Beogradske novine

izlazf? daevno n jutro, ponedjeljkom poslije podn«,

Prodtja ■ Beogrmrfa I ■ krsjsviaia »• . , ■•ćjcd.iaflm od cu^l l:r»- n I ••\skBi ćftm p# djeei *4 • Urvatakoj • Slavoslfl, BmU< Eercc£Ovial I ftđiadl »• *d t h kvaa rvog podrGfJa . . . U h ±XL

Pretplata: za 1 tajesec « Beograda I ■ krajevima sj «dn u Uoi •4 carakot t »ijevakfUtet* K ■ llrrftiVoJ-Sia' Boan*H«ruxurM i Oaimmcjji K htvaa c»*tpwi/HCja . . . K 'JsSsl

■ . edctttvo t BEOORAĐ, V«ka KaradtJ<x al. 10. T eiefon broj *7.— Ufrram, • - trtUBfe egiau. f prcfplate i Kscraa Uf.'ujla taf. bro* 38. 1 etefon broj &

Godina II.

Probiieni rumunjski redovi zapadno od predealskos druma.

RATNI IZVJEŠTADI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 17. novembn Istočno bojlšte: Front general-pukovnika nadvojvode K a r 1 a: Zapadno od druma za P r e d e a 1 probile su austro ugarske i njemačke snage neprijateljske redove. I inače je sa svim povoljno stanje u sjevernoj Vlaškoj; juče je tamo ponovo privedeno svega preko 2000 zarobljen ka. Kod S o s m e z 5-a povratili su B avarci vis Runcui Mare. Borba oko visova jugo-istočno tdlgyeškog klanca traje t dalje. U šumskim K a r p a t i m a mjestimice povećana djelatnost ruskog topništva. Front maršala princa L e o p o I đ a bavarskog: Nema ničeg novog. Talijansko i jugoistočno bojište: Nikakvih osobitih dogadjaja. Zamjenlk glavara generalnog stožera nl. HOfer, podmaršal.

Front general-pukovnika nadvojvode K a r 1 a: Rusi daju žilavog otpora prema našlm napadima u gyergyoskim planinaina i s obiju strana doline P u tn e. Na granicl istočno od K e z d i v as a r li e 1 y a zauzeo je već mnogo pura u borbama slavno okušanl bavarski 19. rezervni puk vrh brijega R u n c u 1 M a r e na juriš 1 održao ga je prema jakim napadima. Zapadno od p r e d ea 1 s k o g druma austro-ugarske i njemačke čete prodriješe u rumunjsk! položaj. Čete. koje nadiru južno od klancaCrvenog Tornja pod zaijovjedništvom generaia K r a t f t a v. Deimeosingena privedohu opct kao rezutlat svojih jučeranjih borbi 15 časnika i preko 1.500 ljudi zarobljenika. Osim toga je na drugiin mjestima erdeljskoga fronta zarobljeno 650 Rumunja 1 zaplijenjeno 13 inašinskih pušaka. Kako javliaju čete, tamo rumunjsko stanovništvo učestvuje u borbl. Balkansko bojište: Front maršala pl. M a c k e n s e n a: Kod S i I i s t r e življa topnička vatra nego H ranijih dana.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 17. novembra. Zapadno bojište: Front prijestolonasljednika R u ppreph ta bavarskog: Na objema obaiama S o m m e došlo Je S vremena na vrijem.e do vrlo žestoke topničke borbe. Pred veče izvršen je jedan engleskl napad kod Beaucourta čija se pripremna vatra proširila i na obiast južno od Anc r e a. Ovaj je napad propao isto kao noćnl napad izvršen zapadno od L e S a r s a. Prilikom čišćenja jednog omanjeg engleskog položaja na putu FI e r s-T h 111 o y 5. gardijski grena’dirski puk zaplijenio je 5 mitraljeza. Francuski napadi obostrano od S a i 1I y-S a i 111 s e 1 a ne mogadohu ništa koristiti napadaču. U toku đana i za .vrijeme noći bila je vrlo živa obostrana letačka djeiatnost.

Maćedonsko bojište: Izmedju maličkog 1 presp a n s k o g jezera, na zapadnoj ivlci bitoljske ravnice i na visovima sjeveroistočno od Čegela (u zavijutku Crne Reke) odbijenl su napadi. Prvt zapovjednik glavnog stana pt. Ludendorff. Gosudnrsiugna d« Gosudarstvena duma, ruski parlamenat, kao i carevinski savjet (gosudarstveni sovjet) ponova su otpočeli svoja zasjedanja. Pod pritiskom, što ga je engleska diplomatija još uvijek kadra vršiti nad ruskom javnošću, ova su tijela bila prinudjena da se pozabave p o 1 jskim pitanjem. Ona su se njime zabavila: ali tek da se kaže pozabavila: Prosto se vidi iz dotičnih govora, enuncijacija i riješenja, da su oni izrečeni bez ikakve unutarnje topline, kako idu samo na to da zadovolje jednu spoljnu formalnost, koja je potrebna uslijed današnjeg, još nejasnog stanja stvari. Jedan je jedini čovjek imao hrabrost, da otvoreno obilježi stanje stvari onako kakvo je, na ime poslanik gosudarstvene I dume L e m p i c k i, koji je u ruskom

parlamentu zastupao p j o t r k o v s k i okrug. On je mišljeaja, da je njegov mandat postao izlišan i iluzoran, pošto nalazi, da poljska frakcija u dutni od proglašavanja poljsHe kraljevine više ne postoji. On dakle u apelu svojim biraćima u pjotrkovskom okrugu preko varšavskog Jista „Ooniec Poranny“ polaže svoj mandat. U sličnom su raspoloženju i predstavnici poljskih političkih stranaka, koji ostadoše u Rusiji. Ali s obzirom na sudbinu, koja bi ih čekala od strane ruskih vlasti, bilo bi nepraktično, kad bi se oni drukče držali nego li što su se držali do sada u dumi, da bi održali svoj opstanak. Našao sejedan Poljak, koji se uobićajenim frazama šablonski iskićene proze, kakve nalazite u starinskim „čestitarima” i sličnim knjigama, dodajući još nešto istorijske sentimentalnosti i aktualnosti, obratio središnjim vlastimažestokim pogrdama.optužujući ih, da su potpuno uništili Poljsku. Ove riječi zvuče kao odjek pariskih i londonskih glasova, koje se bar odlikuju time, što su oni, koji ih izgovaraju, bar donekle i uvjereni u to što kažu. Najbolje će biti, ako budemo doslovce citirali neke njegove riječi, koje samim sobom dokazuju, koliko su neozbiljne: naime Šeklezitov veli u ime gosudarstvenog savjeta, da čovjek ne može naći riječi za ogorčenje, koje ga obuzima, kada gleda, šta svirepi neprijatelj sve nameće Poljskoj I... Zna se, čime se ima objasniti ruski otpor u toj stvari. Englezi, koji su htjeli cijelom svijetu dokazati, kako samo oni oslobadjaju male narode, opet su i na tome polju ovoin prilikom potučeni od njemačke konkurencije. S toga Englezi već poduže vremena buškaraju u Petrogradu, prebacivajući Rusima što su zapustili svoju poljsku politiku, pa intrigiraju protiv onih ministara, u čiju pouzdanost nijesu sasvim sigurni. Protopopov važi kao jedan od najbogatijih ljudi u Rusiji; n;emu nije, kaa;f rumunjskoj gospođi, stalo do londonskih novaca — on ako je pokatkad naklonjen Englezima, to je jedino iz sentiinentalnosti ili oportuniteta. Englesko-ruski odnosi nikako nijesu sretni. Što su god u Petrogradu činili po uputstvim a iz Londona, nije bilo na moralnu i materijalnu korist Rusiji. To postepeno poČinje da uvidja i stanovništvo. Ne prodje ni jedan dan, a da se po koji ruski list ne pozabavi rusko-engleskim nesporazumima. Evo i danas opet dolazi preko Stockholma izvod iz jednog članka lista „Ruskija Vjedomosti", u kojemu se utvrdjuje hladjenje ruskih odnosa sa zapadom.

Poljska kralleuina. PROTEST RUSIJE. Zvaulčno rusko saopšteiije. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«/ Haag. 16. novembra. Ruska vlada je zvanično izjavila sJijedeće: Njemačka i austr o-u g a rs k a vlada, koristeći se zaposjedan j e m jednog dijela ruske P o 1 js k e, odvojile su poljsku oblast od Rusije i proglasile je za samostalnu državu. Naši neprijatelji očevidno žele, da rusk o-p o 1 j s k i m r e k r ut i m a popune svoju vojsku. Ruska vlada vidi u tom djelu N j e m a č k e i A u s t r o-U g a r s k e jednu grubu povrijedu nač%Ia medjunarodnog prava. koje zabranjuje, da se stanovništvo zaposjednutih oblasti primorava da se lati oružja protivu svoje domovine. Ruska vlada sniatra da je proklamacija b e z i k a k v e v r ij e d n o s 11. Od početka rata Rusija sedvaputa izjasnilaopoljs k o m p i t a n j u i smjera, da obrazuje jednu poljsku kraljevinu. koja bt obu* hvataia sve poljske oblasti. Tekst ruskog protesta. Kb. Petrograd, 17. novembra. „Petrograđska T e 1 e g r a fska Agencija“ sprema slijedeću zvaničnu izjavu: N j e m a č k a i a ns t r o-u g a r sk a viada upotrebile su privremeno pos'edovanje jeJnoga dijeia ruskog zemljišta na to. da proglase odcjepljenje poljskih krajeva od ruske carevine i da te krajeve pretvore u nezavisnu državu. Našl neprijatelji idn očito na to, da u Ruskoj Poljskoj u z im a j u r e k r u t e. te da njima p o p une svoju vojsku. Carska viada vidi u tome činu novu tešku povrljedu osnova medjunarodnog prava. koja zabranjuje, da stanovništvo okupiranog predjeia smije da podigne oružje protiv svoje sopstvene države. zato smatra takav čin kao ništava-n i nevažeći. Rusija se već dvaput od početka rata izjasnila u ciavnome odnosno poljskih krajeva i istakia je, da namjerava podizanje c j e 1 o k u pn e P o 1 j s k e. koja bi po završetku rata imaia pravo, da svoju samoupravu stavi pod skiptar ruske carevine. To riješenje našeg uzvišenog gospodara ostaje nepokolebivo. Odgovor ,,Kreuzzeitnnga“. Kb. Berlin, 17. novembra. Na ruski protest protivu nezavisnosti Poljske primiećuje .,K r e u zz e i t u n g“: O vrijedjanju medjunarodnih ugovora može tako isto malo biti govora kao i povrijcdi medjunarodnog prava. Postojeći ugovori, u koliko se oni odnose na ratno stanje, njime su samim ukinuti. Na prijekor o povrijedi osnovnih stavova medjunarođnog prava može se primjetiti, da je od strane središnjih vlasti samo sprijećeno, da Poljska ostane u Rusiji. M : možemo s Poljskom raspolagati, jer smo je našom krvlju otkupili.

Švedski glasovi o protestu. Kb. Stockholm, 17. novembra. , Na ruski protcst protivu po-< novnog vaspostavljanja p o 1 j s k • k r a I j e v i n e primjećuju s t o c k< holmski dnevni listovi: S pogle«, dom na n j e m a č k i i austro-ugarv s k i manifest osjećalo se kao potrebno, da se izvede manje magloviti p r o g r a m za budućnost. nego što ga je u svoje vrijeme dao veliki knez N ikolaj Nikolajevič. Upotrebljena je rlječ a u t o n o m i j a, ali ona značt očuvanje načeia državnog jedinstva. Koliko malo slobode riječ autonomiji značl u ruskoj državi, to mi možemo viditl u primjeru sa F i n s k o m. Držanje njemačkih stranaka. Kb. Beriin, 17. novembia. Povodom raspravljanja poljskog pitanja u narodnom predstavništvu primjećava „Germania”: Izgleda. da one stranke, koje su do sad bile za strogu politiku u pitanju istočnog njemačkog posjeda, sada naginju popuštanju. Centrum je mišljenja, da se politika odnosno P o 1 j s k e mora podvrći r e v Iz i j i.

Rusijo. Zapeto stanje izmedju Rusije i zapad* nih sila. P r o t o p o p o v m i n i s t a r-p r e ds j e d n i k. (Naročitl brzojav .Beogradsklh Novlna*). Amsterdam, 16. novembra. Neutraina štampa govori opširno o javnoj zapetosti izmedju R u s i j e 1 zapadnlh sila. Govori se, da Engleska svom silom radi u P e t r o g r ad u da obori ministra prcds'jednika Š t i r m e r a. Prema izvještajima U* stova ministar Protopopov biće uskoro naimenovan za ministra predsjednika na mjesto Štirmera. Ruska špijunaža u Švedskoj. (Naročlt! brzojav ..BeoKradsklh No%-lna“.) Berlin, 15. novembra. ..Deutsche Tageszeiiung“ javlja iz Stockholma: Švedska je vlada protierala ruskog pomorskog poručnika Warlicha, kojl je u Švedskoj bio udesio vrlo obilatnu Izvještajnu službu, da bi mogao prošpijunisati mornarsku i vještačku odbfanu zemlje. je već pri svome dolasku bio toliko sumnjiv. da je bio neprestano pod redarstvenim nadzorom, tako da se vr.o brzo moglo njegovom radu ući u trag, Engleska stavila ruke na sve . . . (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«/ Koln, 15. novembra. U Stockholmskom listu ,,N ? a D a g 1 i g t A11 e h a n d a“ opisttje, kako „Kolnische Zeitung" donosi. jedan švedski putnik, koji se skoro vratio iz R u s i j e, svoje doživljaje. U svima uiicama i trgovima on je posmarrao vježbanje četa, čija je sva oprema engleskog porijekla. Vrlo se često mogu vidi-

Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o 1 d bavarskog. Borbena djelatnost iztnedjtt m o r I K a r p a t a i dalje je biia neznatna.

PodHstak. B. S. Nikolajević: Tramva] tnos rodnos mesta. (Iz nedavne beogradske prošlostl.) Bilo nas je oko dvaestak, što već đva sata Čckasmo tramvaj. Isprva nas beše nekoiicina, ali je. zahvaljujući omrznutoj uzbrdici i svima nanta urodjenoj sposobnosti da gubimo vreme, gomila naglo rasla. Istrajnost, koju tada svl bez razlike ispoljismo, mcže nam služiti na čast. Svaki je hio za nckim hitnim poslom. pa je ipak u inat hteo da vidi, ima li kraia bezobrazluku jednoga beogradskog tramvaja u jesenje doba godine 1910. Zato nikom i ne pade na um, da je ovu kratku uzbrdicu mogao do sad prevaliti bar slo puta. niti je iko pomislio, da se uspne pešice. — E Ijudi, ovog čuda nema pod nebotn. Da ja sad zbog jednog brljivog tramvaja moram ovoliko da dreždim sa svojim revmatizmom, i to po ovakont vremenu — reče po9tariji, suvonjavi penzionar i odgundja ponovo jednu od psovki. koje je kao iz rukava vadio— Ja sam otkad već trebao da budetn u kanceiariji, ali, kuriozuma radl, ostao sam da budem do kraja svedok perfidne šikanaže. kojoj bclgijskl došljaci posvednevno izlažu gradjans.tvo prijestonice srpske — prihvati čioovnik jednoga ministarstva, što ie

nekoliko meseci proveo na odsustvu u Parizu i uvek se odevao po najnovijoj modi. To je persifiaža, gospodo — završi činovnik ministarstva, okrenuvši se gomili. koja je sad toliko narasla, da je Iičiia na početak jedne rttale demonstracije. — Tako nam i treba! Iioćemo mi Belgijancima da punimo džepove poče jedan patriotičar bakalin s Dorćola. Što naš ćir Miiailo, ili ćir Nikola i druge gazde iz glavne čaršije ne napravše tramivaj? Nego, ćene kisele, stegie kese! Došao čova, ravno iz Briselja, ja kako. pa sad guta pare, a ti, Srbin si moj, iskrivljuj šiju. čekaitići da te povcze za tvoj rodjeni marjaš! — More, nije mi zbog mene; mogu ja, ako itoćeš. i do ponoći čekati: ncgo mi je zbog žene: znate, zamtičila se, pa se žurim za bnbicu — objašn'avaše neki oma!en i prilično mastan debeljko razlog svoje žurbe. — Ubio gi Bog da gi ubije — poče da kune jedna sredovečna, pczadružna žena s tepelukom na glavi. Ovaki traivajni nema u sav svct. Kad sam u Peštu biia s pokojnika, da prođamo svinie. navozasmo se siti na oni Iepi trajvajnl. Čisto na čovcka pa žao da se otkačl. Idu k’o namazano: sve lete! A ovi da te Bog sačuva: džedžiš sto godina. a kad sedneš. oni nuf. puf, pttf, pa tek stanu. Sram gi bilo da gi bidne! — Ajde taze mezu! Semenki! badetni! poče najedanput unjkatl broća-

sti jevrejin, koji se odnekud obreo u gomili. — Očepi! — i>odviknu tnu penzTonar, osetivšl ponovno žiganjs tiogn, koje već dva sata grezrtu u baric!. Suvog mesta, do dttše, ne beše u celoj ulicl. Jesenja Iriša je sipala tteprestano. pojačavajući i onako ugleđne bare na izlokanoj kaldrmi i vlažeči do kostiju upornu, vitcšku gomilu, koja Je evo i mrak dočekala, a tramvaj ioš ne. Tek u neko doba i na 'edvite jadc začu se ozgo, nizbrdicoin. njegovo mumljavo zujanje. — Evo ga! — ote se jednoelasan, radostan usklik. Tako su rnorali kliknuti Kolumbo i njegovi saputmci, kad ugledaše zemlju. Samo kad ie stigao. a sađ će mtt se več lako sačekafi povratak s krainje stanice. koja je tako blizu, da se takoreći rnože pljunuti na nju. U tom je tramvaj pasirao sakupljene, i ovi su još samo mogli dobac'Hi pitanje kočničaru: hoče li se skoro vratiti? — Jok! — g’asio je lakonski odgovor Ijubaznojž kočničara. Ne potrajft đitgo. a s nizbrdice dopre opet zujjanje. maio oosle opet, pa opet... Drtigi, treći. peti, deset:, dvadeseti, trideseti trainvaj — ravno trideset glomaznih. električnih tramv3ja — protutniiše rokraj uhezcknute. zaprepašćene drežđeće publike. S'vri se zaustavljahu na poslednjoj stanici, jedan isnred drugog, kao neka tramvajska litija. — Šta je to, bestraga vani glava.

i kad se dotornjaste ovamo?! — dreknu pcnzionar, podigavši čvornovam štapinu, koja mtt je istovremeno služila za štaku. — Pobrkala vi se creva da Bog da! sad ispočetka — objašnjavaše u promaku kotiduktcr poslednjih kola, kriveći se od smeia ua platformi. — Pobrkaii vi se creva đa Bog da! — odvrati žena s tepelukom. — Nije vajde. mora se peške uzdahnu omaleni debeljko. Bojim se porodiće mi se žena bez babice. — More batalite. čoveče i Srbin si moj, ne ide to tako brzo. Porodjajoe muke traju po nekad tri dana. pa ilt žena ioak prekanta k'o od šaie. Žensko je mačka — umirivaše ga nežni i rcdoljubivi bakalin s Porćola, koga žena svakc godine obdari blizancitna. — Gospodo — npade u reč činovnik parizlija — ja nredlažem i stavljam na glasanje: da Čekamo! Nemoin'o popuštati Pe’giiancima. koji zahva'juiuči našem idiotluku eks»!oatišu tramvai i vuku nas za nos. Budimo makar do sudnjeg časa neumitni cčevidci ftečttvene infamiie, što nosi ime: beograđski trainvai! Pomrimo ovde ako ustreba, kao š'liboci na mntvoj straži. ali se ne mrdaimo odavde — dok nas nc povezu. Tako nam impcrativno nalaže dosto<'anstvo vozajuće se pubiike. Što se merie tiče, ja ću ostati, ier je kanceiarijsko vreme odavno proš'o. Predlog parizlijin usvojen je ak!amacijom. Svt prisutni — čitav mali par-

tijski zbor, za istlcanje p r shn'tčkog kan‘ didata — sagiasiše se u tome. da ni prekid daljeg čekanja bio nedostojan njihove gradjanske svcsti i iičio bi na kukavičko povlačen : e s bojnog poija — Čekaću vala, makar mi obe noge otrale!—reći će penzionar, čije nogc ne beltu još otpale. ali se toliko skočanjile, da ih ne bi više mogao upotrebiti. • • Tada se odonud. gdje se zaustavila tramvajska litija i kamo stt stremilt mnogobrojni gnevtti pogledi, poče kretati prvi naredni tramvaj.^ Spreda je imao upaljen električni fenjer. pošto je već nastupiia noč. Približujnči se gomili. koja beše izgubila svaku nadtt, ovai jasno osvetljeni tramvaj naličio je velikoj pokretnoj kotvi spasenja. činovnik parizliia beše več zantlslio sebe kao vodju jedne ekspediu'je, koja se survala u ambis i sad će je satno Providjenje, pod vidom elektrike. izvttći na želieni vrh- Ali je tramvaj dotle prozvrjao, a nagrnulu ..ekspediciju" kondukter stuknuo rečima: Poslednji vozi putnike! Mi se vraćamo na liniju. — Vozili se mrtvl da Bog da' posla mu žena s tenclukom pozdrav u ime cele ,,ekspedicije“. Tako su svih dvadeset i clcvet tramvaja otandrkali uzbrdicom, a za svakim se orile psovke i prdttie, od knjilt bi penzionareve zadičile najboiji rečnik te vrste. Na posletku prispe i tridescti.