne govori kod nas“, rekoše mi. I zatim nastaviše odinah tihim glasoin : „Kada govoriš o politici, bratko, možeš otići nu vješala ili u Sibir.“ Ali ja sam svuda objašnjavao, gdje je to bilo moguće, kakvu sramnu igru njihova vlada sa njima igra iskorišćujući politički monopol. Objašnjavao im, da je Engleskn, da bi privela u djelo svoje namjere stupila u rat r.e izazvana od strane Njemačke i Austro-Ugarske, već jedino za to, da očuva svoj monopol svjetske trgovine i da nas svojom roboin preplavi. Ruska krv plaćena je engleskim zlatom. Objašnjavao sam im, kako u Rusiji, isto tako kao i kod nas, svaki mora da se bori za svoju otadžbinu, dok u Engleskoj ratnici se kupuju za novac, i Engleska nije na bojište izvela ni približno onoliki droj vojnika, koliko je od strane ruskih vojnika poginulo na bojištu. Češće se dešavalo, da su mnogi odobravali moje navode, pominjući čak i reklame u engleskim novinama o pozivanju u upis u englesku vojsku. Vjerojatno je, da je s toga ruska cenzura, bez volje da se to objavi u ruskim novinama, jer je i ruskoj vladi to najzad dodijalo.

Ruski narod je prolio toliko krvi na Karpatima, 1 mnogi se podaviše u Mazurskim jezerima, a u Engleskoj se vode samo diskusije. To stvara zlu krv. Čuo sam baš kako reče jedan mladi Rus: „Poslije rata tražiti ćemo od ruske vlade, da nam položi naknadu za svaku kap prolivene krvi.“ I kada smo došli u šume na rijeci Kama, kamo smo bili odregjeni, reče mi opet jedan Rus: „Mi, ruski socijalisti, poznajemo bolje Austro-Ugarsku i Njemačku, nego što se to u Rusiji misli. Kod vas taino žive srećni slobodni narodi na slobodnoj zemlji u redu i pod zakonima. Naša zemlja ima još mnogo šta od vas da nauči, naša vlada nam to ne dozvoljava. Znaš li ti, šta je rekla velika Katarina? — Neobrazovanim ne treba dati obrazovanja. Kad bi tl narodi bili obrazovani, ne bi slušali naše zapovjesti, kao što ih slušaju. — Mi to dobro znamo, to jedno pokoljenje ostavlja drugom u amanet. Mi ćemo se najzad obračunati sa našom vladom. Vi nas budite kad nas pobjegjujete, vi, dalde. oslobagjate ruski narod.“ Drugi mi opet reče: „Mi što znamo i razumijemo bijedu našeg dobrog ruskog naroda, mi iskreno želimo, da pobjedi Austro-Ugarska i njeni saveznici. Makar i cijela Rusija potpala pod Austro-Ugarsku. Time bi se bar zaveli u zemlji red i pravda. Naši najbolji sinovi, koji se usugjuju reći istinu, moraju da skapavaju u progonstvu, ako im vaša gostoljubiva zemlja ne pruži skioništa. U Rusiji se samo Iažju može živjeti, ili lažući umrijeti. (Nastaviti će se).

Prilogl

mjerava udariti ratni porez na t o t a 1 i s a t ojr e, koje se mnogo očekuje, jer je u godini 1915. 'tc lisatorski obrt donio čiste dobiti 140 milijuna ; balja. Ministar je Bark podnio ministarskom savje predlog o porezu na ratne prihode za sva ona p duzeća, čiji su prihodi u 1915. godini bili veči nei u obe prošle godine.

Novo skakanje cijene žita u Engleskoj. I

Na trgu je Baltik cijena žitu bila nestaina, kl kuruzu jcš nestalnija, usljed vijesti, da su stovarišl I u Argentini skoro iscrpljena.

Razne vifesti. Odlikovanja hrvatskih pukovnija. Kako javlja Streffleurov vojni list, biti če nakoil rata više pukovnija imenovano gardijskim pjl kovnijama, megju njima 16. varaždinska, 22. z;l darska, 53. zagrebačka i 78. osječka pul k 0 v n i j a. Milijun kruna za učitelje osnovnih škola I u Galiciji. Iz Krakova se brzojavija : Prema saopštenju polj-l skih listova austrijska vlada na molbu galicijskoj zemaljskog odbora i poljskog kluba odonrila je niil lijunkrunakaopotporu za učitelje osl novnih škola u Galiciji, koji su ratom pol stradali.

Podarivanje reda Pour le merite. Zvanično se javlja iz Berlina, da je vrhovnoml zapovjedniku bugarske vojske Žekovu podaren na -1 viši vojni njemački red „Pvur le merite. Esad-paša se očekuje u Krfu. Pariskom „Journal“-u javljaju iz Atene, da se L u Arbaniji nalazi još 20.000 s r p s k i h vojnika, koji I imaju da se pšenesu na Krf. Isti list saznaje iz Ate- I ne, da se Esad-paša sa svojim vojnicima očekuje I rakogjer na Krfu. Džamija u Beču. U Beču če se podići jedna džamija, u kojoj će I moći stati 800 lica. Gragjevina, sa 32 metra visoktm I minaretom, uzdizati će se na visoravni, koja je go- I dine 1683. za opsade Beča bila pozornica odlučnih [ borbi protivu Turaka poznata i danas pod imenom , „Tiirkenschanze“. Jedan savez milosrdnosti. Austro-Ugarska i Njemačka riješile su, da se } megjusobno pomognu i pri podizanju | ognjišta, koja su ratom razorena. Bečko je gradsko vijeće u tu cijel osnovalo | „ratno pomoćno društvo Beč“, koje će se primiti ratnog kumstva za grad Ortelsburg u I istočnoj Pruskoj, kog su Rusi porušili. „Zemalj- I ski odbor za podizanje ratom razorenih ognjišta“, koji se sastao u Budimpešti, isabraoje j grad Gerdauen u ietočnoj Pruskoj za ratno ku- [ movsko dijete. U milosrdnom djelu za Ortelsburg Beč učestvuje sa jednim osnovnim prilogom od 50.000 kruna. Magjarski zemaljski sabor prima se osim toga i njege grobova njemačkih ratnika, koji su pali u Karpatima. U Njemačkoj je preduzeta u cijeloj državi opšta pomoćna akcija i dobijeni prilozi podijeliti če se na ravne dijelove izmegju Austrije i Ugarske, i to za one krajeve, koji su ratom najteže oštećeni, za grad Goricu i za još jedan grad u Ugarskoj, koji bude od strane grada Budimpešte označen. Dokle se ententa ne može još da sporazume ni o jednom jedinstvenom taktičkom radu, :pružaju Austrija i Njemačka ovim djelom ljubavi jedan nov primjer njihove sloge i savezničke vjemosti. Nije to ni prvi ni posljednji. Tako, one su obe i svoje vjerne savezničke drugove, Tursku i Bugarsku pomogle ne samo oružjem, nego i velikiin miiosrdnim djelom, poslavši sanitetski materijal, čitave sanitetske vozove i lječničke misije, tako, da danas sanitet i kod ovih sila stoji na visokom stupnju. Naknadni pregled ruskih za rat nesposobnih. Prerna jednom brzojavu iz Kopenhagena saopštava „Rječ“: Ministar je unutrašnjih djela izdao n3redbu, da se naknadno Ijekarski pregledaju svi za rat nesposobni iz godišta 1888. do 1895.