Beogradske novine

BEOGRAD, srijeda 4. oktobra 1916.

Izlazl: dnevno m jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: ■ Btograd« ( u krajevlma ,, posjednutlmod carsko I kra- h n tjevsklh ćeta po cljeai od v “ ■ HrvatskoJ-Slavoaljl, BosnlHercegovial I DalmscUl po djeai ođ 8 h Izvaa ovog podrnCJa . . . 12 h

Pretplata: za I mjesec ■ Beograda I ■ krajevlma zaposjednaHai od carsko I kraljevskih ćeta K 1‘M ■ Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovlni I DalmaciJI K2-40 Izvan ovog podruCja . . .KS'—

Oglasl po cijenlkn.

UrednlMvo t BEOORAD, Vnka KaradžKa ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava. prltnanje oglasa I pretplate: Kneza Mlliajla nl. broj 38. Tclefon broj 25. ;

Godina II.

RATNI IZVJESTAJI. Izvješta] austro-usarskog seneralnos stožera. Kb. Beč, 3. okfi' , ” y T. Istočno bojlšte: Front ptotiv Rumunjske. Kod Petroszenya i u oblasti klanca Crveue Kule (Vorostorony) odbijenl su nmutnjski napadl. Kod Baranyakut a (Bekoktena) naišao je jedan napad njemačkih i austro-ugarskih snaga na jak rumunjski protivnapad, koji je saveznike nešto potisnuo. Front konjičkog genera’.a nadvojvode K a r 1 a: Sjeverno od Bohorodczanya propao jedan ruski pokušaj prelaze pfeko Bysztricze Zolotvinske. Jugoistočno od Brzezanya neprijatelj je činio najveće napore da bi se dokopao .visa Lvsonije. Odbijen je poslije ogorčene borbe. Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog: U V o I y n i j i, poslije zastoja, stvorenog neprijateljevim porazotn od 27. i 28. septembra, otpočeo je nov nalet protivu tronta vojske general-pukovnika pl. Tersztyanskog. Poslije dobošne vatre od nekoliko sati, neprijatelj Je grunuo svojiin masama protiv njemačkih i austro-ugarskih snaga, koje stoje izmedju Swiniuchya i Zaturczva. U prostoru oko Swlnluchya neprtjatelj Je jurišao 17 p u t a, a jugo-zapadno od Zaturczya do 12 puta. Borba se prenijela i na oblast sjevemo od Zaturcziya. Na svima odsjecima najpadnutoga tronta moglo se opažatl, kako Je protivnik izdašno upotrebljavao svoju topničku vatru protiv-u vlastitih rovova 1 protiv svojih odstupajućih pukova. Zarobljenici iskazuju, da je svima četama pročitana naredba, da se pošto poto ima zauzeti Vladlmir-VolinJsklJ. Novopopunjeni ruski gardljski pukovi ponovo su žrtvovani, evo već treći put za kratko vrijeme. No sve te žrtve bile su uzaludne. Svuda su Rusi odbijenL Našl su položaji svi bez razlike ostali u našoj rucL Neprljatelj je zaradio nov težak poraz. Broj zarobijenika, zadobijenih zadnjih dana južno od B r o d y a iznosi 41 časnika (medju tjlfna jedan pukovnik) i 2578 ljudi. Tali.iansko bojište: Visovi istočno od Gofice i visoravan K r a s a stoje neprestano pod žestokom vatrom. Na frontu flelmska d o 1 i n e neprijatelj je opet otpočeo svoje napade. Naši položaji s obje strane T r avignolske dollnel više odjelaka Fassanskog sljemena jako su napadani od talijanskog topništva. Bersa-

Svaki pripadnik austrougarske monarkije neka se na spomen današnjega dana okiti spomen-vrpcom!!!

Ijerci su ponovo napali Cobrlcon picco 1 o, pa su i uspjell i da udju u naša oštećena odbranbena postrojenja, ali su našint protunapadom opet otud izbačeni. I jedan neprijateljskl noćni napad protiv P a s s e di Valmagiero propao je. lugo-lstočno bojište: Ništa od značaja. Zarajenlk glavara generalnog stožera pl. H6fer, pođmaršai. Izvješta] njemačicog vojnog vodstva. Kb. Berlln, 2. oktobra. Vojna skupina maršala prijestolonasljednika Rupprechta bavarskoga: Na bojištu sjeverno od S o m m e bio jet opet velik borbeni dan, Na frontu u širini od 29 kilometara, preduzeli su Englezi i Francuzi izmedju Thiepvala i Rancourta napad poslije izvanredno velike topničke pripreme. U mnogo slučajeva odbijeni su krvavo već našom dobro upravljenom topničkom vatrom. Odjeli koji su provalili u naše položaje, podlegli su u žestokoj borbi na nož našoj nesalomljivoj pješadiji. Neposredno sjevemo od S o m m e traje bitka još dalje. Front njemačkog prijestolonasljednika: Sjeverno od Le Mesnila u Champagni, zarobila je jedna njemačka izvidnica, prilikom uspjelog preduzeća jednog časnika i 38 neprijateljskih vojnika. Naše letilice navalile su na vojna postrojenja u C a 1 a i s. Istočno bojišfe: Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog: Zapadno od Lucka uvećala se neprijateljska topnička paljba. Preduzeti neprijateljski napadi ugušeni su u zametku našom pregradnoin vatrom. Nijesu uspjeli ni pokušaji ruskog topništva, đa vatrom natjeraju vlastitu svoju pješadiju na naše položaje, koji su stajali pod neprijateljskom vatrom. Kod W o j n i n a došlo je do kratkih borbi na bajonet. Preduzeti protunapad četa pod zapovjedništvom general - poručnika M e 1 i o r a, doveo je do osvojenja svih položaja sjeverno od Graberke, koje su nam Rusi na 20. septembra oduzeli. Neprijatelj je ostavio u našim rukaina preko 1500 zarobljenika. Pokušaj neprijatelja,

da nas ponovno izbaci iz ovih položaja. nije uspio jednako kao što nijesu uspjeli njegovi ponovni napadi uz obe strane željeznice B r o d y—L a v o v. U našim je rukama ostalo preko 200 zarobljenika. Erdeljsko bojište: Uz obe strane Kokela zadobili su Rumunji nešto na zemljištu. Navalom kod i sjeverno cd Oršave imali su naši saveznici uspjeha. U H a t z e sk o m gorju odbijeni su neprijateljski napadi uz obe strane Strellske dolin e. Austro-ugarske čete uzele su visinu Oboroča. Balkansko bojište: Front maršala pl. M a c k e n s o na. Južno od Bukarešta prešle su neprijateljske čete na desnu obalu Dunava. Jugo-zapadno od Toprajsara odbijeni su neprijateljski napadi. Maćedonsko bojište: Krvave borbe na K a j m a k č a 1 a n u traju dalje. Sjevero-zapadno od Tahinskog jezera napadnute su engleske čete koje su prodrie na istočnu obalu S t r u m e. Izvješta] turskog glavnoj stana. Kb. Carigrad, 2. oktobra. Perzijsko bojište: , Nastavljamo našim napaditna i gonimo potučenog neprijatelja (Ruse), koji b j e ž i u sjevero-istočnom pravcu. Kavkasko bojlšte: Traju omanji bojevi i mjestimice slaba. pješadijska preduzeća. Na ostalim frontovima nema osobltlh novosti. Na galicijskom bojištu ponovili su Rusi jučer u jutro svoje napade, ali su od naših četa potpuno odbijeni. Naše su čete na 30. septembra i 1, oktobra zarobili pet časnika i 500 neprij'ateljskih vojnika.

IzvjeStaJ bugarskog glsvnog stožera. Kb. Sofija, 2. oktohra. Maćedonsko bojište: Od Prespanskog jezera pa sve do visine 1944 juzno od KajmakčaI a n a traje živi topnički boj bez pješadijskih preduzeća. Uslijed velike topničke vatre na glavicu Kajmakčaiana i

visinu 2368 povukli smo naše čete, da spriječimo uzaludne gubitke u naše glavne položaje. U dolini Mogljenice traje obostrana topnička vatra. Zapadno i istočno od Vardara traje slabi topnički boj. Na fronti S t r u m e pošlo je za rukom neprijateljskim bataljunima, koji su nastupali pod zaštitom upravo orkanske topničke vatre, da zaposjednu sela Ka radžak e j, Jenikej i N evoljen. Našim protunapadom protjerali smo neprijatelja iz oba posljednja sela i bacili smo ga u prijašnje njegove položaje jedino oko sela Karadžakej traje boj još dalje. Na obali Egejskoga mora pucalo je neprijateljsko brodovije bez uspjeha na visine sjeverno od sela Orf a n o. Rumunjsko bojište: Na Dunavu, kod Rahova izmedju Ruščuka iTutrakana prevezao je neprijatelj čamcima nekoliko bataljuna na našu obalu. Preduzete su sve mjere, da se na neprijatelja napadne i uništi. U Dobrudži pokušale su dvije ruske divizije dva puta, da navale na naše čete na liniji B e s u a I—A n z a c a —T o p r a j s a r, ali su vatrom našeg topništva i pješadije prisiljeni na uzmak. Na obali Crnoga mora vlada mir. Solunska vojsko. U „Dresdener Neueste Nachrichten“ piše pukovnik n. r. P W o 1 f f: Rijetko je kakav viši vojni zapovjednik tako žestoko napadan kao general Sarrail. Francuski i talijanski listovi naročito su se isticali u optužbama protiv njega i uporno su tražili, da već jednom otpočne velika ofeuziva solunske vojske ugovorena na sastancima sila sporazuma u Parisu. Ovo je naročito energično zahtjevano, kada je stupanje Rumunjske u akciju izgledalo, da je položaj na Balkanu stupio u odlučujuću fazu. Tada se od Sarrailove vojske tražilo, da ona svojim napadom olakša Rusima i Rumunjima namjeravani pohod kroz Dobrudžu u pravcu Carigrada. Traženo je opozivanje Sarrailovo i čak mu je poslat general G o u r a u d, kao mogućni njegov nasljednik. Ovoliki je pritisak sklonio najzad generala Sarraila, da izvrši ofenzivu, đoduše vrlo obazrivu, na svome lijevom krilu u pravcu L e r i n—B i t o 1 j. No ovaj će pokret slabo odgovarati rusko-rumunjskim

namjerama. Rusl i Rumunji očekuju ofenzivu u sjevero-istočnom pravcu, da bi se na taj način njemačko-bugarske čete odvukle sa dobrudžanskog fronta. Sarrail je doduše preduzeo inanje napade u tome pravcu preko Strume, ali su ti napadi odbijeni; izgieda kao da su oni samo i preduzeti radi uinirenja nestrpljive savezničke javnosti. Na lijevom krilu Sarrail je pomoću srpskih divizija izvojevao manjih uspjeha i otjerao je Bugare sa njihovih visinskih položaja na Nidži planini, ali je đalje nastupanje u pravcu Lerina naišlo na teškoće pred novim bU' garskim obranbenim položajima. Čim generai Sarrail u prkos očevidnog zadržavanja južne rumunjske granice njemačkobngarskim uspjesima u Dobrudži još jednako odlaže svoju veliku ofenzivu, to on zato mora imati vrlo jake razloge od vojničkog, a možda i od političkog značaja. Što se prvoga uzroka tiče, to je za to mjerodavna brojna jačina njegove vojske i njena ubojna vrijednost, sa kojim se pitanjem baš sada vrijedi pozabaviti. Brojna jačina solunske vojske, koja je označavana u štampi, kolebala se izmedju 250.000 i 450.000 ljudi. Prema grčkim i talijanskim podacima ova vojska broji 28 divizija, i to 12 francuskih, po šest srpskih i engleskih, dvije talijanske po jedna ruska i portugalska divizija, čemu još valja dodati od manjih jedinica Crnogorce, Esad-pašine Arnaute i grčke dobrovoljce. Ako se divizija, kao obično, računa na 12.000 pušaka onda bi brojna jačina solunske vojske sa manjim odredima, koji su još dodati iznosila oko 345.C00 ljudi. Ako se tome joŠ pridodaju potrebne pomočne i pozadiuske čete, koje mora biti naročito Jake 9 obzirom na neizvjesno držanje stanov* ništva, može se doći do ukupnog broja od najmanje 400.000 Ijudi, a to je broj, koji bi zbilja bio dovoljan za veliku za* mašnu ofenzivu, kad bi borbena vrijed* nost ovih četa bila na visini. No vojnička vrijednost solunske voj* ske mnogo gubi time što je sakupljena od četa iz sviju mogućih zemalja i dijelova svijeta i od vrlo raznovrsnih rasa. Fraucuske divizije sadrže po dve divizije teritorijalne vojske (od pritlke što je drugi poziv) i kolonijalne vojske, pet divizija su iz Tunisa, Algerije i Maroka, a ostale su crnačke divizije iz zapadne Afrike, ^ldana, pri kojima ima još i četa sa

Podlistak. PoslJeđnJI ttanl Metza. Iz dnevnika Jednog francnskog vojnlka fz Bazainove vojske 1870. g. (Nastavak). 3 28. oktobra, 1870. g. Počeli su danas sa razoružavanjem. Bojali su se, da će se neki pukovi pobuniti, da neće htjeti predati oružje. Ali sve se mirno svršilo. Od večeras smo već pod l>ruskom vlašću. Danas je posijednjl dan što smo pod zapovjedništvom naših časnika. Sutra ćemo ostatl sami. Casnicl svi Idu u Metz. Za njih se ne bojim. Neće im ništa faliti. Vrana vrani očiju ne vadi... Ali 'me zato tim više žao metzskih građjana. Neće da čuju za predaju. Ne priznaju imaršalovu kapituiaciju. Od kada je ona ipotpisata, neprestano u gradu sva crkvena avoiia zvone za uzbunu. Vele, da nl po koju cijenu neće pustiti Pmse u grad. Srce ml se paPa pri pomisli na njih. AIL na žalost, sve to im neće mnogo pomoći! Cim forovi budu u pruskim rukama, moraće se pokoriti svojoj sudbini, ako ne žeIc, da baterije iz utvrdjenja pretvoPe grad u prah i pepeo. 29. oktobra, 1870. g. Da značajnoga i strašnoga dana! Makar sto godina živio, nikada ga neću zaboraviti. Vrijeme kao i uvijek grozno. Klša samo sipa. U podne će se izvršiti presdaja vojskc. Svaki kupl i pakuje svoju 'spremu. Vojnici skidaju 1 uvijaju satove, pošto svi misle, da ih nose sa sobom. Pale se barake, da se Prusi ne bi mogU

koristiti njima. (Tih je ćasova vjerovatno pukovnik Pean iscepao zastavu svoga gardljskoga puka, da ne bi pala Prusima. OvaJ je dirijivi prizor ovekovječen u MouillardovoJ slici, koja se naiazl u francuskom vojnom muzeju). Zapovjednik čete nam je već održao oproštajni guvor. Svi su plakali. Poslije je naš pukovnik naredio, da se postroji cio puk, pa se on sa svoje strane oprostio. To je tek bilo žalosno. I kod sviju ostalih pukova opraštali su se zapovjednlđ pukom. Pošto su sve formalnosti iizivršene, naš se zbor kreće. Kiša u taj mah počinje da pada udvojenom siiinom. Prokisli smo do kostiju, ali kako nam je tek u duši. Poslije podužeg hodanja stižemo do prvih pruskih redova. Prolazimo pored njih oborene glave, ma da nijesmo ništa skrivili. O, mili Bože, kakvi li sada izgledaino pred ovim Ijudima, koji su još prije kratkoga vremena drhtali 1 zazirali od nas! No sada, pošto su nas kupili, njihovi smo! Zapovjednici četa redom, kako im čete stižu, predaju ih. Oledam našeg kapetana, kako plače od inuke, a isto 1 naš poručnik i zastavnik. Vidi se, da bl radije na mjestu umrli nego da podnesu ovo poniženje, nesnošljivo za Francuza. Francuz je naučio da izadje pred stranca ponosito uzdignute glave, a ne ovako! Mi nijesmo pobijedjeni, mi smo samo savladani gladju i iznlajom. Maiširali smo tako dva sata, dok smo prešll sve pruske redove. Steže ml se srce, kada gledam ove nebrojepe neprijateljske čete, koje se sručiše na našu otadžbinu. Ta znaU smo, da ih je bUo 300.000 oko Metza, ipak, nikada nijesu se usudjivali da oni napadnu! Kad god je za

vrijeme opsade bilo borbe, mi smo bili j napadačii Oborila nas je samo g!ad i izdaja. U 7 sati u veče nas zaustavljaju. Podižemo logor na jednom skroz raskaljanom mjestu; ta nije čudo, evo tri nedjeije kako neprestano pada kiša. Podižemo šatore i odmaramo se. 30. oktobra, 1870. g. Kiša je prestala. Ostajemo cijelog dana u logoru. Dijele nam hranu. Svaki dobija hleba, pirinča, slanine t kafe, all bez šećera. Izgieda, da u šećeru i oni oskuđjevaju, iii pak ne mai*e za njega. Pruski sc vojnici bratime sa nami, daju nam hljeba, sianine 1 đuvang, vele da ćemo sutra krenuti. Ove noći nijesam nl litio ieči. Prešao sam s one strane đritma, gdje je bio drugl logor i našao sam Isidora Bruna, skuvasmo zajedno čorbu I kafu, pa zatim provedosmo cijelu noć u razgovoru pored vatre. Rano u jutru opet skuvasmo kafu, pa sam zatim ja otišao kod svoga puka. 31. oktobra, 1870. g. U devet sati u jutru opct počinje klša da pađa, kao za inat, baš kada stiže naredba za pokret. Krečemo se u kolonl dvojnih redova, s obiju stčana idu pruskl pješaci s nožem na pušcl i po neki konjanik. Pošto predjosino 7—8 km., dodjosmo do sela Etanga; naredi se podizanje logora pored jedne šume. Razdijeliše se namirnice, pa nas onda poslaše u šumu, da nasječemo drva za kuvanje i grijanje. O spavanju nije moglo biti ni govotfa, pošto Je zemljište bilo skroa raskvašeno. Svaka se desetina iskupl oko svoje vatre, gdje smo proveli noć. Kada je svan’Uo, jedva smo gledali iz očiju od dima.

1. novembra, 1870. g. Rano u zoru se krećetno u pravcu gfanice. Stižemo u Boulay, gdje je dat sastanak, Tamošnji gradjani mole Pruse za dopuštenje, da nam razdadu jeia, što im bude i odobreno. Za till čas stvoriše se u Iogoru čitava kola natovarena hljebom, za njima žene vuku grdne kazane sa čotbom. Trebalo je vidjeti jadne naše vojnike kako jurnuše na čorbu. Po neki su rukama zahvatali iz kaaatia, toliko su bill gladnL Jedva žena u toj gužvi pronadje svoje kazane. A i hljeb je razđat za njekoliko sekundi. Poslije toga produžismo za TrtisBornes, gdje smo stigli u 2 po podne. Podigosmo logor u blizini sela. Poznajem dobro ovaj kraj, jer smo ovuda prošli u početku rata, prije no što smo odstupili I zatvorili se u Meta Svijet se prosto tiskao, da nam da da jedemo. Svi su govorili: „Jadni našl vojnici! Šta se načini od vas za trl mjeseca. Tada ste prošli ovuda zdravi i veseli, a sada se vraćate, opkoljeni pruskim bajonetima!" Naredjeno je, da 'po jedan vojnik iz svake desetine ode u selo, udaljeno 800 metara. Svijet nas je opet pretrpavao poklonima. Poslije kratkoga oklijevanja, pruski nam stražari dopustiše da ulazimo i u kuće, kuda su nas zvalL da se najedemo i odmorimo. Pustiše uas po sata' da sjedimo, Jedan se pćuski vojnik zagrcnu od plača, gledajućl nas ovako žalosne, gdje halapljivo jedemo hljeb. Kad smo se vratili u logor, nosili smo drugovima prepune torbe hljeba 1 Jabuka. Za to su vrijeme seljaci bili dovukli u logor puna kola drva 1 slame za prostiranje. Jedan je seljak mnoglm vojniclma razdavao po litar rakije.

3. novembra, 1870. g. U jutro, pošto popismo kafu, produžL smo put aa Sartelouis, prvo njemačko po» granično mjesto. Na putu do granice, svijet nam je svuda kao do sada nosio pune kotarice jela. Prešli smo granicu u 10 sa» tl u jutru. Dok su naši sprovodnici Iudo» vali od radosti što opet stupaju na zemljište svoje domovine, mi smo sa čudnim osjećajima prekoračill neprijateljski prag. Mnogi se mislio, kuda Ii će ga odvesti i hoće li se opet žlv i zdrav vratiti doma. Osjetili smo odmah i promjenu. Svijet nas do duše gleđa prije sažaljivo nego li zlurađo, ali ipak nema više da nam nose jeIa kao naši. Nemožemo da se sporazumiJevamo sa njima, a ne razumijemo ni natpise na seoskim dućanima i na putokazima. Jedva jednorn stižemo u sam grad Sarrelouis (Saarlouis). Tamo nas postroJe na glavnom trgu i izdaju nam jelo. Komad hljeba i komad nekuvane slanine. Zatim krećemo na željezničku stanicu, gdje nas ukcavaju u vagone. Voz se kreće u 3 sata. U 8 sati se skidamo u nekome gradu, koji se z,ove Trien ili slično (vjerovatno Trier. Uri). Odande smo pješačili još jedno 8 do 9 kilometara na vrlo dobrom drumu pri lijepoj mjesečini. Najzad stigosmo u jedno selo, gdje smo prenoćili. Prtiski sprovodniđ nam dopustiše, da se pozavlačimo po koševinm, stajama i tavanima, a mi smo bili sretnL što ćemo opet noćitt pod krovom poslije tolikog vremena. (Nastaviće se.)