Beogradske novine

Br. 149.

BEOGRAD, četvrtak, 13. juli 1916.

Islasl: dnevno u jutro, ponedjefjkom posflje pttfn«.

ProSaJe it: n BeognMhi I ■ krajevima zm- . , pesjeiiautiin oa carsko I kni- {] [] IJevskih £eU po cijeni od ■ Hrvstskoj - Slavoniji. BosniHercego vini I Daimadji po ctjem od 8 h Izvm «r*( podruoja . . . 12 h —' - Oglssi

Pretplati: za 1 mjesec ■ BeognOi i ■ krajevtma zapoajodaoflm od carako i kraijevtkfh £«ta K W ■ HrvalakoJ-SlavoaiJi, Hercofoviai i Dalmaciji K^<9 izvaa ovog podmCJu . . . KS po ajeaika- in-v

Urednfefvo: BEOGRAD. Vuka Karadžtta nl. M. Toteioa broj gj. pdmanje ogtaM i pretpUle: Koeza Mihajta al. hroj SB. TaMoa

LTS

Godina II.

Ofeniiva sila sporazuma zastala na cijeloj liniji. — Uspjesi savezničke vojske na Stochodu. — Novo doba u podmorskom brodarstvu. i

RATNI IZVJESTADI Izvještaj austro-usarskos seneralnos stožera. K- B. Beč, 12. jula. Rnsko bojUte: Položaj se ni u toku jučeranjeg dana nijep romijenio. Na visu H o rd i e jugoistočno od Mikuliczyna odbile su naše čete sedatn ruskih napada. i na donjem S t o c h o d u propalo je više neprijateljskih napada. Savezničke snage koje se bore na S t oc h o d u zarobile su u toku zadnjih dva dana 2000 vojnika i zaplijenile su 12 mašinskih pušaka; kod Obertyna u istočno] O a 1 i c i j i oborio je jedan austro-ugarski letač jednu rusku letilicu. Talijansko bojište: Južno od doline Sugana odbile su naše čete jučer prije podtie jak talijanski napad na Monte Rasta. Neprijateljska pješadija, koja je bila pribjegla na izvjesnom odstupanju, natjerana je našom brdnom topničkoin vatrom u toku večeri da se povuče još đalje, pri čemu je izgubila 1000 ljudi. Na svima ostalim dijelovima fronte ostalo je borbeno djelovanje u uobičajenim grauicama. Jedan od naših letača bacio je bombe na pomorski arsenal u S p e c i j i i vratio se nepovrijedjen. Jugoistočno bojište: Na donjoj Vojuši topnička borfca. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal. Dogadjaji na moru: U 11 sati u jutru bombardovali su tri talijanska razorača grad P o r e č iz velike razdaljine i to samo vrlo kratko vrijeme. Oštećene su dvije jrivatne kuće i kula sabornice; niko nije ranjer. Poslije njekoliko pogodaka naših obranbenih baterija, razoraii su odrnab pobjegli. Poslije podne izbacilo je njekoliko naših pomorskih letilica bombe na grad Ravennu i bateriju kod C o r s i n i te se usprkos vrlo jakoj obranbenoj vatri vratiše nepovrijedjene. Načelnik glavr.og stožera mornarice.

Položaj na istočnom bojištu. Iz glavnog stana za ratnu štampu javljaju: Pažnja mnogih milijuna, koji s nestrpljenjem očekuju vijesti sa sjeveroistočnog bojišta, bila se u toku posljednje nedjelje skoncetrisala više na front od Dnjestra do rumunjske granice, nego li po svome ishodu promjenljivim, a po svome obimu možda silnijim borbama dalje na sjever. Dok je naiine razvitak silne borbe na 'sjevernim dijelovima fronta već od prvih dana protivuofenzive austro-ugarskih i njemačkib četa grupe vojske generala pl. Linsingena u W o 1 y n i j i, vojske grofa B o t h m er a u sjevero-istočnoj Galiciji i grupe vojske princa Leopolda Bavars k o g sjeverno od Pripjatskih blata, bio potpuno jasan, položaj južno od Dnjestra nije se mogao tako lako ocijeniti. Na sjevernim odsjecima ^tanje je slijedeće: Već prije dvije sedmice moglo se ustanoviti potiskivanje silnih ruskih ofenzivnih snaga na području W o1 y n i j e i zapadno od Stochoda; u sjevero-istočnoj Galiciji izvojevali su Rusi neznatnu i od toga vremena ne proširenu dobit u zemljištu zapadno od Strype, od B u c z a c z a na dolje do potoka Ko r p i e c, kuda je povučen dobrovoljno jedan dio fronta Bothmerove vojske, a uslijed nadmoćne po broju ruske navale. Nova ruska ofenziva preduzeta u toku minule sedmice sa silnim pričuvama na donjem S r y r u ispod K o 1 k i j a. nije mogia na tome dijelu Styra dalje prodrijeti od prostora, koji im je dragovoljno ustupljen na zavijutku rijeke. Sjeverno od R o k i tn i j s k i h blata Rusi u prkos nečuvenih gubitaka u svojiin napadima u masama nijesu uspjeli da probiju redove njemačko-austro-ugarske vojne grupe generala Woyrscha na važnom čvoru željezničkih pruga kod B a r an o w i c z i. Pri tome se naravno ne smije tvrditi, da su te borbe već zaključene. Dok na osnovu malo čas opisatog položaja sjeverno od Dnjestra položaj može da se smatra kao jasan, to se za dio fronte južno od Dnjestra u prkos srazmjernog zatišja ne može donijeti jasan sud. Svakako pak može da se ustanovi, da je poslije jakili napada izmedju Pruta i Dnjestra zapadno i južno od Delatvna te u sjevero-zapadnom kutu Bukovine, nastalo privremeno zatišje, koje bmogućava da se utvrdi da ova faza ofenzive u prkos grdnim ruskim gubicima nije Rusima donijela željeni cilj. Ovi napadi vodjeni sa jakirn snagama nijesu mogli do-

vesti Ruse bliže Karpatima. Iz doline Celemosza Rusi nijesu uspjeli da prodru dalje od Zabje, a jučer su čak i potisnuti kod toga mjesta; na gornjern Prutu pak sjevero-istočno od prilaza Jablonickoj klisuri oni nijesu došli dalje od Mikoliczyna. Valja još napomenuti, da su uzrok borbenom zatišju u Bukovini te u oblasti Pruta i Dnjestra, istočnoj Galiciji i Wolyniji do gornjeg Stochoda, očevidno teški ruski gubici, pošto su Rusi sada jako uposleni dovlačenjem pričuva, pojačanja i popunjavanja rnaterijala. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 11. jula. Zapadno bojište: Izmedju Ancre i Some poduzeli su Englezi poslije podne i noću s jakim siiama napadaj u širokoj fronti s obeju straira ceste Bapaume-Albert. Sjeverozapadno od ceste postrijeijani su prije nego li je došlo do borbe iz bliza. Istočno od ceste razvili su se vrlo žestoki bojevi u južnom dijelu sela Contalmaison i šume Mametz. Ponovni pokušaji rieprijatelja, da se opet domogne šumice Trones i z j a 1 o v i 1 i su se uz velike gubitke po njega. Tu je uhićeno 100 zarobljenih. Južno od Somme dočekan je jedan juriš francuskih crnaca na uzvišenju La Maisonette uništavajućom vatrom. Pojedini crnci, koji su doprli do naših linija pali su od njemačkih bajuneta ili su zarobljeni. Pri jučer javljenom protivnapadaju na Balleu* zarobili smo 5 časnika i 147 momaka. Topovska je djelatnost bila svuda znatna. Naša vatra spriječila je sve napadaje izmeđju Beloya i Soyecourta. U području Maase vodili su se žestoki bojevi. Na ostalim dijelovima fronte mjestimično življa vatra i više neprijateljskih neuspjelih napadaja s plinoVima. Neprijateljske izvidnice razvile su živahnu djeiatnost, ali su svuda odbijene, Kod Leintreva (Lotaringija) prodro je jedan njemački odio u neprijateljske pozicije i zarobio 50 momaka. Južno od Lusse zarobila je jedna izvidnica više Francuza. Uz živabnu djelatnost letilica došlo jc do mnogobrojnih zračnih bojeva, pri kojima je neprijatelj izgubio dvije letilice kod Somme, a dvije zapadno od Vouziera. Osim toga skinut je jedan engleski dvoplošnjak kod Courceletti našom obrambenonr vatrom. Jugoistočno bojište: Na fronti obale do Pinska nema osobitih dogadjaja. Ruska vijest o is- |

pražnjenju toga grada čista je izmišljotina. Protiv Stochod-linije neprijatelj je uzalud više pula jurišao sa jačim snagama kod Czerevviszcze, Hulewicze, Korsyni, Kanowke i s obeju strana pruge KowelRowno. Kod Kulewicza bačen je protunapadajem iza svojih frontnih pozicija, pri čemu je izgubio 700 zarobljenika i tri mašinske puške. Naše letilice zasule su bombama izkrcavanje četa kod Horodzicza i poduzele uspješne napadaje na logor istočno od Stochoda. Dvije su neprijateljske letilice skinute. Kod vojske generala Bothmera imao je jedan lovački odio uspješnu borbu južno od hurkanowske šume, te je više desetina Rusa zarobio. Balkansko bojište: Položaj je nepromijenjen. Vrhovno vojno vodstvo. Izvještaj turskog slavnog stana. K. B. Carigrad, 12. jula. Irakško bojište: Nepromijenjeno. Kavkaško bojište: Na desnom krilu bez dogadjaja od važnosti. U središtu ponavljaše neprijatelj isto kao i jučer svoje napade na naše položaje južno od Čoruha, koji su u prkos vrlo teških gubitaka po neprijatelja bili bez ikakovog uspjeha. Sjeverno od Čoruha mjesne borbe. Sa ostaiog fronta nema nikakovih izvještaja. Ttuf nnrotfn. Ima ljudi u raznim zemljama, koji su u svojoj pretjeranosti uzeii sebi za zadaću, da dokazuju svakom, koji hoće da ih sluša, da će mržnja naroda poslijc rata biti jednako intenzivna, kao što je i sada. U zemljama sila sporazuma stvorene su več posebne organizacije, koje se brinu, da vatra mržnje ne ugasne i da je podjaruju. 'Ovi ljudi smatraju svoje psihopatičko stanje mržnje kao nješto kulturnog t patriotskog. Oni žele. da se bojkotuje trgovina središnjih vlasti, da se bojkotuje njemačka iiteratura i umjetnost, pa i „njemačka“ znanost i đjeca se moraju zakleti, da ne će nikada zaboraviti strahote rata. Nije dakle začudno, kada se u zemljama središnjih vlasti sa rezervom primaju prijateljskije izjave obzirljivijih pojedinaca, kojili ima naravno još u zeinljama sila sporazuma. I bivši njemački državni kancelar, knez B u1 o w bavi se u jednoj od svojih posljed-

njih knjiga ovim sadanjim duševnim stanjem, pa dolazi do zaključka, da se ne može očekivati poboljšanje sadašnjih medjunarodnih običaja. Medjutim se nešto dogodilo, što u punom smislu riječi desavuira ovo mišljenje. Engleski su ietači palom svom njemačkom drugu nadporučniku I mmelmannu izbacili krasan vijenac sa vrpcom i posvetnim riječima. Ove riječi, koje su posvećene palom junaku, ne zvuče samo vojnički, nego i viteški, kao što je to bio prije običaj izmedju boraca: one zvuče svjetski u modernorn smislu. Ako promislimo, da je duševni jaz izmedju Nijemaca i Engleza baš najdublji, jer Nijemci misle, da su ih izdali njihovi najbliži rodjaci, dok Englezi vide u Nijerncima svoje najopasnije protivnike, pa kad se sjetimo one: „Bože kazni Englesku“ i mržnje u početku rata, možemo samo Ipozdraviti ovo poboljšanje odnošaja. Ljudima, koji stoje na frontu i tamo vrše tešku svoju duž nost, uvijek je bio problem, kada su se novinari iz pozadine i neboračko jav no mnijenje izrugivali neprijatelju, kojega su borci u boju upoznali kao doličnog protivnika. Ovo je viteško držanje i postupak engleskih letača dokaz, da se engleski narod ne drži onih ružnili principa, koje su mu litjeli odrediti stanovita gospoda od štampe i diplomacije. Ovaj znak početka razumijevanja ne smije da se pregleda.

Prua njematka trsauačka padmornlca. Vijestl Iz Amerike. K. B. London, 12. jula. Prema vijestima Reuterovog ureda iz Baltimora stigla je jučer njemačka trgovačka podmornica „D e u t s c h 1 a n d*, pošto je prevalila put od 4000 milja pod zaštitom noći u luku. Pošto je „Deutschland" dala znak sirenom opažena je od jednog šlepera, koji je podmornicu već dvije nedjelje čekao. „Deutsch!and“ nije imala nikakovu zastavu, pa ju je izvjesila tek u luci. Pilot, koji je pratio podmornicu u luku pripovijeda, da na podmornid ima 30 ljudi posade, koji nose uniformu njemačke trgovačke mornarice. Kapetan je broda izjavio, da je svrha njegovog dolaska skroz trgovačke naravi On hoće trgovati sa Sjever. Američkim Dr. žavania, pa če povesti sobom gumu i aluminij. Podmornica je dugačka 315 stopa, a na najširem je mjestu široka trideset stopa, pa ju tjeraju dva Dieselova motora. Protest Engleske. K. B. London, 12. jula. Reuter javlja, da če Eugleska uložit protest kod Američke vlade, ako se bude pokazalo, da je „Deutschland* makar u kom

Podlistak. PouUest srpskož pozorišta. Godine 1911. donesen je nov zakon 0 uredjenju Narodnog Pozorišta, koje i artističke i finansijske odnose u pozorištu stavlja na novu osnovu, sasvim suprotnu sistemu, koji je do tada važio. Birokratski karakter, koji je pozorište uvijek imalo, u mnogome se gubi sa novom organizacijom, a pozorište dobija smisao kulturne ustanove, koja živi promjenljivim i osjetljivim životom umjetničke djelatnosti. Po starom zakonu, kao što smo vidjeli, upravnik, kao glavar ustanove, dijelio je moralnu, a u njekoliko i materijalnu odgovornost, sa više drugih lica (odborom), koji nijesu bili zainteresovani intimnim radom u pozorištu, pa su prema tome često samo figurirali u pozorišnoj direkciji. Nov zakon medjutim, ne predvidja nikakav odbor. Upravnk je predstavnik 1 umjetničkog i adininistrativnog rada u pozorištu, pa ima punu vlast i punu moralnu i materijalnu odgovornost. Što se tiče ove druge, finansijske odgovornosti, ona je u njekoliko uprošćena zakonom o državnom računovodstvu, po kome blagajnik može isplatiti samo onaj upravnikov nalog, koji je ovjeren i od strane državnog računoispitača. Ta odredba u zakonu o državnim blagajnicama, koja ima korisnih rezultata u drugim ustanovama, što ži\ r e jednostavnim administrativnim životom, n pozorištu se pokazala kao vrlo nezgodaa, jer se njome mnoge bitne potrebe odlažu, ili njihova nabavka usporava. — Isto tako nova organlzaćjlja

pozorišta izbrisalajei zvanje „dramaturg a“. Na njegovo mjesto dolazi tajnik (sekretar), koji je glavni poinagač upravnika u administrativnim poslovima i referent za sve uinjetničke stvari. To je uradjeno s toga, da bi se definitivno uredilo pitanje režije, koja se mora podiči na visoki stupanj sanrostalne umjetnosti. Ćlan 4. uredbe o Narodnom Pozorištu kaže: ,,Za reditelja se postavljaju stručni poznavaoci pozorišne vještine, koji raspolažu opštim knjlževnim obrazovanjem i osobenim poznavanjem pozorišne umjetnosti i tehnike“. Prema tome se isključuje stara praksa, po kojoj je glumac atnaterski. i kao na sporednom poslu, sjedio na sceni režirajući komad. dokle je dramaturg, u koliko mu je to vrijeme i znanje dopuštalo, vršio kontrolu i davao savjete u poslovinra režijskim na sceni. Tu se takodje dijelila odgovornost i vlast. Sada je i jedno i drugo potpuno u rukama reditelja, koji rnora sam svršiti sve poslove oko inscenacije i izvodjenja jednog dijela na sceni, pa zato mora raspolagati stručnom spremom i većim literarnim obrazovanjem. Najvažnije pitanje, svakako. bilo je: regulisanje glumačkih odnosa prema direkciji. Još u početku stvaranja stalnog pbzorišta glumci su smatrani kao državni činovnici, u uskom birokratskom smislu riječi, pošto je pozorište imaio subvencijti i kontrolu države. Plata se povećavala godinama službe: jednom zadobljena gaža nlle se mogla smanjltl — već ako se gltimac ne stavl u mirovinu, — ma kako se mi- ^ jenjale umjetničke sposobnosti glumčev. Isto tako jedan mlad član nfkada 1

nije imap veću platu, ma koliko imao jačih umjetničkih kvaliteta, no kakav stari član, koji je više godina proveo u pozorištu. S toga se proračun najviše trošio na osrednje ili već ostarjele glumce. Po novom zakonu, medjutim, glumac je vezan ugovorom za pozorište. Sistem ugovora, koji postoji u svima evropskim pozorištima, omogućava. da se plata odredjuje uvijek samo prema umjetničkim sposobnostima glumca i fezultatima njegova rada na pozornici. On obavezuje u istoj mjeri direkciju kao i glumca, a stvara čisto umjetničku konkurcnciju medju članovima pozorišta, koja je najvažniji uslov za progres. Naporedo sa reformama u umjetničkom i administrativnom uredjenju pozorišta, činjene su prepravke i na sanioj zgradi. Pozorište, koje je prije četrdeset i više godina predstavljalo izvjesno savršenstvo u arhitektonskom i umjetničkom pogledu, sada je već vilo i suviše malo i nesavršeno. kako za sceničnu kompaseriju, tako i za ugodnost same publike. Pošto nije bilo mogućnosti, da se pođigne novo pozorište, to je pristupljeno prepravkama i proširenju stare zgrade, sa kreditom od 400.003 ’dinara. U 1912. godini dovršena je prepravka pozornice i odjeljenja, koja se uz nju nalaze. za koje se vrijenre pokazalo, da je odobreni kredit i suviše mali za cijelu zgradu. Pošto je odobren i novi, naknadni kredit, preduzete su opravke prednjeg dijela pozorišne zgrade, čije potpuno dovršenje zahtijevalo je posao od šest mjeseca. U maju 1914. god. otpočet je posao, koji je prekinuo rat, pošto je bilo sve srušeno, što je trebalo rušiti, a nije . <

se počelo ništa dozidjivati. Tako ostavljeno pozorište predstavlja sada, kada se posmatra s fasade, ruinu i liči na zgradu, koja je teško oštećena dngim bonibardovanjem. Novom organizacijom Narodnog Pozorišta počeo je vladati i nov duh u umjetnosti beogradske pozornice. Poslije izvršenih promjena u osoblju, koiiko je to bilo moguće u prvi mah. počelo se raditi na reformi režije. Učinjeni su odmah pokušaji, da se prmjene oni principi, koji su vladali pozornicom Moskovskog „Umjetničkog pozorišta" u režiji Stanislavskog, ili da se presade stilizovane scenične forme, koje smo vidjeli na proslavljenim umjctničkim pozornicama Reinhardta, Hagemanna i drugih velikih režisera. Tako na primjer, ,.Magbet“ je dat na stilizovanoj sceni sabovske bine, a „Romeo i Ju!ija“ na stilizovanoj sceni arhitektonskog karaktera, po jednoj sasvim originalnoj koncepciji, bez kulisa i konvencijonalnog pozorišnog dekora. Ali ne samo Shakespeare, već i mnoge druge đrame velikih autora. pa i reke originalne. davane su uvijek u stilizovanoj režiji, izbjecravajtići uobičajene šablone stare pozornlce. Naravno, da se tako modernizirana režija nije mogla sprovesti kroz sve predstave beograđske pozornice, jer ovako bitne reforme izlskuju mnogo vremena i novib snaga. a uz to treba računati. da trađiciie. decenijama uČvršćivane, Imaiu ioš uvijek naročitog značaja u artističkim krugovima, zbog čega je i nova režija naišla na jaku opoziciiu. Jedno se ipak može ponzdano konstatovati. da Je ovom reformom nadien najbolii put, koji vodl stvaraniu originalnog sti-

la, metodima čisto umjetničkim i u velikim pozorištima uspješno primijenjenim. Od stvari, koje su posljednjih godina igrane u novoj režiji, vrijedi isiaći: „Gospodju sa suncokretom“, od Ive conte Vojnovića; „Macbeta", ,,Koriolana“, „Romea i Juliju" od Shakespeare-a; „Elgu", od H a u p tmarrna; ,,Jelisavetu“, od Gjure Jakšića; „Braću Haramazove'* i nekoje ruske komedije. Repertoir je bio obogaćen i nekim biranim glazbenim djelima. Opereta je sasvim isključena, ali je zato davana glazbena drama i klasična opera, koja odgovara svrsi nacijonalnog pozorišta i glazbenoj kuituri publike. ,,Trubadur“, „Čarobni Strelac" (Freischutz), ,,Mignon“ i ,,Werther“ ' imali su lijepog uspjeha i kod šire publike. U isto vrijeme činjeni su razni pokusi sa angažovanjem svježih snaga za dramu kao i za operu. Jcdnorn riječi, i u repertoiru, i u glumi, i u cjelokupnoj pozorišnoj atmosferi pokazivala se tendencija, da se beogradska pozornica postepeno izdigne iznad zastarjelih tradicija i konvencijonalne banalnosti zakulisnih uticaja do visokog umjetničkog stupnja. Isto tako trudila se uprava, da za pozorište veže što većl broj valjanih umjetnika iz svlju umjetnosti, a oko pozorišta okupi što je mognće više stalne publike. U svemu se težilo. da Narodno Pozorište postane, da upotrijebimo izraz Jednog njemačkog autora-svečana, središnja tačka života i u mje t n o s t i. Kraj.