Beogradske novine

dnevno n j

Izlazl: utro, ponedjeljkom poslije podne.

Pr o d aj e s e: ■ Beegrađs 1 u krajevtro* za- . , poejednutim od carsko i kra- h H ljevsklta feta p« cljeni od u ■ Hrvatskoj-Slavonijl, BosnlHercegovinl 1 Dalmaciji po cijeai od . 8 h Izvan ovog područja . . . 12 h

Pretpiata: za 1 mjesec ■ Beogradn 1 ■ krajevlma zaposjedntrtim od carsko 1 kraljevsklh četa K 1*56 n HrvatskoJ-Slavoniji, BosnlHercegovlnl 1 Daimadjl K2*4§ Izvaa ovogpodrućj* . . . K3*—

— .* Oglasl po cljfcniku. ■. Uredntttvo i BEOORAD, Vuk« Karadžlća ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje oglasa I pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telcfon broj 25.

Br. 255.

BEOGRAD, petak 27. oktobra 1916.

Godina II.

Odbijeni rumunjski napadi u pograničnim oblastima. — Odbijeni ruski naleti na tromedji.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. Beč, 26. oklobra. Istočno bojl^te: Front konjičkog generala nadvojvode K a r I a: Sjeverno od Campoliincja odbijeni su riimunjskl protivnapadl. Južno od predealskog previja, na?,e su Iionvedske čete n uspježnom nastupanju. U bereckiin planinaina B a varci isčistiše od neprljatelja jedan planinski greben. U doliul U z a i T atrosa (Trotususa) austro-ugarske čete, koje več vode borbu na rumunjskom zemljištu, odbaciše neprijatelja na nekoliko mjesta. Na tromedji na vlsovima oko potoka N e a g r a odbljeni su uski napadl. Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog: Sjeverno od Z a t u r c z y-a skrhaše se napadi ruskih bataljuna pred njemačkim prepriječnlm sredstvima. Talijansko bojište: Naši položaji u vipavskoj 'dolinl i na visoravni Krasa bili su juče prije podne izloženi žesiokoj topničkoj .vatri i izbacivanju mina. Oko podne vatra je postepeno popustila. Ručnim granatama odbijena su neprijateljska izvidjačka odjeljenia, koja su se približavala našim položajima. Jugo-lstočno bojište: Sa djelokruga naših četa nema nlšta novog. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HSfer, podmaršal.

EnglesKo l mir. Na jednom banketu priredjenom stranitn novinarima govorio je lord 0 r e y o ratu i o miru, kakvog ga o n ž e 1 i, da bl takav mir bio i trajan. On je na široko i na dugačko govorio o zamašnoj temi o tome, k o j e k r i v za ovaj rat. Razumije se, da je krivicu za ovo upisao u grijeh Njemačkoj. Potpuno je izlišno, kad bi čovjei htlo o tome voditi prepirku sa njime. Zbirke

diplomatskih akata, i to ne samo one što su ih izdale Austro-Ugarska l Njemačka, nego 1 one što sj >h udabe sile sporazuma, — tolik > jasno samim sobom govore o dogadjajima u kritičnoj sedmici, koja je predhodila ratu, da je na osnovu njili "otpuno nemoguče krivitl NJemačku i AusrroUgarsku za izbijanje svjetskog rata. Time što se naročito sa cngleske s rane stalno tvrdl 1 ponavlja čisto suprotno gledište, stvarne se činjenice ne mogu izmijenlti, pa je s toga izbšio raspravljati sa Oreyom o *ome. No Orey nije samo govorio o lzbijanju rata već je govorio i o b u d u ć e m m i r u, 111 tačnije rečeno o medjunarodnim piilikama, koje bl imale nastunitl po zaključenju mira, pa veli, da su u tome pitanju neutralne države, na njihovom čelu Sjedinjene Američke Države, pozvate da lgraju veliku ulogu. Zadatak je močne sjevero-američke repnbllke, da vodi računa o tome, da se s'rogo održavajtt međjunarodni ugovnrl- Mora se reći, da takve riječi iz tsta engleskog ministra spoljnih poslova zvuče kao najgorča ironija. Sad najedared Engleska Iomi koplja za održavanje mađjunarodnog ugovora I želi, da se svaki konflikat, koji bl tnogao tla izazove kakav rat riješi putem Izbornih sttdova. Je 11 Grey svjestan toga u kakvoj su očitoj protivurječnostl ovakve prividno pomirljive i miroliublve izjave prema cijeloj istoriii Velike Britanlje, koja svoj razvitak do obima ogromne svjetske imperije, samo i jedino bezobzirnoj nasilničkoj politici, kcja drsko ignoriše sve ugovore, l koja je energično odbijala svako posredovanje sa treće strane. Je H bio u životj ovaj duh, ova] fantom što ga J svome govoru iznosi Grey, kada je moćna engleska imperija samovoljno zaratovala sa šakom ljudl, malenim burskim narodom, je li postajao taj duh, !<ađa je Fngleska netjavno zapodjennia čuvenu fashotsku aferu? Prilikom 1e afere Engleska je svojim današnjiin saveznicima, Francuzima, koji se danas do posljednje kapl krvl bore za njiu stavila nož pod gušu na najbrutalniji način. A da se i ne osvrćemo na dogadjaje u prošlosti, kako se slaže ova Greyeva izjava o strogom održavanju sviju ugovora sa engleskim držanjem u sadašniem ratu.

Engleska smjelo negira sve ugovore zaključene u mirno doba i time je stvmrila jedan glavni raziog za pooštrenje načina vodjenja sadašnjeg rata. Ta u ovome ratu ntedjunarodno pravo za Englesku kao da ne oostoji, samostalnost i suverenitet malih država za nju je komad artije. koji se bez ikakvih skrupula može pocijepati. Ta zar da se najedared vjeruje državnicima, koji raspolažu takvorn ideologijom, Kada im slučajno ptikne ćejf/da se prave kao da će poštovati pojam ugovora pred jednim inostranim formama. Iste je prirode i Greyev zahtjev, da se stvore tačne medjunarođiie odredbe o tome, na kakav bt se način imali voditi budućl ratovi. Grey naravno osudjuje njernački način vodjenja rata, prije svega medjunarodnim pravom potpuno priznati podtnornički rat, koji bl Grey sada rado ’itio ograničlti medjunarodnlm odredbaina, iz prostoga razloga, što Je Englcska nemoćna protiv njetnačkog orudja, kuje joj zadaje velike jade. No, po Greyevoj želji morale bi se s druge strane niedjunarodno-pravno utvrditi i ustanoviti takvt sistemi vodjenja rata, koji hi Englesko] dopustili, da prkosl svim naporima njenih neprijatelja. Kad ih vrši Engleska onda su naravno nepobitni medjunarodnim pravom odobrcni svi nezakoniti metodi, kao šlo su umorenje giadju nevoljničkog stanovništva, nadzor nad trgovlnom neutvalnih dr/ava, kradia pošte i sputavanjem malih i sla- ! bih država. Oreyevi navodi taili bi na- j ravno apsolutno nepotpuni, da je on zaboravio da navede u svome programu o budućem iniru uklanjanje pruskog militarizma, koji tobož srednjcj Evropi ne da ni oka da otvori. Na protlv sa Greyovom idilom o budućem rniru potpuno se slažu srazmjerno rnnogo jačl francuski i ruski militarizam I engleska poniorska tiranija, koja je svim narodima; sto puta opasniji neprijatelj. Jedan je od glavn : h ciijeva rata da do takvoga mira ne dodje. Jer to ne bl blo mir u kojemu bi niogli prosperiratl svl narodi i sve države, več to bi blo člsto sebičnl engleski mir, kojl bi na neđogledna vremena utvrdio nasilničku englesku hegemoniju. Državnici središnjih vlasti u više su maha na-, glasili, da se za budtići mir moraju stvoriti sigurne garancije. No te garancije, te zaloge moraju da budu sasvim druge prirode, nego li one što ih traži Grey, a kojima bi svi nepriiatelji sila sporazuma bill osudjeui na nemoć dok bi se Engleskoj u mnogo većirn razmjerama omogućilo, da ovlada svijetoinSvakako da je Grevev govor po svome

tonu pristojniji i razutnniji nego li surove izjave Lloyda Georga, toga mlnistra vojnog — športiste, ali duh koji njima vjada istl je, a iđeje o budučem miru isto su toliko nepravedne 1 neusvojive kao misld njegovih minislarsMh drugova. Rflt sa Rumunjskom. Jedna dnevna zapovijcd rumunjskog kralja. (Naročiti brzojav »Bcogradskih Novina«; Berlin, 23. oktobra. „V o s s i s c h e Z e i t u n g“ javlja iz Zeneve: Kralj Ferdinand rttmunjski tiputio je rumunjskoj vojsci slijedeću dnevnu zapovijed: ,,Ni jedna jedinica ne smije se povlačiti. Svaka četa mora svoj položaj po svaku cijenu da održi. Svaki izgubljeni položaj mora neminovno da se povrati. Brda, koja su li i I j a d a m a g odina b i I a naša straža i naš štit, moraju ostati neprelazni zid. To zahtjeva dobro i spas o t a d ž b i n e Pomoćti božjom pobjeda če biti naša’ * 1 , Opasnost za Bukarjšt. (Naročitl brzojav „Beogradskib NovInV') Ženeva, 25. oktobra. ,,E c h o d e P a r i s“ piše: Pošto je neprijatelj zauzeo P r e d e a 1 to će neprijateljske vojne mase pribhžitl se za 150 kilometara spoljnim utvrđjenjima prijestonice Bukarešta. Tiine će vjerovatno zagrožavanje Bukareš t a dospjeti do najvišeg tepena, jer će tada neprijatelj moćl za osam dana dospjeti pred vrata B u k a r e š t a. ,,Temps“ predbacuje Rusima. Kb. Paris, 25. oktobra „Petit Parisien" piše: Zalilte su od strane Rumunja osigurane. O samotn padu Konstance piše isti list: Značilo bi, glupo zatvarati oči, kad se ne bi priznao značaj toga uspjeha. Opet imamo jeđnom pred sobom njemačku taktiku, koja sastoji u tome, da se ne ograniči šhrno na odbranu, već da se onamo gdje treba raditi, upotrijebi najveća snaga. Rusi i Rumunji su iznenadjeni žestinom Mackensenovih napada. On nije ostavio vremcna R.isima i Rttmunjima, da privuku pojačanja, i tako je jednim smjelim planom postigao uspjeh. I ako je sigurno, da se je sad ruska snaga za Rumunjsku založila, ipak je vjerovatno, da R u s 1 n e čine onoliko, koUko se od n j i h m o r a o č e k i v a 11, jer za to trebaju vremena. U ostalome rumunjske čete nemaju zadatak, da jjo svaku cijenu spriječe ulaz neprijatelia kroz jedan ili dva klanca, one hoće sarno da dobiju vremena za manevriscnje rttske i rumunjske vojske. Francuska osuda. Kb. Paris, 26. oktobra. O posljednjim događjajiina u Rumunjskoj ,,Temps“ veli: Rumunjskl ratni plan protivu E r d c I j a |e propao Rumunjska istina raspolaže još sa

svježim trupama, ali nije toJiko za rat sposobn.a kao njeni protivnici. Kb. Paris, 26. oktobra. Hervć piše u ,,La Vlctoire“: Zauzeće Konstance jeste jedan šamarzaciosporazum. Rusi moraju najmanje 500.000 Ijudi poslati radl pojačanja, ma to bilo i na trošak rijiitove ofenzive protivu Lavova i Kov e 1 a. Okolnost, što će Nijemci u R u« m u n j s k o j zaplijeniti ogromne količitte žita, odložiće okončenje rata još za godinu dana, ako to Nijemcima bude pošlo za rukom. S toga se Rumtmjskoj mora po svaku cijenu pomoći, inače su posljedice pobjcda Mackensenovih nedogledne. Francuski glas o padu Konstance. Kb. Paris, 25. oktobra. „Echo de Paris“ piše: Osvajanje Dobrudže je za ponos Bugara velika satisfakcija. Ima više od trideset godina, kako pomišljaju na to, da tu provinciju prisvoje. Kralj Ferdinand će sad više nego ikad važiti Bugarima kao tvorac njihovog ujedinjenja. Više nego ikad priie biće voljni da sljeduju njegovoj politici. Ako budemo računali na takozvani ratni zamor, mi ćemo učiniti najgrdju i najgluplju griješku. Odnosno zadobivenog plijena u Konstanci piše isti list: Uvjerava se, da su zalihe u hrani i t. d. od strane Rumunja uništene. Kad bi o tome mogli imati sigurnosti, onda bi sve to mnogo lakše palo. Zaprepašćenost u Parisu. Kb. Bern, 26. oktobra. Zaprepašćenost pariske štampe povodom zauzeća Konstance ide tako daleko, da se o zauzeću Predeala u opšte ništa i ne govori. Oskudica ti odbranbenhn topovima. Zagrožena Bukovina? (Naročltl brzojav „Beograđskih Novina".) Bazel, 25. oktobra. Iz I. o n cl o n a saopstavaju u listu „Baseler Nachrichten": Privatn! brzojavi iz Bukarešta javfjaju, da su u novoj bitci u D ob r u d ž i njemačke 1 e 111 i c e igrale osobitu ulogu. U rumunjsko-ruskoj vojsci vladala je oskudica u odbranben i m t o p o v i m a. Ratnl dopisnicl u glavnom stanu Brusilovljevu neprestano naglašavaju, da B u k o v i n i prijetl opasnost sa dvije strane. Krvave borbe sa inogućinr uzmicanjem su po listu „Novoje \'rem* ja“ neizostavne. Predstojeće napuštanje cilele Dobrudže. (Naročiti brzojav »BeograćTsIoh Novinn«; Zurich, 25. oktobra. ,,S e c o 1 o‘“, “C o r r*l e r e d e 11 a S e r a“ i “U n i o n e“ donose saglasne | brzojave iz Bukarešta, u kojlma 1 nagovješčuju mogućnost o napuštanju | c i j e 1 e r u m ti n j s k e Dobrudže. Ruskl izvještai. Kb. Petrograd, 25. oktobra. F r o n t u D o b r u d ž i 23. o k t obra: Pod neprekidnim pritiskom ne-

Podljstak. Predealski klanac. Austro-ugarske čete su posjele Predeal, taj Semmering bukareški, i nalaze se, u gonjenju potučene i bježeće rumunjske vojske, na putu, da predju taj klanac. OvaJ se nalazi tamo, gdje Karpati u svome pravcu od sjevera k jugu čine okuku, da bi produžili k zapadu. Istočno od Brašova vodi željeznica, kojoj sljedujemo, jer kolski drum od Brašova u Predeal pravl veliki luk do stanice Derestve-Hetfalu, gdje se otvara slobodan pogled na 11jepu dolinu potoka Tdmos. Tom dollnom idemo od sjevera k jugu. Najprije ide željeznica još nešto malo tom dolinom, a zatim počinje da se penje sve više i više u vis, prolazečl kroz gustu šumu gorskih izdanaka. Docnlje se drži više desno na obronku Šulerske gore, dok se lijevo od nje još prilično daIeko pruža dolinska asnovica. Dolina se svršava kod brda Bučeč. lcoji se iza vododjelnice i erdeljske granice uzdiže ponosno 2519 metara u vis. Sva ta brda su većinom od krečnjaka. Njihovl gornjl di.ielovi i vrhovi podlgnutl su na kretacejskom konglomeratu i skoro svuda se uzdižu neposredno iz dolina. Foslije kratke vožnje stiže se na najuže mjesto iznad stanice Donji T6mos. S lljeve strane vidi se spomenik, podignut honvedima, koji su ondje 1848. godine pall u borbi protiv nadirućih Rusa. Sad dostiže grupa mjesto, gdje se sa svim koso penje, te iokomotiva sve brekće, dok ne stigne

| do tako^ane ,,zemljodjelnice“. Prolazeći I dva tunela, od kojlh je prvi 837 m dugai čak i koji su Rumunji po svoj prilicl razo] rili, kreće se sada u ponovnoj visini, te ostavlja desno u dubini Gornji Tomes i stiže u Predeai, gdje se već i željeznica i kolski drum nalaze na rumunjskom zemljištu. Predeal leži 1000 m iznad morske površine i izgleda kao selo, ma da mnogi bukareški bogataši lmaju u njemu svoje Ijetnikovce, u kojima ljeto provode. Odavde se spušta željeznica duž plitke, all djelimice priiično široke rječice Prahove, koja se žuri k jugu u dolinu, dodirujući u svome toku naseobinu Azugu, poznatu zbog svojih fabrika čoje, stakla 1 piva, zatim Ijetilišta Busteni i Pojana Taapuli, da najzad stigne u Sinaju, čuvenu Ijetnu reziđenciju rumunjskog kralja. To je stari put, koji več vijekovima spaja Vlašku s Erdeljom. Pobožni kaludjeri pružahu putnicima na ovom teškom putu pomoć i utočište, a da bi ovo bogougodno djelo mogll što bolje da izvode, podigoše na sredini jednog brda, koje Prahova zapljuskuje, jedan samostan, kome njegov graditelj Spatar Mihajlo Kantakuzen đade biblijsko ime Sinaj. Odavde se vidi sjcverno i južno svekoliki moćni brdski sistem u svoj svojoj ljepoti ali I u svoj svojoj divljinl. Još vizantijski povjesničari spominju ovu goru a naročito gorski inaslv Bučeč, koga nazivaju Brašovskom gorom. Ova se gora ne svršava jednim vrhom, već ih ima više, od kojih se naročito odlikuju dva, što se uzdižu neposredno iz jedne dubodoline. Iaincdju njih je granica, te tako onaj manji pripada Erdelju, a onaj veći i strmenitiji Vlaškoj. U pomenutoj dobodolinl bilo je predje kako se tvrdi — jedno poveće jezerce.

Rumunji su odmah početkom svjetskog Pata podigli mnoga i jaka utvrdjenja i rovove, počev od Sinaje pa sve do Predeala. Da sačuvaju tajnu ustrojstva tih uh'rdjenja i rovova, naredjeno je, da se prozori putničkih željezničkih kola na toj pruzl zastru zavjesama i naoružani vojnici strogo motrili, da niko ne skloni zavjesu niti baci pogled na ta ustrojenja.

Kultaro duliana u Turskoi. Turska je u balkanskim ratovima izgubila krajeva, koji proizvode vrlo dobar dulian. To su tračka i makedonska produkcijona polja (Drania, Seres, Kavala, Xanti, Vardarska obala), koja su prešla u bugarske i grčke ruke. Uza sve to osmansko carstvo ima još velikilt područja s vrlo povoljnim uvjetima za gojidbu đuhana. Tu se dijelom radi o duhanima, koji su vrlo važni za izvoz, ili o duhatllma. za domaću potrebu. Kako se dulian sve više troši, turski ć« duhan biti sve više tražen. Proizvodjačima dobro dolazi to, što su im prilikom uvadjanja duhanske uprave u Turskoj dne 1. inarta 1888. puštene olakšice za izvoz. Sadioc duhana, koji kani da izveze svoj proizvod, nije prisiljen, da svoj duhan proda duhanskoj upravi. Nema gotovo vilajeta u azijskoj Turskoj, gdje se duhan ne sadi u velike. Duhan raste u sjevero-zapadnoj Maloj Aziji na obalama Dardanela i Mramorskog mora, u ismidskom i adapazarskom kraju, u okolini Balikesra, Bruse, Gemlika, Biledžika, Eski Šehera i Ćutahije, te kraj Smirne, gdje raste vrlo dobro poznate vrsti miomirisnog duhana Ajasoluk i Ligda.

Mrki, veoma jaki i u Turskoj rado pušeni duhan raste u Sirijl u okolici Haleba. Iskenderije te na oball izmedju Tripolisa Bejruta. U Mezopotamiji (Sulejmattija, Bagdad i Kerbela) raste duhan, koji je sllčan perzijskom tumbećiji, što se polusuh natare rukama, iskriža i puši u čibucima ili iz nargila. Najljepši je duhan samsunski, basranskl i trapezuntski. Listovi samsunskog i basratiskog duhana su srednje veličine, lijepa su oblika te žućkasto-crvenkaste boje, a aroma im je jak ali lijep. Duhan ipak najbolje uspijeva u nizinama izmedju Kisila i Ješil Irmaka. Već godine 1886. bilo je u obalnom području Crnoga ntor'a, i to u kotarima samsunskom, basranskogt, sinopskom, trapezuntskom i plantavskom 539 sela sa 15.523 sadioca, gdje je duhan bio sadjen na prostoru od 50.000 dunuma, što je odbacivalo 7,200.000 kilograma duhana. Još nema tačnih podataka o tome, koliko u Turskoj na SOuinu rodi đuhana. Izvo4 se pitrto, a dosta i u Njemačku (na godintl oko 20 milijuna maraka). Središte trgovine s turfckim cigaretnim duhanom je u Draždjanima. Godine 1910. je u draždjanskom skiadištu bilo 4,400.000 kilograma u vrijednosti od 13 milijuna maraka, a _od toga je bilo 3,1 milijuna kilograma iz evropske te 1,3 milijuna iz azijske Turske. Može se uzeti, da se u Turskoj potroši 6 do 7 milijuna preradjenoga duhana te 120 do 130 milijuna cigareta (u vrijednosti od 180 milijuna groša). Za gajetije duhana trteba dosta truda, vremena i brige, nu turski seljak to sve radi osobitom voljom i spretnošću. Duhan je — kako je poznato — uveden iz Amerike, te je još u prvoj polovici 17, vljeka bilo zabranjeno pušenje uz

teške kazsne. Uza sve to duhan se posvu* da brzo raširl, a osobito su ga Turci širilj, gdje god su pri osvajanjima i naseljujući se prodrli bili u 17. stoljeću. Oni su unijell duhan u južnu i zapadnu Transkavkaziju te u Mezopotamiju. Sadjenje se duhana isplaćuje, ma da ima nekilt tegoba izmeđju duhanske uprave i sadloca. Velik je i pri-< tisak, što ga veliki trtgovcl (većinom Qrci), kojl su od duhanske uprave kupili dozvolu za izvoz, čine sadiocima duhana obarajućl mu cijene. Ovi trgovci daju sadionicama duhana i kredite za obradjivanje zemlje Za duhan, pa su tako sadiocl duhana u mnogim selima u vlasti takovih trgovaca. Duhanska berba je u nekim predjelima veoma dobra. Na dunumu vrlo dobre zemije može se <©biti 200 do 250 oka suha lista. Dunum prosječno daje 100 do 150 oka, a to vrijedl 700 đo 1500 gro«^ Dosta Js skupa zemlj'a, koja je podesna za sadjenje duhana (20 do 50 turskih lira du* niun već prama položaju i vrsti tla). Duhanska ‘ uprava u TufskoJ (rćgia Cointeressće des tabacs de 1‘ empire otto« mane) je uvedena 1888., te ovo društvo mora da plaća upravnom vijeću turskih javnih dugova (dette publique) na godinu 750.000 turskih lira zakupnine. Ostatak čistog dobitka dijeii se izmedju vlade, uprave javnih dugova i duhanske uprave. Monopolskl zakon ovako označuje prava 1 dužnosti đuhanske uprave: „Saditl moža dulian, ko god ltoće, ali ne smije svoj duhan pušitl niti kome drugome prodavati do li duhanskoj upravi. S druge strane duhanska uprava mora do kirpi svaki diiUin, koji Joj se ponudi.“

» V A