Beogradske novine

Br. 163.

đnevnu a jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: □ Beograđu i u krajcvima za- „ , posjednutim od carsko i kra- Q J| ljevskih četa po cijeni od u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovinl i Daimaciji po cijeni od 8 h Izvan ovog područja . . . 12 h

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednuiim od carsko i kraljevskih četa K 1'50 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini i Dalmaciji K2'40 izvan ovog područja . . . K 3 - —

Oglasi po cijeniku.

Uredništvo : BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje oglasa i pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Godina II.

Neprijatni utisci neuspjeha ofenzive u Engleskoj- — Raskoi talijanskih nacijonaiista.

RATNI IZVDEŠTAJI. Izvještaj austro-ugarskos seneralnos stožera. K. B. Beč, 25. jula. Rusko bojište: Potpuno su neuspjeli ruski izvidnički prepadi sjevero-zapadno od Roz i s z c z e, kao i južno od L o b acze\vke. Zarobili smo 100 neprijateljskih vojnika i zaplijenill dvije mašinske puške. Južno od Loszniowa povukli smo naše čete u područje kod B o 1 d u r k a. Neprijatelj je kod svojih napada uz obe strane željezničke pruge RadziwiIow izvojevao vrlo neznatne uspjehe, kraj sve svoje velike topničke pripreme i teških gubitaka. Na ostalim frontovima nije se dogodilo ništa od važnosti. Taiijansko bojište: Poslije teških gubitaka za posIdednjih bojeva južno od V a 1 S u g an a nije neprijatelj opetovao svoje napade. Neprijatelj ipak podržaje žestoku vatru protiv naših položaja. Na 24. ov. mj. izgubio je neprijatelj samo pred jednim od naših položaja 1200—1300 mrtvih i ranjenih. Na ostalim je frontovima položaj nepromijenjen; došlo je samo do neznatnih topničkih borbi. Jugo-zapadno bojište: Na V o j u š i traju topnički bojevl. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HSfer, pođmaršal. Izvješta] turskos slavnog stana. K. B. Carigrad, 26. jula. Irakško bojište: Položaj je nepromijenjen. Perzijsko bojište: Položaj istočno od Kermanšaha ostao je nepromijenjen. Ruske snage izbačene iz Revandusa prema istoku, prebačene su preko granice. Kavkaško bojište: Na desnom krilu odbili smo potpuno usamljene prepade neprijateljskih odjeljenja na naše predstraže. Naše čete preduzele su uspješne protivnapade na neprijateljske izvidnice. U središtu i na lijevom krilu naše su čete snažno odgovorile na napad neprijateljskih izvidjačkih odjeljenja. . Podiistak. Bef I Budimpešta u ratu. U „Neue Zurlcher Zeitung" poznati švajcarski major d u B o i s opisuje svoja opažanja na putu kroz Austro-Ugarsku. Ovdje donosimo jedan opis, kod kojega sa zadovoljstvom utvrdjujemo, za raziiku od drugih sličnih napisa, veliku objcktivnost i istinsku neutralnost Moderni se rat vodi isto toliko u pozadini koliko i na samom bojištu pređ neprijateljem; s toga je od interesa da se baci jedan pogled na unutarnje prilike zaraćenih država. Putovanje po Austriji vrlo je lako u prkos ratu, izuzimajući oblast pored švajcarske granice, t. j. od Buchsa do Innsbrucka, gdje su isključeni brzi viakovi, ma da na redu vožnje nijesu izbrisani. Redarstveni je nadzor ovdje uslijed vojnih djelovanja na jugo-istoku veoma jak. Ma da su mobilizacijom pozvata pod oružje mnogobrojna godišta vojnih obvezanika, ipak se stičc utisak, da u monarhiji još ima dosta ijudi sposobnih za rad i u opšte da AustroUgarska ne oskudjeva u radnoj snazi. Svl poljoprivredni radovi izvode se najbrižIjivije, ni jedan kvadratni meti' - tla nije ostao neiskorišćen. I u Austriji i u Ugarskoj njive divno izgledaju. Naročito padaju u oči ogromne magjarske žitne kuiture. U Beču život teče svojim običnim tokom. Stanovništvo se baš toliko ne uznemiriije uslijed rata, kao i u mirno doba pubiika kulja u pozorišta, koncerte i na trke. Stranac se čudi, koliko svijet u Beču srazmjerno malo čita novine, i ko-

Maio-azijske vode: Protjerani su neprijateljski letači, koji su se bili izdigli nad S e d i 1 B arom, kao i jedan monitor, koji se bio pojavio uoblasti G e č e. Egipatsko boijšte: Jugo-zapadno od Kapie, naše izviđnice istaknute prema kanalu potukle su jedno neprijateljsko konjaničko odjejlenje i nanijele mu gubitaka. Sudeći po poginulim, ove su čete bile australijskog porijekia.

tfinovnici slomn Mje. b)Zavrijemerata. Rat, koji su radikaLi pripremail I u društvu sa zavjerenicima izazvali, predstavili su narodu preko žurnalistike i svojih agenata kao nametnut i kao prirodnu posljedicu njemačkih i austrougarskih težnja prema Srbiji. „Tako je moralo biti“ ili ,,do ovoga je moralo doći“ bile su stereotipne fraze, kojima su ijudi od režima pravdali rat, koji je, kao što je ranije dokazano, bio č i s t o režimski rat. Njihovi privrženicl su uspjeli, da poluinteligentniju klasu i do današnjega dana održe u tom uvjerenju, spriječavajući pažljivo sve, što Jii narodu moglo da otvori oči. Medjutim je narod, u samome početku rata, instinktiviio bio osjetio, da je obmanjivan i postepeno mu se počeo skidati mrak s očiju. Protivu dinastije, radikala i zavjerenika, a medju oficiriina i vojskom počelo se javljati otvoreno nezadovoijstvo, što je prlnudilo Pašića, da u polovinl novembra 1914. sastavi koalicioni kabinet od starijih i mladjih radikala i naprednjaka, koji su i inače odobravali Pašićevu spoljnu politiku; jedino su se nacijonalci uzdržali od ulaska u vladu, zahvaljujući državničkoj uvidjavnosti Dr. Voje Veljkovića. — Kad je otpočeo rat, ne samo da Rusi i njihovi saveznici nijesu za mjesec dana umarširali u Beč i u Berlin, nego su na protiv središnje vlasti znatno prodrle na neprijateljsku teritoriju. Sve legende o svemoći Rusije i snazi Trojnog Sporazuma počeše se razbijati, i narod je počeo uvidjati, gdje ga je režim doveo. Ranjeni vojnici javno su psovali kralja i Pašića i govorili su, da su oružje trebali okrenuti protiv njih, a ne protivu Austrijanaca. Vojnici na frontu govorili su: „ulegosmo u dubo-

liko malo „bulletina" iziaze u prkos rata. Na uciii se ne vidjaju kioskovi za novine i prodavači novina u onoj velikoj mjeri, kao u zapađnim državama. Jedan mi je bečki n'ovinar rekao, da se u Beču srazmjertio prema broju stanovništva prodaje vrlo malo novina. Jedino što u Beču podsjeća na rat, jeste veiiki broj vojnika, koji se vidjaju na ulici. To su najvećim dijelom ranjenici i vojnici na bolovanju. Oni i veliki broj svijeta u crnini podsjećaju na svirepu stvarnost, Kao svuda, pa i u neutralnim zemljama, život je u Beču znatno poskupio. U glavnom bečke su cijene višlje od švajcartskih za diferenciju u novčanom tečaju; ali to pravilo ne važi za sve proizvode, pošto je na primjer meso mnogo skuplje nego u Švajcarskoj, dok je ovo i ono opet jeftinije. Do duše, u Beču može da se živi, a da se mnogo ne potroSi. Čak i tiani bez mesa“ nijesu tako neprijatni pošto je tih dana ipak slobodno da se prodaje riba, živina, divljač pa čak i ovčetina. Do duše, takve stvarl ne može sebi dop istiri svačija kesa. Ali gdje rat mie mtjerao svakog pojedinca da se ograniči u svojim prohtjevima? U prkos rata, bečlija je ostao onaj stari, što se tiče ijubaznosti prema strancu, koga prima simpatično i bez ikakvog nepovjerenja. Redarslvo ne uznemirava strance. Ko se bavi samo njekoliko dana, ne mora čak ni pasoš pokazati. Bečko stanovništvo, nije, kao što to u ratu po njeki put biva, obuzeto „fiksidejom" da je svaki stranac špijun. U Beču je ostao veliki broj Francuza, što ih je zatekao rat, koji se sasvim slobodno kre-

ku vodu sa kratkom tojagom", a oficiri su odobravali kritiku od strane vojnika, ma da su inače savjesno vršili svoju dužnost. Laži režimskili trabanata, kao što su P a š i ć i nesvjesni novinari, da je Austrija trula, i da svi jugoslovenski vojnici ne će ni puške ispaliti, već se predati ili i sami se pobuniti, realnost je strahovito demantovala. Sve ove pojave učinile su, te su radikali i za vrijeme rata morali nastaviti onu o bmanjivačku politiku, kojom su se služili i prije rata. Naročito se pozadina kljukaia lažnim i tendencijoznim vijestima, koje su često biie tako glupo izmišijene, kao dr.su sračunate na djecu ispod deset godina. Režimlije i svi oni, koji su se htjeli režimu dodvoriti ili kakve koristi od njega zađobiti, smatrali su za dužnost, da brane i hvale vlađinu politiku, da proriču srećan svršetak i da šire najgluplje i najfantastičnije vijesti i da optimizam indentifikuju sa patrijotizmom. Neuspjesi saveznika predstavljani su kao duboko smišIjene strategijske kombinacije savezničkih vojskovodja; uspjesi središnjih vlasti kao fatalne pogrješke ili Pirhove pobjede. Javni lokaii po gradovima, naročito u Nišu bili su eentralna mjesta za širenje svih tih optimističkih glasova; pojedinci su se naročito utrkivali u kombinovanju povoljnih izvještaja, u čemu je jedan inspektor ministarstva dostigao bio rekord. Poltronstvo u glupost bilo je uzeio toliko maha, da su se normalni Ijudi osjećali kao u ludničkoj atmosferi. Dva su glavna inotiva rukovodila režim i beskarakterni dio srpske inteligencije, što su tako revnosno širili optimističko shvatanje: prvo, što su se bojali, da narod ne osvijesti i ne podigne na njih, a drugo što su donekle i sami sebe zavaravali ne mareći za propast naroda i države, već bojeći se za svoje plate.L.položaje. Mogla bi se napisati čithva/iknjiga o zlonamjernim lažima, koje SHi.proturali svi režiinski Ijudi, počevši od S p a 1 a j k o v i ć a u Petrogradu i ministara u Nišu, pa do posljednjeg polupismenog ćate u kakvom zabačenom selu. Ta bi knjiga bila svjedodžba nesavjesnosti, cinizma i nemorala ljudi majskoga režima. koje ni iskra Ijubavi ne veže za zemlju ' narod, već samo lični interesi za vladavinom i bogaćenjem. Kada su u polcvini prošle godine porazi sporazumnih sila bili uzeii takve razmjere, onaj manji broj političa-a, protivnika radikaiske spoljne politike smatrao je, đa je došao pogoJan momenat, da se hnr blagovremeno zakljaČi zasehan mir, ksda već nije •** v;ao spriječiti rat. Ovi su političari pokušali

ću. Bez razlike se trpe imena i predmeti, koji vode porijeklo iz neprijateljskih zemalja Osim toga je od interesa naglasiti, da bečlija ne pokazuje mržnje prema neprijateljskim narodima, izuzev raožda prema Talijanima. Po ulicama se mnogo čuje francuski, k a često vas, u znak pažnje, oslovljavaju francuski, kad vam po naglasku poznadu, da vam je to r.;aterinji jezik. U Pešti se stanovništvo mnogo većma interesuje za r*at nego li u Beču. Novine objavljuju važnije ratne vijesti još i plakatima, koje stanovništvo vrlo živo i glasno komentariše. I same novine čitaju se mnogo više nego li u Beču. Saobraćaj na magjarskim željezničkim prugama vrlo je živ. Osim redovnog vojnog i gradjanskog saobraćaja, na ime, prolaze još i mnogi njemački transporti četa i materijala, te se ukrštavaju sa transportima žita, brašna i kukuruza iz Rumunjske za Njemačku. To je svakako već znak nove političke i privredne orijentacije. Uticajl, koji postoje već vijekovima, mijenjaju se, prcgrupisavaju i podvrgavaju novim silama. To je već jedan od stvarnih rezuitata rata. Pored guste željezničke mreže, pozvat je i veličanstveni Dunav, čiji je dobro organizovani plovidbeni saobraćaj ponovo počeo da oživljava, da igra veliku ulogu, time što bcz pretovara omogućava promet poljoprivrednih i industrijskih artikala sa istoka do u srce Njemačke, do nedaleko od švajcarske granice. Čim napustimo Ugarsku, nailazlmo u vojišnu zonu, gdje se opet svom strogoš-

bili, da u ,,Z a s t a v i“, koju je pokrenuo bio Momčilo Janković, propagiraju svoje ideje, ali je režim upotrijebio sva sredstva, da spriječi ovaj pokret, kao što je spriječio i pisanje ,,R a d n i č k i h N o v i n a“, organa socijalističke stranke, koja je takodje bila za zaseban mir. Režiin nije htio da dopusti ni samu pomisao o zasebnom miru, ne s toga što je iskreno vjerovao u pobjedu sporazuma — jer Pašić ako nije genijalan, nije ni toliko glup — ve<L. s toga, što je bio u obavezi prema Sporazumu, kome je dao srpsku vojsku u najam, i iz čisto sebičnih razloga, što bi zaključenje mira otvorilo oči narodu i srušilo trošnu zgradu od laži, pomoću kojih su radikali izazvali rat: režim bi morao propasti, i on je bez ikakove griže. savjesti pretpostavio prop a s t z e m 1 j e s v o j o j r o d j e n o j propasti. Nikada srpski narod nije imao nesavjesnije i nesposobnije upravljače nego pod vladom Petra Karagjorgjeviča. Srpski je narod u svojoj istoriji imao , nekoliko velikih katastrofa, ali su one bile posljedica nnžnosti i rezultat borbe opravdanih principa. Sadašnja katastrok bila je nepotrebna i mogla se apsolutno izbjeći, da su upravljači Srbije bili na prvome mjestu dobri Srbi i pošteni ljudi, da nisu daid svoj narod u najam tudjim interesima i svoju ličnu sudbinu pretpostavili opštoj stvari. Svaki dobar Srbin, koji voli svoju zemlju, treba s najvećim preziranjem i gnjušanjem da okrene giavu od vinovnika narodne propasti, da ne vjeruje njihovim lažnim došaptavanjima, koja su sračunata na to, d a g n i j e v n arodni otklone sa sebe, anajmanje pak da očekuje od njili obnovljenje svoje zemije, jer, ako je srpski narod zaslužan boljebudućnosti, onje lma da očekuje s druge strane. Ofenzlua na zapadu. Francuski izvještaj od 25. jula 3 sata po podne glasi; Južno od S o m m e uzeli su Francuzi svečerijužno Estreesa jednu grupu jako utvrdjenih kuća. U toku manjih napada istjerali su Nijemce iz njekoliko rovova sjeverno Vermand a-V i 11 e rs a. Izmedju O i s e i A i s n e rastjerali su Francuzi u predjelu Tracy leVal puščanom vatrom mnoga njemačka izvidnička odjeljenja. Na lijevoj obali M a a s e propao je pod vatrom naših mašinskih pušaka njemački pokušaj napada ručnim granatama na v i s u 304. Na desnoj obali M a a s e žestoka paljba u cijelom predjelu izmedju Fleury iLaufće. U Elsasu napali su Nijemci, poslije topnične pripreme, Balschw e i 1 e r, sjevero-istočko od A11 k i r c h a, aii su poslije prilično živahne borbe izbačeni

ću vršl redar'stveni nadzor. Prelazimo preko savskog mosta, prve žrtve rata. Kroz savske valove sa dna rijeke proviruju razoreni dijelovi željezničkog mosta; ovaj je dio sada zamijenjen novim, opet gvozdenim dijelovima, te je vaspostavljen saobraćaj sa Beogradom, Mudracl. Mudrac. U velikom je gradu živio jedan mudrac. On je objavio novu istinu, ali su ga ljudi ismijali. I kad je počeo sve oduševljenije da govori i da bogati duše velikim idejama, oni ga istuku i izbace iz varoši. Mudrac je otišao i povukao se u pustinju. Ovdje je dvadeset godina mislio i razmišljao. Za ovi dvadeset godina je uvidio, da sve ono, što je on u varoši objavio, bilo je glupost i besmislica, jer gle, tek sad je pronašao pravu istinu. Digne se dakle i vrati se iz pustinje u varoš Grozničavo poče da objavljuje novu istinu, ali ga ljudi ponovo ismijaše. — Gluposti govoriš, dobri starče govorili su mu. — Znamo mi šta je istina. Prije dvadeset godina bio je ovdje jedan velik muđrac, on nas je učio, šta je to istina. — Griješio je, lagao je, — reče mudrac. — Drugo je istina! To ja najbolje znam, jer ja sam taj mudriac, koji je prijc dvadeset godina istmu vam objavljivao. Nije ono bila istina! Eto, sad vam donosim novu istinu, vjerujte mil

iz njekoliko rovova, u koje su biii uspjeli da prodru. Vazdušna borba. Poručnik Nu ngesser oborio je 22. jula svoju desetu njemačku letillcu. Noću 24. i 25. jula irancuska eskadrila bacala je bombe na kolodvore kod Plerrponta, Longv y a i logor kod Mangičnnesa. Engleski izvještaj od 24. juia: Gcneral Haig javlja: Borbe u selu Pozić r e s traje i dalje. Cjelokupan broj zarobijenika, što su ih dobile a u s t r a 1 i j s k e čete, popeo se na 6 časnika i 146 vojnika. -•Na. drugim odsjecima borbenog fronta znatna topnička djelatnost. Izmedju A uc re i mora nije se ništa osobitog dogodilo. Francuski izvještaj od 25. jula, 11 sati prije podne: Izuzimajući žestoko bombardovanje u okolini L a L a f f e e na desnoj obali Maase, ne javlja se ni za koji drugi dogadjaj od važnos,ti. Belgijski izvještaj od 25. juia: Na raznim tačkama belgijskoga fronta topnička djelatnost, a naročito žestoko bombardovanje u okolini B o e s u i g h. Engleski izv-ještaj. General H a i g javlja 25. jula: Propali su juče u podne preduzeti pokušaji neprijateljevi, da napadne naše destio krilo. Dva pješačka napada u središtu bili su tako isto bez uspjeha. I u prkos najogorčenijem otporu zadobismo sjeverno od P o z i e r a prostora. U veče se javlja: Preko cijelog dana na cijelom borbenom frontu žestoke borbe bombama i borbe prsa u prsa. Pokušani njemački napad pješadijom kod P o z i ei r e s a odbijen je našom topničkom vatrom. Neprijatelj je posljednjih dana dovukao još pojačanja u pješadiji i topništvu na frontu S o m m e. Preko cijeloga dana trajalo je ncprijateljevo bombardovanje naših položaja, vii še puta se penjalo do velike žestine, poslije čega je slijedio već javljeni napad. I pješački napadi u središtu pripremani su osobito žestokom vatrom. Posljednji, u noći izvršeni napadi, zadržanl su našom koncentričnom topovskom i puščanom vatrom. Neprijatelju nije pošlo za rukom, da dospe do naših položaja. Njegovi su gubici bili teški. Na ostalim tačkama naših linija bilo je učestanih borbl prsa u prsa. Pri pojedinačnim napadima naše pješadije zaplijenismo dvije mašinske puške i zadobismo više zarobljenika, medju kojima i dva zapovjednika bataljuna kod Pozieresa.

Povlafenje Sazonovljevo. Utisak u Bugarskoj’. (Naročitl brzojav „Beogradskih Novina".) Sofija, 26. jula. Ostavka Sazonova, jednog od glavnih vinovnika svjetskog rata i oličenog bugarskog neprijatelja, kome se pripisuje največa krivica za nesreću Bugarske u god. 1913, primljena je ovdje s punim zadovoljstvom i ako se, po mišljenju ovdašnjih političara, spoljna politika Rusije pod Stiirmerom neće promijeniti. Štampa primjećuje, da će ime toga čovjeka, koji je postao žrtva ruskih rainistarskih spletaka, bugarski narod uvijek samo s prezrenjem i proklinjanjem spominjati. I oholo pogleda unaokolo, nadajući se, đa će ljudi pasti na koljena i da če mu vjerovati. Ljudi su medjutim pođozrijevali. — U istinu si ti bio onaj mudrac? pitali su ga. — U istinu ja sam . . . Ljudi se na to počnu da savjetuju i pri kraju savjetovanja ovako mu reknu: — Prije ti dvadeset godina nismo htjeli da vjertijemo. Kasnije smo ti ipak vjerovali. Sad si opet došao i kažeš da ne vjerujemo u ono što smo ti povjerovali i da vjerujemo u ono što nam sad propovijedaš. Zašto da ti sad vjerujemo, kad ćeš sjutra možda opet drugo nešto vjerovati? Idi natrag odakle si došao i ako poslije dvadeset godina budeš još uvijek isto vjerovao, što i danas.'onda ćemo i mi tebi vjerovati. Ali ako onda budeš opet drugo govorio, ubićemo te! Na to ga ponovo istuku i litjeii su ga izbaciti iz varoši. Mudrac, medjutim, kojl je najednom primjetio, da ljudi pametnije misle nego_ on, poče i nogama i rukama da se bacaka. — Stanite! — govorio im je. — Ubite me odmah, bar neču morati zbog ove sitnice ponovo još jednom dolazitL Naučenjakova smn. Ozbiljan i vanređan naučenjak, približujući se kraju svog vrijednog i korisnog života, ležao je na umoru na jednoj jednostavnoj posteljL Žena mu je klečala pored postelje 1 glasno jecala. — Uspavljivaš li se to? — plakala je u očajanju.