Beogradske novine
I
dnevno u jutro. Ponedeljkom poslije podne.
Prodaje se: n Beogrt 'u i u krajevima „ , zaposjerinutira od carsko i h Jl kraljevskih četa po cijeni od u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini i Dalmaciji po cijeni od ...... 8 hel. izvan ovog područja . . 12
Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu I u krajevima zaposjednutim od carsko i kraljevskih četa K 150 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovinl i Dalmaciji K 2 40 izvan ovog po ručja . . K 3^—
V Oglasi po djeniku.
Uredništvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. Uprava, primanje oglasa i pretplate: BEOGRAD, Čubrina ulica 3.
Br. 39.
BEOGRAD, srijeđa, 22. marta 1916.
Godina II.
RATNI IZVDEŠTADI.
Izuještnj nustro-ugurskog generolnog stožern. K. B. Beč, 21. marta. Rusko bojište: Bojevi se razvijaju svom žestin o m, osobito kod vojske generala konjaništva Pflanzer Baltina. Talijansko bojište: Položaj je u cijelosti nepromijenjen. Navale neprijatelja na položaje oko R o mbona i Mrzlog Vrha, koje su oduzeti neprijatelju, odbijeni su redom. Kod Rombona smo zarobili 81 vojnika. Jugoistočno bojište: Naši su se aeroplani pojavili noću nadVlorom (Valona), pa su osipali luku i vojna logorišta bombama. U prkos žestoke vatre, vratili su se nepovrijedjeni. U Crnoj Gori i Arbaniji vlada mir. Zamjenik glavara generalnog stožer* pl. HSfer, podmaršal. Prijestolonasljednik na talijanskom frontu. K. B. Beč, 21. marta. Javlja se iz stana ratne štampe: Nadvojvoda prijestolonasljednik Karlo Franjo Josip inspicirao je posljednjih dana položaje na S o č i. Nadvojvoda je svagdje i o svemu tražio tačne izvještaje, pa je osobito pohvalio tačnost etapne službe. Posjećene su i nekoje bolnice, u kojima je prijestolonasljednik razgovarao sa mnogim bolesnicima i ranjenicima. Napuštanje mosne utvrde Uscziesko. Vojna zapovjed generala Pflanzer-Baltin-a. Javlja se iz stana ratne štampe: K. B. Beč, 21. marta. Povodom junačkih borbi kod mosnog utvrdjenja Uscziesko izdao je vojni zapovjednik general konjaništva Pflanzer-Baltin slijedeću vojnu zapovjed: Utvrdjenje na Dnjestru ne postoji više. Rusi su ga bacili u vazduh. Već nekoliko mjeseci kušao je neprijatelj, da ovo utvrdjenje uzme jurišem. To mu nije pošlo za rukom. On je morao ovo utvrdjenje prije potpuno uništiti, a onda tek su mogli Rusi stupiti na ovo zemljište, koje je posvećeno junaštvom naših četa. Carski drag u n i pokazali su jučer p r i m j e r velikog junaštva. Vjerni caru saperi izdržali su na njihovoj strani junački, ne plašeći se smrti. Sedam sati nakon eksplozije borila se je junačka posada protiv velike premoći neprijatelja, pa je tekar na zapovjed napustila utvrdjenje, koje je već bilo jedan grob junaka. Ostatak posade izbjegao je zarobljeništvu samo smjelom provalom kroz s r e d i n e neprijatelja pod vodstvom svog junačkog zapovjednika. Sudbina ovog utvrdjenja ostati će u ponosnoj uspomeni naše vojske, a za Ruse će biti o p oPodlistak. GratfjnnsKo sudovanje u Beogradu. pod carsko i kraljevskom upravom. od dra Ivana Stelnmetza. Čini se, da tri takozvana „prvostepena suda“, koji su u Beogradu vršili sudovanje za srpske vlade, dakle izuzev opštinski sud, toje sud grada Beograda, sud za k o t a r (srez) Beogradski i.prvostepeni trgovinski sud u Beogradu”, nijesu od početka rata mnogo radili, pa su čak i stranke, koje su imale prava da potražuju stanarinu ili zakupninu, kratko odbijali sa riječima: „Zar vi neznate, da je rat!?“ Izdavalac stana držao se grčevito za pokretnosti, koje je zakupac donio u stan, i na koju je prema § 686 srpskog gradjanskog zakona iniao zakonska prava da stavi pribilješku, što je u Beogradu svaki zakupodavac tako tačno znao, kao što ja inače nigdje vidjeo nijesam. Ovo znanje toga prava pribilješke služilo je s jedne strane za osiguranje potraživanja stanarine, s druge opet za pritlsak dužnika, da mora platiti. U kaiamburu, stvoren zauzećem Beograda, mnogi su sasvim, ili djelimično, izgubili pravo na zabranu, pošto su zakupci lovili ribu u mutnoj vodi, ili je vojska, rekvirirajući, stvari razvukla. Tada, naravno, još niko nije na to mislio, da svoje pravo pomoću pobjedioca traži.
m e n a, da kod nas za svakikorak z e m 1 j i š t a imade samo jedna cijena, a ta je : s m r t. Blagodarim zapovjedniku posade pukovniku Planckhu, svim časnicima i vojnicima u ime 7. vojske. Pflanzer-Baltin. Izvještoj njemačkog vojnog vodstva. ,WoIftov* ured javlja: K. B. Berlin, 21. marta. Zapadno bojište: Zapadno od M a a s e uzele su bavarske pukovnije i vvurtenberško domobranstvo jurišem svejakoutvrdjenefrancuske položaje ui okošume sjevero-istočno od Avancourta. Francuzi su izgubili izim mnogo mrtvih i ranjenih dosada 32 časnika, od toga dva pukovska zapovjednika i 2500 vojnika u ropstvo, a osim toga i brojni ratni materijal. Protivnapadi Francuza ostali su bezuspješni, jedino što je prolivena mnoga krv. Istočno od Maase ostao je položaj nepromijenjen. Istočno bojište: Rusi produžuju svoje naptde i na najsjeverniji dio položaja. Južno su od Rige krvavo odbijeni. Na fronti Dvinska i oko Jakobstadta izvidnički bojevi. Dan i noć napadao je neprijatelj isobito žestoko na naše položaje izmedju Naroczskog i Wiszniewskog jezera. Ali i ovi su uzaludni napadi odbijeni. Samo na jednom mjestu pošlo za rukom pretežnom neprijatelju nakon silnih žrtava, da prodre do naših položaja, pa smo ovdje naše čete smjestili 100 metara natrag na visini Bližnjeki. Balkansko bojište: Osim neznatnih izvidničkih bojeva na grčkoj granici nema ništa novog. Vrhovno vojno vodstvo. Novi vazdušni napad na Englesku. K. B. Berlin, 21. marta. Jedna flota naših podmorskih letilica bacila je juče poslije podne bombe na vojne zgrade u Doveru, Dealu i Ramsgate. U prkos žestoke vatre obalnih baterija vratile su se letilice nepovrijedjene u svoje pristanište. K. B. London, 21. marta. O napadu vazdušne pomorske flote na grad Dover i okolišna mjesta javlja ratni ured, da je od bombi njemačkih letilica poginulo d e v e t lica, dok su 31 ranjeni. Stvarne štete je bilo samo nekim radničkim kućama. Letilac poručnik B o n e progonio je neprijateljske letilice i tečajem borbe, morala se je njemačka spustiti. Pilot je usmrćen. Pomorska bitka na flandrijskoj obali. K. B. Berlin, 21. mart«. Ha flandrijskoj obali došlo jeujutro na 20. marta do borbe izmedju tri nje-
To i tako je stanje trajalo oko mjesec dana. Treće vojno-etapno zapovjedništvo obznanilo je poslije dva mjeseca uputstvo c. i k. uprave o rukovodjenju, a pod tim i o pravima koja će se u koliko ne spadaju u nadležnost opštinskog suda, povjeriti okružnom zapovjedništvu, koji će, po saslušanju svog pravnog referenta provizorno odlučivati. Ta odluka mogla se tada sprovesti u okruzima šabačkora i valjevskom. U okrugu B e o g r a d a i koordiniranom srezu Beograd-grad, gdje nije bio dodijeljen pravni referenat, bile su presude dodijeljene zapovjedništvu mosne brane i grada. Okruzi odnosno srezovi su sumnjivo gledali, tko će civilno sudstvo upražnjavati, i ta pitanja kada se gradjanstvo vratilo na svoje ognjište, bila su s dana u dan sve hitnija. Ne treba gubiti iz vida, da je srpski zakon o moratoriumu od 29. jula 1914. potisnuo samo primanja bredvidjena ugovorom. Svojina i pravo na svojinu, založno pravo i sporovi o zaostavštini mogu se i dalje voditi. Da je takvih bilo tušta i tma, da je kakav sud postojao, svjedoče slijedeći slučaji, radi kojih su se stranke obraćale sreskom zapovjedništvu Beograd-grad. Mnoge kućegazde, kada se vratiše iz bjegstva nadjoše svoje stanove, trgovine i t. d. zauzete stranim licima. To bi bila suština tužbe o povrjedi svojine. Često su dolazili seljaci, koji su se tnžili, da im je vojska uzela dva vola, koje su oni, poslije nekoliko nedjelja, u drugome selu kod seljaka poznali i koji neće, da ih
mačke torpednjače i jedne divizije engleskih torpedo razorača. Neprijateljski brodovi, koji sunavišemjesta pogodjeni, prekinuli su borbu inajvećom brzinom otplovili. Naši su brodovi samo neznatno oštečeni.
Izvieštoj turskog glovrog stana. K. B. Carigrad, 21. marta. .Agence telegraphique MilH" javlja: Irakška fronta: Nema promjene. Kavkaška fronta: Osim manjih okršaja zmedju izvidnica, nema ništa značajnog. Dardanelska fronta: Jučer poslije podne ispalila je jedna torpednjača a pred večer i jedan neprijateljski krstaš nekoliko granatnih hitaca prema utvrdjenjima Sedil-Bahra i TekeBuma. Poslije su ove ladje opet odplovile. Na jermenskoj fronti napao je jedan naš odjel neprijateljsku kolonu, koja je sa dvije mašinske puške napredovala prema E1 Saile, sjeverno od SchejkOsmana. Neprijatelj je pobjegao, ostaviv na bojištu 20 mrtvih i 9 ranjenih.
Kra| rata. U jednoj je od posljcdnjih sjednica francuske komore izgovorio ministar finansija R i b ot, u toku svoga govora ove riječi: „Dozvoljeno je, da se danas bez sujetnog optimizma iskaže, d a m i v idimo kraj rata.“ Prvi je put jedan ministar entente progovorio o kraju rata. Dosta je mnogo od članova kabineta entimte pričano o kraju rata, za neko vrije ne spadalo je u repertoir svakog zvaničnog govornika entente, da kraj rata prorekne za taj i taj rok, jer će u tom i tom roku centralne vlasti ležati malaksale na zemlji. Ali dogadjaji nisu dali za pravo ni jednom od entetnih proroka. Cenrtalne vlasti i njeni saveznici ne leže malaksali na zemlji, nego stoje čvrsto i nepokolebivo, kao i prije, pobjedonosno na svima frontovima. S toga su na strani entente i prestali bili, da govore o kraju rata, pa su odredjena predskazivanja zamijenili sa neodredjenim nadama. Ali se sađ popeo na govorničku tribinu svoga parlamenta Aleksander R i b o t i izgovara riječ o kraju rata. Mora se znati, ko je Aleksander Ribot i šta on za njegovu zemlju znači, pa da se može potpuno ocijeniti težina od njega izgovorenih riječi. Aleksanđer Ribot je čovjek, koji danas broji sedamdeset i četiri godine, čijeg se imena nije nikada dotakla u republikanskoj Francuskoj tako uobičajena mrlja iičnog klevetanja. Jedan čorjek, koji se već riše od četrdeset goTir vrati. Tu bi trebao sudac da primi tužbu o povrjadi prava svojine. Vrlo se često događjao slijedeči slučaj. Internirani ili odbjegli austro-ugarski državljani ostavili su svoje zakupljene stanove, zajedno s namještajem i vratiše se poslije podrug godine, da svoje stvari i t. d. odnesu. Kućegazđa nije htio stvari da izda i pozivao se na svoje zakonsko pravo zaloga. Za vrjeme rata i zaraze umrlo je mnoštvo ljudi, iza kojih se nije mogao sprovesti postupak ostavštine. I ta briga mora biti jedna od prvih za civilne sudove, ako se ne želi da stupi u život pravo pjesnice i da poslovi vojnog kaznenog zakona još više ne narastu. Postupak za neosporna djela nije u opšte bio u moratoriumu dodirnut i prije nego što će se pitanja u nespornira djelima uzeti u postupak, moraju se pravni odnosi manje zapletati. Vrlo često su se pojavljivali šlućaji, da je zakupodavac, koristeći se osustvom zakupnika, koji je prilikom ofensive u oktobru 1915. pobjegao, njegov stan, pošto po zakonu o moratoriumu i inače nije plaćao nikakvu kiriju, dalje izdao, ili prosto nije mu više htio dati stan, tako da je zakupac ostao na ulici i tako dugo nije mogao u svoj stan doprijeti, dokle god nije bila uredjena nadležnost u civilnim pravnim stvarima. Isto tako dugo moradoše zakupodavci sa svojim tražbinama čekati one zakupce, koje moratorium nije predvidjeo. Moratorium je pružao pravo: 1. onima koji su podoružjem i 2. onima, koji su po naredjenju vojne vlasti, morali ustupiti, ako u poslednjem slučaju mjesečna zakupnina nije prešla 50 dinara. U više slučajeva morala se, dakle, za-
dina nalazi u političkoj borbi, i kome se i sami njegovi neprijatelji dive, takav čovjek, mora doista biti neprikosnoven. Ribot je doista takav, koji se osim toga uvijek daleko držao od prave terevenke stranaka. On je čovjek ozbiljnog i istinitog rada, nije opsenjivač, ali zato neosporno pouzdan čovjek nauke. Njegovo je polje finansijska znalost i on danas u tome s pravom važi kao prvi autoritet svoj domovine. Pri tome je on odličan govornik, otmjen i gibak, sa rijetkim darom da i za nestručnjake onim suhoparnim stvarima kao što su brojevi zadahne života i očevidnosti toliko, da je za svakoga ne samo razumljiv, nego je i zanimljiv. Današnji je predsjednik francuske republike bio, prije no što se uselio u EIysejsku palatu, tri puta ministar finansije, ali danas neće ni jednom čovjeku u Francuskoj pasti na pamet, da njega označi, kao neki osobiti finansijski autoritet. Ribot medjutim nživa najviše poštovanje, i kao čovjek svoje struke, i kao čovjek i patriota. I on je imao smjelosti da iskaie priznanje, da vidi kraj rata. Samo za tu jednu riječ njemu pripada najviša slava, jer je on od sviju ententnih silnika prvi, koji je imao smjelosti zatakvu ' jednu riječ, smjelosti za istinu. Ne može se uzeti, da tako jedan trezveni i sam po sebi tako častan posmatralac, kao što je Ribot, zamišlja sebi svršetak rata onako, kako većina njegovih drugova u vladama entente čine. On u topovskoj grmljavini pred Verdunom čuje istinu i kao častan čovjek nju iskazuje. Da on pod krajem rata razume pobjedjivanje centralnih vlasti, ponovno osvajanje Belgije, sjeverne Francuske, Srbije, Poljske i ostalih predjela entente, koje pobjedonosna vojska centralnih vlasti drži posjednute — to je sasvim nevjerovatno. On više nego iko zna, kao odgovoran ministar finansije, kako stoje u istini finansijske snage njegove zemlje i saveznih sila, — on bolje nego i ko zna, da dobro ne stoji, da nijesu centralne vlasti, nego da su Francuska i Engleska blizu finansijskog iscrpljenja. S toga je on ustao u komori i rekao : J a v i d i m k r a j r a t a. To je opomena razuma upućena svojim vlastitim ljudima, kako im do sada nikad ozbiljnije nije dolazila, jedna opomena, koja iz tih usta neće ostati nečujna niti će u vjetar otići u zemljama entente. Aleksander Ribot vidi kraj rata, jer vidi, da su finansijske snage njegove zemlje pri kraju. Njemu se ne može oporeći, njega ne može niko nadvikati, niko mu usta ne može zapušiti. On je govorio francuskom narodu — d a o b i Bog, da ga on posluša.
kupnina platiti, što se ipak nije dešavalo. Ali su zakupodavci, koji su isključivo živeli od zakupnine, bili prinudjeni, da od opštine prosjače potporu, od koje su bili odbijeni, jer se tek milost ne može izdavati kućegazdama. Ništa manje se nije dešavalo i veletržcima iz austro-ugarske monarhije u pogledu utjerivanja, odnosno osiguranja svojih tražbina od srpskih trgovaca. Srpski zakon o moratoriumu obustavio je egzekutivna i obezbedjavajuća sredstva, ali nekako čudnovato izgleda, da srpsko zakonodavstvo može zabraniti našim trgovcima, da svoja prava učine, prema srpskim državljanima, vrijedećim posredstvom austro-ugarske uprave. Poništenje zakona o moratoriumu u ovom pogledu ne smije sa članom 43. haške konvencije od 18. oktobra 1907. u opreci stajati. Pitanja o nadležnosti, po dužem savjetovanju, bilo je u toliko sredjeno, da je sresko zapovjedništvo Beograd-grad dobilo nalog, da poslove, koji su u njegovom srezu, izvršuje. Na to je pokuljao svijet, koji je tražio svoje pravo, nadležnom srezu, i u hiljade podnio žalbe za neplaćenu kiriju. Ono mora više, nego li medjutim pojavljeni „Opšti osnovi c. i k. vojne uprave u posjednutim krajevima Srbije“ za c. i k. okružno zapovjedništvo Beograd-grad još i civilni sud sistematizirati. A dotle ipak nije došlo 1 Sudstvo je sreskog zapovjedništva u januaru 1916. obustavljeno, poslije tri nedjelje je jedan sudija pridodat sudu mjesne branc i gradskog zapovjedništva, koji od toga vremena upražnjava svoje zvanje. On je nadležan za grad i okrug beogradski.
„Hesnošljioo stanje Srfilje". Savjeti mjesto pomoći od strane entente. Aleksandar Karagj orgj e v i ć i Nikola Pašić, preduzeli su jeđan put na dvorove entente, zar da potraže pomoć — za njihovu nesrećnu zemlju? O ne — nego za bivši srpski dvor. Pregovori, koji već nekoliko dana traju, izgleda da se vrlo teško pomiču, jer se još ništa ne čuje, da su okončani. To je sa svim lako pojmljivo, jer je u Italiji uslijed ratnog stanja, koje je postato neprekidnim „pobjedama" Cadorne, ponestalo novaca. Poznato je bar, da i Italija sama preduzima takve finansijske puteve u inostranstvo, a ti putevi, kojima je cilj većinom London, završuju se vrlo žalosnim uspjehom. Ali Italija, i pored svih njenih poraza, raspolaže još sa dosta uglednom vojskom, dokle je vojska Srbije još samo bijedni ostatak, čije bi jadno stanje trebalo za ententu, za čije je svrhe ona prolijevala krv, da bude dužnost, da joj jednom pođari zasluženi mir. Ali od entente ne treba očekivati čovječnosti. Kod nje se smatra kao najviše načelo: „Svaki za sebe, a niko za sve*. S toga su za nekadanje srpske dostojanstvenike vrlo slabi izgledi, da će doći do kakve pomoći za njihove prazne džepove. Rusija ih je već sa svim jasno odbila i agentu Petra Karagjorgjevića u Petrogradu, gospodinu Spalajkoviću, kroz usta Sazonova otvoreno izjavila, da ruska država ne može pomoci, nego je primorana da svoga nekadanjeg štićenika uputi Francuskoj. Rusija ostavlja, dakle, Srbiju na cjedilu, šta više ne nalazi za vrijedno, da potraži kakvu izvinu za taj svoj bezobrazluk. Kako Francuska pomaže Srbe, koji se nalaze u njenoj vlasti, to već nije nikakva tajna. Ona ih dovlači u Francusku, da bi mogli braniti Verdun. Ako se srpskom narodu i sad ne otvore oči, onda mu se doista ne može pomoći. Sudbina ljudi, koji su ga u nesreću bacili, potpuno je zaslužena, a ententa, kojoj su oni svoju zemlju prođali, i sama izvršuje svjetsku kaznu, kad im sad zatvara vrata svojih novčanih skrovišta. Oni to zaslužuju, i treba da im je stanje nesnošljivo, ali se mora odlučno protestvovati protivu toga, što se oni sa svojom zemljom iđentifikuju i ridaju zbog ,nesnošljivog stanja Srbije*. Srbija nije danas ono isto što je d o m Karagjorgjevića i vlada Nikole Pašića. Srbija je istina ratom teško pogodjena zemlja, ali njen pobjedilac ne pripada ententi nego jednom udruženju kulturnih država, koje sa svojim neprijateljima čovječno postupaju. U produženju donosimo brzojav našeg dopisnika: Ziirich, 21, marta. Pri pregovorima Aleksandra Karagjorgjevića i Nikole Pašića u Rimu igra glavnu ulogu pitanje o apanaži srpskog dvora. Poslanik S p a 1 a j k o v i ć učinio je u Petrogradu ozbiljne prestavke zbog s u d b i n e ostataka srpske vojske i nesnošljivog finansijskog stanja S r b i j e. Ali je S a z o n o v izjavio, d a Rusijanemoženišta više učiniti nego da posavjetuje francuskoj vladi, da Srbiji pomogn e(!). Samanijeustanju da što učini. —rr i»-iiWBMga» .i i ,n .rrrn S obzirom skoro na dvogodišnju pauzu sudstva, za jednoga sudiju ima dosta posla. Ali kad se gradjanstvo u povratku svom bude potraživalo našim granatama stvorene pravne odnose, i još više, kad se ukine zakon o moratoriumu, moraće u kratkoui vremenu obrazovati snažan sud, kako bi on poslove predjašnja tri suda, mogao savladati.
MALI PODLISTAK. Engleski sitničar. Pred britanskim sudom u Shangaju dovršena je poslije četiri-nedjeljnog tajnog pretresa parnica, koja je izazvala vrlo veliko interesovanje. Optuženi su bili urodjenici (otac i sin), koji su sa velikim indijskim firmama i bankama stajali u tijesnoj vezi, a u Shangaju znamenitom firmom, koja je dugo postojala, Abbas i Comp. Presuda je glasila na 16 godina zatočenja za oca S. M. Abbasa, a na 2 godine za sina. Po izvršenju ima firma 15.000 pušaka, 1000 revolvera i pola milijuna patrona da isporuči ustanicima Hindusa i muslimanima u Indiji i Cajlonu. ZZ Pseto sa rangom poručnika. Jedna dosjetka za skupljanje novca za dobrotvorne svrhe, koja i u našem, u tome pogledu dosjetljivom svijetu može da izazove draž novosti i osobite neukusnosti, bio je izum jedne gospodje engleske aristokratije, Gertrude Lady Decies, koja je ujedno ljubiteljka skupocjenih pasa. Ona je obrazovala čitav bataljon rekruta pseče rase, koji se ubrajahu medju najplemenitije životinje, za koje se drži da ni englesko najtvrdje srce ne može biti nemilostivo, izašilju se da