Beogradske novine

Br. 250.

BEOGRAD, nedjelja 22. oktobra 1916.

Izlazl: dnevno 11 jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: ■ Beogradu i n krajevima za- « , posjednutimodcarskoikra- h h Ijevskih četa po cljeni od w u ■ HrvatskoJ-Slavonlji, BosniHercegovinl i Dalmaciji po cijeni od 8 h Izvan ovog područja . . . 12 h

Oglasl po cijeniku.

Pretplata: za 1 mjesec ■ Beogradu 1 ■ krajevima zaposjednutim od carsko i kraljevskih čeia K 1*56 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini I Daimacijl K2« Izvan ovog područja . . .K3 - —

Uredniitvo t BEOGRAD, Vuka Karadžiča ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava. primanje oglasa 1 pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 2S.

Godina II.

RATNI IZVDESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. Beč. 21. oktobra. Istočno bojiSte: U u g a r s k o-r u in u n j sk i m pograničnim krajevitna i dalje se vodi borba. Nemože se nahvaliti rad naših četa, koje uspješno vode borbu sa neprijateljem, na najtežem zemljištu, pokrivenom snijegom i ledom. Sjeverno od Karpata kod austrougarskih četa nema naročitih dogadjaja. Talijansko bojište: Naši položaji u odsjeku P a s u b i a izloženi su stalnoj žestokoj topničkoj vatri i izbačenim minama sviju kalibra. Naše topništvo drži u šahu nagomilanu neprijateljsku pješadiju pred grebenom B o j t e. Odbijeno je četiri talijanskih napada protivu istočnog djela ovoga grebena. Satrvena je jedna neprijateljska četa koja je nadirala u brandskoj dolini. Zarobili smo dva časnika 1 159 Ijudi, a zaplijenili smo 10 bacala mina i drugi ratni malerijal. .I'Jgo-lstočno bojištc: U Arbaniji nema značajniii aogadjaja. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlln, 20, oktobra. Zapadno bojište: Front prijestolonasljednika R a p ► prechta bavarskog: Pri kišnom vremenu bi’a je topnička borba obostrano Somme vrlo žtvahna. Jednim napadom otet je Englezima veći dio rovova, koji je 18. oktobra ostao u njihovoj rucl zapadno druma E a u c o u r t-l‘A b b a y e-L ab a r q u e. S večeri su propali napadi engleskih odjeljenja sjeverno Courc e 1 e 11 e I istočno L e S a r s a. Naknadno se javlja, da su se Englezi pri posljednjlm velikim napadima služili pancerskim automohilima, tako zvanim ,,T a n k s“, koje oni innogo hvale. Trl od njih leže pred našim lmijama, koje je uništila naša topnička vatra. Istočno bojište: Front maršala princa Leopolda bavarskog: Skrhaše se uz velike neprijateljske gubitke nekollki ruski protivnapadi

pred našim novozadobijetiim položajima sjeverno od Simianke. Jugo-zapadno od S w i t e I n i k j--a, na zapadnoj obali N a r a j o w k e, njevnački bataljuni zauzeše na juriš jeđan važan visinski položaj zajc-Uno sa njegovim obostranim bočnim položajima i odbiše sve ruske pokušaje, koji su išli na to, da se on povrati. Neprijatelj je ovdje ostavlo u našoj ruci još 14 časmka i 2050 ljudi kao 1 11 mašinskih pušaka. Front konjičkog generala nadvojvode K a r1a: U južnom đijelu šumskih K a r p at a, koji su potpuno pokriveni snijegom, odbačen je protivnik sa vrlia M o n t e R o s u 1 u I. Na erdeljskoj granici borhe se i dalje vode. Balkansko bojište: Front maršalapl. Mackens e n a: Borbena djelatnost u D o b r n d ž i oživjela je. Maćedonsko bojište: Poslije prvobitnih uspjelia zaustavIjen je srpski napad u zavijutku Crne r e k e. Izjaloviše se neprijateijskl napadi sjevemo cd N i d ž e-planitie i jugo-istočno od dojranskog jezera. Prvl zapovjednlk glavnog stana pl. Ludendorff. Izvještaj turskog glavnog stana Kb. Carlgrad, 20. oktobra. Maćeđonsko fcojište: Vode se čarke, koje teku povoljno po nas i u toku kojih zadobisnto izvjestan broj zarobljenika. Na ostalim njcstima nema značajnijih dogadjaja. Prsuišnjs zopovlei! vojstl. Na Čelu lista donosimo tckst Previšnje zapovijedi vojsci. koju ie Njegovo Veličanstvo, vrhovnt vojnt gospodar austro-ugarske vojske uputilo vrhovnom zapovjedniku vojske maršalu nadvojvodi F r 1 e d r i c h u, a u kojemu povlači bilans ratnili dogadjaja u toku posljednjih mjeseci. Kao reznltat je toga bilansa izražava se previšnja zaltvalnost svima borcima i uspjehom krunisanih vodjama za sve što su izvršili u borbi protiv neprijatelja, i to u ozbiljnim i skromnim riječirra, pa se vojskovodjama Borojeviću braniocu puta za Trst, T ersztyanszkom, nepokoljebivom vojskovodji u WoIyniji, i nadvojvodi J o s i p u braniocti Koruške daju visoka odlikovanja. Jedna zapovijed vojsci, kao izraz riječiina toplih

osjećaja, što ih svako mora gajiti gledajući junaštvo austro-ugarskih boraca inače je samo zadovoljavajuće priznanje za zasluge boraca. Ali ova naredba još je 1 od velikog vojničkog-političkog značaja. Ona je obilježje jednoga odsjeka svjetskoga rata, u koji su naši neprijatelji polagali najveće nade, donoseći zarad njih i najveće žrtve. Bezobzirnošću i naponom snaga, koie Čak na Soči moraju začuditi, jurišali sn Talijani protivu četa, koje su branile nepfohodni Kras, ne bi li izvojevali toplo priželjkivanje i tolikom krvlju orošeni put ka Trstu I Jadranu, takozvanom „mare nostro“. Hrabrošćn i ogorčenjem oni već nedjeljama pokušž^aju da pokolebaju austrijski tirolski ffont, ne bi li opet privirili u Trentino, u ,,neoslobodjenu zem!ju“. Po cijeni nebrojenih liekatombl, preko brijegova od ruskih vojničkih lješeva pokušao je ruskl „parni valjak“ opet da se pokrene ne bi li stigao u obetovanu zemlju Brusilovljevu-Vladimir-Volinski i Kowel. Na erdeljskoj granici gnmula je sva vojna snaga što ju je mogla izbađti jedna država od sedam milijuna duša, na Ijupka erdeljska polja, da bi na svagda prigrabila predmet apetiia, koji gaji već četiri decenija. Sa juga, zapada i istoka pokušavano je naporom svih snaga da se monarhiji zada smrtni udar. A rezultat tih strahovitih neprijateljskih napora? Skromne riječi vladareve „odbih ste sve napade“ posmrtna su pjesma zamašnim nadama i željama četvornoga sporazuma. Rusija, Ifalija I Rumunjska žrtvovale su neizmjerno mnogo u krvi i novcu, da bi u prvoj četvrti treće ratne godine već lednom izvojevali tako dugo očekivanu pobjedu protivu stare monarhije, koja je po njihovom računu već davno bila na kraju svoje moći. A ipak na svim bojištima čvrst kao željezom stoji austro-ugarskl zid, a vodje tih četa odiikuju se zbog uspješne obrane od sviju neprijateljskih napora. U Erdelju čak šfa više nijesu se zadovoljili odbijanjern ncprijattljskih napada već su tamo udruženc njemačko-austrijske čete prvo dočekale namjeravani smrtni udarac pa su onda izvršile protiv-udarac, kojl je od juče-

ranjeg napadača načinio očajuog branioca. j „Sve je dobro!“ klicali su spora- ! zumui Iistovi, kada je Rumunjska izvršila svoj prepad, a kada su jednovremeno povoljne vijesti o nredstoječoj ruskoj ofenzivi ulivale novu nadu silama sporazuma. Tada su već prošlt dogadjaji, kojl su kod neprijatelja izazivali vjerovanje, da je sve dobro. Na

osuovu toka stvari sa mnogo većim pravom i mnogo čvršćom moralnom podlogom mogu uzvikivati srednje vlasti: „Sve je dobro!“ One mirno i puni pouzdane nade očekuju slijedeći čin velike svjetske drame. Hinistar pređsiettoiJ $rof SifrgKh umoreiL Austrijski je ministar predsjednik pao žrtvom podlog zločina. Jedan politički fanatik, o kojem još nije ustanovIjeno, da li je bio kod potpune sviiesti, umorio je ininistra, dok je on ručao u liotelu. Doista se može podvojid, da li ovo djelo stoji u vezi sa agitacijom, koja je povedena protiv ministra radi unutarnjih političkih pi'anja. Jcdnako je sigurno, da smrt ministra, koji je bio u zvanju punih pct godina, ne će irnati nikakovih poslijedica na vanjsku politiku. Sve stranke u monarliiji osudićo ovo djelo bez razlike stranaka I pravca, kojega zastupaju. Slijede brzojavi, koje smo o ovciri dogndjaju priinili: PožSnuo jrof Stilttkh. Književnik Friedrich Adler ubio je austrljskog ministra-predsjednika. Ugarskom brzojavnom dopisnom uredu javljaju iz Beča: Ministar-predsjednik grof Stiirgkh poginu u podne kao žrlva jednog atentata. Dok je ministar-predsjednik ručavao u hotelu „Meissl & Schade", prišao je njegovom stolu književnik F r i e d r i c h Adler i ispalio je brzo jedno za drugim tri metka iz revolvera. Grof Stiirgkh je pogodjen u glavu i ostao je na mjestu mrtav. * * * Austrijski ministar-predsjednik Karlo grof Stilrgkh rodjen je 30. okt. 1859 g. u Gracu. 1881. g., svršivši pravničkl fakultet, stupio je u državnu službu, i to kao činovnik štajerskog namjesništva u Gracu. 1886. g. premješten je u ministarstvo prosvjete. Pet godina docnije odao se parla^ mentarnoj karijeri, pa je kao poslanik ve!eposjedničke kurije izabran u parlamenat, gdja se priključio ustavobranilačkoj grupi. 1909. god. stupio je kao ministar prosvjete u B i en e r t h o v kabinet, a poslije Blenerthove ostavke postao je 1911. g. minlstar-pred* sjednik. Rat sa RumunlsKom. Rumunjsko povlačenje Iz Erdelja. P.r e m a e n g 1 e s k i m 1 z v j e š t a j 1m a. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«; Berlin, 20. oktobra. „Times" javlja iz Bukarešta: Nb jemci su iskoristill okolnost. što su Rumunji morali izvući iz Erdelja nekoliko divizija i prebaciti ih u Dobrudžu. Ni-

Urhounn uojnn zopovjetf. Vrhovno vojno vodstvo izdalo je slljedeću vojnu zapovjed: Vojnici, ratni drugovH Njegovo c. I k. Apostolsko Veličanstvo. naš Premilostivi vrhovni gospodar vojske, blagoizvolio je uputiti mi slijedeće svojeručno pismo: „Dragi gospodine bratiću, maršalu nadvojvodo Friedrichu! Predajem Vam svoju današnju naredbu tojsci i monarrlci i ispunjen zahvalnošću izražavam Vami, vrhovnom zapovjedniku vojske, i toliko puta okušanom načelniku vrhovnog glavnog stožera, general-pukovniku batunu _C o n r a d u, svoje pohvalno priznanje“. Beč. 17. oktobra 1916. gcdine. Franjo Joslp s. r. ZAPOVJED VOJSCI IMORNARICI. Sa primjernitn ispunjenjem dužnostl, najžilavijom hrabrošću 1 divlienja dostojnim junaštvom odbile su Moje valjane čete, koje drže položaje na Soči, objesne neprijafeljske juriše, lzvedene tri dana najvećlm požrtvovanjem od strane neprijatelja; isto su tako bili uzaludni neprijateljsld napadi u Alpima, na ruskom bojištu 1 u Erdelju. Hrabri sinovi naše otađžbine, udruženi sa našim vjernim saveznicima Iznova su pokazali svoju vrijednost l do smrti neprekidnu istrajnost. Do srca ganut zahvaljujem na njihovim djelima svim okušanim vodjama, svim Mojim valjanim vojnicima suvozemne ) pomorske sile. U znak najtoplijeg priznanja za njiliovo vanreJno I uspješno rukovodjcnje operacijama, šaljem zapovjedniku slavne vojske na Soči, general-pukovniku pl. Borojevlć u znak svoga naročitog pohvalnog priznanja, a general - pukovniku pl. Tersztyanszkom, zapovjedniku jedne vojske i hrabrom zapovjedniku zbora, svoine gospodinu bratlču gerieralu korrjice nadvojvodi Josipu vojni krst za zasluge prvog stepena sa ratnim odličjem. Beč, 17. oktobra 1916. godine. Franjo Josip s. r. Vojnici! Sretan sam što sarn u mogućnosti, da vam saopštirn ove riječl Njegovog Veličanstva i ponoslm se što stojim na čelu boraca, kojl su se poslijfl Više od dviju godina teške borbe pokazali dostojnl takve previštije zahvalnosti. Živio naš car 1 kralj! Nadvojvoda Friedrich, maršal.

Podlistak. „Sunce 1 oblatI“. Nakladom kaptola vrhbosanskoga u Sarajevu izašle su nove pjesme Ivana Ev. Š a r i ć a, posvećenoga biskupa nadbiskupije vrhbosanske. Knjiga je sjajno opremljena, dostojna uglednoga hrvatskoga pjesnika. Nema sumnje, da je vanjsko lice ovog Jijepog izdanja djelo pjesnikovo, sigurno je on sam na sve to budno pazio, jer je i sam nježan i elegantan u opčenju, u mišljenju, u osjećanju i u stvaranju. U „Hrvatskom DnevnIku“ čitarno ovaj lijepi, opširan i stvaran prikaz najnovije zbirke pjesama plemenitog ovog hrvatskog biskupa. Ornitolog Reboussin proučavao je onomad ptice u okolici Vcrđuna i došao do zaključka, da sve grozote verdunskih bitaka nijesu nikako uzdrmale blaženi mir i veselost onamošnjilr lastavica, ševa, slavuja itd. 1 ja katkada iskrešein po koju pjesmicu, ali morarn iskreno priznati, da nijesam ptica, ill bar da nikako ne spadam u red lastavica ili slavuja. Strahote današnjeg ratovanja, ovaj nazadak kulture, ovaj slom najsvetijih osjećaja, ova rana čovječanstva, ove tuge 1 nevolje, što se prosuše svijetom, rastrovaše moju optimističku dušu, kao 1 mnogim drugim književnicima i umjetnicinra, skršiše u meni volju pjevanja, sapcše mi polet,

ubiše mi vjeru u moć i u uspjeh jrjesme i svakog kulturnog rada. — Šarić je bio sretniji: on je rodjen slavuj pa pjeva i pjevače, dok bude imao daha u grudinra. Uvidja i on težinu današnjih prilika, opaža „oblake' 1 , ali se nada i ,,suncu“. Odatle i naslov zbirci, odatle motto: „Nek oblaci dogone oluiu, nek oluja ne da van slavuju; Bog je dobar i sunca rni šalje: sunce sine na moje planine, sunce sine, slavuj u vis vine.“ A i pravo ima kad tnože, kad su mu krila čiia, a glas nepromukao od tolikih patnja. Patnjama baš i treba utjehe, a gdje može biti ljepše i svelije utjelie nego u vjeri, u Ijubavi sprarn Boga, kojoj je Šarićeva muza vjerna i odana od svoje prve rn'adosti? ,,De, Ijudi, zavirite mojoj muzi u 0 Č 1 !“ kliče autor u svojoj uvodnoj pjesmi, u Prooimionu. U tim očima jo sunce", pod kojitn Će se led rasprsnuf, s kojirn će Božji svijet uskrsnut fpjesma suncu), u njima je valjda pobjeda nad „oblacima", što pritiskoše duh: „ u njima je vapaj iz dubine, u njima je snaga sa visine; u njima je suza tihe boli, u njima se duša Bogu moli; u njima je sreće i zanosa, u njitna jo milja i prkosa; u njima je brazda sadašnjosti, u njirna je sjeme budućnosti!“

Po njima će čovjek zasinuti na rodnorne suncu, pohititi hramu na vrhuncu; da izljubi rane Propetomc, da pomogne roblju mučcnome; da odoli grdnom dušmaninu, da pozdravi sretnu Otadžbim.'. da odahne u krilu Gospimi.“ To je, eto, pjesnikov program kazalo čitave zbirke, a uiedno i ogledalo Šarićeve duše, slika njega samoga! Zbirka se dijeli u sedam skupina; Ljubav, Hrist, Marija, v Missa poetica, Euharistija, Eleazar, Život. Prva skupina je sva protkana Ijubavlju, koja i inače prožiže čitavu knjigu. Ta je ljubav čista i sveta, kao što je može zamisliti i osjctiti idealan pjes'nik, koji je “ ... sitno zrno biserovo na dmi mora i ljubica u griniću vrh ponora. I kaldrma kopithna izgažem. tanka staza u prašumu izgubljena. Bor zeleni od crvića podgrizani, hram do neba od Genija podizani. Ousti bršljan, što hrid golu zagrlio, ruševina, što ju cvijet okitio. Komad mesa, što ga kljuje crn gavrane, čaša krvi od Ljubavi proljevane itd.“ Ta ljubav obuhvača cijeli Ijudski život, sve slojeve i sva vremena, te sve zasladjuje. Nanizana su sva vrela čuvstva, koja su baština đobrili: brač-

na nerazriješiva veza, uzvišen; ushit vjere, skrušerfost molitve, majčina nježnost, sinovska privrženost, djetinjsKa ljupkost, bratinska intimnost, sestrinska pažljivost, svećenička revnost,-patriotski žar, mitološka čežnja bez varvarskih prctjeranosti, koja svojim koloritom podsjeća pogdiegdje na Salamunovu Pjesmu nad pjesmama, velebnost prirodnih krasota, milosrdje, — u jednu riječ sve vrsti i sve nijanse onih duševnih poriva, koji uzgajaju, oplemenjuju, poljepšavaju i podižu život. Teško bi bilo povtrći paralelu izmedju ovih raznih osjećaja, jer su svi jaki i uzvišeni; a isto tako nebi bilo lako izreći sud o pojedinim pjesmama ove skupine, jer su sve lijepe. U oba slučaja je stvar viŠe subjektlvna. Ja na primjer, koji sam uvijek iznad svake druge ljubavi volio i isticao roditeljsku, najvišem volim pjesme: Molitvenik, Za jedinkom, Majčina dušica, Mati. Ljubav izmedju inajke i djetcta neda se opisati, neda se opjevati. „Jednu irnam, jedanput je imarn. imam svoju slaru majku dragu, imain svoju i sreću i snagu.“ Vidi se i kod Šarića, da čuvstva nadmašuju mogućnost pravotr izra/nja, nu taj se izražaj osjeća, intuira se u svakom stiliu majci posvećenom. Citiram iz ,,ldile“ upravo idiličnu poantu: brat sestru okiti gorskom ružorn, pa su jeli proljetnog šumskog nieda... Goni ih srce.“

Nu jedan od najnježniiih motiva jest ,,Molitvenik“, uspomena iza pok. autorovog oca: „Imam starl molitvcnik', Ko svetinju ja ga čuvam.. dočim je sigurno najljepši i valjda u cijeloj zbirci najdotjeraniji i najkrepčiji izliv Šarićevih misli i čuvstva skup la« pidarnlh izreka o ,,Pjesniku“, jer on najbolje shvaća i uzvrača ljubav. On „... provali kao vrelo iz pcćinc, pa zaklikta kao vila sa planine. I uzdahne i proplače 1 zapjeva i zagrini i ogrije i zasjeva. I procvate kao Ijiljan na njivama i uvene kao ruža u bćfščama." U ,,Hristu“ su pjesnički utjelovljene neke evangjeoske riječi. Ivanov ,Ja sam put, istina i život“ dao je Šariću pobude za tri uspjele pjesme: Put, lstina, Zivot, u kojima se ističe Hristova Ijubav za bijedne, zapuštene i progonjcne, kao što i Njcgova milosrdna pomoć za pokajanje i spas grješnika. „Za Hristom" je gorka kritika dauašnjeg iskvarenog društva, koje bi Isusa, kad bi opet na svijet došao, ponovno razapelo i bičevalo. U hrvatskoj literaturi Šarić je poznat sa svoje pobožuosti -spraru Majke Božje. U prvoj zbirci pjesama godine 1911. posvetio Joj ie on svojc najljepše i najnježnije stihove. I u ovoj knjizi baca Sarić pred noge Prečistoj Djevici