Beogradske novine
BEOGRAD, utorak, 1. augusta 1916.
I z I az I: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.
Prodaje se: u Beogradu I u krajcvlma zaposjednutlm od carsko I kraljevskih četa po cijeni od u Hrvatskoj-Siavoniji, BosniHercegovini i Dalmaclji po cijeni od . izvan ovog područja , . .
6b
8 h 12 h
Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko 1 kraljevskih četa K 1*50 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini I Dalmactji K2*40 izvan ovog područja . . , K 3 —
Oglasi po cijenrku.
UredniStvo : BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje oglasa i pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telcfoh broj 2 9 .
Godina II.
Bezuspj'ešni ruski naleti u Wolyniji. Veliki požar u Avloni.
RATNI IZVDESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 31. jula. Rusko bojište: Ćete vojske P E1 a n z e r-B a 11 ina odbile su predprosle noći jedan ruski napad na visove zapadtio od K i r 1 i b a b a. U jugo -istočnoj G a 1 ic i j i dan je prošao srazmjerno mirno. Na zapadu i sjevero-zapadu od B uc z a c z a produžuje neprijatelj i sad kao i prije svoje napade sa još većom žestinom. Savezničke čete održale su sve svoje položaje. Neposredno zapadno od B r o d y a propali su njekoliki noćni protivnikovi napadi. I u W o I yn i j i je neprijatelj žrčvovao jučer ncbrojene hiljade svojih boraca, Kdjegod je jurišao nije imao uspjeha. Kod Zvin i a c z e, zapadno i sjevero zapadno od Lucka i sa obje strane željezničke pruge Sarn y—K ovvcl slomljene su svuda neprijateljske jurišne kolone. Južno od S t o b y c li o \v a, gdje se protivnik mogao prolazno održati na lijevoj obali rijeke S t o c h o d a, bačen novo u nazad. SavezniČke čete, koje se u Wolyniji bore, zarobile su jučetf njekoliko ruskih časnika i 2000 vojnika, a zaplijenile 3 mašinske puške. Talijatisko bojište: U Dolomitima su jučer, u pveidjelu T o f a n e a, krvavo odb’jeni napadi njekoliko bataljuna alpinaca. Zarobijeno je 135 Talijana, medju njima 9 časnika, zaplijenjeno je 2 mašinske puške. Na frontu S o e e održavaio je neprijateljsko topništvo žestoku vatru protivu tolminske i goričke mosne bratie, a tako isto i protivu naših položaja na M t e. S. M i c h e 1 e. Jugo-istočno bojište: Nikakvih osobitih dogadjaja. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. H6fer, podmaršal. Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 30. jula. Irakško bojište: Nema osobitih događjaja. U području Eufrata zaplijenili smo jedan neprijateljski motorni čamac, kojega je bilo naše topništvo oštetilo. Perzijsko bojište: Bojevi koji su se razvili izmedju
naših odjela i ruskih Seta koje su od Revandusa bačeni preina granici nastavljaju se nama u korist. U pograničnom području oduzeli smo neprijatelju jednu visinu. Neprijateljske ruske vojne snage koje smo natjerali od mjesta Sa•kis u sjeveroistočnom pravcu u bijeg, gonimo još dalje. Kavkaško bojište: U odsjeku oko Bitlisa položaj je nepromijenjen. Naše su čete oduzele jurjj>em brdo Antuk (20 kilometara jugoistočno od M u š a), koje su Rusi držali u svojim rukama i odanle vladali okolicom. Naše su čete protunapadom na bajonet potpuno suzbile neprijateljske napade na naše položaje u odsjeku Ognot, 30 kilometara jugo-istočno od Baškeja. Ovom su prilikom Rusi pretrpili vrlo znatne gubitke, sam broj mrtvih iznosi preko 1000 ijudi. Naše čete koje se zadržavaju deset kiloinetara zapadno od Erzindžana odbile su sve neprijateljske pokušaje da na ovom mjestu prodre naprijed. Neprijateljski odjeli, koji su se bili ušančili 13 kilometara jugozapadno od Gimiškana napadnuti su od naših četa i potisnuti iz svojih položaja dalje pretna istoku. Egipatsko bojište: Naša su istaknuta odjeljenja odbila na svim tačkama jače neprijateljske izvidničke snage, pa su daije prodrli prama zapadu. Kod jednog od posljeđnjih sukoba izgubio je neprijatelj mnogo mrtvih i ranjenih, a palo je i dosta zarobljenika u naše ruke.
TursKo b rsfu. Izjave turskog poslanika u Berlinu. Na vijest, da će turske čcte u Galiciji stupiti u borbu protiv zajedničkog neprijatelja, obratio se je sarađnik ,,B. Z. am Mittag“ na turskog poslanika u Berlinu, H a k i pašu, koji je izjavio: Obzirom na naše političke i stiategijske interese i našu duboku zajeđnicu sasvim je naravno, da će turske čete stupiti u boj i na galicijskom bojištu. Kada su naši neprijatelji izdali lozinku o j e d n o m b o j i š t u, neka čitav svijet znade, da mi što se tiče solidarnosti ne stojimo iza onog konglomerata naroda i rasa, koji stoje protiv nas. Turci ne^-e nikada zaboraviti, što su sve Nijemci uradili za spas Carigrada u najtežim vremenima i časovima i mi smo ponosni danas, da u zajednici sa središnjim vlastima prolijevamo svoju
Podlistak. Friedrich Wallisch. Putne bilieSKe Iz Sr Mln . (Nastavak.) Služba me zove iz plam..^ iiatiag u dolinu, u srpske gradove, što sam tii prije kratkog vremena žurno prošao. Slika druma, koji me je ovamo doveo, ostala je nepromijenjena. Dui željezničke pruge Iježe izvrnuti vagoni, na njekima su razmrskani ili najvećom silom izvijeni gvozdeni dijelovi, a njeki u pola izgoreli. Iz blata viri suro i sivo vojničko odijelo, svugdje lježi u masama municija, rasturena ili u ramovima, kutijama i sanduciina, a ima i mnogo ispaljenih čaura. Mostovi su bačeni u vazduh, iskidani gvozdem dijelovi zagnjureni su duboko u vodu. Drveni ratril mostovi još nijesu potpuno dovršeni, ali zato ipak već nrnogo kola prelaze preko njih. Mostovi nijesu dovoljno široki, da bi se na njima moglo mimoići dvoja kola. Kad bi u suprotnom pravcu nailazila prazna komopska kola ili kola, na kojima se previjaju teški ranjenici, tada bi se kod ovili dug^ikih kolona stvorilo nagomilavanje, koje se brzo prenosi u nazad. te kola, životinje i Ijude umota kao u njeko klupče. Komori, koj#se vraćala da piimi hranu i drugi materijal, priključuju se bjegunci, koji gledaju da ponovo dodju svome domu. Škripeća, stara vo-
lovska kola pretrpana su ormanima, krevetima, izmedju najraznovrsnijeg pokućstva sjede starci i djeca, dok se pored ko!a vuku žene, koje s vremena na vrijeme prigušenim uzvikom gone umorne volove naprijed. Dockan u veče stižemo u grad. Ta danas je badnji dan. Mračni grad prepun je vojske, sve nove čets stižu, kroz tamne ulice tutnje kola prskajući blatorn sve oko sebe. Sve ovo izgleda kao gužva i tiskanje bez ikakovog smjera. No ubrzo se opet osjeća moć vojničkog reda. Moj drug i ja poslije kratkoga traženja nalazimo stan odredjen za nas. Ostali stno đoduše bez prtljaga i momka, ali ubrzo zaboravljamo na tu maiu nezgodu, kad pogledamo ugodnu sobu i kad vidimo, da ćemo posiije tohkog vremera opet Iježati u pravim krevetima. Gazdarica nas oslovljava čist'm francuskim jezikom, čestita nam Božić i ponuđi nas jelorn i pićem. Pošto ona izađje iz sobe a ja brzo hoću da se izvalim u krevet, desi mi se tragikomična nesreća. da n'knko nc mogu skinuti s nogu vlažne i blatave cipele. Zovem gazdaricu i pitam je, nema li slučajnćru blizini kakvog vojnika, koji bi mi mogao pomoći. Ona veli da nema nikoga u blizini, ah ti isto yrijeme naredjuje svojoj đvanajestogođišnjoj kćerčici da mi ona skine cipele. Ja energično odbiiam da primim takvu uslugu od jedne buđuće mladc dame; a pored toga i mislim, kako bi se poslije moglo reći da mi vrijcdjamo i ponižavamo srpske žcne. — Najzad
krv na zajedničkom bojištu. Jedan pomaže drugomu, to je posljedica pravog bratstva u oružju. Naš materijal u l.iudstvu nije obilan, ali ml imamo dovoljno u ratu izvježbanih vojnika, koji će se časno boriti na strani svojih njemačkih i austro-ugarskih saveznika jednako junački, kao što su i oni nama bratski i uspješno pomogli. u borbi na Galipoiju protiv Engleza i Francuza. Poslije toga sveo se razgovor na položaj na raznim turskim bojištima. Poslanik je bio upravo primio opširan izvještaj carsko otoinanske vlade o ustanku šerifa Huzeina u Meki, kojeg su Englezi toliko rasturili po cijlom svijetu. Poslanik je rekao, cfa Englezi Iiotimice raširuju skroz krive vijesti o pravom bivstvu šerifata. Oni nairne tvrde, da veliki šerif u Meki u svom zvanju stoji na temelju vlastite svoje snage i moćl. Zapravo veliki šerifat podijeljuje sultan i u opšte to zvanje postoji samo na temelju jcdne sankcije kalifa kao poglavice čitavog islamskog svijeta. S druge je strane svaki šerif, koji vuče svoje porijeklo od Muhameda. U svetim gradovima Meki i Medini žive oko stotinu porodica, koje sve nose naslov šerifa. Iz kruga svih tih Šerifa izabere sultan velikog šerifa u Meki, koji ima za zadaću, da čuva relikvije vclikog proroka: njegovu kabanicu, mač i đruge stvari. Običaj je, da jedna pdrodlca ostaje uvijek u zvanju velikog šerifa, ako štogod ne zgriješi. Ali šerifat nije nasljedan, kao što je nasljedno sultanstvo. Ustanički veliki šerif Huzein, koji je engleskim novcetn spremio ustanak, pripada jednoj od mladjih porodica velikog šerifata, ki/ja od prilike 85 godina stoji u svom zvanju. Ova je porodica po Huzeinu tražila od sultana da prizna njihovo nasljedstvo na šerifat, ali je turska vlada odbila ovaj zahtjev. Poslije tčvga .^lijedilo je svrgnuće buntovnog veijkdg' šerifa, pa je on zamijenjen sađanjim pravitn velikim šerifom, čiji su preći već prije njekoliko stoljeća obavljali šerifatsko zvanje u ime sultanovo. Ovaj novi veliki šerif A1 i H a j dar-pošao već je na putu u Meku, a prati ga dovoljna vojna snaga. On će zauzeti svoje zvanje, koje mu je u ime proroka predao sultan. Nema sumnje, da će novom velikom šerifu poći za rukom, da snagom svoje zakonite vlasti 1 visoke tradicije zadobije za sebe srca vjernika tim više, što je glavni guver* ner Meke ostao vjeran turskoj vladi. Bacimo li pogled na d r u g a b o j i š t a T u r s k e, nastavio je poslanik, imamo doista dosta razloga, da se i skreno veselimo našim uspje-
ipak moram pristati, ako ne želim biti toliki divijak pa ljeći u lijep, čisti krevet sa sve prljave cipele, te mala gospodjica zbilja i izvrši majčiifu naredbu. A majka je posmatra i čisto bi pukla od smeja, gledajući kćerku, gdje zavlači ruke u debeli sloj blata, kojim su pokrivene cipele. Srbija nam je do duše bila susjed, ali ipak nekako daleka. Ko ovdje nije imao poslovnih veza, — a Austrijanci su ovdje imali zadnjih godina sve manje i manje poslovnih veza, — taj je o Srbiji samo znao njenu poiitiku. Jer s jedne je strane vrlo malo svijeia dolazilo u Srbiju čisto iz zadovo'jstva za putovanjem, a s druge se strane mora reći, da su se Srbi zbilja prekomjerno bavili politikom. A sada ja evo već drugi put po vojnoj dužnosti prolazim kroz one srpske gradove, čija n'as imena potsjećaju na borbu, promjenljivu ratnu sreću i pobjedii. Veliki broj kola i Ijuđi preneo je drumsko blato i na gradsku kaldrmu. Kuće su većmom male i neugiedne, nikad višlje od dvokatnice, skimmne arhitekture. Nežnam koliko stanovnika ima koji grad. Ali tek znam to da jc grad. Svi oni imaju velikih, lijepo izgradjenih škola i velike bolnice. U svakom gradu ima kasarna. nesrazmierno prostranih i velikih. Bolnice, kasarnc i škole; tipična obiiježja srpskog grada. Ratobornost i žuđfija za naukom: to su opet obiiježja''STTske Intciigencije. sima. U Tripolitaniji odlučno su potukli naši arapski plemcnski drugovi Talijane, ali samo na temelju svetog rata bez direktne veze sa nama. Oni su zarobiii 6000 Taiijana, a ostale poubijall, tako da je danas čitava Tripolitanija očišćena od Talijana. Ovo nije naša tvrdnja, nego je to priznanje, gorko priznanje same talijanske štampe, koja i ako teško otvoreno priznaje, da danas Italija stoji u Tripolitaniji ondje, gdje je stajala prijo rata godine 1°J1. Sa finom ironijom nastavio je poslanik smješeći se: „Nije moj običaj, da inače bezuvjetno vjerujetn talijanskim novinama, ali kad one same priznavaju svoje vlastite poraze, naravno im onda moram vjcrovati“. Upravo sjajni, rekao je clalje poslanik, može se nazvati naš položaj u P e r z i j i. Dok je ranije Rusima već bilo pošlo za ruko;n, da prodru do na sedamdeset kilometara, blizu Bagdada sad smo ih odbacili natrag do na 3U0 kilometara od toga grada, tako da se može smatrati, da je jednom za svagda svršeno sa snom o spajanju engleske i ruske vojske u Iraku. Pored toga u Mezopotamiji sada vlada tempcratura od 60 stepeni u suncu, a 46 u hladu, tako da o njekim operacijama ne može biti ni govora. Na pro'.iv pak u Sudanu kao da vladaju bolje temperaturne prilike pošto pobuna Sudanaca protiv Engleza, koja je samo i jedino posljedica svetog rata, zauzima takve razmjere, da ovi dogadjaji stvaraju yeliku glavobolju Engleskoj. No Ahilova peta Engleske pak, nastavio je poslanik, jeste i stalno će biti Suez. Naravno da tamo, u neposrednoj blizini velike pustinje veliku ulogu igraju toplotne prilike. S obiju strana operacije stoje čitavim mjesecima, pošto vrućina ubija svaku snagu i ođuzima svaku energiju. Ali u tomjiogleđit raspolažemo izvjesnom nadmoćnošću nad svojim neprijatcljima Englezima. Naši su vojnici bolje priviknuti na kiimu, oni podnose temperature, koje sjevernjaka čini nesposobnima ma za šta. Posljednji letački napad na građ S u e z pokazao je, da mi bodro stražarimo na kanalu i umijemo opaziti svaki slabi momenat protivnikov. Neka Englezi rade sa svojim zlatom, ta zlato je njihov Bog, ali na kraju krajeva oni samim zlatom neće biti u stanju da izvojuju pobjedu. Oni ne poštuju duševne tvorevine. Oni nemaju razumijevanja i straliopoštovanja pred starim vjerskim tradicijama, inače ne bi imali srca. da oskrnave naša sveta mjesta i da tiine najteže povrijede vjerske osjećaje cjelokupnog čovječanstva. Već vjekoviDo kratkoga sam vremena vidjao," da se tako izrazim, samo anorganski dio gradskoga života. Stanovnici su slabo i izlazili na ulicu. U školama, koje već preko godinu dana bijahu oduzete njihovom pravom cilju, bile su smještene rezervne bolnice i srpske komande, sad stajahu puste i zapuštene; i u kasarnama se mogao vidjeti trag nagle evakuacije. Samo na njekim se bolnicama nije ni moglo primjetiti da je srpska vojska odstupila. Srpski su ili Ijekari predavali našima. A ulicama jednako kuljaju sure, sive i zelene mase austrijskih, njemačkih i bugarskih vojnika, a iz kuća starci, žene i djeca sumorno gledaju na ovu bujicu neprijateljskih četa. (Svršiće se.) I i u o 11 n I e. Kneginja i buva. Kneginja je imala jednu Ijubimicu buvu, koju je jako volila. Buva je bila vrio pitoma i vjerna i jako se priljubila uz kneginju, koja ju je na dlanu hranila, kao kakvog malog goluba. Buva je bila vrlo ohola i hvalisala se da je kneginja zaljubljena u nju. I sad već nije bila zadovoljna, što je noću medju tajanstvenim posteljskim čipkama ljubakala svoju kneginju, hijela je i po danu da se pođiči sa njome. Svukud ju je pratila i jednom, kad je kneginja kod kralja ručaia. bezobrazno iskrsnu na plećima kneginje.
ma oni sistematski rade na tome, 'da podrivaju i unište naŠu vjeru. Ta Glad-< stone je jednom uzviknuo u clonjem do-< tnu: „Dokle god nestane korana iz svN jeta, neće biti mira na ženllji". Ov^ otrovne riječi nikada nećemo zabo* . ' ...... raviti. • v: ■-i;Poslije svega toga, štđ navedoh, završio je poslanik, nije čudo što‘ vjerno i čvrsto stojimo uz s r e d i š n j e v 1 a s t i, znajući da sa: Islam od naših saveznika može nadati satno dobrom, dok se od naših zajedničkih neprijatelja može nadati svima mogućim nesrećama. B o r b a p r oj tiv Engleske predstavlja za cio muslimanski svijet borbu za ! biti iline blti. S toga pozdrav* ljam sa iskrenim zadovoljstvom ovaj čas, kada će naŠe Čete rame uz rarne sa središnjim vlastima da se bore u Galicijl protivu našega teritorijalnoga dušmanina, Rusije, koji hoĆ3 da nam isčupa iz tijela naše srce, 'Carigrad, dok' ćemo našega .vjerskoga dušmanina, Englesku pogoditi u srce na Suezkorn kanalu. . Eernhard Slunc zn Cnsemento. Sada se u jednom dopisu n ,,M anchester Guardianu" i Bernard Sliaw opredjeljuje o pitanju, koje sada u veliko zanima sve engleske listove, naime hoće li se Izvršiti smrtna presuda izrečena nad Sir Rogcr Casementom. Shaw se u naprijed ogradjuje protiv toga, da on govori iz kakve sentimentalnosti. Casement je, veli, stavio na kocku i proigrao svoj život. Ako se dakle izvršenje presude pokaže kao pametna mjera, ne treba njime oklijevati. „Hoću čak da odem tako daleko, veli Shaw, da priznam da ne bi bilo zgoreg, da se objese svi ljudi preko 52 godine, koji učestvuju u javnome životu — ma da bi i ja sam u tome slučaju morao iskusiti tu mjeru, kad bi za cijelu Evropu važila tavka odredba, možda bi danas stsari u svijetu bolje stojale". Sliaw dalje veli, da Casemeutov slučaj ne treba da se smatra lcao izvanredati slučaj. Naša javnost zna I za druge izdajnike — prije svega^ Christian de Wet. „Ako bi de Wet nio poštedjen, a Casement obješen, to se može samo zakjlučiti, da je Casement platio glavom ne kao izdajuik, već kao Irac. Mi u ostalom svi znamo čitav niz neosudjcnih i čak šta više neoptuženili izdajnika, koji su znatno doprinjeli vjerovanju u Njemačkoj, da se mi nećemo umješati, ako bi ona napala Francusku. Pošto sva ta gospoda (pisac inisli na Carsona i ulsterske buntovnike u proljeće 1914. godine) pripadaju istoj pclitičkoj stranci, to će činjenica da su istali nekažnjeni, a u slučaju da Casement bude obješen dopustiti još I taj zaključak, da je Casementova krivica
— Kneginjo, jedna buva, — reče kralj predusretljivo i ubije kneginjinu životinju. Gospodo, budimo uvijek diskretni! Lav i magarac. Umirao je kralj životinja. Ležao je kraj jednog jendeka i tužno gbdao svojim krupnim i neveselim očima u svijet, koji će isti nepromijenjen ostati, a on će da ode. Okolo njega su veselo hodale životinje, koje su otvorenom radošću gledale teško mučenje silnoga kralja. Dodje i magarac i stane pred lava. — Mogao bih ga udariti, — reče u sebi — slobođno bih ga mogao udariti i ne bi mi ništa bilo. Ali ga neću udariti. Znam ja nešto, što će ga većma boliti . . . Zatim poče dugim i hvalisavim govorom da veliča iavove zasluge. Oštriga I upravitclj pozorišta. Oštriga potraži upravitelja pozorišta i javi mu se da bi rado stupila u glumice. Upravitelj se užasnu. — Kakva smjelost! Imate h glasa, gospodjice? — Nemam! — Ni glasa, ni inteligencije. Pa kakve onda imate kvalifikacije za taj poziv? Oštriga obori oči i pocrvenivši rekne: — Vrlo sam dobra sa šampanjccm. Na to je upravitelj angažuje.