Beogradske novine

Izlazl: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prođaje se: n Beogradu I u krajevlma za- - , posjednutini od carsko i kra- n || ljevskih četa po cijeni od u Hrvatskoi-Siavoniji, BosniHercegovinl i Daimacijf po cijeni od 8 h izvan ovog područja . . . 12 b

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko i kraljevskih četa K 1‘5 0 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovinl i Dalmaciji K2 40 Izvan ovog područja . . . K 3-—

Oglasi po cijeniku.

UredniStvo : BEOGRAD, Vuka Karadžića ui. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje oglasa i pretplate: Kneza Mihajia ui. broj 38. Telefon broj 25.

Br. 199.

BEOGRAD, petak, 1. septembra 1916.

Godina II.

Pojačana topovska djelatnost na ruskom frontu. — Odbijeni rumunjski napadi kod Herkulesfurdo-a

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 31, avgusta. Jstočno bojlšte: Na visovima istočno H e r k u 1 e sftirdo-a odbijeni su rumunjski napadi. C. i k. čete, koje se bore u planini C s i k posjele su nove položaje zapadno od Csik-Szerede. Inače na ugarskom frontu nije bilo značajnije promjene položaja. Na ruskom je frontu protivnik na mnogim mjestima pojačao topničko djelovanje. Talijansko J jugoistočno bojište: Nije bilo naročitih dogadjaja: Zamjenik glavara generalnog stožera pl. Hdfer, podmaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Wolffov ured javlja 30. avgusta iz velikog glavnog stana: Zapadno bojište': U predjelu S o m m e nijesu se mogla, pod trajnom obostranom topničkom djelatnošću, razviti neprijateljska preduzeća uslijed naše uspješne zagradne vatre. S večeri i noću izvršeni su jaki napadi na liniju Ovillers — Pozieres i izmedju - Guillemonta i Maurepasa, dokle je, s naslonom do S o m m e i dalje preko S i e s e do predjela A c h i 11 y, neprijatelj, koji je bio za jurišanje spreman, zadržan i noću u svojim rovovima. Svi su naši položaji održani. — Sjeverno od Ovillersa i Pozieresa naše su hrabre čete u teškoj borbi prsa u prsa potisle engleska odjeljenja, koja su bila u neka mjesta prodrla. Desno od Maase slomljeni su žestokom vatrom ponovo spremljeni francuski napadi kod Fleury i protivu naših položaja izmedju sela i šume C h a p i t r e. -r Jugo-igtočno od F1 e u r y potisnut je neprijatelj u nazad protiv napadom. Sjeverno potoka Ancre i zapadno Mtllhausena izbačena je u toku vazdušne borbe po jedna neprijateljska letilica iz borbe, dvije su letilice oborene obranbenom vatrom sjeverno od Somm e,

druga letilica je bila primorana, da se spusti u našu liniju. Južno bojište: Sjeverno K a r p a t a nije bilo značajnijih dogadjaja. Njemačke čete jurišom su osvojile brdo K u k u 1 sjevero-zapadno od Z a b i e. Balkansko bojište: Stanje jeu glavnom nepromijenjeno. K. B. Berhn, 31. avgusta. Zapadno bojište: U odsjeku fronta obostrano od A rmentieresa neprijaielj je razvijao veliko djelovanje. Njegova izvidjačka odjeljenja, koja su nadiiala u vezl sa jakim napadima, odbijena su. Kod R o1 i n c o u r t a južno od A r r a s a jedna je njemačka patrola prcdrla u engleski rov i zarobila izvjestan broj Engleza, S obiju strana S o m rn e vatrena se borba razvila do neobične jačine. Prema naknadnom izvještaju juče je u jutru izgubljen jedan rov, koji je bio istaknut preina neprijaicljskom položaju, i to južno od Martinpuicha. U oblasti M a a s e vladao je mir, izuzev malih borbi ručnim granatama kod F1 e ur y a. Istočno bojište: Bilo je žestokih topničkih borbl istočno od R i g e, kod d v i n s k o g mostobrana, u luku S t o c h o d a, jugo-zapadno od K o v e 1 j o, -jugo-zapadno od L u c k a i u pojedinim cdsjecima fronta generala grofa Bothmera. U K a r p a t i m a prilikorn zauzeća K uk u 1 a zarobismo jednog časnika 1 199 ljudi. Pri izvodjenju napada na vojnička postrojenja kod Lucka i Toroczyna naši letači oboriše neprijateljske letilice. Treća leiilica onesposobljena je za borbu kcd Listopodya (na Berezini). Balkansko bojBie: Nije bilo značaj: : jih dogadjaja. Prvi zapovjednik glavaog stana pl. Ludendorf. Izvještaj turskog glavnog stana K. B. Carigrad, 31. avgusta. Irakško 1 perzijsko bojište: Nema r.ičeg novog.

Kavkaško bojište: Na desnom krilu i u sređištu odbijeni su uz velike neprijateljske gubitke ruski napadi, preduziinani u nekim odsjecima radi usporavanja naših uspjeha. U središtu vatra našeg topništva spriječava neprijateljske radove na utvrdjivanju i razorava njegove rovove. Na lijevoin krilu bilo je samo intenzivne pješačke vatrene borbe. Maloazijske vode: Jedna neprijateljska letilica, koja se bila podigla sa I m b r o s a radi napada na S e d i 1 B a r. otjerana je našom vatrom. Na južnoj obali kod Č e s m e jedan je neprijateljski monitor bez uspjeha izbacio 20 topovskih metaka protiv dviju tačaka, te se zatim povukao. Sa ostalih frontova nema ničeg novog. Bombardovanje Jafe. K- B. Lugano, 31. avgusta. Tvrdi se, da su šezdeset engleskih ratnih brodova bombardovali malo-azijsku obalu, počevši od Makria prema Rodosu pa sve do Jafe. Tom je pnlikom razorena stanica Marmaro i tvornica municije u Mersini.

Zašto je RumunjsKs oHloviia foi? K. B. Beč, 31. avgusta. Zvanično se saopštava. Kao što je poznato rumtmjski je poslanik predao ministarstvu spoljnrh poslova 27. ov. mj. objavu rata u vid'i note, potpisale od rumunjskog ministra spoljnih poslova. U ovcme se napisu mučnim vrdanjima, pro* zračnim sofizmiina i bestidnim izvrtaujima i klevetanm pokušava, da se stvorl pieiaz od dosadašuieg savezničkog odnosa ka oiužanom nepiljateljstvu, te se u glavliom navodi ovo: Irema izjavama savcznićklh vlada, savez zaključen iznteđju Austro-Ugarske i Jialije imao je konzervaiivni i obranbeui karakter. Zadabiiuta željom, da svoju poiitiku doveđe u sklad sa s' r ojim miroljubivim težnjama, Rumunjska je riješila da pristupi ovom savezu. No zadnj' balkanski rat, razorivši status quo, uka/ao je Rumunjskoj nove pra' ce. S talijauskom objavom tata pak koja je značila rasturanje troinoga saveza ukloniia je svaKu dalju osnovu za vczu Rumunjske sa tim političkim sistemom. Rumunjska je u početku svjetskoga rata ostala neutralna na osnovu uvjeravanja, da monarhija objavotn rata Srbiji re teži nikakvom osvajanju tudjeg zemljišia; no ova uvjeravanja nijesu ispunjena. Nota se zatim osvnee na unmarnjo-politička joitanja Austro-Ugar-

ske, te veli, da su Runmnji u monarhiji staino tretirani kao inferiorna fasa te poJJskivani pomoću tudjih elemenata. Zadahuuta iskrenom željom, da ubrza riješenje ovoga konflikta i zaštiti interese svojoj rasi, Rumunjska se vidi prinudjena da se prikijuči silama spcrazuma. Naša javnost umjeće pravilno đa oc!eni ovaj literarni proizvod bukareštanskih izdajnika te će naći, da je rurnunjska obJava rata prosto nezgrapan plagiat talijanske objave rata. Pa zbilja, zar Juđa na jugo-jsloku, što se bijednosti karaktera tiče, nije ravan Judi na jugozapadu. Ako čovjtk pak hoće pošto poto da povuče razliku izmedju stilistike obiju dokumenata, to ona leži u tome, što je Italiju pri njelior.r promišljenom nevjerstvu dobro poslužila bogata i tradicionalna vještina u machiavelističkim frazama, dok tromi oblik rumunjske enur.cijacije nosi jasno obiIjcžje transkarpatskoga bojerstva, na jedvitc jade gličenog bojom evropske kuiture. — G. Porumbaru, — mi ovo ime javno žigošemo za docniia pokoljenja, — morao je u uvodu note priznati, da je savez središr.jih vlasti, kojcmu se priključila Rumur.jska, imao izrazito miroljubivi karakter. Da je bio do kraja iskren i dosljedan, rumunjski je minisiar spoljiiih poslova morao dodati, da Rumunjska ovom miroljubivom savezu ima da zalivali, što je u Cvropi stekla ugledan položaj, a u unutrašnjosti lijep politički i puvredni razvitak. Ako Rumunjska nota u vezi sa balkanskim ratovin;a nalazi da je Rumunjska iada mogla očekivati od bečkog kabineta drukčije držaiqe, to se kao svjedok protiv toga tvrdjenja može navesti tadašnji ministar prcdsjednik g. Tita M a j o r e s c u, koji će posvjedočiti, da li sc Austro-Ugarska iiije svagda i u svakoj prilici energićno i u potpunoj mjeri zauzimala za Rumunjsku. A što je Rumunjska više voljela da ucjenjujc savladanu Bugarsku, u mjesto da posreduje u interesu stvaranja pravedr.og i trajnog stanja na Balkanu, to uaravno nijesmo mogli odobriti. Sasvim po talijanskom ugledu, rumunjska vlada pokušava, da opravda neispunjenje svojih savezničkih dužnosti u početku cvropskog rata navodom, da se postupak monarhijin kosio sa miroljubivim i konzervativniiu karakterom saveza. Nemamo potrebe, da ponovo ukazujemo ua činjenicu, koja već pripada svjetskoj istoriji, da nam je borba nametnuta za integrilet monarhije postupciina Srbije, koji su iscrpili naše strpljenje, a lza kojih je postupaka stajala Rusija. Savezi se ne zaključuju jedino za sunčane dane mirnoga doba, već za ozbiljna vremena ratnih opasnosti. Rumunjska, koja

je za vrljeme tridesetogodišnjeg mira uživala sve blagodati ovoga saveza, odrekla ga se, kad je valjalo u ozbiljnom času zalagati se za nj. Rumunjska pokušava, da opravda činjenicu što je ona sa svojim prepadom čekala do sadašnjega momenta, koji joj izgleđa povoljan, time što navodi, da jc vjerovala, da ne smjeramo nikakvih teritorijalnih povećanja, a da je sada stekla uvjerenje o protivnom. Od kuda zna g. Porumbam, da smo promijenili svoje mišljenje o tome? Misli'li on da nadiranje u neprijateljsku zemlju samim sobom izaziva aneksije; je li on ikada čuo, da je posjedanje neprijateljskcg zemljišta prirodna posbedica uspješnih vojničkih opeiacija. Pokušaj, da se sudi o unutamjo-politićkom slanju u monarhiji isto je tako drzak, kao što su lažljiva tvrdjenja o postupku sa rumunjskim plemenom. Nema Rumunja, koji nebi znao da je kulturni preporod mmunjskoga naroda pošao baš iz onih krajeva, u kojima se tobož rumunjski elemenal goni i podskuje. Rumunjski državnici bi bolje učinili, da se postaraju da stvore bolju sudbinu vlastitom seoskom slanovništvu, koje životari u stanju ropstva i tumara u duševnom mraku krajnjega neznanja i nepismenosti. Ta zar nije još prije nekoliko godina morao u krvi da se uguši ustanak ncsretnih rumunjskih seIjaka. Ako najzad rumunjska vlada sažaIjeva sudbinu Bukovine, gdje novi Bratianovi saveznici, kozaci, gnjave rumunjsko stanovnlštvo, to bi rumunjskom ministru bolje priličilo da razmišlja o sudbim vlasdtoga naroda, koji je on sarhovoljno i na svoju ruku izložio strahotama nepošteno započetoga rata. A brigu za odbranu naše oblasti, neka slobodno ostavi našini hrabrim vojskatna, koje će umjeti snažno Izbaciti iz zemlje kako stare, tako i nove upadače. Ent sa RuniunJsRom. Izjava rumunjskog poslaničkog kluba. t K. B. Bcč, .31. avgusta. Klub rumunjskih poslanika u bečkom parlamentu daje slijedeću izjavu: Rumunjsk. narodni poslauici iz BuKovinc nikako ne mogu da shvate kako je Rutnuttjska kraljevina mogla da podjc sa Rusijum; ovo je pretna njiltovom uvjerenju nesreća za cijelo rttmunjsko pleme, či.n bi opstanak u slučaju ruske pobjede itpravo bio doveden u pitanje. Pod tirn okolnostima om najdublje žale rumunjsku objavu ruta, te, — kao god f rumunjski narodi u Buko\iiti, koji je krvlja svojom zapečado ljtioac prema' caru i aomovini, — kao i do saca ostaju nepokoljebivo vjerui Austriji. Njemačka i rumunjski napad. K. B. Berlin, 31. avgusia. Njemačka je vlada več 28. pr. m. u šest sati u večer izdala putnice ruinunj■B————— Podlistak. II vrtu praue ljuhaul. Bio je to jedan lijep, uzvišeni doživljaj. U sred vrtloga rata napustili smo za njekoliko časaka svakodtievni rad i brtgc, da bi prisustvovali osvećenju vječnog boravka junaka. Na jednoj blagoj uzvišici, u neposrednoj blizini dunavskog grada Smedereva, okruženog grozdnim vinogradima, predali su vjerni arugovi svoje pogipule ratne drugove vjecnom miru. Nekoliko mjeseci'dugog, i ljubavlju prožetog rada bilo je poiiebno, dok su se mogli pronaći u širokim gajevima raštrkani grobovi hrabiih Hessena, Brandenburžana I hrabrih S r b a, njihova ićer.tičnost utvrditi, pa se tek tada s priličnim teškoćama moglo pristupiti prenošenjn poginulih. S dna Dunava morao se izvući jedan ponton, očistiti od i suviše nagomiianog mulja i blaia, dq bi se lješevi osam hrabrih pionera mogli položiti u zemIju. Poručnik L t i e s e aao je prošlog proljeća prvi podsirjek za podizanje jednog zajcdničkog groba i tako je djelo ljubavi izvršeno pod rukovodjenjcm nađporučnika pl. G r 6 b e n a i gradjevinara \V r e d e. U prodnženju gradskog groblja, koje se nalazi na divnom položaju i još je puno tragova prošjogodišnjih rntnln dogadjaja, otkupljen je jedan vinogjad, da bi se na ravnici moglo ustanoviti novo groblje. Oko njcga je postavljena i jaka ograda, ali je zapadna strana morala ostati otvorena, jer se nepiestano iznalaze

novi grobovi poginulib ili od rana i teških bolesti umrlih ratnika. Već sada ima u njeniu više od č e t i r i s t ot i n e grobova, obložem zelenim busenjem, svaki ukrašen crno-bijelim krsto:n i cvijećem, a iz medju grobova vode šljunkom cbasute putanje. Napisi su na krstu, izilzimajući imena, jednaki; većinom su njemučki ratnici, koji na tom sunčatiom visu spavaju vječnim snom, ali se rsilazi i na pone.eo ime austrijskog ili ngarskog junaka; pa i poginuli 6rhi u pcšlovanju njthove liraltrnsii, našli tu ptijem u ovoin vrtu pruve ljubavi. Na južnoj ivici problja podiže se velikt spomenik, izradjen od gradiva gp-natama porušenirv domova, on se k š iz daljine skoro u cjelini vidi. Pred Lm novim oblLe'jem grada Iskupili sl se visoki gosti sa časničkim zčo.* m. dok’e pcsadne čete i mnotrobrojni svijet okružavahu kao živi zid ovaj vječni boravak. Pnslije svršenog •'rk.enog obreda održao j'e evangelički vojni svešfenik H o 1 zh a u s e n posmrtni govor, to je bila urravo dirljiva piesma žarkog domoljublja, koju je ovaj sluga Božiji posvetio dragim poginulim ratnicima, njegove su riječi potjcale iz dubine njegova srca. „Nema niko veće Ijubavi, nego što je ona, kojom se polaže život za svoje prijateljei* Tim riiečima evangeliste Ivana, koje krase grobove, slavio je sveštenik ratnih^ kao junake prave liubavi, koji će vj?čno živiti u uspomeni, u poštovanju budućih pokolenja. Jer oni su, iz Ijubavi prema svojima, žrtvovali ono što im je najdragocjenije —svoj život. I kao što su se bez rasiike vjere i narodnosfi borili za svoju domovinu, tako ih je isto ljubav njihovih živih drugova, koja je do-

biia izraza i prema neprijateljskim junacima, spojila u vječni boravak. Kao spoljni znak te Lubavi i postovanja položeni su mnogobrojni lavorovi vijenct na podnožje spomenika. Sa svih frontova skoro bezgraničnog bojLta prisustvovali su izaslanici drugova, koji se nalaze u borbi, a koje su se prije godinu dana s njima rame uz rame borili. I sa samog Verduna, oko koje se tvrdjave vodi tako žestoka borba, došlo je i prisustvovalo j.dno časničko izaslanstvo, koje se još istog dana vratilo nazad. Pri svršetku uzvišene svečanosti izjavio je general-poručnik pl. Kraueiskrenu blagodarnost svima, koji su u ured enju groblja junaka učestvovali, medju ovima i četvorici srpskih zarpbljenika, koji su na djelu drugarske ljubavi najrevnosnije saradjivali. Tako je izvršeno osvećenie ovog novog groblja, uzvišenim i skladnim načinom. Kad sam u povratku sa krova „Herzogin Sofie“ bacio pogled na Smederevo, koje je u daljinl sve nesta aio, ja satn se tada sjetio moje prve posjete, kOjU sam tom gradu učinio tačno prije deset godina. Kakva razltka izmedju prošlosti i sadašnjosti. Tada satn bio svjedok jedne u velikom obliku priredjene demonstracije, koja je btla začin ena skoro pretjerano razvitom političkom strašću. Sad se pak grad, dosta jako osakaćen granatamu, nalazio u svečanoj tišini, a sa visa, koji se nalazi prema nekadanjem sveČanom trgu tvrdjave Brankovića, ćula se iz novo podignutog vrta pjesma prave ljubavil „Skoro, skoro mirovaćeš i ti...“ Dušan Lončarevlć.

MflLI PODLlSTflK. Brusiiov. Dr. Ejnar Hjalm piše u „Basler Nationalzeitung“: Jedna od najzanimljivijih figttra medju vojskovodjama, koji su pokušavali i još uvijek pokušavaju, da s ruskim masama od milijona probiju njcmačko-austrijsku frontu, jeste bez sumnje sadašnji vrhovni zapovjednik general Brusilov. Brusilov, koji danas ima 63 godine, potječe iz ugiedne t vrlo bogate porjJice. Pohadjao je plemićku ratnu školu u Petrograuu i paški zbor, pa je poslijc svršcnih nauka stupio u jednu odličnu konjaničku pukovniju. Bio je vanredan veseljak, j5a je kao takav bio rado vidjen gost kako kod dvora tako i u petrogradskotn di'uštvu. Kao strastan športaš i izvrstan jahač bio je pri svemu i svačemu, što je bilo ma po čemu u vezi sa športom. Aranžirao je utrke s preskakama i zaprjekama, uveo je u Petrogradu igru polo, a opčenito je kao časnik cijenjen kao valjana i sposobna glava. No niko, koga je od prije poznavao. nije mogao ni sanjati, da će Brusilov doći na svoje današnje mjesto. U jesen 1914. povjereno mu je vodstvo jednog vojnog zbora, pa je svratio na sebe pažnju svojim operacijama u južltoj Galiciji i Karpatima, a poslije nekog vretnena dobio je vodstvo jeđne armije, a danas zapov'ueda sa kud i kamo najVečom od tri velike ruske armijske skupine. Što je njegov predšasnik general Ivanov sa najvećim silarna dva puta potpuno bezuspješno pokušavao, naime da potisne njemačko-austrijsku frontu, to pokušava od nazad više od dva mjeseća neprtmjernom žilavošću po treći put general Brusilov. Svakako 1 u umjerenim petrogradskim krugovima govori se, da je Brusilov

nečuveno ekonomisao Ijudskim materijalom, pa je u tome pravcu bacio da'.eko u sjenu sve svoje predšasnike, čak i velikog kneza Nikolaja Nikolajevića. Neki ruski častiik piše s bojišta: ,.U opće čovjek kao da nije čovjek. Čo'f.k kod nas, makar da to žalosno zvu^t, nema ni stoli dio vrijednosti, kao tamo kod vas mulia na zidu. Katkada mislini sasvim ozbiljno i da moram poluditi, a toga se najviše bojim, no to nije‘ strah, da ću može biti izgubiti život, nego užas i straliota, koji proiaze čovjekom, kad nedjeijama i neđjeljatna mora gledati, kako se oko njega gomilaju brda od leševa, kojitna moramo da iskupimo ssraki korak zemljišta, koji iza nas ostavijamo. Može se može biti reći, da ja nisatn prava vojnička priroda, a to mi je sasvitn sve jedno, tto ja ne mogu sebi zauiisliti da bi ljudi, koji nas često šalju u pakao. ntogli to tako hladnokrvno raditi, kad bt ncdjeljama i nedjeljama svojim očima gle dali strahote, koje sam ja morao gledati". No danas je ime Brusilov u Rusiji lako popularno, kao što je ime Joffre u Franceskoj, ’pa su sve vojničke nade i snovi nerazdjeljivo skopčani sa imenom Brusilova koji vrijedi kao najjači čovjek na pravom mjestu, koga nisu mogli maknuti ni mnogobrojni protivnici, koji se od vremena do vreniena javijaju. Knjiga o „Deutschlandu". Cujemo, da će uskoro izići knjiga, u, kojoj će se proslavljeni 2 apovjednik prve n emačke trgovačke podmornice, kapetan Pavle K 6 n i g, opisati svoj put za Ameriku i povratak. U knjizi će biti mnogoga do sada ne objavljenog materijala, koje će izdavačkoj firmi Ullstein 1 Co. staviti na raspoloženje okeansko pomorsko druStvo, vlasnik trgovačke podmornice.