Beogradske novine

Broj 29.

B E O G R A D, utorak 7. marta 1916.

GODIŠTE II

UREDNIŠTVO i UPRAVA: BE06RAD, ČUBRINA ULICA 3., SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: TISKARA: ULiCA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.

TflJI.

Izvještaj austro-ugarskog generalštaba. K. B. Beč, 6. marta. rJavlja se iz glavnog stana ratne štampe: Rusko i balkansko bojište: Nema ničeg novog. Talijansko bojište: Borba jo uslijed vanredno jakih oborina posljednih dana, a u planinama i uslijeđ opasnosti od iavina, gotovo sasvitn obustavljena. Zamjenik glavara generalnog stožera podmaršal pi. Hofer. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 6. marta. \Volffov brzojavni ured javlja: Z a p a d n o b o j i š t e: Ziva borba minama sjeveroistočno od Vermelles-a Engleska pješadija, koja je tamo u više maha pokušala, da vrši napade, odbijena je našom vatrom. Na istočnoj obali Maase prošao je dan potpuno mirno. Ipak je u toku omanjih borbi juće i prekjuče zarobljeno ovđje 14 časnika i 934 vojnika. Istočno i balkansko bojište: Nema ničeg novog. Izvještaj njemačkog admiralnog s t o ž e r a.: Jedan je dio naših hiđroplana, noću od 5. na 6. marta, bacao sa uspjehom bombe na pomorske oslonce H u 11 na Humberu i tamošnja gradilišta. Primjećeno je znatno dejstvo naših bombi. Neprijatelj je upravio jaku vatru na naše hidroplane, ali bez uspjeha. Svi hidroplani vratili su se nepovrijedjeni.

Povratak ,,Mowe“. Povodom jedne debate u engleskom donjem domu izjavio je Lord Crewes, da je za največe divljenje rad engleske flote, što je u najkraćem roku 'remena oslobodila mora i okeana od njemačkog brodov'ja. Carsko i kraljevska austro-ugarska ratna mornabca najbolje je pobila ovo samohvalisavo tvrdjenje Engleza, kada se pokazala gospodarica Jadrana i uzela vidnog učešča o osvojenju Lovćena, i pored velike blizine ratne flote entente. I kao da to još nije dovoljan utok za englesko samohvalisanje, javlja sada i°š njcmačko glavno vojno vodstvo, da se posiije višemjesečnog uspješnog krstarenja njemački ratni brod „Mowe“ vratio u jedno njemačko pristanište sa

zapljenjenim jednim milijunom maraka u z 1 a t u, sa 4 engleska časnika i 29 engleska mornara i još 166 glava neprijateljske posade, pošto je 15 brodova sa ukupno 56.384 tona dijelom potopio, a dijelom kao plijen posiao u neutralna pristaništa. To što je brod ,,Move“ počinio zaista prelazi čovječiji um. Po tvrdjenju Engleza cijela obala Njemačke je blokirana. Za brod ,,Move“ ne postoji ta engleska, ona se probila u otvoreno more, napada tamo gdje i kako hoće neprijateljsko brodovlje, zadajući mu teške udarce, i sa velikim plijenom probija se opet kroz takozvanu englesku blokadu i vraća se u domaće pristanište. Da li je nekad u vjekovnoj povjesti engleske flote, koji od engleskih pomorskih časnika mogao, da se pohvali nečim sličnim? Poslije ovakvih velikih djela ne zna se šta više zasjenjuje : da li jedinstvena junačka djela njemačke krstarice ili čudna — vlast Engleske na moru. izvještaj vrhovnog njcmačkog pomorskog vodstva glasi : Uspiješan povratak broda „Mdwe“. Berlin, 4. marta. Wolffov ured javlja: Njegovog Veiičanstva je brod „Mowe“, sa zapovjednikom broda korvetnim kapetanom grofom Dohna-Schlodien, ušao danas u jedno naše pristanište poslije više mjesečnog uspješnog krstarenja sa četiri engleska časnika, 29 engleskih pomorskih vojnika i mornara, 166 ljudi neprijateljske brodovske posade — medju njima 103 Indijca — kao zarobijenika i miiijun maraka zlata u gotovom n o v c u. Brod je razbio ove neprijateljske ladje, od kojih je najveći dio potonuo, manji je dio otpraćen kao plijen u neutralna pristaništa: „Corbridge", 3687 bruto tona, engleski; „Author“, 3496 bruto tona, engleski; „Trader", 3608 bruto tona, engleski; „Ariadne“, 3035 bruto tona, engleski; „Dromonby“, 3627 bruto tona, engleski; „Farring Ford“, 3146 bruto tona, engleski; „Clan Mactavish“, 5S16 bruto tona, engleski; „Appam“, 7781 bruto tona, engleski; „Westburn“, 3300 bruto tona, engleski; „Horace“, 3335 bruto tona, engleski; „Flamenco", 4629 bruto tona, engleski; „Edinburgh" (jedrilica), 1473 bruto tona, engleski ; „Saxon Prince", 3471 bruto tona, engleski; ,,Maroni“, 3109 bruto tona, francuski; „Luxemburg“, 4377 bruto tona, belgiski; Njegovog Veličanstva brod „Mowe“ je takodje na više mjesta neprijateljske morske obale metnuo mine, od kojih je izmedju ostalih i engleski ubojni brod „Edward VII“ pao kao žrtva. Zapovjednik admiralnog stožera mornarice.

Pozivanje pod sastavu oženjenih u Engleskoj. K. B. London, 6, marta. Oženjeni Derbievi novaci od 19. do 26. godine u Engleskoj pozvani su pod zastavu za april.

Fleprilike tafijanske i drugih enteninih vlada. Talijanska vlada proživljaje opet vrlo teške časove. U komori, koja sad zasje dava, u izgledu su burni prizori, u kojima mogu i same kapitolske veličine, kao što su S a 1 a n d r a i S o n n i n o, vrlo lako pasti. Istina je Salandra prije nedavnog vremena izjavio, da je vlada gotova odstupiti i svoj teški položaj propustiti čovjeku, koji će zemlju izvući iz njenih težkih nevolja. Ali izgleda, da i pored puta u Canossu, kog je Salatiđra učinio odlaskom u Turin, onaj čovjek, o kome je on mislio, a to je Gioiitti, nije baš voljan da primi vreću punu ođgovornosti, koju je Salandra na sebe natovario. Salanđra, dakle, mora sam gledati, kako će biti gotov. O slavnom i proslavljenom jedinstvu zemlje nrma dana.s ni traga. 1 stranke Ijevioe i đesnice danas su obe nezadovoljne sa novim Cavourom, koji zemlji do danas ništa nije donio, nego samo vojničke i privrjedne gubitke. U svoje izvinjenje on nije u stanju uavesti ni najmanji uspjeh. A samo uspjeh može opravdati đjela. S toga je sasvim razumljivo, što nezadovoljstvo podiže svoju glavu na sve strane i što u komori, prerna sadanjim okolnostima, ponovno dobijaju izraza stare stranačke suprotnosti, rasumije se po sebi, protkane patriotizmom. Intervencioniste, a to je- stranka glavnih ratnih podstrekača, zahtjevaju danas, da Italija i Njemačkoj o b j a v i r a t. Zvanične s o c i j a 1 i s t e neče o tome ništa da znaju. Druge opet stranke traže, da Italija „evropskije" vodi rat, atoje, da svoju vojsku pošlje u pomoć kod Verduna pritješnjenim Prancuzima. A neutralističke socijaliste htjele bi, da se u opšte potpuno razračunaju sa ministrom spoljnih poslova — šlo bi Salandri i Sonninu moralo biti svakako najneprijatnije. Njihov list „Giornale d' Italia“ već piše, kako bi izlišne govore trebalo izbjegavati, jer bi se jeduođušnost zemlje mogla dovesti u opasnost. Doista se ne može dogledati, kako će se talijanska vlada iz svih tih strašnih neprilika izvući. I pored svih pokušaja njoj odane štampe, da očigledni poraz kod Drača, po primjeru Galipoljskom, predstave kao najslavnije djolo taiijanske vojslce, ipak talijansko javno mnijenje prema svima izvještajima, kojisu k nama iz Italije dospjeli, nije o tome svoju ocjenu ni najmanje izmijenilo i smatra da su dogagjaji kod Drača onakvi, kakvi su u istini — pravi poraz, koji ne može biti osjetniji i sramniji. Trideset i četiri izgubljena tnpa i jedanaest