Beogradske novine

g[Br. 143. BEOGRAD, petak, 7. juli 1916.

I cl axl: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: ii Beogradu i a krajevima im - „ , posjednutim od carsko I kra- h h Ijevskib četa po cijeni od u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovinl i Daimacijl po cijcni od 8 h izvan ovog podrufja . . . 12 h

PrelplaU: za 1 mjescc u Beogradn i u krajevima /aposjednutim od carsko i kraijevskih feta K u Hrvatskoj-Slavoniji, Bosr.iHercegovinl i Dalmadjl K izvan ovog podrofja . . . Kt*

Ogiasi po djenikn.

UređniStvo : BEOORAĐ, Tuka Karadžića nl. 10. Telefon broj 67. — Up primanje ogiasa 1 pretplate: Kneza Mibajla nl. broj 88. Teielon broj *5.

Godina II.

Engleska priznanja o ofenzivi. — Otklo njena ratna opasnost u Americi.

RATNI IZV3ESTA3I. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 6. jula. Rusko bojište: U Bukovini nikakvih važnih dogadjaja. Borbe južno od D n j e s t r a traju i dalje. Kod Sadzavvke neprijatelju je pošlo za rukorn da sa nadmoćnijom borbenom snagom prodre u na e položaje, mi smo posjeli 6 kilometra prostranu na 3000 koračaji zapadno spremljenu liniju i tu smo odbili sve dalje napade. Jugozapadno od K o 1 o m e j e održaii smo naše položaje protiv svih neprijateljskih napora. Jugozapadno od Buczacza povratili smo naš front, poslije žestokih borbi, na potoku Koropi. Na zavijutku Styra, sjeverno od Kolki, i juče je trajala ogorčena borba s promjenljivom srećom. Talijansko bojište: Borbena djelatnost na jugo zapadnom bojištu bila je juče slaba. Jugoistočno bojište: Na donjoj Vojuši čarke. Zamjenik glavara gcneralnog stožera pl. H5fer, podmaršal. fzvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 5. jula. Irakško bojište: U perziji neina promjene. Kavkaško bojište: Na đesnom krilu i u sređištu patrulske borbe. U ođsjeku Čoruka u toku uspješnih borbi imali smo 1C0 zarobljenika, medju njima jednog kapetana. Medju poginulim nalazi se jedan neprijateljski zapovjednik u činu majora. Na sjeveru Čoruka stanje je nepromijenjeno. Na lijevom krilu odbili smo u primorskom odsjeku njekoliko noćnih pokušaja prepada protivničkih. Na ostalim frontovima nije se ništa značajnog dogodilo. ' Ofenzlvn pritisko. Velika englesko-francuska ofenziva navršava svoju prvu nedjelju, prenia tome ona se tek nalazi u svojoj početnoj fazi. No za to ipak čovjek tnože već sebi stvoriti izvjesnu sliku o njenoj suštini kao i sud o tome, da li ona opravdava velike nade koje je

na nju polagala naročito francuska štampa. Poslije višednevne ogorčene topničke pripreme grunuše F r a n c uz i, ilnglezi, A u s t r a 1 i j a n c i, K an a d j a n i i sve ostale pomoćne četc, koje sc bore za pravu kulturu, protiv njemačkih linija, tc im je zbilja i pošlo za rukom da ovdje-ondje posjednu jedan kbmadić njen, da na jednom mjestu zauzmu kakvo selo, na drugom kakvti šumu, da zarobe izvjesan broj Nijemaca i da zaplijene topove. Ali već drugoga dana nastupila je njcmačka reakcija, koja je imperativno zaustavila napadače. Na najvećem dijelu poprišta ovc ofenzive još bjesni borba sa promjenljivorn srećom, Nijemci povratiše na njekoliko mjesta izgubljene poIožaje, dok se ne može govoriti o kakvim ozbilnijim uspjesima koji bi izvojevali Francuzi ili Englezi. 1 broj z ar o b 1 j e n i li N i j e m a c a srazmjerno je m a I i, naročito kad se ima na umu da su i Nijemci sami zarobili znat a n b r o j n e p r i j a t e 1 j a. Tek, prošao je prvi nalet, početni snažni udarac, koj: jc trebao da prokrči put ofenzivi, a može se reći da su ga Nijemci uspješno dočekali. U Parisu, a naročito Londonu, izgleda cia su načisto s time. Vojni stručnjaci velikih listova veoma su uzdržIjivi u svojim navodinra. Oni vele da se II a i g-ov pian ne sastoji u tome da odjednoni raspršti njemačku frontu, vcć da je unište postepenim j akirn pritiskom; i uvodni članci glavniii pariških listova svode se na to isto tvrdjenje. Doduše prije no što je počela sama ofenziva, pisalo se sasvim drukčije. Tada nije bilo govora o postepenom pritisku, već baš o smrvljavanju protivnikovom. Rečeno je da će neprijatelj izletjeti iz posjednutih krajeva i da će pasti riješenje ovoga strašnoga rata. Svi su se nadmetali u velikim mapama odnosno ishoda te ofenzive, a naročito Francuzi, u svome nervoznom nestrpljenju, bili su puni njekakvog radosnog a jednovremeno i plašljivog očekivanja, hoće li najzad nastati strašni sud za Nijemce. A sad u mjesto svega toga oni tobož lioće da se zadovolje p r i t i s k o m, sličnom pritisku što ga već injesecima vrše Nijemci na Verdunu, a uz to taj pritisak sa njemačkim fabričkim žigom („Mađe in Germany“) izgleda da je za sada slabiji od same reakcije, na koju je naišao od strane Nijemaca. Zbilja, ako ova ofenziva ti najkraćein vremenu neće promijeniti svoju suštinu, piopašće sve lijepe nade B r i a n d-ove i P o i n c a r e-ove. Bojište na S o m m i ne može se uporedjivati sa v e r d u n s k i m bojištem.

Tamo Nijemci stalno idu naprijed i osv a j a j u, te prema tome mogu slobodno iinati strpljenja. Na S o m m i pak i na A n c r e-u trebalo je započeti p ovraćanje izgubljenog zemljišta i p o t p u n u p r o m j e n u r a t n e k a rt e, jer je stalno ukazivanje na ovu kartu od strane neprijatelja, neutralnih, pa i samih saveznika postalo već vrlo neprijatno Francuzima i Englczima. Siie sporazuma nijesu ni u mogućnosti, ni u raspoloženju da ne žure i da radi’ ovog povraćanja z'emljišta provedu innoge mjesece u strašnoj borbi pod grdnim gubicima. Ako one sada, već poslije prve sedmice ofenzive, vele da •nijesu litjeli razbijanje neprijateljske fronte već samo pritisak na nju, to one iznošenjem ove zbunjene parole priznaju neuspjeh svog prvobitnog piana. Uz to još vidimo da ovaj „sistematski pritisak“ niti je bio u stanju da olakša položaj Francuza naVerdunu, gdje Nijemci, u jirkos tome što na sjeveru naizmjenično bijesne uraganski topnički napadi i p.iešadijski juriši, ipak uspjevaju da zauzmu jedno novo utvrdjenje. Još manje pak mogao se olakšati položaj R u s i m a, čije su se mase već počele kretati u nazad. Cinjenica da j e s v e t o m o g u ć e središnjim vlastiina u času kad siln i n a po r E n gIe z a i Francuza i z i s k u j u b a r i s t i t o 1 i k i n a p o r odstrane N i j e m a c a, trebala bi natjerati naše neprijateljc na r a zmišljanje. Ne znamo, jesu Ii Francuzi i Englczi zbilja zadovoljni rczultatima svoje ofenzive. Ali svakako da Nijemci mogu biti zadovoljn i. Oni će sa istom m i r n o ć o m i p r isebnošću gledati u susret i d u ć i m s e d m i c a m a, k o j o m s u i o č e k iv a 1 i ovu davno nagovješterui e ng 1 e s k u o f c n z i v u.

Austro-Ugarska uojska. (Clanak „Voenni Izve;>tija“ zv. lista bug. ministarstva voJfhVg od 17. VI.) „Poslijednje vijesti sa ruskoga bojišta jednoglasno potvrdjuju ogorčen otpor, što ga austro-ugarske čete daju ogromnim ruskim masama. koje mjestimićno navaljuju u po 15, a po gdjegdjc čak i u 40 strojeva. Prema jednoj vijesti iz h'aaga, datiranoj od 15. juna, svi engleski dopisnici, koji se bave u Rusiji. priznaju da su zadivljeni hrabrošću austro-ugarskh četa. Priznanje od strane neprijateljeve jeste priznanje od dvostruke vrijednosti, koje mora otvoriti oči svima onima, koji su,' nepoznavajući austro-ugarsku vojsku, nepravedno sudili o njoj. U ostalom i sarne činjenice obaraju takve sudove o vojsci monarhije. Austro-ugarsko odsliipanje na Karpate u početku rata dalo je povoda široj masi da sumnja u sposobnost austro-ugarskih četa. All ne treba zaboraviti, da je ta vojska u pooetku rata imala nezgodu, što je moraia primiti sama na se cijelti silinu udara brojno neizmjerno jake ruske

vojskc. Ona je taj svoj zadatak izvr- ) šila sa neobičnom otpornom snagom i ! sa stojocizmom, ne dozvolivši Rusima da predju preko Karpata i nanijevši im teške gubitke U toku minule godine imk. austro-ugarska je vojska, potpomognuta njemačkom vojskom, svojiin silnim nadiranjem protiv Rusa pokajala svoje ranije odstupanje u Karpate I la svoje ranije odstupanje u Karpate; I ona je oslobođila Pržemisl, zauzeia I Lavov, te otjeravši Ruse gotovo iz cijele pokrajine, očistila Galiciju i Bukovinu od protivnika. U tim ofenzivnim borbama, koje predstavljaju sjajne strane austro-ugarske ratne povjesnice, zarobljen je ogroman broj Rusa, te zaplijenjene neizmjerne količine topova i ratnog materijala. Austro-ugarski vojnik pokazao je divan ofenzivni duh, austro-ugarski časnički zzbor valjanost i hrabrost, tc je iz njegove sredine izašao veliki broj slavnih vojskovodja. Austro-ugarsko topništvo počinilo je prava čuda. I austro-ugarska ofenziva na Balkanu, te zadnje nadiranje c. i kr. četa u Trentinu takodjer predstavljaju divne listove austro-ugarske ratne povjeslir.e. Oni sjajno govore za vrijednost te vr.iskc. Osim toga još i ne valja zaboravi'i, da austro-ugarska monarhija ne i predstav lja nacijonalno jednostavnu domovinu, kao Njemačka, gdje je svak: pojedinac prožet sviješću da je Nijemac Njemačka. Francuska, pa i Bugarska predstavljaju nacijonalno potpuno jednostavnc države. pošto nemaju raznih narodnosti u okviru svoje države. Sasviin je drugojače kod AustroUgarske. Ona je nastanjena raznim narodnostima, na taj način tamo svaki pojedinac ima takoreći dvije otadžbinc, veliku i malu. Svi su se borili za definitivno konsolidovanje, te dužnosti prcma opštoj domovini nijesu se tako jasno isticale kao u drugoj njekoj zernlji. Kad predstavimo sebi sve teškoće, s kojima uslijed toga austro-ugarska vlada i vojna uprava imaju da se bore, to morarno doći do uvjerenja, da jc na sreću, prvenstveno zahvaljujući daru ausiro-ugarskih državnika, pošlo za rukom da se u carevini stvori mediu poitdinim narodima potpun red, požrtvovanje- i jednodušnost. Zahvaljujući austro-ugarskim državnicima, a naiočito austro-ugarskim časnicima, koji se sastoje iz kotiglomerata od pojedinih narodnosti, austro-ugarski narodi suda predstavljaju jedan duh, jedtiu misao i jedno srce. uslijed čega jc ta vojska na bojištu požnjela pobjede. Izdržljivost i valjanost, kojc ona pokazuje pri odbijanju ruskih napada u masi, moraju izazvati najveće divljenje i čudjenje. Ovaj kao kremen kamen čvrst : duli austro-ugarske vojske jeste najbolja zaloga. da će ona do kraja biti ii stanju da se odupre ruskom napadu, čiji je cilj da vojsci ruskog impe-

rato r a preko Austro-Ugarske prokrči p'ut za Berlin. Gvaj duh u vezi sa odličnim vodstvom i izvrsninr topništvom uskoro će natjerati ruske vojnike da se vrate onamo, odakle su došli, iii možda još dalje'*.

Enslesko-froncuska ofenziva. Zvanično se .iavlja iz Parisa od 4. iula 11 časova: Sjeverno od Somine prošao je cio dan na miru u odsjeku koji je od Francuza zaposjednut. Južno od Somine protegli smo naše položajc pretna jugu i istoku i pored lirdjavog vremena koje smijcta operacijama. Zauzeii smo šume izmedju A s s e r v i l'l i e r s a i B a r 1 e u x, tako isto i sela B e 11 o y i Santerre, ko.ia su potpuno u iiašim rukama, tako je isto i F s t r ć e s pao u naše ruke, sem jednog malog prostora, na komc Nijemci još daju otpora. Samo u predjclu E s t r c e s zadobili smo 50 zar'obljenika. Na lijevoj obali Maase udvojili su Nijemei u toku dana svoje napore u predjelu T h i a ii in o n t a, koje utvrdjenje od podne obasiplju žestoko granatama velikog kalibra. Oko 2 časa po podnc, poslije njekoliko odbijenih pokušaja neprfjateljevih, otpočeo je napad protivu utvrdjenja T ii i a u m o n t, koje su Nijemci po četvrti put osvojili. Naše se čete nalaze u neposrcdnom dodiru sa utvrdjenjem. Žestoka djelatnost ncpr,.,ir. topništva traje protivu balerije D a mI o u p i protivu La Laffee. Na ostalom frontu netna nikakvih dogadjaja. Vazdušna borba. Naše letiliee baeale su bombe na željezničku stanicu Longayn. na logor kod Challcrange i Sav i g n y, tako isto i na vojnička postrojenja u L a o n u. Belgijski izvještaj. Sa fronta iielgijsk. vojske neina ništa da se javi. Iz Londona javljaju : G e n e r a I H a i g j a v 1 j a o d 4. j u 1 a: Borba na našem južnom frontu tr'ajaia je cio dan. Na njekim tačkama imali smo nješto malo napredovanja. Žestoke borhe s bombama trajale su posijednja 24 sata u La Boiselle, koji je sad potpuno u našim rukama. Odbijen je lako jak njemaeki napad na njihov prvobitni front južno od T h i e p v a 1. lzmedjti Thiepval-a i rijeke A n c r e slomijen je pod našom puščanom vatrom iz mašinskih pušaka potprmo njemački prepad južno od Armentierc a. Danas je znatna topnička djelatnost kod L o o s a i H o h e n z o 11 e r n s k i h otporfi. Naše ofenzivnc letačke patrole prodrle su daleko u neprijateljsko područje i sudarile sa velikim btfojem neprijateljskili letiliea. Borlta je bila vrlo živahna. Sedam iijemačkiii letilica bile su primorane da se spustc u njemačke linije. Zvanično se javlja iz Londona od 5. jula: Gencral Haig javlja. U obiasti izmed.iu rijeke Ancre i Som m e trajale su cijeie noći žestoke borbe. Mi smo na ninogim važnim mjestima produžili svoje nadiranje. Njenračka topnička vatrti bila je na mnogim tačkama vrlo jaka. U okolini T li i o p v a 1 a odbili smo dva ogorčcna njemačka napada na uaše rovove sa grd-

Podlistak. Pouijest srpskog pozorišta. No pozorište ipak nije moglo bez prekida da radi. Poslije jedne duže stanke u predstavama, bude obrazovan, godine 1863 naročiti odbor, vladom odobren, koji je imao tri odsjeka: literarni, artistički i financijski. Taj momenat predstavlja već ozbiljnu akciju na osnivanju staluog srpskog pozorišta. Odbor uputi apel na narod za skupljanje priloga, a obrati se, u isti mah, i knezu Alihajlu za pomoć. Knez izidje odboru Ijubazno na susret i obeća da će sam, ako se pozorište održi još za godinu dana, primiti na sebe brigu o podizanju pozorišne zgrade. Novi odbor ^ngažuje uskoro stalne glumcc, medju kojima su bili neki istaknutiji članovi zagrebačkog i novosadskog pozorišta (Adam Mandrović, Marija Perisova), i počne davali predstave. s velikim uspjehom. Repcrtoir je bio ispunjen ponajviše originalnim djelima. Pored J. St. Popovića, na ovoj sceni od srpskih pisaca ističu se: Joakim S u b o t i ć, Djura J ak ši ć i Matija B a n. Početkom 1864. godine pozorišni ođbor priredi koncerat, a odbornici dadu nješto novaca i iz svoga džepa, da bi se popunio dcficit. A u novembru iste godine imnistar presvjete, da bi omogućio dalje predstave, izda pozorišr.om odboru izvjesnu manju svotu od stalne godišnje subveneije. koja je iznosiia .1260 dukata cesarskih, a biia \fe namijenjena podizanju zgrade za

stalno pozorište. Pa ipak, sve to nije bilo dovoljno; 29. marta 1865. godine rasturi se glurnačka trupa. Dvije godine zatim Beograd ostaje bez pozoršia. Tek 23. maja 1867. pojavljuje se sa svojonr prvom predstavom Karlo jil. Rimaj, koji je u Beograd došao sa jednom njemačkom trupora. Predstave su davane naizmjenično na srpskom i njemačkom jeziku, prema sporazumu, koji je Rimaj napravio sa srpskim diletantskim društvom. Septeinbra iste godine odlazi Rimaj, a dolazi novosadska glumačka družina i počne davati prcdstave, pod upravom poznatog književnika Jovana Gjorgjeviča, u sali kod „Engleske Kraljice“. Pozorišni odbor izradi kod ministra prosvjete pomoć. te inrajući sredjene materijalne osnove, davalo je predstave s velikim uspjehom. Tako na primjer, poslije predstave komedije „Gospoje i Husari", koja je bila neobično dobro izvedena, za pozorište se lićno zaintcresuje sain knez Mihajlo. On tada izjavi: da če srpskim glumcima podiči staino pozorište o svome trošku. Kiiez Mihujlo, koji je veliku pažnju poklanjao prosvjetnom i kulturnom napretku srpskog naroda, imao je osobite ljubavi za pozorište. Ali on je uvidio, da ni privatna micijativa. ni aktivnost ministra prosvjete nijesu dovoljni, da se ideja o stalnom pozorištu realizira kako treba. Stoga on sam početkom 1868. godine cncrgično nastane, da se počne sa zidanjem pozorišne zgrade. Na tu eelj izda odmah 5000 dukata cesarskih, a tolika se svota nalazila već prikupljena od stalnih godišnjih subvencija i na-

redi, da se sa preduzimačem Steinlechlerom potpiše ugovor o zidanju pozorišta, koji buđe sklopljcn 25. maja 1868. godine. Medjutim, dok je Steinleehler zidao pozorišnu zgradu na prostoru zvanom ,,Stambol-kapija“, glumci su davali svoje predstave u sali „Engleske Kraljice". Ali knez Miiiajlo ne dožive da vidi podignutu svoju zadužbinu, jer bude ubijen 29. maja 1868. godine. Knez Milan i namjesništvo zatinr prime se brige o dovršenju pozorišne zgrade, koja odista i bude uskoro dovršena i potpuno snabdjevena. Cjelokupna zgrada sa namještajem, dekorima, rekvizitom i ostalim potrebama koštala je 412.000 dinara. I ako zgrada nije bila velika, ipak je ona u svemu zadovoljavala tadanje potrebe. Kada je pozorišna dvorana sasvim puna, onda je u njoj moglo stati 763 osoba' najveći dohodak sa normalnim cijenama, mogao je biti 1534 dinara. Podizanjem zgrade za stalno pozorište završcn je prvi perijod u razviču srpskog pozorišta, koji traje punih 35 god : na (od 1835. do 1869. godine). To vrijeme išpunjuju interesantne Iičnosti, što se ističu kao glumci. književnici ili ljubitelji vještina, i mtiogi lijepi momenti u narodnom trudu oko staranja možda naidublje, ali i najpopularnije umjetnosti. Ono što je srpska dramska književnost dala najmarkantnijeg, proizvocl je toga doba (J. St. Popović, J. Subotić. Matija Bau, Djura Jakšić). Najbolji gluinci, koji su se do današnjili dana pojavili na srj skt i pozornici, takcdje su iz toga dofca (Bačvanski, .\landrović, Jelenska). Pa ipak, i poređ sve živolne euerg'je i ] oleta u narodnom I

duliu toga vremena, evolucija srpske pozornice pokazuje neobično mnogo teškoća, na koje su nailazili oni, što su upravljali pozorištem, da je sisteinatski rad bio isključen za dugi niz godina. Tome je uzrok vrlo prost. U maloj Srbiji, ncdovoljno Kultivisanoj, privatna inicijativa bila je odveć ograničena u opšte kulturnim preduzećima. Cjelokupni život, i duhovni i materijalni, zavisio je od države. Najmanji potres ili preokret u državnom toku uticao je silno na sve ijude i sve poslove. Otuda je i pozorište pri svakoj političkoj promjeni — a one su u Srbiji bile uvijek česte — giibilo ravnotežu i prestajalo da radi. A Beograd nije bio toliko razvijen, da je mogao, bez pomoći od strane države, imati svojc stalno pozorišfe. I da se nije knez Mihajlo lično anga/.ovao za stalnu pozorišnu zgradu, srpska pozorišna umjetnost bila bi unazadjena za dugi niz godina. II. Od osnivanja stalnog pozorišta. 30. oktobra 1869. godine otpoeinje rad srpskog Narodnog Pozorišta u novoj zgrad; svećanom predstavom ,,Posnrrtna slava kneza Mihajla“, koju je napisao upravnik pozorišta, Gjorgje M a I e t i ć. Ostale predstave, davane čak s izvjesnim lijepim umjetničkim uspjehom, zadobijaju odnrah i svoju stalr.u publiku. Koliko jc taj početni rad bio intenzivan. r.ajbolje pokazuje, što se već 2. januara 1870. god., dakle njekoliko mjeseci po otvaranju stalnc zgrade, stvara i lumačka škola pod upravom Jovana O j o r g j e v i ć a, drama-

iičara, i B a č v a n s k o g, prvog reditelia pozorišta. Ali glumačka škola nijc bila duga vijeka; ona je 1873. god. tikinuta, pošto nije dala onih rezultata, koji su se od nje očekivali, vjerojatno u oskudici nastavnog osoblja, koje bi se sa dovoljno volje, studije i vrcmena, posvetilo školi. Medjutinr, od interesa je konstafovati, da jc inedju glumcima toga vremena bilo nekoliko odličnih uinjetnika, od kojih se naročito ističu Bačvanski i Ma n d ro vić. Do kraja 1870. god. pozorištem je upravljao odhor, postavljen ministrom prosvjete. a od tada, po naročitom zakonu, ta vlast predje na upravnika. f’ored upravnika postojao je i dalje književno-umjctnički odbor, koji je bio sastavljtn obično od četiri člana, a riješavao jc: u opštc. o tendenoijama u repertoiru. o glavnim finansijskim osnovama, o važnijim administrativnim pitanjima. Tajnik odbora i literarni predstavnik u pozorištu bio je dramaturg, koji sc. u prvim decenijama osnovanog pozorišta, obično birao iz redova istakuntijili književnika. Za reditelja su postavljcni istaknuliji glumci, a dramaturg je bc samo slaba kontrola njihova rada na seeni. I glumci su, u njekU ruku, državni ćinovnici, tc je tako cjclokuptio urcdjenje pozorišta hilo skroz birokratsko. Takva je organizacija ostala sve do prije šest godina, kada je dcnesen nov zakon o uredjenju Narodnog Pozorišta, o čemu ćemo docnije govoriti opširnije. (Nastaviće se).