Beogradske novine

Izltzf:

dnevno n jutro, ponedjeljkom poslije podne.

P r o d aj e s e: ■ Beogmdo I ■ krajevtna za- - , posjednutin od carsko I kra* h h ijevsklh četa po cljenl od w a ■ HrvatskoJ-SlavonlJI, BosnlHercegovinl I Dalmacfli po djeni od 8 b Irvaa ovog područja . . . 12 h

Oglasl po cijeniku.

Pretplata: za I mjesec a Beogradu I a krajevlma zaposjednuthn od carsko i kraljevskih četa K 1*90 u Hrvatskoj-Slavoniji. BosniHercegovini I Dalmadji K2*40 izvan ovog područja . . .K3‘—

Urednittvo t BEOORAD, Vuka Karadilća ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava. pntnanje oglaaa I pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Br. 249.

BEOGRAD, suboia 21. oktobra 1916.

Godina II.

Na Narajowci zarobljeno preko 2000 Rusa. — Talijani opet odbijeni u oblasti Pasubia.

RATNI IZV3ESTADI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. Beč, 20 oktobra. Istočno bojište: Front konjičkog genetala nadvojvode K a r 1 a: Na ugarsko-runuinjskoj granlci I dalje traje borba. Jugo-istočno od Dornawatre oteto je neprijatelju brdo M o n t e R u s u 1 u i. Front mar £ ale prinea Leopolda bavarskog: Na N a r a j o w k 1 uzeše njemačke čete od neprijatelja pri zanimanju na juriš jednog visa preko 2050 zarobljenika I 11 mašinskih pušaka. Na gornjem S t o c h o d u izjalovilo se više napada. Talijatisko bojište: U oblasti P a s u b i a borbe se ioš jednako vode. Poslije dugog i žestokog bombardovanja, Talijani juće u 4 sata po podne još jednom napadoše na naše položaje sjeverno od vrha. Opet je dožlo do ogorčenih borbi prsa u prsa. Pod komandom svoga brigadira, pukovnika E11 i s o n a, hrabri tirolski carski lovcl od 1., 3. i 4. puka ponovo odbiše krvavo sve napade. -Održasmo sve polo'žaje. ZarQbljeno je preko 100 Talijana. Potpomognut jakim topništvom, napade na frontu fl e i m s k e doline jedan alpinski bataljun F o r c e 11 u, 'S a d o I u i M a 1 i C a u r i o 1. Napad se skrhao tt vatri naših tnašinskih pušaka. Jugo-Istočno boiište*. Nema ništa novog. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmarša!.

Podlistak. Podvlzl fnnciBklh detektluo. Ma da su ratni dogadjaji svakako znatno umanjlli tnteresovanje za romane Conan Doylea, A. K. Greena, Gaston Lerouxa 1 t, d. u kojima se veličaju izmlšljenl .genijalni* detektivl (ill često „genijalni* zlikovci), ipak je od interesa da se što pomene o radu i s t i n s k i h pariskih detektiva, koji su sa slavnim Vidocquom na čelu počinili prava čuda u hvatanju prepredenih zlikovaca. *0 tome je onomad izašla u Londonu jedna knjiga. Medju podvizima, koji se tu nabrajaju, od naročitog su interesa neki, koji su izvršeni u vremenu, kad je hvatanjezlikovaca bilo mnogo teže nego sada, jer nije bilo telefona, telegrafa, željeznice, internacijonalnih albuma zločinaca i t. d. Za vrijeme restauracije, — kako u 'Francuskoj istoriji nazivaju vrijeme fVaspostavljanja kraljevstva i svega što jje sa nijme u vezi, poslije pada Napoleona 1.^ 1815. god., — kada su se po 'Parisu šunjale bezbrojne političko-summjive individue, i kada su zavjere, bilo repnblikanske, bilo u korist Napoleoinovu ili njegovog sina, bile na dnevnom redu. izveo je jedan pariski tajni pollcajac ovakvu majstoriju: U vezi sa nekom zavjerom bio je dokao u Paris Jedan engleski aristokrata ali mu je po-

mjesta Sainkala, 40 ktn sjeverno od Sakiza i tu rastjeraše i suzbiše neprljateljske čete, na koje bijaše naišla. Jedno neprijateljsko odjeljenje pokušalo je da napadne naše sjeverno od Sakiza u naprijed pomaknuto odjeljenje, ali je uz gubitke suzbijeno. Kavkasko bojište: Na desnom krilu po nas povoljne čarke. Oduzeli smo od nepriiatelja mnoštvo municije, oružja i ratnog pribora u predjelu sjeverno od Kigi. U centrumu i na lijevom krilu po nas povoljni sudarl izvidnica, u toku kojih smo imali zarobljenika. Jedan od neprijatelja pod zaštitom inašinskih pušaka preduzet napad, suzbijon je. Na ostaliin frontovima nikakav dog' ,H jaj od značaja. Izvjestaj bugarskog glavnog stožera. Kb. Sofija, 19. oktobra. Maćedonsko bojište: Izmedju Prespanskog jezera 1 željezničke pruge B i t o 1 j--L e r i n obična topnička vatra; na zavijutku rljeke Č e r n e jaka topnlčka vatra 1 pješačka djelatnost. Borba se produžuje. Odbijen je slab neprijateljski napad na selo Trnovo. U dolhii M o g 1 j e n i c e I obostranoVardara slaba topnička vatra. Na podnožju planine Bjeiasice irir. Na frontu S t r u m e iaka djelatnost izvidničkili ‘odjeljenja, na mnogitn mjestima slaba topnička djelatnost. Na Egejskom moru je jedna neprijateljska krstarica bez uspjeha gadjala visove kod sela O r f a n o. Rumunjsko bojiš*e: Na cijelom frontu nikakvili osobitih đogadjaja.

šlo za rtikom da u posljednjem času, pošto mu je ova bila pohvatala već sve konce njegovog rada, umakne policiji. Pošto je dugo vremena bila izgubila svaki trag o njemu, pobcija je najzad doznala, da se lord-zavjerenik krije u jednoj kući na jednome od najživljih i najelegantnijih bulevara u centru Parisa. Posiat je naivažniji detektiv da ga uapsi. Kada je ovaj zazvonio na vratima označenoga stana, otvorio mu je neki starl, potpuno osijedjeli poslužitelj; na pitanje, gdje mu je gospodar, odgovorio je sluga, da je ,,njegov gospodin“ prije nekoliko dana otputovao za London. Policajac vide, da se radi o izgovoru, ali pošto je bio sam, a još i iz drugih razloga, nije smio upotrijebiti silu. Učtivo se oprostivši, otišao je do najbližeg dućana za pozajmlcu odijela, tu je uzeo pod zakup jednu divnu poslužiteljsku livreju, prilijepio lažne brkove 1 opet se vratio stanu Iordovom. Opet bi zazvonio, a kad bi mu starac opet otvorio, on bi ga, praveći se sav zadihan, prosto gurnuo u stranu i jurnuo u sobe, jednako vičući papagaj mora da je ovdje, apsolutno ne može biti da on nije ovdje!“ Pošto je prešao nfekoliko soba velikoga stana, dospio je najzad u jednu malu biblioteku, a gle, ovdje je mirno sjedio i čitao glavom opasni i „nevidljlvi" lord. Zaouvani ,,poslužitelj“ ispričao je tada Iordu čitav roman, kako je njegovom gospodaru pobjegao papagaj, a kako apsolutno mora da je kroz neki prozor uletio baš u lordov stan. Pošto se ,,tra-

u Rusiji za sada su još vrlo slabi. Ali tek itna ih. Za ovo če nam biti svjedok jedan najuglednijih ruskih listova, organ konstitucijonalno - demokratske („kadjetske") sttanke, Miljukovljeva ,,R j e Č“. Ovaj Hst osvrće se na značajnu izjavu radhičkog vodjc Jansona i veli: ,,0ve nove rusofiiske tendencije u Njemačkoj zaslnžuju najveću pažtiju. Ne smije se poricati, da takvo riješenje njemačko-ruskog nroblema u iednom dijelu ruskoga društva ima znatnih pobornika". Pošto time potvrdjuje einjenicu, da su fzvjesni krugovi ruskoga društva naklonjeni zaključenju raira, ,,Rječ“ nastavlia: „Pristaiice su ovakvog riješenja mišljeuja da u stvari izmedju tias i Njemačke nema nikakve osnove za sporove. Jedino rusltonjemačko sporno pitanje, a to je p o 1 js k o pitanje dopušta komprontisno riješenje. Što se sviju ostalih pitanja tiče, to bi se poslije još nekog vremena rata valjda već došlo do sporazuma. No u ovoj izjavi ne detaljira se šta se sve ima podrazumjefi izuzev poljskoga pitanja kao ,,sva ostala“ pitanja. Dovoljno je, da se malo više razmisli o sadržini tih dviju riječi pokazače da se pod „svim ostalim“ ima podrazumijevati ne samo sudbina baltičkih krajeva, već i budućnost Austrije, ali Još i prijc svega istočno pitanje“. Značajan je ton, *kojiin ,,Rječ“ u toku toga članka raspravlja ova pitanja. Pri prosudjivanju toga tona treba imati u vidu, da je .,Rječ“ do sada samo u raspravljanju o takvim pitanjima smatrala kao izdajstvo. Navodi se, da se na osnovu jednog članka u „Frankfurter Zeitungu" ntože prejjiostaviti, da Njemačka namje.-ava da od Turske načini od priiike ono, što je Australija preina Engleskoj. To znači Turska bi zadržala političku nezavisnost. all bi postala vojnički Ji privredno vazul Njemačke. Clanak ,,Rječi“ završava se ovim riječima: „Prema tome u Poljskoj i Kurlandiji putevi se ruske i njemačke spoljne politike stiču, iok se u Carigradtt u velikoj mjeri ukrštavaju". Prema našem shvatanja svaka je mirnija diskusija več znatan uspjeh na putu sporazumijevanja, oa ma taj kompromis i bio još jako udaljen. Da li se zbilja u Carigradii ukrštavaju putevi ruske i njemačke spoljne politike? To bi samo bio onda slučaj, ako bi Rusija radila na rasparčavanju Turske. Njemačka nikako nenia namjera, da od Turske načini neku svoju Australiju. Ona ne želi ništa drugo, nego da Tursku održi kao državu, da je zaštiti protivu osvajačkih prohtjeva i da dopri-

ženi“ papagaj naravno nije nalazio tu, ali pošto se tim više uv.ierio o prisutnosti druge jedne ,,ptice“, ,,poslu/.itelj“ je otišao, mucajući, kao zbunjen, neprestano neka izvinjavanja, što je bio tako neučtiv. A lord je isto veče aupšen, ali je bar imao utjehu, da mtt nije podvalio koji bilo policajski ager.t, več Čuveni C a u 1 e r, koji je docnije vaspitao čitavu jednu generaciju vješriit detektiva. Ali kralj francuskih detektiva jeste ipak slavni V i d o c q, koji je a hvatanju krivaca izvršio upravo nevjerovatne stvari. Kao i mnoge drttge njegove kolege, Viđocq je ranije i sam bio opasan zlikovac, pa je kao takav bio uhvaćen i osudjen na tešku kaznu. Pošto je nekoliko godina ,,oduvao“ na robiji, predloženo mu je pomilovanje, s time da se bezuslovno i potpuno stavi u službu pariske policije. Vidocq pritni taj prijedlog i ttskoro je počeo ,,na strali vragom“ borbu protiv zločinaca, koji su od njega ubrzo zazirali više no od samog nečastivog. Po mnogim krivičnim predtnetima policija je često več potpuno digla ruke, bez ikakve nade da će se krivac uhvatiti, u takvim bi se slučajevima Vidocq primlo rada po tim djelima, i u većim bi slučajevtma i uspjevao. Jedttom je Vidocq imao da uapsi nekog opasnog zlikovca, koji je bio u povratu izvršio čitav niz krivičnih djela. U naredjenju, što ga je Vidocq dobio odnosno njcgovog uapšcnja, stajala su samo ova vrlo lakonska uputstva:

nese tomq, da osntanlijska carevina dodje do nezavisnog i cvjetajueeg prirodnog razvitka. Ona dakle lioće, da doprinese toine, ali ona ne želi, da taj zadatak monopoliše za sebc. Ona rado ustupa svakotne njegov dlo u učešću pri ojačanju turske privrcdne inoći. Visoka Porta treba da ie širotn otvorena svima onima, koji dolaze sa miroljubivim namjerama. Za Rusiju je tt prvom redu od važnosti, da se privredno još večma raširi i da svojoj robi nadje pijacit i u Turskoj i njenom zaledju. Šta joj s obzirom na taj zadatak vrijedi posjed Carigrada? Ako ona teži da zauzme Carigrad samo radi loga, da bi ispunila san Petra Velikoga. onda se zbilja ukrštavaju putevi Rusije i Njernačke, a do sporazuma teško da će doći. Ali ako je deviza .Carigrad * samo simbol za razumne i razumljive privredne zahtjeve, onda u Rushi treba da su načisto s time da poiam. da samo posjed čini zadovoljst\ r o vlada još jedino kod djece i varvara. ()d Uada su sve evropske države postale zrele, od kada trgovac ne ide više isključivo za osvajačem, već može mirnim putem iči i u tudje države, poznato je u uredjenim državama, da je lsto toliko korisno kao i sam inaterijalni posjed zagarantovano pravo slobode kretanja za trgovinu i saobračaj. Sa toga gledišta mi nalazimo, da Rusija mora više voljeti, da za susjeda ima kottsolidovanu Tursku nego li u Maloj Aziji Englesku i Francusku. Ako bi pošlo za rukom, da se dardanelsko pitanje riješi na drugi način nego ii do sada — a zna se da su sva dosadašnja riješenja njegova u prvom redu odgovarala engleskitn interesima — tada Turska za ruske trgovačke odnose ne bi bila preprijeka, već na protiv most. U toine se slučaju ni njemački i ruski putevi u Carigradu ne bi više ukrštavaii. Svakako u mnogo manjoj mjeri nego li putevi Rusije, Engleske na daljem i bližem Istoku.

EnsiesKa I holonije. ENGLESKI PARLAMENAT. Redmondov g«vor. — LIOyd George naziva svoje podčinjenc glupacima. Kb. Rotterdam, 20. oktobra. ,,Nieuwe Rotterdamsche Courant“ javlja iz Londona: Redmond je u svome govoru u d o n j e m d o m u juče rekao, da je nezadovoljavajuć: rczultut regrutovanja, zbog čega konzervativci prebacuju Irskoj, posljedica načina ministarstva vojnog, i da taj načtn zadrži u sebi mnoge nacijonalističke predrasude. U Dublinu je jedanput Asqulth obećao Irskoj vojni zbor,

„Covjek, kojega inta da osmatrate i uapsite, stanuje u jednoj ulici nedaleko od velikih bulevarda. Na prozorima njegovog stana nalaze se crvene zavjese, a u istoj kttći stanuje neka stara, grbava krojačica, koja je u priialeljstvu sa ženom zlikovčevom." To je bilo sve. Mnogi bi drugi policijski agent izjavio, da su takvi podaci i odveć nedovoljni i ne bi se printio izvršenja toga naloga. Ali Vidocqa to baš ni najmatije nije bttnilo. On se odmah dade na posao. Na njegovu žaiost vidjeo je, da po cijelom tome kraju ima grdno mnogo crvenih zavjesa po prozorima. Dakle taj elemenat nije mu mogao mnogo koristiti. Ali stara, grbava krojaćica, io je već bila druga stvar... Detektiv poče u jutru da posmatra žene, kojc stt dolazile na pijacu onoga kraja; pošto je nekobko dana džabe stajao, ne mogavši opaziti ono što mu je trebaio, ugleda on jednoga jutra neku grbavu babu sa velikom korpom, gdje kupuje povrća. On podje za njotj^, i gle, na prvom spratu kuće, u koju je ona ušla, bile su zavjese sve crvene! On podje za njome 1 zaplta je prosto, stanuje H u kttći taj i taj, imenujući zlikovca, koga je imao uapsiti. Baba zavrte glavom: ,,Ne stanuje više ovdje. Otselio se, bna tri dana. Neznam gdje sada stamije." ,,A njegova žena, zapita Vidocq, kako ona izgleda?“ „Lijepa, visoka dama, cmomanjasta. Otišla je sa njime." Tek što baba to izusti, a Viđocq je, tobož u najvećem uzbudjenju, uhvati za raku 1 glasno zajecaj „O Bože moj, go-

ali imnistarstvo vojno nije održalo to' obećanje. U irskoj diviziji, koja se sastoji iz katolika, svi su časnici, osim dva niža časnika, proiestanti. U Du* b 1 i ij n še šta više govorilo, da se katolički regruti ne želc. Prije kratkog vremena je ministarstvo vojno uputilo 200 Iraca u jedan škodski planinski („liighlanderski") pttk, a toliki isti broj tt jedan engleski pttk. R e d m o n d je la«. da izneo prcgled irskih političkih do-> gadjaja i govorio je o sažaljenja doslojnim posljeđicama neuspjeha u irskoj pogodbi. Zahtjevao jc da se ukine ratno stanje u Irskoj i naimenovauje jcdnog vrhovnog zapovjednika, koji sa dogadjajima, koji se sad tamo odigravaju, ne bi iinao posla. Daije jc zahtjevao da se potpuuo izvede zakon o državnoj obrani, u istom duhu kao i tt Eugl e sk o j i da se pusti u slobodtt 500 zarob-i ljenib za vrijeme pobnne, čiji slučaj tiije još tti isledjcn. Zahtjevao je, da se sa onima, koji su na zatvor osudjeni, postupa kao sa p o 1 i t i č k i m k r i vc i m a. Vlada bi trebala da željama irskog naroda izadje u susret I da uvede ,,homerule“ (autonomiju Irske)'. Odgovor državttog tajnika za I rs k u, D u k e-a, sve se tt glavnom tta to, da vlada sve zahtjeve odbija. Obe-> ćao je sarno da će se upustiti tt pogodbu odnosno opsadnog stanja u Irskoj. Poslije toga je ttzeo riječ ministar prcdsjednik A s q u i t h, koji je težio da zbriše rdjav utisak, koji je debata izazvala. Aii je taj nezgodan utlsak još višc uvećan uzvikom poslanika N e a Isa: „Trebalo bi američkom poslaniku pružiti mogućnost, da posjeti zaroblienike u Irskoj 11 . LIoyd George priznaje. da su žalbe protiv ministarstva vojttog opravdane. On je rekao: Gltipost minis t a r s t v a v o j n o g j e u e v j e r ov a t n a. ona skoro graniči na zloću. Ja satn preneražen i tnogu samo reći, da su izjave jedne ili druge osobe učinjene bez našcg pristanka. Ja ću narediti raspored pukova dublinskih pjcšaka po irskim divizfjama, kao i đruge mjere za zadovoljenje želja Iraca. I poslanik Deblin držao je strastan govor, u kome se naročito protiv A s q u i t it-a sa gorčinom izrazio, rekavši: Jestno li bili ludl, kad snto poš!i da vrbuje'mo rekrute? Zar zaboravljamo na naš narod, kad govorimo o drugim inanjim narodima? Koliko hl regruta dobili u A u s t r a I i j i ili u Kanadi. kad hi tamo bio izaslat Sir John M a x w e! I (general, koji je krvavo ugušio dubliiisku pobunu. Ur.) s punomoćstvom da uguši slobodu tih zemalja?

Pat na ntoru I pod morem. Strahovita djelafnost n.iemačkih podraorn'ca u SredOzemnom inoru. Kb. Berlin, 19. oktobra. Wolffov ured javlja: Naše podmornice potopile su u Sredozemnom moru: 4. oktobra prazni engleski vojnički transportni brod ,,G a 11 i p o I i a“, 18.150 tona; 11. oktobra naoružani

spodjo, ako imate još iskre sažaljenja u srcu, pomozite mi, budite mi na ruci da je nadjem, — ta to je moja žena, utekla sa tim čovjekom!“ Vidocq je bio tako odličan glumac, da je grbavu babu toliko dirnuo njegov ,,bol“, da mu je obećala, da će mu pomoći da nadje „nevjernicu 11 . I zbilja, nekoliko dana docnije pošlo je Vidocq-u za r ukom, da uapsi zlikovca, Francuski su detektivi prvi postigli današnje savršenstvo u maskiranju, u čemu su se mirne duše mogli takmičiti sa najčuvenijim glumc.ima prvili pariskih pozorišta. Za nekoliko sati oni su se Često po nekoliko puta pojavljivali čas po spoljašnosti kao najobičniji radnik na kanalizaciji, Čas kao elegantni bonvivan, odjeven po najnovijoj modi. Na taj bi im način pošlo za rukom da često jedne iste večeri uapse po nekoliko opasnih krivaca, koji su ,,radili“ medju raznim društvennn klasama. Čas je valjalo gonjti kalivog opasnog kesaroša, koji je obilazio male kavanice u predgradjima, čas je valjalo privesti vlasti kakvog opasnog kockara, koji se pod lažnim imenom, a odjeven kao prvoklasni „gentleman", uvukao u najotmjenije kriigove, i tamo na kartama pljačkao bankare, visoke činovnike, narodne poslanike i t. d. Tako je poznati L e c 1 a i r e. tako*> djer jedan od najodličnijih agenata parišfce policije jednoga jedinoga dana prošao sve činove francuske vojske i od ranog jutra do pred veče „avanzovao“ od redova do generala. Skoro u

Itvještaj turskog glavnog stana Kb. Carigrad, 19. oktobra. Perzijsko bojlšte: Neprijateljska konjica, koja je izmedju Hamadana i njegovog predgorja Bidjar pokušala da se približl, rastjerana je i lmala je gubitke. Zarobili smo množinu Kozaka s cjelokupnom opiejfnom njihovom. Naša izvidnička odje.Ijenja, isposlata u pravcu Sakiza, stirgla su, tukući neprijatelja. do predjela

Njemačaa l Ruslja U jednom članku u „Vossische Z e i t u n g u“ u kojemu se govorl o odnosiina Njemačke prema skandinavskim državama i o mogućnosti mira sa Rusijom, piše Goerg Bernhard: Mi smatramo, da je preuranjena bojazan koje se, sudeći po neutralnoj štampi već pojavljuje u Engleskoj, da bi Rusija eventualno bila naklonjena kakvom separatnom miru. Glasovi ,.a mir