Beogradske novine

Izlazlt dnevno u )utro, ponedjeljkom poslije podne. Prodaje se: u Beograđn I u krajevima za- „ i posj#dnutimodcarskolkra- h I] Ijevskih četa po cijenl od u Hrvatskoj-Slavonljl, BosnlHercegovlnl i Dalmaclji po cijeni od ' 8 h izvan ovog područja . . . 12 h

Pretplata: za 1 mjesec « Beogradu I u krajevima zaposjeđnutim od carsko 1 kralje vskih četa K H0 u Hrvatskoj-SlavontjJ, BosnlHercegovlnf i Dalmaciji K2*40 izvan ovog područja . . . K8-—■

'*’ '-. tt ,".! Oglasi po cljeniku. .i.-ja Uredni*tvo » BEOORAfl, Vuka KaradZlča ul. 10. Telefon broj 67. — Upravv priinanje oglasa i pretplate i Kneza AUbajia ul. broj 38. Telefon broj 25,

Br. 173. ' BEOGRAD, nedjelja, 6. augusta 1916. Godina II.

RATNl IZVJESTA3I. Izvještaj austro-ugarrkog generalnog stožera. K. B. Beč, 5. augusta. Rusko bojište: Cete na frontu vojske nadvojvode prijestolonasljednika Karla Franje J o s i p a, što se bore u Karpatima, z a d o b i 1 e su i u toku jučerašnjeg dana p r o s t o r a. Zarobljeno je 325 Rusa. Borbe su se protezale do D e 1 a t yn a. Sjevero-zapadno od Z a 1 o c s a, na krajnjem južnom boku fronta maršala pl. H i n d e n b u r g a, pošlo je neprijaJtelju na njekoliko mjesta za rukom da predje dolinu S e r e t h a. Ponova je odbačen. Samo na jednom mjestu naš je protivnapad još u toku. • Dalje na sjever nema značajnijih dogadjaja. * Talijansko bojište: Na južnom dijelu d o b e r d o bške visoravni došlo je jučer do žestokib borbi. Oko 10 sati prije podne popela se na odsjeku Monte dei sei B u s i — greben Monfalcone do najveće žestine, pošto je već posljednjih dana stalno sve većma jačala. Poslije uraganske topničke vatre, koja je trajala neprekidno četiri sata, pošla je oko dva sata po podne talijanska pješadija na juriš. Prvi talijanskl pokušaji, da izadju iz rovova spriječeni su prećiznom vatrom našeg valjanog topnišl.tva. Ipak je neprijatelju pošlo za rukom, da u toku borbe poslije podne na njekoliko mjesta prodre u naše položaje. Zahvaljujući hrabrom držanju naše pješadije, protivnik je svuda opet izbačen iz naših položaja, tako da je oko sedam sati u večer cio položaj opet bio u našim rukama. U to je vrijeme popustila i topnička vatra, te je pred mrak potpuno prestala. Pri tome su napadu učestvovali bar sedam talijanških pukova. Zarobljeno je 230 neranjenih Talijarm, a zaplijenjene dvije mašinske puške. » U toku dana stajao je I sjevernl dlo jVlsoravni, te g o r i č k i mostobran pod žestokom topničkom vatrom. U K or u š k o j odbili smo napad 3 talijanskih četa na odsjek Pidcken, a na istočnom t i r o 1 s k o m frontu napad jedne brigade protiv visova sjeverno od P an e v e g g i a. Našl su letači uspješno bopibardovali B a s s a n o. Jugo-lstočno bojište: Nepromijenjeno. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal. Podiistak. Prodaja danshih flntlla. Kako javlja R e u t e r o v ured, potplsao je danas danski poslanik kod državnog tajnika Lansinga ugovor, kojlm S j e d i n j e n e Američke Države kupuju za 25 miiljuna dolara dansku zapadnu I n d i j u, poznatu pod imenom, danskih Antila. Danska je prodala svoj egzolski posjed, malenu skupinu ostrva „Danskih Antllla" za 120 milijuna kr\ina Ujeaiiijenim Državania. Svota nije velika, ali m ostrva ne vrijede baš mnogo, a mnogi američki milijardaš mogao bi tu „svoticu" iednim jedinim čekom staviti na stol i kupiti čl.tavu jednu koloniju. Ostrva ova leže ne'daleko Portorika, koji je i onako već američki, a sastoji se od otočića St. Thomas, Sta. Cruz i St. John sa još njekoliko neznatnih ostrva. Sve skupa nema više od 360 q km, a napučeno je sa .32.000 ljudi, malne samih crnaca i mulata. Danska se je naužila malo radosti s tim ostrvima. Uprava stajaše njekoliko puta više, nego li su proizvadjali ti prilično neplodni otoci, a prave svrhe nije za Dansku ni imao jčitav taj posjed. Vcć pred 17 godina pogadjale su se Ujedinjcne Države s Danskom, ali onda ne bi ništa ođ pazara, jer se u Danskoj nije mogla naći vcćina u parlamcntu. Bila je to samo politika čuvstava. Ostrva bijahu danska od godina 1671. U staro doba brodartstva i kolonijalne trgoyine driahu jh ponpiitim pjžčiedoni i

Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 4. augusta. Na Irakškoin bojišru i na ruskom frontu u Perziji nijese ništa dogodilo. Kavkaško bojište: Na desnom krilu napala su naša istaknuta odjeljenja neprijatelja koji se nalazio ušančen na visovima južrro od B i 11 i s a i posjela su neprijateljeve rovove prve linije. Ruske čete, koje su se nalazile južno od Muša tako isto su bačene iz njihovih položaja i potisnute su prema istoku. U toku borbe zarobili smo 2 časnika, jedan je od njih satničld zapovjednik i 40 vojnika. U odsjeku O gn o t a bilo je samo čarkanja. U središtu zadržani su našom vatrom djelimični napadi neprijateljevi protivu naših položaja kod Erzindiana i Gimiškane. Sjeverno primorskog odsjeka lijevog krila nije bilo nikakvih operacija. Egipatsko bojište: Kod Mohamedije bombardovala su dva neprijateljska ratna broda ponovo bez ikakvog uspjeha šumice urme, koje se nalaze istočno od K a t i e. Jedna neprijateljska letilica, koja se bila pojavila nad B i r A h s a n o o m, od prilike 27 km. jugo-istočno od J b n e, najurena je našom vatrom. Tri neprijateljske letilice, koje su bezuspješno bacale bombe na naše čete kod Katie, nagnane su'u bijeg našim letilicama, koje su se brzo uzdigle i vatrom naših odbranbenih topova. Na ostalom frontu nema proinjene. neatrolno MiKo rosse vojske. Vojni saradnik lista ,,B a s e 1 e r Nachrichten“, pukovnik K. Eg 1 i, koji je bio kod njemačko-anstrijskih četa na istočnom frontu piše u svome listu opširno o svojim utiscima sa toga puta. Od naročitog su interesa njegovi navodi o uzrocima dosadašnje ruske ofenzive. Pukovnik Egli o tome veli: Prvi je i najvažniji momenat te ofenzive, da je ruska vojska u toku posljednje godine postala sasvim druga nego što je bila, tako da na njen današnji rad visoko stoji nad njenim djelovanjem 1914. 1 1915. godine. Do sada, a prema rezultatima ranijih ratova smatralo se da ubojna vrijednost jedne vojske pada u toku rata, što je u vezi sa gubitkom boljih elemenata, koji se, kao što je prirodno, u borbi više izlažu te uslijed toga i u većoj mjeri stradaju nego li slabije ljudstvo. Sada je ovaj rat demantovao bar dijelom i ovu pretpostavku. Na zapadpravim biserom u danskj kruni; mnogobrojne uspomene vezahu se za njih, a morali su biti važni raziozi, s kojih ih se Danska ipak odrekla. Govori se o pogibeljnitn uzbunama crnaca. Romantika prošlosti provejava. jošte i danas tijesne ulice i stare zgrade malenih gradića na onim ulicama. Njekoć bijahu ostrva glavno utočište glasovitih onih gusara razne narodnosti, nu ponajviše Engleza, poznatih u istoriji pod imenom Bukanira ili Flibustira. Danas je sve to dakako davno već prošlo, a nestalo je i živahne trgovine, kojom se njekad odlikovahu ta ostrva. Gdje su oni dani, kad je primjerice SL Thomas bila glasovita lukal Zanimijivo im je i danas jošte pučanstvo. Zapađnoinđijski crnac nije urodjenik u onom smislu, kao da pripada đomačem i autohtonom pueanstvu, jer Amerika u liistorijsko doba nije imala nikakovih cr'nih žitelja. Današnji stanovnicl St. Thomasa i ostalih Antilla svi su tek potomci onih crnačkih robova. Što su ih onamo uvažali iz Afrike od XVI. stolječa ovamo. Kad su ono američki crnci emancipovani (1865) te se smjeli početi sellti, najvoljeli su poći u Zapadnu Inđiju, osobito na Antille. Nu to američko ropstvo valjda ipak nije mot'alo biti tako strašno, jer onda ne bi ti ljudi, od kojih su mnogi jošte i sami bili robovi, mogli biti tako krjepki, jaki, bodri i veseli, kao što jesu. Stranac naći će ugodne zabave, inotreći ih iz prtkrajka, kako živu i kakovi su. Svi su oni velika djeca sa svim prednostima i manama djece: bezbrižni, prilagodljivi, prkosni, rječiti, hvališe, koje će| ftilmah uvrjieđiti, a i§ta take iako opet

nom bojištu vidimo kako francuska vojska ne pokazuje samo jače ofpornu snagu nego u početku rata, već i mnogo veću sposobnost za napad nego li na primjer u Lotarinskoj bici i u borbama u gorjem Elsasu augu^a 1914. godine. Slični se preobražaj može vidjeti i kod ruske vojske. Ruska je vojska zaiivaljujući savezničkoj pomoći danas u pogledu materijalne opreme, naročito što se tiče topova i municije, u mnogo boljem položaju nego li ikad ranije. 'Ona je danas u stanju, da na prostranim frontovima razvije mnogo dužu i jaču pripremnu vatru za napad, čije je djelovanje veoma efikasno. Već i ranije kod ruskog topništva pojedinačna nastava za gadjanje nije bila rdjava, ali su baterije bile obučene samo za rad u manjim jeđinicama tako da često nije moglo da dodje do grupisanja vatrene snage na tačku gdje će pasti odluka. Danas je to već sasvim drugačije. Rusi su, vjerovatno pod francuskom upravom naučili da koncentrišu djelovanje svojih topničkih masa protiv te odlučne tačke. Nadalje se ruskim zapovjedništvima mora priznati, da su učinili znatan napredak u pogledu izbora napadnog pravca i jedinstvo napada. Doduše su Rusi i ranije bacali odjednom velike mase u borbu, ali ipak nedostajao je skladan rad i kooperacija protiv zajedničkog cilja. To je sada postalo drugačije. Baš posljednji ruski uspjesi na Styru imaju se prije svega zalivaliti dobrom izboru napadne tačke, a to je bio kljun njemačko-austrijskoga fronta okrenut prema sjevero-istoku, protiv koga je bilo vrio zgodno izvesti obuhvatni napad sa nađmoćnim brojnim snagama. Vješt izbor napadne tačke i shodno iskorišćavanje topničke vatre, to su vrline koje sviatkako nijesu svojstvene samo ruskim gensjalima. Ali samo Rusi raspolažu toliko ogromnim pješačkim i konjičkim masama, koje se mogu bezobzirno utrošiti. Prije svoga puta ja sam uvijek njekako sumnjivo čitao izvještaje, u kojima se pominju napadi u masi. Doduše je istina, da Rusi ne jurišaju i smaknutom poretku, t. j. u zbijeniin kolonama, ali ipak pri tiin napadima vidimo dosada još nevidjeno nagomilavanja snaga. Stekao sam ođ prilike ovaku sliku o načinu nastupanja ruske pješadije i pripremanja juriša: Napadne se jedinice u dva do šesnaest borbena reda dobro zaklonjene što bliže privuku položaju, koji se ima zauzeti. Ovo se vrši postepeno, a za vrijeme topničke pripreme. Brisane prostore ljudstvo pretrčava jedan po jedan, dok svaki ne dodje do najbližeg umiriti, a ako budeš odviše susretljiv, dodijat će ti svojom dosadljivošću. Da antillsld crtiac jako nerado radi, te se svakom poslu gdjekad na upravo smiješan način ved izdaleka ugiba, ne će mu niko pametan zamjeriti, jer rad je u tom vrućem i sparnom kraju jošte daleko manje ugodna zabava, nego li kod nas. Ljudi rade dakle tamo samo ono, što apsolutno mora biti, a zato imadu i dosta vLemena, da se u sjajnom bijelom odijelu jer čisti jesu, to im se mora priznati šeću ulicama, te sa lieizmjerno mnogo važnosti razgovaraju ne samo o državnim i političkim poslovima, nego dapače i o problemima filozofije. Ta smiješna, dapače burte*skna prividna kultura postizava svoj vrhunac, kad uspije crncu, da si kupi — sjajni cilindar. Onda inu samosvijest ne pozna više nikakovih granica, jer sad je on „coloured gentleman“! Nikad sc zapadnoindijski crnac ne će nazvati crnceni. Voli reći da je Kfeo!, što je dakako ncsmisao, jer Kreoll su potomci čiste krvi netkadašniih španjolskih nascljenika. Medju crncima i mulatkinjama irnade i pravih ljepotica, ali samo medju mladjim semestrima, jer je prava grjehota, kako brzo dolazi starost na onim blaženim ostrvima. Podneblje je tropsko, ali nije nezdra\4je, nego li na ostalim Antillima. Trgovinc je gotovo posvema nestalo, a 1 sladorovac se samo vrto malo sadi. St. Tliomas imade samo jedan poznatl proizvod, a to je glasoviti Bay-rum, koji rabi za pranje glave i vlasi. Dancl bijahu blagi gospodari domaćemu pučanstvu, a njihova ruka bila je laka, Mogli su živjeti, kako su sami bft-

zaklona ispre'đ neprijatelja. Oblčno j)olučeta pri tim napadima zauzima dvjesta rnetara fronta, t. J. u dosta gustom streljačkom stroju. Iza tih polučeta nadiru ostala odjeljenja, u manjim ili većim odstojanjima, tako da jedna napadna bujica nalijeće za drugom. Prvi borbeni redovi odpočinju napad, još dok traje dobošna vatra i pri tome se bez ikakvog obzira izlažu vlastltom pljusku od metalca. Ubrzo nailazi jedan borbeni red za drugim, tako da Rusima u mtiogo slučajeva polazi za rukom da prodru u obično slabo posjednuti obranbeni položaj, pa ma i gubicl bili velild. Ovdje obično dodje do gomiianja u pravom smislu rijeći, a protiv tih napadni gomila branilac obično upravlja svoje protunapade i svoju topničku vatru. Na odstupanje ruski borbenj redovi ne smiju ni pomisliti, jer ih onda, — prema ponovljcnom iskazu, nezavisnom jedan od drugoga ruskiii časnika, — u takvom slučaju Rusi pregradnom topničkom vatrom vraćaju svoje čete naprijed. S toga ruskitn vojnicima ne ostaje ništa drugo, nego da krenu naprijed preko neprijatelja. Ovo postupanje možda je svirepo i nečovječno te prouzrokuje grdne gubitke, ali što je glavno, ta bezobzirnost vodi cilju, osim ako se napad ne slomi već u neprijateljevoj vatri. Ali obično ovaj je posljednji već mnogo pretrpio uslijed predhodne vatrene pripreme i uz to je obično brojno slabiji. S obzirom na to nije čudo, ako u prkos svoj hrabrosti braniočevoj, napadač ipak uspije da prodre na kljuttovima fronta ili čak šta više i da probije neprijateljske redove. Ne smije se zaboraviti, da je na istočnom bojištu front kud i kamo duži, a ukupiia snaga braniočeva kud i kamo manja nego li na zapadu. Pukovnik Egli vidi sada jačanje ruskog ofenzivnog duha u tome,' što ruski časnici, protivno ranijoj taktici pri jurišu idu na čelu svojih četa. No to izaziva strahovite gubitke u časnicima, tako da već ima četa, kojima zapovjcdaju zastavnici, a bataljuna kojima komanduju poručnici, što ni u jednoj drugoj vojsci nije moguće. Austrougarske su čete, veli pukovnik Egli, upustile svoje položaje razuntije se tek poslije žestokoga otpora; shvatitl stvar drukčije, značilo bi uvrijediti ovu vojsku. Sadašnji austro-ugarski način vodjenja borbe, kao da se rukovodi u glavnom smjerom, da se dobije vrentena, ali inta mnogo simptoma, da će u tome pogledu uskoro nastati promjena, te na mjesto odbrane nastati napad.

tjeli. Nenia dvojbe — a to valja požaliti da će se u tom pogledu sad koješta promijeniti. Kao na Havaiiu i na Portoriku pobrinut će se i tuj Američani, da čim prije nestade svake zasebnosti i osobitosti, a jedini spasonosni puritanizam anglo-američana zavladaće i ovdje sa svojorn nesnošijivošću i ukočenošću i riaprasitošću —• sve to dakako u ime ,,slobode“. Tako će opet nestati jedne od onih geografskili i etnografskih idila, koje su i onako već postale dosta rijetke na krtiglji zcmaljskoj. Ova je očito već pretijesna, ako ne za ljude, a ono svakako za anglosasku pasminu.

• SuezKI kanal. „IllustrlerteOesterreichlsche Rundscha u", koju potplsuje kao odgovorni urednik poznatl književnik Emmcrich Boyer v. Berghof, objavljuje vrlo intercsantnc pojedinosti o prošlosti Suezkog kanala, u kojlma jedan austrijskf inžlnjer Igra veliku ulogu. Dozvolom uredništva prenašamo ovaj ilanak. U posljednje vrijeme slijedile su jedna za drugom tri vrlo intci'esatne vijesti. Prvom se javljalo, da su Englezi upoznali pogibelj, koja prijeti Suezkom kanalu, pa su preduzeli grozničavo sve mjere za njegovu obranu. Druga je vijest, da je društvo Suezkog kaiiala povisilo pristojbe za provoz kanalom, a treća nam vijest javlja, da su arliiva promctne uprave đruštva prenešena u nutrašnjost zemlje i da će od sada svi brodovi za Aziju morati cla plove starim putem oko čitave Afrike. Ovim načinom postaje aktuelan ovaj starj pomorski put. Upozorujemo na naš

Pooratak „Deuttchlanda". (Naročltl brzojav .BeogradsklhNo vlna*). • -p Paris, 5. augusta. \ Prema jednoj brzojavnoj vi]e*t| ,,J o u r n a 1 a“ iz N o r f o 1 k a isplovli la je podmornica ,,D e u t s c h 1 a n d* pod zastltom magle i burnog vremena sretno na otvoreno more. Ne postojl nikakoy§ nada, da će stražarski brodd< vi sila sporazuma moći da uhvate nje^ mačku pocjmornicu, pošto je ona ved 3tigla na otvoreno more. Kapetan je K 6 n i g prije svog od* laska iz Baltimora izjavio, da se ofl( nada jo.5 ovaj mjesec stići u Bremen,' pa da će on u prkos pozornosti Engle* za uzeti svoj put kroz Kanal. „Deutschland“ je osim nikela i kaučuka uzeia sobom i 3000 boca piva za svoju momčad.

Ruska ofenzioa. Priiestolo*asijednik na sjerernom frontu. (Naročltl brzojav „Beogradskih Novina'.) Beč, 5. augusta. Povodom, što je Njegova carsko i kraIjevska Visost prijestolonasljednik nadvojvoda Karlo Franjo Josip preuzeo zapovjedništvo na bukovinskom frontu, piše bečki ,,Fremdenblatt“: „Narodi Austro-Ugarske pozdrUvljaju prijestolonasljednika v e s e 1 i m pouzdanjem na ovom visokom i odgovornom mjestu, koje je preuzeo nakon svojih sjajnih pobjeda nad Talijan'ima. Dobro raspaloženje vojske. — Hindenburg na bojištu. K. B. Berlin, 5. augusta. Ratni izvjestitelj „Deutsclie T a g e sz e i t u n g“ - a kod vojske general pl. Linsingena brzojavlja svoin listu, da je raspoloženjena frontu kod vojske i z v r s n o i opšte vlada veliko pouzdanje. Jučer je na svom putu uz wolynski front stigao kod vojske generala pl. Linsingena maršal H'indenbur.g u pratnji načelnika svog glavnog stožera generala pl. Ludendorffa. Čete su izvanrednim oduševljcnjem pozdravile svog novog zapovjednika i glavnog maršaia. Posljednji napori Rusije. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“.) Kopenhagen, 5. augusta. Izvjestitelj ,,N a t i o n 11 i d e n d e“ javlja iz Petrograda; Ruska je vojska još uvijek dosta jaka, da nastavi sa ofenzivom, ali je ipak već toliko slaba, da neprijatelju oduzine grad K o w e 1. Ovaj grad imade veliku strategijsku važnost, pa su ga zato Nijemci učvrstili i braniće ga do poslj.ednjeg. Ruski su gubici u posljednje vrijeme biH silno veliki. Ranjenici, koji dolaze sa bojišta spremaju se u provizornim^ bolnicanta, u barakama. Ali sve što je spremljeno za ranjenike, sada je premalo. Medju ranjenicima vlada t i f u s, k o I e r a i druge e p i d e m i j e, a što je najgore nema liječnika, a još manje bolničara. Pošto nema vreniena, da se mrtvi ukapaju, bacaju se lješev i u r i j e k e i na taj se način ove infisciraju. članak u svesci sedmoj, koji iznaša sve makinacije francuskih velikana u ovom pitanju. Francuski narod nema ni pojma, da je iz čisto osobnih motiva i želje za dobiti pojedinaca ovaj čas stavljen na kocku njegov imetak i život, nema ni pojma o razlozima, zašto su njegovi odgovortii vlastodršci njega natjerali u današnje stanje. Vaš je izvjestitelj ovih dana u Kairu razgovarao sa visokom neutralnom ličnošću. Ovaj me je visokl gospodin umolio, da iznesem u jednoj neutralnoj državl poti'ebu pitanja plebiscita o ratu i o miru u Francuskoj. On je kao poznavalac p. i, lika u Francuskoj mnijenja, đa francuski narod više nego ikoji drugl narod želi mir i teži za mirom u jednakoj mjert, kao što njegovi odgovorni vodje žele nastavak ovoga rata, da na taj način pomoću ratnih represalija odbace od sebe svaku odgovornost. Isti ovaj visoki gospodin otkrio je čitavi ,,švindl“ o Suezkom kanalu. Pošto je ponajprije u cjelosti potvrdio naše izvode u našem članku u svesci seđmoj, dao mi je slijedeće podatke u ovom pitanju: Za probadanje Suezkog, ili kako ga drugi zovu Sueckog kanala, dali su inicijativu i pomagali su to djelo u prvoj polovini prošloga vijeka S a i n t-S i m o n is t i, a naročito njihov vodja E n f a n t i n. Enfantin došao je 1833. godine u Egipat, gdje tada L e s s e p s, kome je onda tek bilo 28 godina, bio vicekonzul u Kairu i teiio da medju ostalim službenim lici.na i njega zainterasuje za ovu osnovu. Do-