Beogradske novine

Uništene dvije talijanske podmornice. — Brusilov traži po milijuna Ijudi pojačanja. RATNI IZVJESTA3I. Szvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 20. jula. Rusko bojište: U Bukovini, sjevero-istočno °d prevoja Prislop nije bilo osobitih dogadjaja. Kod Zabie i Tatarova trajala je i jučer borba promjenljivom žestinom. Na okuci StochodovoJ, jugoDnjestra mjestimični bojevi predstraža. U Wolyn!ji odbiie su njemačke čete neprijatelja zapadno od Zwln i a c z e-a u dolinu što se nr”ža u sjevfernom pravcu. -Na akuci Stocliudovoj, jugoistočno od Kaszowke napala je Jedna austrijska kolona jedan istaknuti ruski rov. Talijansko bojtSte: Borbena djeiatnost bila je u opšte slabija; samo su istočni tirolski front 1 granični djelovi Koruške bili povremeno u življoj vatri neprijateljskog topništva. Jugo-istočno bojište: Oko donje Vojuše čarke. Posada Jednog južno-dalmatinskog ostrva oborila je jednog neprijateijskog Jetača. Letilica je izgorjela a letači su uhvaćeni. Zamjcnlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmarSal. Dogadjaji na moru: Noću izmedju 14. I 15. naše torpednjače u srednjem Jadranu uništiše jednu talijansku podmornicu, a dvanajest sati docnije u južnom Jadranu jednu podmornicu tipa ,,F 1 a g g e r“. Niko od posade u oba slučaja nije mogao biti spašen. Mi nismo imali nikakovlh gubltaka. 19. iz jutra preleteše tri talijanske pomorske letilice sjeverno ostrvlje i bacaše nekoliko bombi na varoši i sela Podlistak. Zblrka oružja srpskos narodnos muzeja. Napisao L. Engl, čuvar muzeja prl c. 1 k. gl. vojnoj gulerniji u Bcogradu. Svaka zbirka starina, koje bilo vrste, pruža ne samo naučniku i ispitivaču, već i u opšte svukjm misle.aom čovjeku dragocjeni matcriial za proučavanje izvjesnih kuPurn.h fpohu. Duh vremena, pogledi, ooičaji nala.:e izraza u ovim predmetima. Razumije sc, da pri tome ne treba da se gleda na dekorativnu težnju za eieKt.ma ili iskijučivi lov na povjesno'ke rijetkostt. e da se time postigne poučna svrha. Za zbirku oružja srpskog nar.’onog niuzeja može se reći, da ie siob.'dm. od toga zla, jer ovdje ne vidimo proizvod diletantizma ili ćefova njekog pojcdinca, već nijeme svjedoke iunačkiii borbi minulih vijekova, oiuvane u narodu kao relikvije, a ostavlje-ie i.vdic u spomen docnijim pokoijeulima. Utvrdjeno je, da obilci gotovo svega napadnog i obranbenog oružja vode porijeklo sa Istoka. Skoro tn hiijade godina doiazil* su tamošnji proizvodi u Evropu. a umjetnici u damasciranju, emaljiranju, pletenju žice itd svakako kna da zahvale za svoje znanje vještini, koja je generacija ua pr^nijeta sa Istoka. Jedna pancerna košul.a n srpskom narodnom muzeju (bajdana) sva je prekriljena ainuletima sa polumjesecom i zvijezdom, a i kcđ vairenog oružja, te kod handžara pada u oči i nestručnjaku njihova turska provenljencija. No pošto u ovo odjelenje spada I oružje klasične perijode, te će čitaoci izviniti, ako se njime ne budem podrobnije bavio, pošto je p njemu već dovoijno bilo govora u mojim ranijim

i na ukotvljene brodove kao i brodove u pokretu, ne pričinjajući nikakovu štetu. Dvije letilice bile su primonme na silazak od kojih je jedna, potpuno nepovrijedjena, zaplijenjena od naših torpeda. Posada obiju letilica, 3 časnika 1 jedan podčasnik, zarobljenl su. Načelnlk glavr.og stožera mornarice. Izvješta] turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 20. jula. Irakško boj^šte: Ništa novoga. Perzljsko bojište: Istočno od Kermanšaha nijesu nastupile nikakove promjene. Ruska odjelenja, koja su istočno od £ i m ša navalila na naša odjelenja, protjerana su, pa su na bojištu ostavili mnogo mrtvih. Kavkaško bojište: Na desnom su krilu uspjesno navalila na neprijatelja naša prednja odjeienja. U središtu i na lijevom krilu nije se ništa osobitog dogodiio, nego traje obični neznatni puščani boj. Sa ostalih frontova nema nikakovih rovosti.

• Ufnnonirl sloma SrDljC. III. /.avjerenicl. Medju glavne vinovnike propasti Srbije doiaze zavjerenici, gradjanskl i u vojsci, jer su oni uništili jednu dinastiju, koja je imala neosporno velikih državničkih sposobnosti I koja je uspjela da Srbiju oslobodi od Turaka, da je učini nezavisnom i uvede u red kulturnih evropskih država. 0 b r e n ovlćl su lagano, ali siguruo vodili Srbiju naprijed, 1 mogu se uporediti sa valjanim, pametnim i vrijednim domaćinoin, koji sa svojih deset nokata stekne izvjestan imetak, pa £a postepeno uvećava i obazrivo pazi, da ga ne okrnji, ne stavljajući nikad mukom stečenu gotovinu na kocku s izgledom na neku radovima o srpskom narođnom muzeju. Najstariji vid oružja bio je svakako buzdovan, a specijalno na Balkanu kao da se buzdovan sa djuletom. topuz. održao do novijih vremena. Vidimo razne varijante njegove u srpskorn narodnom muzeju, prvo od bronze, te docnije i od gvoždja. Buzdo/an sa bodijikavim prstenjem, sa Izbrazdanom glavom, ukrašen srebrom i zlarom igra veliku ulogu u srpskoj istoriii i narodnoj pjesmi. U ovim se pjesmama naročito Kraljević Marko rado predstavlja u borbi buzdovanom, n na kolosainoj slici od Fr. R a č k o g u sr.nskom narodnom muzeju, vidimo Marka, gdje sa buzdovanom, skrivenim za ledjima, ulazi u dvoranu, da se krvavo razračuna sa Turcima, koji ga krva/o uvrijediše baš o njegovom krsnom imenu. U pjesmi se veli, da je Markov buzoovan bio teiak 60 oka, i to 40 oka želieza, 10 srebra i 10 zlata. Očuvani komadi oružne zbirke srpskog narodnog muzeja mogu se u glavnom ovako klasificiratl* Od obranbenog oružja nalazimo oancerne košulje, grudne oklope, šljemove 1 njekoliko čelobrana. Ovi posljednji predstavljaju tip za se; sastoje se iz okruglog, lako zaobljenog komada čeiika, na čijim ivicama visi mreža od oklopnog postenja, koje zaštićava čelo, uši, vrat i potiljak. Ove stvari r.ajvećim su dijelom iz XVI. stolječa. Ođ napadnog oružja vrijedi kao htadno oružje pomenuti lijepu kolekciju mačeva raznoga tipa, medju njima silni ttačevi za dvije ruke iz drugs polovice XVI. vijeka. sablje sa dragocjenim halčacima i prebogatim srebrom okovanim kanicama, te špade, tesacl i lovački noževi sviju vrsta, kao i vrlo lijepe kame I drugi noževi. Ali jedan komad valja naročito spomenufl. To je naime dlvan mač, upravo kao ruska M saska“

Iz I az!: dnevno u jutro, ponedjeljkom noslije nodne.

61 l

Pro-daje se; ‘'eograd.u I u krajevima zaposjednulim od carsko i kra’jevskih četa po cijeni od u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovtni i Bairueciji po cijeni od 8 h izvan ovog područja . . . 12 h

P r e t p 1 a t a: za 1 mjesec u Beogradu i u krajeviina zaposjednulim od carsko i kraljcvskih £eta K 1 - 50 u HrvatskoJ-Slaye-;j;, “GšniHercegovini I Daiuiaciji K 2 40 izvan ovogpodručja . . .K3 - —

Oglasi po cijeniku.

Urednlštvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj S7. — Uprava, primanje oglasa I pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Teiefon broj 25.

BEOGRAD, petak, 21. jula 1916.

Godina II.

uobraženu ogromnu dobit. O zlom radu zavjerenika u vojscl ovdje nećemo govoriti, jer mu nije mjesto, samo ćemo napomenuti, da su oni, iz ličnih razloga, uklanjali i zapostavljali najbolje srpske časnike i stalno održavali pocijepanost u vojsci, koja nl dan današnji nije otklonjena. Ali je njihov uticaj na spoljnu politiku bio f a t a I a n. Oni su, da bi pred narodotn koliko toliko opravdali syoj zločin, igrali ulogu velikog patrijota, ali nemajući ni velikih sposobnosti ni državničke uvidjavnosti, našli su se na jednom terenu sa radikalima i postali, kao i radikali, orudje, pomoću kojiii je Rusija upotrebljavala Srbiju za svoje političke smjerov e. U posljednje doba, o r g a n i z ovani u jedno tajno udruženje, oni su i v a n g r a n i c a S r b i j e n astavlli onu zločinačku polit i k u, koju su otpočeli ubijstvom kraIja Alcksandra. Samo su bili toliko p I it k o u m n i, da su mislili, da će njihovi zločlnl van Srblje ostati nekažnjenl, kao što im je ostalo nekažnjeno ubijstvo svog vlastitog vladara. Samo kazna nije pogodila j e d ino prave krivce, nego je postigla i cio srpski narod, počevši od vojnika, pa do slabih žena i nejake djece. Istina je, da su se oni poslije balkanskih ratova zavadili bill sa radikalima u namjeri, da im otmu vlast, pregoneći se oko toga: koji su zasiužniji za uspjehe u oba balkanska rata: oni ili radikali. Medjutim i jedni i drugi nijesn bili u pravu. Sto je Srbija izašla pobjedilac iz oba rata ima se pripisati s r e tnim prillkama i tradicijonoj hrabrosti srpskoga naroda, k a o i z a s 1 ugama kralja Milana z& srps k u v o j s k u. Kralj Milan je osnovao stojeću vojskn, brojno je umnožio, materijalno spreciiozi stvorio veliki broj časnika (od -]®98t—1900. kralj Milan je uvečavao vojskir sa preko 300 časnika godišnje, što je sve trajaio do 1903. god.), što je učinio sposobnom za ofenzivan rat. U ranijim ratovima pored sveg oduševljenja i poznate hrabrosti srpskog naroda narodna vojska nije bila u stanju da pokaže osobite rezultate u ofenzivi. Osim toga časnici, koji su se naročito istakli u oba balkanska rata, kao Živojin M i š ić, Milo- ' nepoznate provenijencije, sa pravim bogato iskićenim srebrenim balčakom, koji se završava u dugmetu, gdje je i utvrdjen kraj samoga sječiva. tamo sjecivo u početku široko i pravo završava se u zaokrugljeni šiljak i s jedne strane ima urezonaga jaliača sa natpisom „vivat Carlo VII.**, a s druge strane opet je urezan konjanik sa natpisom „vivat princ Eugenius'*. Drvene kanice okovane su srebrenim Iimom reljsfno ukrašenim. Naročitu zbirku za se predstavljaju divni egzemplari jatagana iii bandžara. Ovo tipično oružje baikanskih naroda u toku vremena vrlo se malo izmijenilo; umjetnost se ovdje držaia stare tradicije što je u vezi sa istočnjačkim konzervatizmom. Drška obično pokazuje karakteristični baleak sa po dva kao uveta od slonove ili obične kosti ili od roga; izmcdju njih prolazi uska traka od srebra lii zlata, koja je Često lijepo ornamentirana J Slabo iskrivljena sjeava većinom su izrajdena od najfinijeg damascirano? čelika, a ria njima urezani citati iz korana, monograin sultanov, ili pak ime vlasnikovo. Često su kanice i balčak ukrašene almandiTiama ili rezanhn koraljima. U zblrci srpskog narodnog muzeja ima divnih raskošnih egzemplara. Kao oružje za bod i udar nalazimo njekoliko koplia. jedan bodež za male puške XVII. vijeka (t. zv. Musketengabel) kao i buzdovam što ili već u početku pominjemo. Od dalekobojuog oružia nar lazimo iijepe futrole za strijeie od safijanske lcože sa zlatnim tikrasima, oko 4—500 strijela, te puške sa mavarskoturskim orozima. Naročito u zbirci pušaka naiazimo lijepe primjerke, na kojima je cijev izrezana i pozlaćena ili pokrivena pozlaćenim ratničkim emblemlma. Oroz te ploča za kremen obično su u vidu kakve figure. Isto tako 1 sud za barut. Kod njekih čak

van N e d 1 ć, Dragutin M i 1 u t i n ov i ć I Boža T e r z 1 ć, ne samo da nisu blll zavjerenicl, nego su bili njlhovi najljući protivnicl. Ali sva ta raspra bila je kao čarobnim štapićem stišana, čim je trebalo poslužitl I Rusiji. Organ zavjerenički ,,Pijemont“, koji je početkom 1914. bjesomučno bio napadao, i najstrašnije iin prijetio za vrijeme ministarske krize, koju su zavjerenici u niaju 1914. bili izazvali, na jedan put, sutra dan po za\ršenoj krizi (28. maja) ne samo da ni riječju ne pominje radikale, nego donosi sa svim indiferentno uvodni članak „0 djačkim izletima" i napušta potpuno borbu protivu radikala. Osamnaest dana poslije toga dešava se ubijstvo austrijskog prijesfolonasljednika u Sarajevu! Poslije ubijstva zavjerenici n Isu krili svoju radost i javna je tajna bila, da su ga oni, po savjetu dragomana ruskog poslanstva Mamulova, bili p r i p r e m i I i. Karakteristično je i to, da je Pašićeva vlada poznatu austrijsku notu — ultimatum — gotovo cijelu primila, osim tačke u kojoj se traži, da austro-ugarski organi povedu istragu u Srbiji povodom ubijstva nadvojvode Franje Ferdinanda motivišući to kao krnjenje suverenstva Srbije. Medjutlm ona je pristala bila u svome odgovoru na notu, da će izmijeniti tačke ustava o slobodnoj štampi, čime se više krnji suverenost Srbije, a nije htjela pristati na jedno tako prostu i m edju državaina uobičajenu s t v a r, kao što je vodjenje istrage od strane stranih organa. Ta praksa postoji uFrancuskoj INjem a č k o j, jer obe ove države činile su usluge te vrste ruskoj vladi; a 1868. god. Srbijase koristila tom praksom, tesuneki organi vršili istragu u Ugarskoj povodom ubijstva kneza Mih a j 1 a. Samo je nečista savjest radikala i zavjerenika odrekla AustroUgarskoj tu uslugu, a srpskom narodu prestavila kao krnjenje suverenih prava nezavisne države! Rat, koji je 1914. god. potekao izmedju Austro-Ugarske i Srbije nitijeratzaodbranuSrbije, ni rat za ujedinjenja s r p s t v a, već jedančisto rež i m s k i r a t. Da su bili Obrenovići

ima kao njeka automatska naprava. Kod njekih je opet Uundak ukrašen umecima od školjke ili od koske ili je iskićen lijepim intarzmskim radovima. Najčešće vidjamo cvijeće, lišće i ptice od školjke, ili pak najfihije arabeske od srebrne žice; kao potkov kundaka nalazimo često izgraviranu srebrnu ploču. Tu nalazimo dugačkih pušaka, karabina, musketa i prostili pušaka, te njekih osamdeset pištoija i sedam takozvanih garabilja. Ova bogata zbirka u pištoljima sastoji se do zadnjega komada iz divniii primjeraka, na kojima se ogleda umjetnost istočnjačkih, a napose srpskih puškara. Valja znati da su i dan danji najbolji majstori u tome zanatu u Peći (otuda ,,P e ć a n k a“), Skadru i Užicu gotovo isključivo Srbi, čije su izradjevine što se tiče brižljivosii i umjetničkog uk-sa izrade, nenadmašni. HALl PODLISTAR. Požar dvorca TatoL Tri čctvria sata vožnje automobilom od Atene, na podnožju Parmasa, prostire se krasna šama T at o i i u njoj istoiineni dvorac grčkog kralja. Šumu i dvorac kupio je pokojrri grčki kralj Q j u r o od generala S o u t z e - a, te ondje uredio svoje ljetovaiište. Uz dvorac nalaze se mauzolej, u kom je pokojni krali Gjuro saranjen, te vojame za kraljevu stražu. Prošle sedmice uselio se kralj Konstantin s pratnjom u taj dvorac, da u hladu omorikove, bukove i brezove ŠHme provede vruće Ijeto. Prošlog petka planuo je u šumi požar, koji se je unatoč svemu gašenju naglo i sve više širio. Članovi kraIjevske porodice jedva su se spasli, te se zaklonili u Ijetnjikovcu princa Nikole u Kephisijl. Vojnička posada sa časnicima na čelu dala se na ?pasavanje najvrjednijih predmeta i na gašenje požara, no s malo uspjeha. Požar, kojl je po obćem sudu podraetnut, uništio je veći dlo šume, vojarnu, kraljevski dvorac 1 mauzolej, pri čem je

na vladi, takav bi se sukob riješio promjenom vlade. Pod Petrom Karagjorgjevlćem Austro-Ugarska je biia prinudjena da silorn oružja izvrši protnjenu režima u Srbiji i stvori povoljne osnovezadobro susjeds t v o. Zavjerenici i radikali, koji su imaii da plate ceh, tome su protivstali, i jedau radzaodbranu svojih ličnih interesa prestavili su n arodu kao rat za odbranu nezavisnosti Srbije. Mjesto da padne njekoliko glava pravih krivac a, palo je njekoliko stotina hiijada n evinih žrtava I

NjemačRa I Italija. Ko je povrijedio njemačko-talijanski sporazuin? K. B. Berlin, 20. jula. ,,N orddeutsche Allgemeine Z e i t u n g“ osvrće se protivu pokušaja talijanske štampe, da zavede javno mnijenje nelstinitim i izopačenim izvještajima o lijemačkim mjerama na polju privatnog prava. Suprotno tome upućuje ,,N. A. Z.“ na njemačko-talijanski sporazum, koji jc za slučaj rata zaključen 21. maja 1915. g., koji se tiče postupka prema obostranir.i državnim pripadnicima i njihovim imanjem, a kojim su bile sve mjere, preduzete od strane Engleske i Francuske, koje nijesu odgovarale medjunarodnom pravu, isključene za taj slučaj izmedju Njemačke i Italije. Odnosno rente osiguranja za nesretne siučajeve odobrena je dalia isplata. Sa trgovačkim brodovima, koji su se nalazili u pristaništima oblju zemaija imalo se postupiti po šestom haškom sporazumu. Pored toga sporazuma imalo so, po sebi se razumije, voditi računa i o lijemačko-taiij*nskom trgovačkom ugovoru. Ali se talijanska vlada h o t i m i č n o i z v ukla kako obaveza koje ističu iz trgovlnskog ugoVora, tako isto i onih prema sporazumu ed mjeseca maja, i to prvo rekviriranjem njcmačkih trgovačkih brodova 2. novembra 1915., zatim naredbom od 4 . februara 1916., prema kojoj je bio, protivno trgovačkoni ugovoru, pod prijetnjom kazne uzapčivanja, zabranjen svaki promet robe sa Njemačkom, dalje smišljenim smetnjama naplate njemačkih potraživanja, naročito uzimanjem bankovnih uloga pomoću mjera poštanske cenzure i odgovarajućim migovima, koji su dati velikim bankama, zatim nemogučnošću naplate dividendnih i kamatnih kupona, najzad potpunim protivljenjem davanja naknade za rekviriranu njemačku imovinu, naročito za rekvirirane brodove za vrijeme rata, i ako je to haškim sporazumom utvrdjeno, i na završetku naredbom od aprila 1916. kojom je zabranjena naplata njeraačkog potraživanja po

izgorjelo i mrtvo tjelo pokojnog kralja Gjure. Za gašenja su životom postradali ravnatelj tajnog redarstva, tri časnika, jedan dvoranin tc neko 25 vojnika i rcdarstvenika, dok je više od 50 ranjenih. Preko 100.000 hektara omorikove šume uništeno je. Šteta se u opće ne može ni procijeniti, jer je u samoin paviljonu kraljice Olge propalo umjetnina za sedam milijuna krtma. Amn*dsenova ekspedicija na sjeverni pol. Kapetan Roald Amundsen, uvjeren da će svjetski rat biti dovršen Ijeti godine 1917-, sprema se za svoju ekspeuiciju na sjeverni pol te misli, da na godinu podje na putovanje. On je već sastavio momčad, koja ce ga pratitl. U svemu je tu samo sedara moraaka, a to su: Helmer Hanssen, prvl kormilar, Knut Sundbeck, strojar; Oskar Wisting, drugi kormilar, A. G. LindstrOm, kuhar, Martin ROnne, majstor od jedra, Andreas Olsen, tesar I Sigerd ROdsen, kovač. U cijeloj ekspedicijl nema dakle ni jednoga strukovnoga naučnjaka. Sam Araundsen je kapetan broda, te vodi jedan dio znanstvenih poslova, a to su: magnetićna I meteorološka opažanja; kuhar je ujedno fotograf, preparator l botaničar. Svt su članovt ekspedicije dobri poznavaod poUrnoga svijeta. Njeki su od njih već priličan dio svoga Života provell u polamom svljetu, tako ponajprije kuhar Llndstrom tz Hamerfesta, kojl bijaše u ekspediciji Nansenovoj i Svedrupovoj (na arktičkom arhipelagu Sjeveme Amerike), nadalje bijaše u ekspedicijl Amundsenovoj na magnetičnl sjevernl pol I na južnl pol, te je tako proboravlo oko 11 godina u ledenom kraju. Uzrok malom broju članova ekspedicije jest taj, što će nova polama ladja, kon se gradi, bitl manja nego „Fram*, koja više nije za putovanje. Amundsen će putovati raorskira putem u Sibiriju, te će na ušču J«.niseja, a to je polovica puta, popuniti svoju zalihu hrane. da raože tako podpuno oskrbljen dalje putovatl. Amundsen misli, kad dospije medju ledene sante, da se od njih dade ponljetf na sjeverai pol.