Beogradske novine
I z 1 a z i»
aaevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.
Prodaje s •: ■ BMgrsdu I ■ krajsvta« m- « . ■■aj«liiutim od cusfckoikm- Q B ijorctdh fcti po cij«al •* ■ HrvMfckc) - s:iavo«ijl, Bosni* Morca^ovini i BmmmmM p* ctjeri «4 S ii kni *r«(r . . . 19 li
I
Pretp l*ta: tM I mjesec ■ Beogradu I • krajevion zapoajedautlai od carsko i kraijevskfh f efa K ■ HrvsiakoJ-SiavoniJi, BotoiHMcegeriai i OaiaMCijl K tanm ovog podrafja . . . K>-
Ogted f cg—ika.
Uredafltvo i BEOORAD, Vaka Karadlifa ad. 10. Telcfon hroj 07. - Upram, »cimaafe ogiaaa I pretplate i Kaeza Mikajla al. br*j > 8 . Taiefoa taraj JK
Godina II.
RATNI IZVJESTAJI. ’zvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 11. novembra. istočno bojište: Front generala konjice nadvojvode Karla: Naši napadi obostrano rijeke Alte sapredovali suidalje. Zapadno doline Pređe a i a osvoji 1 e su austrougarske i njeinačke čete šest fumunjskih položaja, koji su se jedno za drugim nalazili i održaleiste protivu dva neprijateljska napada. Na fronlnim dijelovima privedeno je 360 zarobljenika i zaplijenjeno je 2 mašinske puške. U planini Gyergyo prešli smo sjeverno Holl« dolinu Bisticiora. Na Smotrecu u Karpatimaje jedan napad njemačkih lovaca imao potpun uspjeh, neprijatelj je izgubio 60 zaiobljenika, Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog: Istočno Narajowke njemačke su čete »štrim napadom zauzele- 120 metara široki rov neprijateljskog glavnog položaja. PeL ruskih protiv napada na tome mjeslu ostali su tako isto bez uspjeha kao i oni, koje je neprijatelj upravio proiivu novih njemačkih rovova kod Skrobowa. Talijansko i jugoistočno bojište: Nikakvih dogadjaja. Zaniieutk glavara generalnog stožera pl. Hoier, ppdmaršal. Izv|eš!ai bugarskog giavr.cg stotera. Kb. Sofija, 10. novembra. Maćedonsko bojište: .lužno od Prespanskog jezera je naša konjica odbila napad, kog su preduzele dvije nćprijateljske čete. Na cijelom frontu od Prespanskog jezera, pa do utoka S t r u m e traju za nas uspješne izvidničke borbe i obična topnička paljba, koia je s prekidima samo na zavijulku Cerne bila nešto ž i v a h n i j a. Naše je topništvo sa svojom uspješnom vatrom izazvalo nekoliko eksplozija u neprijatcljskim baterijama, koje je gadjalo. L a k o s u o d b i j e n i neprijateljski napadi kod B a h o v a i B a r a k I i-D ž u m e. Na obali Lgejskog inora mir. Rumunjsko bojište: Na D u n a v u samo u nekim odsjeciina puščana i topovska vatra. Podšistak. Odreibe o žltu i brošnu pred 600 sodina. (Po splitskom štatutu g. 1312.) Svjetski rat prekinuo je za čas veze svetskc (bado nas u tom pogieidu za nekoliko stotina godina unatrag, a na žalost i u ninogom flrugome pogledu. Odatle dolazli samo po sebi, da društvo u sadašnjein izuzetnom stanju uvodi odredbe vrlo slične onima, što smo ih imali pred nekoliko stoljeća. Jednaki uzroci moraju da donesu jednake posljedice. Nema ništa nova pod suncem, pa izgleda, da ni „karte za hljeb“ nisu novost, jer su i Rimljani poznavali nekakove marke „parapeteuma", s kojima se je jedino mogao postići veći potroiak žita, a poznato je, da su Rimljani bezbrojnim zakonima i odredbama uredjivali potrošak i raspodjelbu hljeba narodu. štatut grada Splita od g. 1312. odredjuje veoma podrobno pitanje žita i brašna i sađržava mnogu odredbu srodnu sadanjim izuzetnim naredbama. Poduži odsjek pete knjige štatuta (rubr. XX. do XL.) sadrži ustanove o žitima (ordinamenti della blana) u svrhu, da gradu Splitu bude °sigurano obilje žita (a cio clie copia de blana cioe frumento, orzo, spelta, milio et de qualunque altra blana, sia et esser poss* ln la citta de Spalato). Splitski štatut zabranjuje svaki izvoz bilo koje vrsti žita ili brašna iz grada Splita ili njegovog kotara, bilo po kopnu ® ?o moru, bez dozvole i uvjerenja (sen** iicentia et buiia), iadaue od načelnika ili r ektora ili gradskih sudaca i vijećnika,
Austro-ugarski monitori su kod G j u rg j e v a uhvatili dva rumunjska šlepa, od kojih je jedan bio natovaren sa 600 tona potroleja. UDobrudži ništa značajnog. Naše topništvo primoralo je neprijateljska odjeienja, koja su kod inosta Č e rn a V o d a bila prodrla na lijevoj obaii Dunava, da se povuku prema D un a r e a. Na obali C r n o g mora mir. Po iskazu jednog zarobljenog Rusa. koji je izbačen bio na dunavsku obalu, mehaničara sa ruskog velikog ratnog broda „Imperatrica Marija“, pouzdano je utvrdjeno, da je t aj veliki ratni brod potonuo k o d Solunc (ostrvo F e o d o s i j a) uslijed eksplozije mina.
Uolja zq Kompromisom. Lij-epi govor državnog kancelara Bethmann Hollwega sa perspektivama prošlosti i budućnosti bio je drugi korak. Naime drugi korak na staložavanju odnosa, na stvaranju čistoga i ispravnoga političkog materijala, čije samo postojanje inora tako silno da djeluje, da se moraju izjaloviti tendencije sporazumnih diplomata, da se uporno održi ovo ratno stanje, a na osnovu svršenih fakata- Prvi se korak sastojao u stvaranju Poljske kraljevine. To je čin, koji se publicističkim mahinacijama sila sporazu" ma ne da više uklonitl sa svijeta i koji i svojim daljim utiskom mora stvarati samo dobro i otvoriti oči svim neutralcima. Sada dolazi drugi, iskreni korak državnoga kancelam time što on izjavljuje, da ne samo Poljska. već i Belgija može biti sigurna u svoju slobodu. Time je stvorena jasna situacija, razbijene su optužbe i sumnjičenja, koja se iz Parisa i Londona upućuju u svijet protivu centralnih sila. Poljska i Belgija, to su dva rezultata, dva ratna cilja. Inicijativa za čišćenje situacije kanda stalno leži u rukama središnjih vlasti. Evo opet jedne prilike, gdje če protivnici Njemačke zadocniti. Mir se formuliše, prilike za vrijeme poslije mira biće već stvorene, a da njima sporazumni diplomati nijesu donrinjeli baš ni jednom jedinom stvarai’ačkom idejoni. Jasno opredjeljeni govor kancelarov dijeli se na dva dijela: razmatranje ininulih dogadjaia, gdje se s uvjerIjivom jasnoćom opisuje faza, kojom je započeo rat, a s druge strane izgledi u budućnost, koji se već đanas mokoji moraju u tom pogledu da iznesu svoje predloge. Prekršenje ove zabrane kažnjava se, ako je izvoz uslijedio po moru, zapljenom žita na korist opštine i spaljivanjem broda, te globom od 50 Ubara mletačkih „piccola“, cd kojih poloovina ide u gradsku blagajnu, a polovina onome, ko prijavi i čije ime mora ostati tajno. Ako izvoz uslijedi po kopnu, biva zaplijenjena životinja i sve vrijedi isto kao za izvoz po moru, samo što globa iznosi 25 libara (očito zato, jer se moTem mogu izvesti veće kottčine, nego li kopnom). Isto tako ne smije se bez dozvole izvoziti žito ni brašno iz grada u koje selo ili ostrvo, što spada gradu Splitu, niti iz jednoga sela u drugo, ni sa jednog ostrva na drugo. U ovom posljednjem slućaju jeđnaka je kazna, ali je načelniku slobodno da provede sumarni postupak i da stnjji „senza strepito et figura de iudicio", ispitujući svjedoke privatno i tajno i sudeći „senza omne ordine et solemnita de razon et de iudicio ad pura et libera volunta et coscientia d‘ esso messer podesta“. Svi gradjani, seljaci i ostrvljani, podložni gradu Splitu, dužni su da pod zakletvom ili inače prema načelnikovoj odredbi prijave zalihe svake vrsti Žita pod prijetnjom zapljenc i globe od 25 libara. Pop s mora sastaviti bilje/n t kojega nafcelnik za to odredi. Niko ne smije da prikrije žito u podrume u svilie preprodaje pod prijetnjom gubitka žita i 25 libara globe. Veliko ili malo vijeće (po odredbi veIikoga) ima da izabere straže. koje će u gradu i u kotaru budno motriti. da se ne bi protiv zabrane štatuta izvoz'io žito izvan kotara. Ako bi stražari u službi počinili kakovu prevaru, biće kažnjeni svaki put po 20 libara globe, te moraju dati do-
gu shvatiti iz iskusto'ra, stečenih uzrociina ovoga rata. One što se dogodilo, ne smije se ponoviti. Materijalna podjela Evrope mora biti takva, da se onemogućava svaki ofenzivni rat. Riječ : njemačkog kancelara u mnogome se poklapaju sa riječima engleskog ministra spoljnih poslova lorda Edvarda Greya. Počinju, da se razumiju. Mot : v iz Greyovog govora — naime, da Njemačka ima prava, dn traži garanc'je protivu budućega napa.da u slučaju da uzmogne dokazati, da‘*njenom krivicom nije započeo rat — taj motiv pruža vrlo dubok izgled u Greyovo raspoloženje. Lord Grey je u neku ruku ideolog. U toj suštini on podleži raznim zabludama. Njime se nameče pitanje: Da li zbilja nije samo bila obmana shvatanje, da je Engleska pol tika natjerala Njeinačku u rat, da Ii je slučajno zbilja samo jedan nesporazum bio iio kretač ovoga strahovitog krvoiirolića? Koliko je strahovita tada knvica onih, koji se prvo sudbonosno krvaviše! Englesko je pouzdanje pokolebano; Grey nosilac obuhvatne napadne rnisli muči se sumnjama. Mi nećemo da poreknemo koliko je dostojno priznanja poštenje, koje se vidi iz ovog Greyovog navoda. J-er diplomatski jezik, a naročito Iondonski diplomateki jezik ne dopušta nikakva odlučna i jasna tvrdjenja. S toga samo ono^što se navlaš nagovještava, što se đaje nazirati, : ma već veliku vrijednost. Od ove Greyeve sumnje pošao je njemački kancelar, na osnovu nje razložio je sa svoje sirane, kako središnje vlasti sebi predstavljaju počet.ik ovog rata, kako volja -'roja je doveia i učiin’ia svršenim čir. v ov nesreću, možda nije ni bila toliko zla. Svjež: i jasni dah, koji vije kancelarovim govorom, treba da raspiri do plamena onu iskricu razumjevanja, koja se iavlja u Greyovom govoru. Imamo pred sobom makar samo u izvodu jedan govor Asquithov, ali taj je izvod dovoljan da se vidi, da taj najnoviji govor engleskoga premijera već n i j e b i o r a t n ič k i, nego opet više diplomatski govor- Engleska dolazi k sebi. Motiv gore po| menutog Greyovog govora i ovdje donosi svoje plodove. javlja se tragično saznanje, da je možda u počerku rata rukovodila i dovela do toga vlastira plašljivost. Činjenica što Asquithov govor ipak sadrži uobičajeni ceremonijal prijetnji i optužbi, ipak ne možc, da prikrije njegovu stvarnu blagos'. U vezi sa onoinad javljenom konstetacijorn iz Engleske, da se Protopopov priklju-
čio iondonskim shvatanjiina o kraju rata, predstavljaju kao neku optužbu na adresu Rusije. Izgleda, kao da Engleska zbilja zazire od neke separatne ruske akcije, jer se engleski listovi ozbiljno bave tim pitanjem. Nijesu više pouzdani u svoje saveznike, pa hoće da ih pomoću Jermena pogode u dubinu duše. Kakogod i riječi Greyeve ovaj govor predstavlja popravku engleskog političkog intelekta. Govor njemačkog kancelara odgovor'o je I mnogo što-šta anticipirao. Ćisro izgleda, kao da se obje strane već slažu oko glavnih ciljeva.
Pitunje mlra. Asquith po tragu Greyovom. Kb. London, 10. novembra. Na jednom banketu* držao je A sq u i t h govor, u kome je medju ostalim i ovo rekao: U koliko je u svoje vrijeme sa zadovoljstvom pozdravljen mladoturski pokret, u tolikose jasnije sad uvidja, da je vladavina Turske bila tiranija za Evropu. Turci su postali vazali za njemačke interese. Primjera radi ukazujem na Jermene, koje Turci nemilostivo tamane. Naša je flota budna i svugdje, a naše hrabre vojske su dostojne svojih predhodnika. Na Sommi neprekidno napreduju. Što se tiče Grčke, to mogu reći, da mi vojujemo za njenu nezavisnost i slobodu i da je sačuvamo od unutrašnjih trzavica. Ona ne treba da bude žrtva njemačkih intriga. O našim neprijateljima nećemo se odavati iluzijama;onisu veliki organizatori i izvanredni bprci na bojnom polju, a neumorni radnici na polju vrbovanja, da siju razdor medju sile sporazuma i da love neutralce za sebe. Razdor pokušavaju da posiju širenjem glasova o separatnom miru. I mi hoćemo mir, ali mir pod uslovom, da nijesmo uzaludno vodili rat. O separatnom miru ne iiiože biH ni govora. Mir mora biti, a pi'ijEi .i dO'.. :j . por rt> ćvrs»oj osnovici za slobodu Evrope i c-etal- ■> svijeta. Uslovi za mir sila spOrazuina. (Naročiti braojav nBvogradskih Novinav Rotterdam, 10. novembra. ,,D a i l y C h r o u i c 1 e“ donosi vijest. koja je prošla cenzuru, a.u kojoj se veli, da su savezne vlade pristale na objavljivanjc njihovih uslova za mir. Gouor njemnčkoš kancelora. Berlinski listovi o kancelarovom govoru. O posljednjem kancelarovom govoru piše „Freisinnige Zeitung“ izmedju ostalog: Sad je za sporazum, naročito za Englesku došlo vrijeme da sa svojim programom izadje na čistinu. Ako to ne učini, onda će ponijeti tako isto odgovornost za produženje rata, kao što na svojoj savjesti nosi povod ratu.
„Vo r wi r ts“ veli: N Ono što njemačka vlada hoće, šad je jasno. To je juče državni karicelar sa svim otvoreno rekao. Možemo se nadati, da će govor kanceiarov doprinijeti tome, da razgoni neprijateljevo nepovjerenje i da narodima na zapadu bolje otvori oči. Da li će se jednom neutralnom posređniku za mir i sad pokazati vrata? Izgovora kancelareva čuje se zujanje krila budućnostii, koje će nam dunijeti k ra j ovili ratnih strah o t a. „Berliner Tageblatt“ veli: Za nas sad važe ideje budućnosti o kojima je juče državni kancelar govorio. Ko je sa Bethinann Hollvegom uv;eren, da će poslije užasnog pustošenja ovog rata proći i kroz cio svijet uzvik za mima pregovaranja i sporazume, neće se protiviti, da tom uzviku izadje u susret. O taj uzvik se njemačka vlada ne oglušuje. ,,K e u z z ei t u n g“ izvodi izmedja ostalog: Krivica je Engleske, što se Rusija danas ovako drži. Povrijeda neutralnosti Belgije nije uzrok što je Engleska ušla u rat. Svi su članovi sporazuma imali osvajačke smjerove. U ostalom inože se odobriti držanje kancelarevo prema pitanju o osiguranju mira poslije rata.
Rut sa RumunJsKom. Rumunjska prišla londonskora sp°r»zumu. (Naroćiti brzojav »Beograclskih N’ovina ) Berlin, 10. novembra. Sa ruske granice javljajti, da se u J a š u vode važne rumunjske ministarske sjednice, na kojima. se riješava ® prilaženju londonskom sporazumu od strane Rutnunjske, do kojoga će ovik dana doći. Tvrdi se, da je Rumunjska bila priprijetila zasebnitn mironi, za slučaj, da se ne pošlju nove ruske pomoćne čete. Kad je to učinjeno, Ritmunj* ska se riješila da pristupi londonskom sporazumu. Rusija je odbila rumunjski zahtjev, da rurnunjske vlasti ueestvuju u upravi osvojene Bukovine. BJežanjL \% (Narovir. ! . •• — Be j«.. r tadskih Nsvlna*".) Ziirich, 10. novernbta. Ovdašnji listovi javljaju iz P etrograda, da „Novoj Vremja'* javlja iz poluzvaničnog rumunjskog izvora, da je rumunjska vlada pritnorana, da račupa sa svim mogućnostitna. te da stoga za sada sa stranim poslaništvima n a p u š t a Bukarešt. General Lešickij na erdeljskom bojištti. (N'aroč ii hr/ojav »Beogr.-dskih Nnvina > Berlin, 10. novembia. Sa ruske granice javljaju, da je general L e š i c k i j onomad posmatrao položaje na tolgveskom ođsjeku u Erdelju. RekOnštrukcUa vlade. (Naroćiti brzoiav ..Beogradskih Novina’* I Stockholm, 10. novembra„Adever u 1“ javlja, da će ovih dana doći do rekonštrukcije Bratianovog kabineta.
bre i sposobne jamce, da će uredno vršiti službu. Stražarima- i drugim osobama, koje prijave kakav prestup u ovom pogledu, pripada polovina globe i pola zaplijenjenog žita. Ko kupi prihode ujma solinskih mlinova, dužan je da to žito doveze u grad i ne smije da ga proda u mlinu ili drugdje izvan grada pod prijetnjom globe ođ 20 libara. To isto vrijedi za žito, kupljeno na osti*vima ili u drugim mjestima kotara pod prijetnjom globe od 100 libara. Sve mjere, kojima se pri prodaji mjeri ž ; to, moraiu ria budu žigovane gradskim pečatom, a prodaje ne smiju se obavljati na/irugom mjestu nego !i na opštinskom trgu i pod nadzorom straža, kako kupci ne bi žito sakrili u podrume. Svakoga mjeseca, a i češće, ako odredi načelnik, mora se obaviti opšti i posebni pretres stana kod svfii ili pojedinih osoba, koje su poradile protiv štatutu, te se svaki put moraju kažnjavati po odredbama štatuta. Svaki, ko đozna za kakav prestup, dužan je pod zakletvom, da neminovno prijavi stvar načelniku ili njegovom uredu. Nijedan stranac ne smije prodavati žito niti se kod njega smije kupovati, nego samo na trgu ispred opštinske palate. Ako ko protivno uradi, gubi žito u korist opštine i piaća svaki put 100 solada globe. Niko ne smije kupovati na opštinskom trgu iita bilo koje vrstc ni zn koga, nego samo za sebe i svoju porodicu pod prijetniom globe cd 10 l'bara. (U grai’janstvu se> je saćuvao narv ,,na kvartam“ trgu prod opštfnskim domm). Načeinik je dužan pod svojom zakletvom da u doba žetve pošalje na ostrva
I na trošak opštine dobrog čovjeka i od zal kona (un bono et legale homo), da popiše sve žito; a onaj, koga načelnik pošalje, dužan je pod zakletvom i prijetnjom globe od 25 libara, da obavi popis pošteno i bez prevare i da izvijesti pismeno pred načelnikom i vebkim vijećem na način, da ne bude nikakve prevare u tom žitu. Niko ne smije nijednom čovjeku iz okolice (,,Slavo“) ili ikome drugome, ko đonese žita u grad, počiniti nikakovu novredu na osobi ili na stvarima; a ko to počini, biće kažnjen sa jednom trećinom kazne u više nego da je to zlo počinio na kome drugome. “ U okolici (,,in Slavonia“) ne smije niko kupovati bilo kakva žita nego samo s time, da to žito dovede u grad Split, te je kupac dužan pod zakletvom da takovo žito doveze u grad. Ko se protiv ovoga ogn ješi, ima se bcz ikakva popusta kazniti sa 50 libara globe, na gubitak žita na ko-, rist opštine; a svakomu je slobodno, da ga prijavi i tuži, te će još dobiti za to u ime nagrade polovinu žita i globe. Ko kupi prihode žita solinskih mlinova, te ih ukrca u pristaništu solinskom protivno odredbama štatuta, ima se već radi samoga ukrcavanja kazniti na dvostTuku kaznu predvidjenu u štatutima, a tako se ima isto kazniti i svaki njegov drug, mornar, sluga ili ko god mu pruži pripomoć; a ako ko zbilja izveze žito iz solinskog pristaništa, mora se još preko toga kazniti dvostrukom kaznom pred\ddjenom za nedozvoljeni izvoz. 22. maja g. 1351. bi zaključeno i uvršteno u „Liber reformationum“ (Pogl. 52.), da je svaki načelnik dužan, da svake godine sredstvima opštinskim nabavi pedeset modija prosa (kukuruza nije još bilo,
i prije otkrića Amerike!), i da to čuva u op| štini, te kada se tako nakupi 200 modija prosa, da se tolika količina mora stalno uzdržavati i popunjavati na način, da nikada ne bude manje od tolike količine za ishranu grada (,,pro munitione đvitatis"), te ako se dogodi, _da nastupi nestašica ili glad, da se gradjanstvo može pribjeći tome žitu („recursum habeat ad milium sopradictum“). Ovo su bitne odredbe splitskoga štatuta pred 600 godina u pogledu žita. Vidi se, da su naši pretci, kojl su se skoro trajno nalazili ili lako mogli naći u vanrednim prilikama, podrobno, pametno razumno uredili zakone i odredbe, da narod zaštite c.d nestašice i gladi. Citajući danas te odredbe, mi im danas potpuno shvaćamo svu važnost i opravdanost, a do pred nekoliko godina mogle su nam se prikazivati čudnovatim 1 možda nepravednim ili bar egoističnim. Koliko ima pouke za današnja vremena iz odredaba naših praotaca, koji su predvidjeli sve mjere, kojih se mi danas #ostepeno laćamo, i tek ih postepeno shvaćamo i uvažavamo. Naši su stari predvidjeli i zabrane izvoza, popise zaliha, nadzor nad životnim namirnicama, zabrane špekulađja sa preprodajama; sve ono, što predvidjaju današnje vanredne mjere i nafedbe. AH su išli još i dalje, te uzakonili dužnost načelnika, da drže u pripremi zalihe najniže vrste žita, prosa. za siromašno gradianstvo (dakle nešto na formu naših opštinskih koševa u Srbijl. Ur.); kao takodjer uveli sn posebne vanredne zaštite za vanjsko pnčanstvo, postičući ga tirneda donosi živeža u grad. „N. L.“ Dr. L B.