Beogradske novine

1

Br. 226.

BEOGRAD, četvrtak 28. septembra 1916.

Izlazl: dnevno u jutro, poned jeljkom poslije podne. Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu 1 n krajevima zaposjednutim od carsko I kraljevskih četa K 1*50 u HrvatskoJ-Slavoniji, BosniHercegovinl i Dalmacijl K 2'40 Izvan ovog područja . . . K 3Oglasl po djeniku Urednifttvo j BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, f>rlman|e oglasa i pretplate : Kneza Mihajla ul. broj 38. Teiefon broj 25l

Godina 11.

Prodaje se: ■ Beogradu I n krajevlma za- . , posjednutim od carsko I kra- h [] Ijevskih četa po cijenl od u “ 0 Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini I DaJLmaciji po cijeni od 8 h Izvan ovog područja . . . 12 h

Povoljne borbe kod Sibinja. — Druga trgovačka podmornica „Bremen" stigia u Ameriku!

RATNI IZV3ESTA3I. I Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 27. septembra. Istočno bojište: U oblasti Petroszeny-a došlo je juče satno na brdu Tulisiui do borbenog dodira sa Rumunjima. Kod S ib i n j a (Nagyszebena) borbe teku po nas povoljno. Na erdeljskom istočnom frontu na mnogim se mjestima nalaze naše zaštitnice u borbi. U oblasti B istricioara odbijeni su rumunjski nasrtaji sjeverno od Kirlibabe, au predjelu Ludowe odbijeni su ruski napadi. Dalje na sjeveru nije se ništa značajno dogodilo. Talijansko bojjšte: Nije bilo nikakvih većih borbi. Na visoravn Krasa nalaze se dijelovi naših položaja s vremena na vrijeme pod jakom topničkom vatrom i vatrom bacila mina. Jugoistočuo bojlšte: Stanje je nepromijenjeno. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. Hdfer, podmaršal. Izvješlaj turskog glavnog stana Kb. Carigrad, 26. septembra. Felahijsko bojište: 24. septembra suzbili smo jedan neprijateljski prepad vatrom. Perzijsko bojište: Protu-napadom odbili smo ruske čete, koje su bile napale na naše položaje 12 kilometara istočno od H a m ad a n a. Na lijevom krilu odbili smo našom vatrom neprijateljski prepad. Kavkasko bojište: Na lijevom krilu odbijen je napadom na nož neprijateljski predad na naše rovove. Naše čete na dobrudžanskom bojištu odbile su 24. septembra jedan neprijateljski napad i zadobile su 30 zarobljenika. 25. septembra naše čete zajedno sa saveznicima napadoše protivnika i nadriješe do Amuzacee.

Izvjestčsj bugarskog glavnog stožera. < Kb. Sofija, 26. septembra. Maćedonsko bojište: Na staroj N e r e c k o j planini jedno naše odjeljenje prepadom je rastferalo jedan bataljun 242. francuskog puka i zadobilo je nešto zadobljenika, a zaplijenilo je jcđnu mašinsku pušku, uprtače, šatore i poljske kujne toga bataljuna. Napadom na nož zauzesmo neprijateljske rovove kod sela 0 r o v n i k a, gdje smo našli preko 30 lješev. U oblasti sela P i s o d e r i i Jermensko izvršismo protunapad protivu tri neprijateljska bataljuna, koja su se povukla ostavivši zarobljenike i ranjenike na bojištu. Istočno od L e r i n a odbiii smo tri uzastopna francuska napada. Zbunjeni neprijatelj odstupio ie u neredu. Poslije desetdnevnih borbi u kojima je cijela srpska drinska divizija bila upravljena na Kajmakčalans k e visove, danas u zoru naše čete n apadoše ovu diviziju i natjerale suje, daođstupi. Borba još t-aje uspješno po nas. U Mogljeničkoj dolini vodi se topnički dvoboj u čijein smo tolcu ušutkali nekoliko neprijateljskih baterija. Na B j e 1 a s i c i planini vlada niir. Na S t r u m i slaba topnička vatra. Na egejskoj obali krstari neprijateljska flota. Rumunjsko bojište: Na Dunavu mir. U Dobrudži nema nikakve promjene. Čete se utvrdjuju u položajima do kojih su dostigli. Na crnomorskoj obali mir.

Uspieščići. ' Francuzi su u bitci na S o m m i opet zauzeli nekoliko sela, a isvještaj njemačkog glavnog stožera ni najmanje ne oklijeva, da im prizna taj uspjeh. Tom je uspjehu prethodio četvorodnevni strahoviti topnički dvoboj, a poslije njega nastao je opšti napad francusko-engleskih pješačkih masa. Nije dakle jeftina cijena, koju su Francuzi platili za njekoliko zgarišta, koja označavaju mjesto, gdje su se njekada nalazila sela. Combles pak, ma da je ono već sa triju strana obuhvaćeno, još nikako nije zauzeto. A to je znak, kakvoin nadčo-

vječnom snagom Nijemci umiju, da održe svoje položaje do krajn ih granica ljudske moći. A naravno, da je još mnogo manje došlo do kakvog probijanja fronta, a to~ je pak pravi cili ovih francuskoengleskih operacija koje traju evo već četiri mjeseca, to bi bio jedini uspjeh, koji bi mogao opravdati ove strahovite žrtve, ko'e Francuzi prinose u krvi i materijalu. Ako li pogledamo na kartu to će nas u najvećoj mjeri zadiviti činjenica, koliko je neznatna englesko-francuska dobit u zemljištu, proizvod nekoliko mjesečnih užasnih borbi i groznih gubitaka. Kada je velika bitka otpočela, bili su najviši ciljevi njeni, do kojih su napadači mislili da stignu za nekolko dana gradovi B apaumeiPeronn. Bapaume uđal en je naime od tadanjega fronta 13 kilometara, a Peronn samo devet. A oba grada još su u rukama Ni emaca. U pravcu prema Bapaume Englezi su mogli pomjeriti svoje redove za š e s t kilometara, a Francuzi u pravcu prema Peronnu osam kilometara. Naiviši dobit u zemljištu postigli su saveznici prirodno u prvim danima svo e ofenzive. Od sredine jula do kraja avgusta proinjene su bile sasvim neznatne i ograničavale su se na širinu od jednoga do dva kilometra. Tek ovog mjeseca pošlo je za rukom poslije silnih napora, da se zadobiju opet nekoliko kilometara; naročito su Francuzi nadrii u prostoru izmedju Comblesa i Peronne. Ovo nastupanje izvršeno je korak po korak uz mnogo odmora za vrijeme kojih su se morale nanovo popunjavati strahovito proredjene divizije. Možda će parislca štampa naći za shodno, da rezultat zadnjih borbi dobit nekolikih sela opet predstavi kao vciiki uspjeh, možda će još čak i poći za rukom, da u to ubijedi javnost i da je uvjeri, da se njemački redovi sada zbilja već kolebaju. Možda,—• jer ima znakova za to da, ako je nešto pokolebano, to je mnogo prije francuska lakovjernost neggaili njemački fvont u njegovoj elastičnoj cvrstini. Svaki uvidjavni Francuz trebao bi se sjetiti onoga, što mu je obećano u početku jula, a što mu je zbilja pruženo krajem septeinbra. Onda se govorilo da će sada početi velika ofenziva, kojom će se Nijemci izjuriti iz zemlje; u bezbroj dnevnih zapovjedi i vladinih izjava stalno je ovo ponavljano. A sada je rezultat te ofenzive, zamišljene kao probojna bitka najvećega stila i pripremanje mjesecima u svakom pogledu, mršava dobit izvjesnog j broja porušenih sela, ko a slabo da će Fran-

cusku usrećiti. Front je pomjeren na istok toliko, da ni na onim mjestima gdje su Francuzi imali najviše uspjeha, ovo pomjeranje ne dostiže 10 kilometara. A sve to još pod uslovima, koji su za sile sporazuma bili upravo sjajni, a koji se nikada neće moći popraviti. Ta borbe u oblasti S o m m e počele su pod parolom jedinstvene ofenzive na svima frontovima. Rusi i Taiijani bili su krenuli na burne napade, a već rnjesec dana na sporazumnoj strani stoji po tniiiiuna novih boraca; njemačke su čete jako zauzete na kolosalnom frontu koji se proteže od Rige do Erdelja, one stoje sem toga još u M a ć e d o n i j i, u Dobrudži, u Mezopotamiji i na Sueckom kanalu. Ono Što daje olpora na S o m m i i A ncri, samo je odlomak njemačke ubojne sile, a protiv n ega navalili su u ogromnoj nadinoćnosti Englezi i Francuzi skoro sa svima svojiin četama. Nesrazmjera izmedju broja jednog i đrugog protivnika skoro isto je tolika, koliko nesrazmjera iznredju englesko - francuskih gubitaka i zadobivenih uspjeha. Svaki pametan Francuz može sebi lako izračunati, koliko bi ovakva ofenziva morala trajati, dok bi se oslobodila cijela Francuska. Boije rečeno, on to ne bi mogao izračunati, pošto bi posiije prvih minuta računa došao do rezultata, da je n e s t a 1 o j e d n og v ažnog faktora togaračuna, francuskog vojnika. „Pet milijuna ljudi i 60 miliiardi u novcu“, uzviknuo je u parlamentu socijalistički poslan k Costadan, ,,to je bilans naših strašnih žrtava!“ On je zaboravio, da od početka bitke na S o m m i ovoj pasivi stoji na suprot aktiva od dvana estak povraćenih razorenih se!a. Poslije još četiri mjeseca, možda će Francuziina poći za rukom, da ovu aktivu povećaju još za njekoliko kvadratnih kilometara u čijem će se okviru valjda naiaziti i B a p a um e i Peronne. No dotle će strahovitom brzinom narasti i pasive, i to brže no što će Francuzima poći za rukom da istaknu svoju zastavu na os’acima njekada ljepih i naprednih mjesta. Najtragičnije je pri svemu ovom da, Francuska ovu borbu, u kojoj lije svoju najbolju krv, vodi za povraćanje krajeva, za koje Njemačka ni u snu ne pomišlja da ih poslije zaključenja mira zadrži. Čovjeka bi gotovo moglo utješiti, kada „Temps“ sam veli, da je vjerovatno da Nijemci ne misle zadržati ni jedan kvadratni kilometar zemljišta, koje drže u Francuskoj, ali se čovjek mora razočarati, kad odmah u

slijedećoj rečenici toga članka pročita, da je francuski narod dužan svojim saveznicima, da dotle ne položi oružja, dokle ruske aspiracije ne budu bar dij.lom ispumene. No izgleda, da su baš sada jako pali izgledi za zadovoljavan e tih aspiracija, a ako Francuska pošto poto želi da se upropasti za svoje saveznike, Njemačka nema puta i načina da je spriječi u tome. Nijemci će i dalje dati otpora francusko engleskim naporima, razumno odmjerava ući usp elie prema žrtvama, a nikada neće zazirati da prizna neprijateljske uspjehe, ni tada kada se oni stvarno ne mogu nazvati drukše nego uspješčićima. Krizu u GrekoJ. Predstoji progias republike. Admiral Konturitis u i Veniz e 1 o s a. (Naročiti br.ojav »Beogradskih N'ovina ) Lugano, 27. septembra. Sa Venizelosom otputovao je i admiral K o n t u r i t i s (zapovjeđnik grčke flote u balkanskim ratovima. Ur.) i još 10—12 viših časnika. Otići na Kretu pa će odande obići sva ostrva, gdje su u nadmnćnosti pristalice revolucije, te če najzad otići u Soluli, gdje će se proklamovati r c p u b 1 i k a, koja će obuhvatati Macedoniju i ostrva. Poluzvanično saopštenie. Kb. Lugano, 27. septembra. Talijanski listovi objavljuju saopštenje ,,A g e n c e d‘ A t h e n e s“, u kojem se veli, da se unutarnji politički položaj Grčke naglo pogoršao naročito uslijed rada prištalica Venizelosovih. Veliki je utisnk izazvao put Venizelosov za Solun, gdie se vjerojatno misli, da stane na čelo ustanka upravljenog protiv Bugara. Ovo stanje tjera Grčku na odluke, koje su potrebne, da se nebi potreslo jedinstvo Grčke. Javno mnijenje vrlo je uzbudjeno zbog držanje Bugara, a sada se pokazuje naklonjeno momentanom istupanju Gr'čke iz svoje neaktivnosti. Sve pokazuje, da će sadašnja vlada uskoro biti zamijenjena od jedne vlade, koja će biti za akciju. Kako javlja ,,Secolo“ Venizelos će proglasiti mitnnomiju Maćedonije i Fgejskih ostrva. Ustanak na Kreti stalno dobija sve veće razmjere. Ustanici izgleđa da su u nadmoćnosti. Odlučna savjetovanja. Kb. Paris, 27. septe . ra. Po jednoj Havasovoj vijesti iz Atene prispjeo je kralj danas prije podne i pozvao k sebi ministra predsjednika. ministra mornarice i ministra spoljnih poslova. Za večeras je sazvan m i n i s t a r s k i s a v j e t. Greki vojnici na Krfu za revolucijti. K. B. Atena, 27. septemlira. Reuterov ured javlja, da je grčka posada na K r f u pristala uz revciucijonarni l-okret u Solunu.

Podlistak. Znšto omerićkl milijarđeri rade. U tiećem dijelu svoje knjige o Ameriki završuje Envin R o s e n svoje amerićke uspomene, knjigu punu duhovltostl I moderne pustolovne romantike, iz koje slijedeće iznosimo: New-Yorkšanin, piše Rosen u odjeljku ,,N e w-Y o r k i N e w-Y o. r k š a n i“ ne bori se ni najmanje samo zbog dolara, da bi se obogatio, nego je borba njemu sama po sebi neka vrsta potrebe, dužnosti, ponosa i ljubavi. Onaj koji ne radi, njemu je jedno ništavilo, nula. Taj je straćio sve što je bilo najbolje, lijenjština je, koj bi htio samo da jede i da ćuti. Taj nema više prava da govori, sve i kad bi imao milijune. U tomu gradu nema više bogatili Ijudi ili bogataša, koji sjede na nasledjenom bogatstvu, pa da u mir*u uživaju svoj novac. U svijctu čuveni milijarderi, koji bi se punim pravom moeli kao kakav knez Herrichcr nazvati, radc u svojim uredima u financijskoj ulici Walestreet upravo toliko naporno pa možda i više nego li svaki drugi sirotni radnik u jednom svjctskom uglu, koji razrogačenim očima čita o tom milijarderu pa sebi u njima zamišlja sretne ljude, koji samo uživaju i barataju po kesama napunjenim su,vim zlatom. U samoj stvari ti ljudi vrše težak rad i trpljivim amerikanskim načinom ostavljaju uživanje i raskoš svojim ženama i kćcrima. One se mogu kititi dragim kamenjem, udavati za vojvode i svojim bijesom izmišljatl gozbe i nečuveni drugi raokoš. On pak, gospodar novca, ostaje

po svojoj slobodnoj volji njegov sluga. Njemu najmilije, kad sa svoga pisaćeg stola u sa svim povučenom privatnom uredu šalje u svijet brzojave, koji odlučuju, kad izmišlja smjerove, koji ogromnoj moći novca pridaju radeni pokret. Oni se vrlo često i najviše u svojoj vlastitoj zemlji nazivaju taoci čovječanstva, ti prebogati američki milijarderi, koji u svojoj strahovitoj surovosti, svojoj nadčovječanskoj usamljenosti sa zlatom, čine pritisak na masu ljudi na način, koji je saino Američanu svojstven. Oni su upravo jedna svjetska nepojmljivost. Gvozdena volja, ogromna inteligencija, neprljatna smjelost, koja zbira stotine, hiljade milijuna, sa svim ravnodušno da li časnim ili nečasnim načinom, a povrh svega toga prilike u kojima su ti Napoleonidi zlata ii opšte mogući. — sve to izgleda kao nešto slcoro nepojmljivo. Suprotnosti u njihovom životu i djclanju zagonetne su. Jcdan Rockefeler — jedan čovjek, lcoji vječno pati od stomaka, te mora neprekidno mlijekom da se hrani — prati bezprimjernotn izdržljivošću svakog proizvodjaća petroleja, koji ncće da se pokori njegovoj volji i punom namjerom stvara od hiljadu Ijudi, koji mu na putu stoje, prave prosjake. Nedjeljom pak taj isti čovjck održava neku vrstu škole. u kojoj mladim ljudima propovijcda skromnost i hriŠcansku ljuhav. Prava zagonetka. Smiješno bi bilo pomišliati na pritvomost i iiccmjerstvo, jer licemjerni imaju svoju celj, a kralj petroleja se već u prvim godinama svoga trgovačkog života toliko obogatio. da mu doista nije potrebno ni pretvarati se ni biti ilcemjer. . - ... Jedan Camegic poklanja svijetu nešto doista vrlo veliko. Poučne knjige, čitave knjižnice, koje svoj postanak imaju da biagodare njegovim milijunima, mcu

kao pečurke u velikim gradovima. Ako je negdje u svijetu kakav hrabri čovjek spasao život svome bližnjemu, pa je pri tome i sam propao ili je svoje zđravlje upropastio, tu pritiče utješno u pomoć Carnegieva ustanova; taj nekadanji kralj čelika mnoge je milijune zavještao za nagradu odvažnosti. Siroma radnik, koji je pritrčao u pomoć djevojci, koja se davi, pa tu svoju stnjelost morao životom da plati, stavlja za sobom ženu i djecu. Tu pomaže Carnegie, ma gdje se takvo djelo dcgodilo, u Americi ili Evropi. u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, u Japanu ili Australiji. I to Carnegievo društvo nije se odalo samo sitničarstvu ne dijeli samo novčiće, ono daje čitav kapital, kojim se udova sama može pomoči. Prosječni poklon iznosi tri hiljađe maraka, ali može, prema prilikama, iznijeti i pedeset hiljada maraka. Ali taj isti čovjek, koji se tako toplim saosećajem brine za dragocjeni čovječiji život, stvorio je kao američki kralj čelika tako sramni sistem pljačkanja radnika, koji svakog društveno mislenog Čovjeka mora dovesti do ogorčenia. On nije samo davao nagradu za rad na x parčc — jer ..dobićeš onoliko. koliko si zaradio“ vrlo je pravično načelo — ncgo je on uzumio sa svim nov način. On je od hiljađama svojih radnika u čeiičnim radionicama zahtjevao najveći rad na parče i to tako visoko odmjereni, da radnik propušteni trenutak u svome radu nije mogao nikad naknaditi. Radniku je postavio nadzornika. Ali ne kakvog starinskog nadzornika, koji u pola tehnički upravlja, a inače policijski održava rcd, nego jednog modernog Camegievog nadzornika, „čovjeka s knutom u ruci“! onoga, koj*i će mučeničkim načinom da iznudi najvećl rad, i koji je zajedno s radnikom morao „bjegaU" ako nije postignu-

to. Taj nemilosrdni trgovački račun donosio je vanredne rezultate. Čeličnim raduicima je izlazila duša na znoj i u tri stotine radnih dana preko godine dali sve ono, što je njihova snaga mogla da stvori. Što je pak takav radnik u svojoj četrdeset petoj godini života prava ruševina postao 1 nije bio više u stanju da radi — to se Carnegia najmanje ticalo, prenia tome je on bio sa svim ravnodušan. Ovakvih priinjera ima nebrojeno. Milijarder je čitav niz sve samih suprotnosti. Mora čovjek i mnogo i glupo da misli, kad o tim ljudima hoće da pišc. Njihovi su milijuni, koje oni punim šakama svijetu poklanjaju, tek samo kapi njihovog zlata, poklonjene, da bi unurili svnju nečistu savjest i da bi se održali u raklonosti opasne mase. Nc, i milijarđcr ima svoju radost. koju strah izaziva. Poje-ciini čovjek i novčani golijat sa svim su dva suprotna stvora... Jer je stvarna istina i ona postoji, da se ni jedno američko ogromno bogastvo nije steklo i nije mpglo steći bez nesavjesnog pljačkanja velike mase. Da li su Carnegie stekli svoj novac pljačkanjem radnika ili su Vanđerbilt Astor ogromnim pobijanjem željezničkiil dionica izmamljivali od svijeta milijarde dolara — ne mijenja stvar. Mnogi i mnogi morali su se mučiti i patiti, da jednome napune džepove milijarđamtt. Milijarder je jedna nenormalna pojava a zcmIja, u kojoj jedan čovjek u toku svoga kratkog života može da prikupi stotine milijuna, prosto je nepojmljivo. Ono što je za Ameilku i Američane karakteristično, u Ncw-Yorka Još 1 povcćano, a u milijardera nesravnjcno veliko, to je: besprimjerna radost u radu! Ništa drugo ne može objasniti tog bijednog bogatcg milijardera, koji se davi n zlatu pa ipak radi do posljednjeg dana; ništa drugo

onog New-Yorkšana, koji mora da radi, neprekidno da radi, jer bi inačc bio bolestan. Čast čovječija leži u njegovom radu. Ako prestaneš da radiš, gubiš čast! S toga New-Yorkšanin radi dan i noč. U New-YoTku je svaki upućen na svoju glavu i svoje ruke. Svako ima sam o scbi da se brine. Niska žudnja za novcetn postaje najviši pojam časti i idcal života. Mcni je moja žudnja za radom u NcwYorku neopisano prijatna uspomena i čisto mi izgleđa, da je ono neprekidno jurenjc napred s dana na dan imalo rcćeg slični g s lijepim. Ja nigdje nijesam naišao na ouoliku veselost u dnevnom radnotn životu, onoliku radost u radu, onoliku dobrotu u preoptcrećcnom čovjeku ... Kad jedan ubogi siromašak udje u jedan od ogromnih hotela u New-Yorku i zatraži rada, njcga će poslom opterećeni upravnik puna tri minuta pažljivo saslušati, jer je to uobičajcno pravilo I po sebi razumljivo... a u takvom jednom hotelu u Berlinu i Beču izbacili bi tog siromaška prosto na ulicu! To nije samo jcdan zaseban primjer, nego je naročito istaknut kao važan. Taj za rađom žudni, hitajući i strahovito žureći se u New-Yorku ima ipak nešto vre-< mena i ncšto dobrote za onoga, kog obič« no zovemo ,,dragi“ bližnji. Čuveni policeman daje vam na najljubezniji način objašnjcnja o svcmu, o mogućem i nemogućem; Logati trgovac prima sa svim jednog ncpoznatog, ako ovaj u opšte može da objasni cilj zbog koje je došao; susjcd u gostionici ima uvijek vremena za jednu ljubaznost, jedno praktično upustvo i prema sa svim ncpoznatom strancu. To ja opet jedna od onih suprotnosti, kojom je, izglcda, inodefui New-Yorkšaniu prožet.