Beogradske novine

dnevno u jutri. Ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Beogradu i u krajcvtma . , zaposjednutim od carsko i h [] kraljevskih ćeta po cijeni od u Hrvatskoj-Slavouijf, BosniHercegoviui i Dalmaciji po cijaal od 8 hel. izvaa ovog podrućju . . 12 „ —. ■_ Oglasi po

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajeviraa zaposjednuthn ' od carsko i kraljevakih £eta K 1*84 u Hrvotskoj-Slavougi, BosuiHercbgoviui i Dalmaciji K 2'40 izvau ovog podrućja . . K djeuiku. » -

Uredništvo: BEOORAD, Vuka Karadtića ul. 10. Telefon broj 67. Uprava, primanje oglasa i pretplate: Čubriua al. 2. Telefon broj 25.

Br. 45.

J.

RATNI IZVDEŠTA3I.

Izvještoj austre-ugcrskog generalnes stožera. K. B. Beč, 28. marta. Rusko bojište: Sjeverno od B o j a n a pokušali su Rusi, nakon provedenih nekoliko eksplozija u našim preprjekama da zauzmu naš položaj. Svi njihovi napadi raedjutim odbijeni su sa velikim gubicima po neprijatelja. Sjevero-istočno od ušća Strype propao je jedan noćni napad ruskih odjeljenja, zadržan dobrim djelovanjem mina oš na našim prednjim položajima. Na besarabijskom frontu i kod 0 1 y k e radilo je živo neprijateljsko topništvo. Talijansko bojište: Borbe na Goričkoj mosnoj brani traju neprekidno. I u odsjeku visoravni Doberdoba otpočela je živahna vatra obostranog topništva. Sa talijanske strane činjeni su pokušaji za napad na sjevernom okomku Sv. Mihajla i kod Sv. Martina, ali su oni lako odbijeni. Istočno od Selca b»rba je još u toku. I u odsjeku P 1 o k e n a propali su svi neprijateljski napadi. Pred borbenim frontom brabrog kranjskog poljskog lovačkog bataljuna br.. 8, leže preko 1500 mrtvih Talijana. Na tirolskom frontu bili su topnički dvoboji samo u Judikarijama vrlo živahni. Pošto se utvrdilo da je u Veneciji vrlo živ željeznički saobraćaj prema fronti Soče, to su naši avijatičari bacali bombe na nekolika postrojenja tamošnjih željeznica. Jugoistočno bojište: Nije bilo nikakvih dogadjaja.

Izvještoj Rjemačkog vojnog voSsta. K. B. Berlin, 28. mnrta. Wolffov biro javlja : Veliki glavni stan 28. m«rta. Zapadno bojište: Južno od S t. E 1 o s razvila se živa borba prsa u prsa na lijevkovima, koje su Englezi razbili i na pobočnim linijama. O stanju na obostranom bojištu kod M a a s e nema ničeg novog. lstočno bojište: Rusi su ponovo sa svježiin snsgama napali na njemačke linije kod P o s t a w y. U hrabroj izdržljivosti prkose tamo čete saarbriickenskog zbora avima navaiama neprijateljskim. Na njihovoj strani boreći se brandenburgovci, hanoveranci i hallenserni razbijen je u mnogim talasima napad dviju ruskih divizija pod najtežim okolnostima'protivnikovim. Istu sudbinu imali su i noćašnji ponovni pokušaji napada, a da povrati kod Mokrzyce izgubljeno zemljište.

Balkansko bojište: U gonjenju neprijateljskih vazdušnih napada na naše položaje kod Dojranakog jezera, iskrsla je juče jedna njemačka vazdušna flotila u okolini Solun a i obasula obilno sa bombama n o v o pristanište, pristanište petroleuma, kao i logor entente sjeverno od grada. Izvještoj turskog giavnog stana. K. B. Csrigrad, 28. marta. Na svim frontovima nema nikakove promjene. Borke na Soči. K. B. Beč, 28. marta. Javfja se iz stana ratne štampe: Austro-ugarske su čete izvojevale tečajem mjeseca marta više pobjeda. Poslije odulje borbene stanke radi velikih sniježnih mećava započele su na 8. marta borbe oko Col di Lana i Svetog M i h a j 1 a. Započelo je borbu topništvo na obim stranama. Na 12. marta stupila je pješadija u borbu. Kod Selca odbijen je jedan talijanski napadaj, a već 18. marta je ustanovljeno da se na frontu Soče razvija velika talijanska ofenziva. Jaki talijanski pješadijski odjeli prešli su u navalu, ali su odbijeni na svim tačkama. Talijani su imali velike gubitke, pa su već poslije dva dana krvave borbe obustavili ofenzivu, koju su započeli s velikim snagama. Svi su položaji ostali u posjedu austro-ugarskih četa. Talijanska ofenziva svršena je dakle bez ikakvog uspjeha i ako su Talijani u nju polagali velike nade. Na ovu su ofenzivu odgovorile austro-ugarske pješadijske čete protu napadima na raznim dijelovima fronta. Na 17. marta napale su austro-ugarske čete sjevemi dio T o 1 m i n s k e mosne brane, pa su zauzele neprijateljske položaje i zarobile 449vojnik a, inedju njima 16 č a s n i k a. Drugi đan su ovi napadi nastavljeni, pa su carsko i kraljevske čete prodrle na cesti C i g i n j S e 1 o zapadno od S v e t e M arije i ovdje odbile sve neprijateljske protunapade. Na 18. marta bačeni su Talijani iz svojih položaja na južnim obroncima M r z 1 o g V r h a, pa su morali bježati u brjegove. Na 19. marta zapaljeni su neprijateljski položaji na južnim djelovima Po dgora visine, a u noći su bačeni Talijani iz svojib položaja kod P e v n e. Napadaji neprijatelja, da natrag zaposjedne izgubljene položaje kod T o 1m i n a odbila je naša pješadija, pa je ovdje broj zarobljenika porastao na 925 1 j u d i. Austro-ugarske čete zaposjele su-jedan položaj na Rom'oonu i odbili sve talijanske protiv napade. I opet su prolazili dani mirno dok nije na 25. marta postala borba življa. Austro-ugarske čete prođrle suistočno odPlockanskogklanca u n e p r i j a t e 1 j s k e položaje, a juče su naše čete zauzele nakonkrvavog boja kod goričke mosne brane neprijatelj’ske položaje na sjevernim dijelovima Pod-

Podiistak. flustro-ušorsk! vojnl otncbe znroUien u Persiji. Petrogradska je brzojavna egentura prlje kratko vrijeme javila iz Teherana, da je turski poslanik u Persiji, koji je sa neklm Austrijaacima bio u lovu doprijemljen u Baku. Ovu su zapovjed izvršili kozaci, pa je turski poslanik poslan u Tursku, a austro-ugarski vojni atachee i ostaii gosti zarobljeni i kao zarobljenici otpremljeni u Rusiju. Ova nas vijest podsjeća na prošle dogadjaje. Na 15. juna 1910. godine odigrala se u Sarajevu mala istorijska drama, koja se može smatrati kao preteča velikog dogadjaja na 28. juna 1914. godine, na koji je dan ubijen u Sarajevu pokojni austro-ugarski prijestolonasljednik nadvojvoda F r a n j o F e r-d i n a n d. U maju 1910. godine posjetilo je Njegovo Veličanstvo car i kralj Franjo Josip I. Bosnu i Hercegovinu, gdje je dočekan velikim slavljem. Velikosrpsku iredentu smetala je ova posjeta Njegovog Veličanstva u Bosni, paje djaku Žerajiću bilo povjereno, da izvede atentat na cara i kralja. Žerajić je otputovao u Mostar, da tamo izvede svoju osnovu. Ali velika starost vladareva — po njegovom vlastitom priznanju — snažno je djelovala na Žerajića i on se nije usudio da izvede zločin, na kojeg se je bio odlučio. Na taj se je način Njegovo Veličanstvo sretno vratilo iz Bosne, požto je prije ovoj zemlji dao ustav. Prvo svečano

! otvorenje bosansko-hercegovačkog sabora i bilo je na 15. juna 1910. u dvorani sarajevske gradske viječnice, a prvu je sjednicu kao zastupnikNjegovog Veličanstva otvorio tadanji zemaljski poglavica Bosne i Hercegovine general pješadije barun Varešanin. Žerajić, koji je bio obveaan prema svojoj stranci, odluči, da ubije j zastupnika Njegovog Veličanstva. On je na Appelovoj obali na Carevoj ćupriji dočekao zemaljskog poglavicu, kad seje vraćao iz sabora u konak. Sa generalom Varešaninom sjedio je u kolima njegov krilni pobočnik i major generalnog stožera. Na ovom je injestu Žerajić pucao na svoju žrtvu, pa kada je vidjeo, da je promašio svoj cilj, ubio je samog sebe. Samo sretnom slučaju trebaju zahvaiiti oba ona časnika da su spasili svoj život. Pošto je bilo ružno vrijeme general Varešanin i njegov pobočnik nijesu taj dan uzeli paradne kalpake, nego obične kape. Ovako u kapama rnogla su se oba gospodina komotno nasloniti u kolima i na taj ih način Žerajić nije pravo kroz prozor kočije vidjeo i tako promašio svoj cilj. Kasnije jia samim kolima se je vidjelo, da jeŽerajić pet .puta tačno pogodio na ono mjesto, gdje je mislio da se nalazi glava generala. _ Onaj krilni pobočnik, koji je sretnim slučajera na strani generala Varešanina izmakao na 15. juna 1910. godine smrti, jest današnji pukovnik generalnog stožera Volfgang H e 11 e r, koga su sada u lovu zajedno sa turskim poslanikom zarobili ruski kozad.

BEOGRAD, srijeđa, 29. marta 1916.

gore, zarobile su 525 Talijana i ođbile sve snažne neprijateljske protunapade. Na tirolskom frontu razvilo je topništvo srednju djelatnost. Na Soči se razvijaju borbe, pa su trajale i prošle noći. Mon]e Interniraniii. Na prijedlog carskogi kraljevskog vojnog generalnog gouvernementa, Njegovo je Ve1 i č a n s t v o c a r i kr a 1 j milostivo dozvolio, da se interniranalica, kojase nalaze uAustro-Ugarskoj, povrate usvoju otadžbinu isvojim porodicama. Ovi se u vlakovima po 500 ljudi vraćaju u Srbiju, gdje će biti predani nadležnitn okružnim zapovjedništvima, kojaćeihdalje otpremiti njihovim domovima. Sapunim pravom se može očekivati, da će ovi pušteni na slobodu cijeniti ovu milostlojalniin vladanjem i bezuslovnom poslušnošću pretpostavljenim oblastima, pa da će svojom marljivosti i radom doprinijeti privrednom napretku svoje domovine. Uprotivnom slučaju mogu očekivati, da će biti ponovno internirani, jer zapravosu oni puštenisamo na osustvo, pa ćese i dalje voditi u spisku interniranih. Politički se i privredni značaj ove Previšnje milosti ne treba posebno još isticati. U političkom pravcu znači oslobodjenje interniranih, da su se prilikeuzemlji tako poboljšale, da ne postoji nikakova višepogibao, kad se vrate svojim kućama oni, koji su i z po 1 i t i č-kih uzroka morali biti odstranjeni iz zemlje. To je znak, da su pod upravom carskogikraljevskog vojnoggeneralnog g oti v ernementa nastupile opet normalne prilike, a s druge je strane najbolji dokaz, da je u p o 1 i t i č k o m p ogl e d u nastupila u zemljipromjena, koja t j e r a u 1 a ž sva n as t o j a n j a s rp sk og „pre sb i ro a“ i monarhiji neprijateljsku štampu. U zemlji, u kojoj se može politički internirane pustiti na slobodu bez ikakove pogibelji za javni mir i poredak, znak je, da je povjerenje u upravuuhvatilou narodu duboke korjene i đa su široki slojevi naroda došli do prave političke spoznaje i pomirili se sa novim redom. U ovome pogledu oslobodjenje interniranih najboljije odgovor na nastojanja onih, koji u inostranstvu uimeSrbijeisrpskoga naroda traže pomoć za sebe isvoju

HALl P.ODLISTAK. Podivljaia mladež. Londonska ulična mladež i rat. Svjetski rat pokazuje čudnovate posljedice, koje nijesu mogli predvidjeti ni najiskusniji sociolozi. Tako je posljednjih mjeseca podivljavanje londonske omladine uzelo 'toliko maha, da se je i redarstvo engleske prijestonice moralo ozbiljno zauzeti tim pitanjem, koje mu počinje zadavati teške brige. Pojava je neposredna posljedica rata. Otac na bojnom polju, mati na radu u kakvoj radionici municije, u školi znatno' manje nastave i strogog nadzora, jer je veliki dio učitelja odveden na vojnu dužnost; k tome naposljetku — prilike stvaraju lopove I mračne ulice, kojima se London sada mora da zadovolji u veče i noću. To sve djeluje da izaziva kod londonske omladine lakomišljenost, razuzdanost i same zločinačke nagone na najopasniji način. Stvar je tako daleko došla, da čitave družine mladića, iskorišćavaju ulični mrak za pravilno organizovane razbojničke i pljačkaške družine. Jasnu svjetlost baca na ove pojave jedno sudsko zasjedanje, koje je prije kratkog vremena održato u jednoj četvrti grada na Temsi, a koje je opisano u „Nieuwsvanden Dag“. Tada su izvedena pred sudiju dvanaest nedoraslih mladića, od kojih je jedan dio pripadao poznatom tipu šatrovaca, dok drugi dio, sudeći po njihovom odijelu i ponašanju, pripadaju boljem gradjanskom krugu. Ova cijela banda pokušala je, da opljačka izlog jednog dućana za voće. Način, koji su pri tome upotrijebili, je davno poznat: jedan od dječaka udje u prodavnicu i trudio

stvar. Oslobodjenje interniranih o d uzima ovimai zadnje pravo govoritiiraditiu imesrpskoga naroda, koji im je potpuno okrenno ledja. U privrednom pogledu znači oslobodjenje interniranih znatan napredak u poboijšanjuekonomskih prilikau zemlji. Stotine i stotine porodica dobiće svoje hranitelje, a v o jska radnika stupiće u službu domaće privrede. Težak se vraća na svoja polja, zanadžija u svoju radionicu, a trgovac u svoju trgovinu. Svi su pozvani, da se sa dvostrukom marijivošću prihvate rada, jer se radi o tome, da se uništeno popravi, a zanemareno nadoknadi u vlastitom jinteresu. Čini se, da je nada potpuno opravdana, da će oslobodjeni znati cijeniti milost Njegovog Veličanstva i svoju slobodu korisno upotrijebiti, jer inače mogu oni sami sebi pripisati sve neugodne posljedice.

Bosancl u Betu. Bosansko-hercegovačka deputacija kod cara i kralja. K. B. Beč, 28. marta. Sutra će Njegovo Veličanstvo car i kralj Franja Josip I primiti u Schonbrunnu poklonstrenu deputaciju iz Bosne i Hercegovine pod vodstvom zemaljskog poglavice generala pješadije Stjepana pl. Sarkotića. Ova se depatacija sastoji iz 44 lica koji su većim dijelom već sinoć doputovali u Beč. Austrijskl ministar predsjednik grof S t Q r g k h daće u srijedu u čast članova svečan ručak. K. B. Bcč, 28. marta. Danas u 11 sati prije podne primilo je Njegovo Veličanstvo car i kralj u S c h 5 nbrunškom dvorcu poklonstvenu d eputacijuBosneiHercegovine pod vodstvom zemaljskog poglavice generala pješadije Stjepana pl. S a r k o t i ć a. Deputacija, koja se sastoji iz 44 lica pripadaju medju ostalima posvećeni biskup sarajevski dr. Ivan Š a r i ć, biskup mostarski Fra Alojsije M i š i ć, biskup banjalučki o. Josip G i v i ć, franjevački provincijali iz Sarajeva i iz Mostara, apostolski administrator grčko-katoličke crkve u Sarajevu, arhiepiskop sarajevski Evgenije L e t i c a, mitropolit tuzlanski Ilarion Rad o n i ć, mitiopolit zahumsko-hercegovački Petar Zimonić, reis-ul-ulema sarajevski, više muftija, evangelički paroh sarajevski, rabiner sarajevski, više veleposjednika, predsjednik advokatske komore, predsjednik trgovačke obrtničke komore za Bosnu i Hercegovinu i više gradskih načelnika iz čitave zemlje. Nadbiskup sarajevski dr. Josip Š t a d1 e r bio je bolešćs zapriječen, da se priđruži poklonstvenoj deputaciji. K. B. Beč, 28. marta. Njegovo carsko i kraljevsko Apostolsko Veličanstvo primilo je danas u jedanaest sati prije podne u svom dvoru u Schonbrunnu poklonstvenu deputaciju, koja je bila sastavljena iz svih slojeva narodnih Bosne i Hercegovine, pod vodstvom zemaljskog pogiavice generala pješadije pl. S a r k o t i ć a. Deputacija je predstala, da Njegovom Veli-

se, da zaposli trgovca, dok su njegovi drugovi pokušavali da izrežu jedan komad okna i da na taj način očiste izlog. Ipak podje za rukom redarstvu, da zatvori ne samo ove mlade lopove, nego još bezbroj mladića, koji su pripadali ovoj pljačkaškoj družini. I tako ih evo pred sudijom, koji je čuven kao poznavalac ljudi, i koji se obrati na mlade zlikovce odmah sa ironičnim pitanjem, da li sami nalaze, da su bili „gentlmeni“. Na to nijedan od mladića nije odgovorio. Na pitanje, da li su svi zajedno radili, odgovori najstariji u družini, da su zaključili pravi savez, i prestavi se sam kao „kapetan*, drugog pak svoga druga kao blagajnika časnoga društva. O tehnici, kojoj su slijedili, saopštio je on, da su oni ukazali čast da izvrše svoje pokušaje naročito poslastičarnicama, trgovinama voča, prodavnicama duvana i t. d.; „kapetan" (starješina) imao je dužnost da organizuje rad i poslije toga da podijeli plijen. Nakratko: mladiči su zasnovali pravi zločinački savez, zakleti na vjernost i tome slično, „baš kao iz kakvog detektivskog filma“, primjetio je jedan oba-_ vješteni redarstvenik. Kad je sudija zapitao mladića, da li on ne misli, da bi mogao u ovom trenutku na drugi način biti koristan za svoju otadžbinu, odgovorio je on: da se je on za vojnu službu pripravio, izdavao se lažno kao od 18 godina, i ako ima tek 16 godina; ali su to otkrili i odbili ga kao suviše mladog. Da bude radenik u fabrici municije ? — Oh ne I deset sati dnevno da stoji u fabrici — to je mogao i u mirno vrijeme; sad je rat i on bi htio nešto da doživi. Sudija sasluša i majke prestupnika, koje

Godina II.

čanstvu rasturaači osjećaje slobodne privrže* nosti i ođanosti naroda u obima zemljama. Pri pojavi u prijemnoj sali Njegovo Veličanstvo je pozdravljeno od strane članova deputacije sa burnim utvikom ,Živjeo!“ našto je zemaijski poglavica general pješadije pl. S a r k o t i ć, kao vodja deputacije upravio Njegovom Veličanstva ovaj govor: Vaše Veličanstvo, najmilostiviji Caru, Kralju i Gospodaru ! Osjećaje vijerne privrženosti i dubokog strahopoštovanja probudili su u narodu Bosne i Hercegovine iskrenu želju da mogu na stepenicama visokog prjjestola izraziti stalnu odanost i blagodarno st prema osvećenoj osobi Vašeg Veličanstva , kao i za najviši carski dom. U stalnoj očinskoj ljubavi i naklonosti, Vaše Veličanstvo je tu srdačnu želju naroilnu blagovoljelo ispuniti i zastupnicima zemalja Bosne i Hercegovine, koji se pojaviše pod mojim vodstvom, i koji su za uvijek vladajućem domu Habsburškom postali podanici, podariti milost, da se mogu pred Vašim Veličanstvom pojaviti. Uzalud je pokušano, da se ispod žezla Vašeg Veličanstva narod Bosne i Hercegovine, koji se odao spokojnom radu, otrgne iz sklopa Monarhije. Sinovi ove zemlje nose danas Habsburgov stijeg pobjedonosno u neprijateljsko zemljište i čistom dušom žrtvuju Bosnu i Hercegovinu najradosnije na oltar velike opšte otadžbine. Dokle njeni sinovi sljeduju svojoj zakletoj dužnosti, skupili su se ovdje njihovi očevi sa gordim i zahvalnim srcem pred prijesto Vašeg Veličanstva, da kroz moja asta, podnesu izraze nesalomljive vjernosti njihovog cijelog aaroda moleći najponlznije ponova za očinsku naklonost i milost Vašeg Veličanstva. Njegovo Veličanstvo naš premilostivi car i kralj Franja Josip, neka živi! Njegovo carsko i kraljevsko Apostolsko Veličanstvo blagovoljelo je na taj govor zemaljskog starješine slijedeće odgovoriti: „Radošću gledam zastupnike Bosne i Hercegovine okupljene oko Mene. Uzbudjenim srcem primam izjavu vaše vijernosti i privrženosti. Sa nasljednom ratnom srčanošću, radosno su se odazvali sinovi ovih obiju zemalja Mome pozivu za odbranu otadžbine, nosiii su pobjedonosno na suprot neprijatelja Moj stijeg nepokolebanom vijernošću, nepobjedni u odupiranju prema neprijatelju neodstupni preina navali ncprijateljskoj. Moje su budne bosansko-hercegovačke čete kao najmladji dio Moje vojske, stekli pravo na Moja očinsku zahvalnost, koja će im ostati trajno osigurana. Puni požrtvovanja i gotovi uvijek na pomoć, stoje iza četa, koji se bore, cio vjerni narod Bosne i Hercegovine, Čije muški podnesene ratne patnje iraaće zadaću uprava da ublaži i zaliječi. Zajedničke brige, borbe i pobjede u ovim ratnim godinama još su tiješnje vezale Moje narode i narod, vaše lijepe gorde domovine, čija mi je posjeta još uvijek u dragoj uspomeni, nerazdvojno je vezan za Mene i Moj dom. U tvrdom uvjeranju na pomoć Svemogućega nadara se u gođinama budućega mira na složan i plodan rad i stoga šaijem vijernom narodu Bosne i Bercegovine Svoj očinski pozdrav uz hvalu za ukazano rai poštovanje, koje je Moje srce ispunilo s radošću.* Članovi deputacije prirediše po torn Njegovoai Veličanstvu ođuševljene ovacije. Njegovo Veličanstvo se za tim upustilo h razgovor sa mnogobrojnim članovima deputacije, kao sa biskupima, predstavnicima

naravno ništa drugo nijesu znaie da kažu, do da sada, kad je „glava kuće* u ratu, ne može da se održi potreban nadzor nad djecom. Posljedica ovog pretresa je bila, da je sudija diktirao nevaljalcima odgovarajuĆH kaznu batinama: „Vogja* i „blagajnik* dobili su 40, ostali 25 batina — miadići nisu ništa učinili prema ovom postupku, dok sk majke vikale, jaukale i molile, da se „do Boga“ čulo To je jedna scena izmegju mnogih koje se sada odigravaju medju omladinom svjetskoga grada. To je, može se reći tipičan dogadjaj. Ova podivljala mladež smatra *e kao žrtva svjetskoga rata. Nemir i uzbugjenje, koje ispunjava cio svijet, obuziraa i nju. U stvari kradljivci nijesu krali skupocjene stvari, nego prije svega stvari za jelo i poslastice, koje oni in*če nijesu mogli da dobiju. Čokoladom i svima drugim poslasticama punili su oni stomak, ili bi ostatak plijena prodali dalje i upotrebljavali višak n* to da posjete neizbježnog ,pictures“-a, ili da se cio sat vozaju na antu. Tako je, naprimjer, jedan dječko dotle krao, dok nije toliko novaca skupio da — prvi put u svome životu otputuje expres-vozom u Plymouth, gdje je namjeravao da nadje službu kod ratne mornarice ili nekom drugom brodu kako se čini, upravljala je njim tada misao, da na taj način ode u Francusku. I ako londonska ulična mladež cio rat smatra kao jednu pustolovinu, kao jedan „big dame*, to ona dijeli ovaj pogled sa vrlo širokim krugom u zemlji, koji u ovom ratnom vremenu gledaju jedan ,sporty timo“ i nalaze u tome povoljnu priliku da nešto dožive Kad tako misle obrazovaniji Englezi, ne