Beogradske novine

tifflsVf

dnevM ■ Jotro, ponedjeQkon posllje podiML

Oodina II.

vedeno je 40 zarobljenika. Pokušaj Rusa, da napadom u susjednom odsjeku priteknu svojima u pomoć. nije uspio. U krajno isiočnim oblastima E rdelja slaba borbena djelatnost. Njemačke i austr o-u garske čete 0 d b i 1 e s u i u n o ć i sve.neprijat e 1 j s k e n a p a d e. N a A 11 i o d uz e t i s u R u in u n j i nta v a ž n i p o1 o ž a j 1 i mjesta nakon v r 1 o k r v av i h borbi. Naša pješadija stoji pred Crajovom, dosadanjem sjeđištu zapovjedništva prve rumunjske vojske. Baikansko bojište: Front maršala pl. M a c k e n s e n a: Izuzev topničku borbu nije bilo nikakovili osobitih dogodja : a. Neprijatelj je bombardovao Constancu i Černa Vodu. Naše su letilice izbacile bombe na prometia postrojenja Bukarešta. Maćedonsko bojište: Izmedju prespanskog jezera i Crne Reke približuje se neprijatelj novim njemačko-bugarskim položajima. Nijesu uspjeli jaki srpski napadi na frontu Mogljenice. U poplavijenoj dolini S t r u m e traju bojevi izmedju izvidničkih odjelenja. Prvl zapovjednlk glavnog stana pl. Ludendorff.

flrhnngelsk. Arhangelsk je jedino rusko pristanište na Sjevernom ledenom moru. To vain je vrijedan trgovački grad. još iz davnih vremena vrio dobro poznat u najboljem svjetlu. Njegovi stanovnicl. doseijeniđ iz srednje Rusije umjeli su sebi sačuvati kao neku pomorsku slobodu, u njihovim je žilaina valjda nešto i vikinske krvi, jednom riječju, oni su usred autokratske Rusije kao neko slobodnije oleme. neka vrsta ruskih Hanzeata. Tamošnje stanoyništvo važi kao inteligentno. pa je pod ranijim vladarima, kao što je Petar Veliki i Katarina II, dobilo mnoge povlastice- S toga nije čudo. što se u onim krajevima obrazovala kao neka politička opozicija, neka intelektualna slobodna misao. U nacijonalnoj jako izmiješanoj Rusiji ne može se prema svima plemenima postupati istim reakcionarnim sredstvima. I grad i pristanište dugo su vremena bili zapušteni. pošto je Rusija do ovog rata obraćala veću pažnju na toplija pristaništa na Tihom Oceanu, a docnije i u Perzijskom zalivu. Indijskom moru. No u toku ovoga rata. kada je Rusija od središnjih vlasti odvo-

jena od Baltičkog mbra, kada ju japanski saveznik sve vcćma potiskuje sa blagih istočno-azijsklh obala- kada ona najzad u Crnom moi‘u nije u stanju, da nadvlada njemačko-ttirsku flotu, Rusija se opet sjetila švbga dobrog pristaništa na Bijelom mbru. tome velikom zalivu Sjevernog ledenog mora u rusku zemlju. To je jedino pristanište, preko kojega je pod povoftnhn uslovima ntogućan saobraćaj sa Engleskom 1 sa zapadom. Rusi doduše nijcsu bogzna kako zadovoljni ovifn pristaništem, pošto je ono upotrebljivo samo tt vrijeme kada nema ieda, a svojom udaljenošću od Evrope i svojim slabim vezama sa pozadinom znatno otežava i produžava saobraćaj. Rusi bi znali, kako bi se (ome zlu stalo na put. Mnogi su pripovijedali. da se u mješto dugačkog puta za Perzijski zaliv podje putem kroz norveške granične oblasti, pa do pristaništa Varvika kod Lofotskih ostrva. No na izvršenju te natnjere ometa Rusiju Njemačka i nje n a saveznica Engleska. Ova pos'jednja za to. što bi i ona rado došla do tih pristaništa. Ovom su engleskom željom u glavnom i inspirisani i posliednji engleski koraci. koji se pokazuju toiiko zabrinuti za ..norvešku neutralnost". Sad se u Arhangelsku nešto dogodilo, što se u nekdm pogledu prikazuje kao upravo epohalno: jedna straliovita eksplozijona kafastrofa. na kojoj bi Rtisima zavidjeli svi patrijotski Amerikanci, kojf čak u pogledu katastrofa i nesreća žele, da Amerika po veličini i obimu tih dogadjaja bude na prvom mjestu. Čak i žrtve, koje i z v a n i č n 1 i z v j e š t a j p r i z n a j e, vanređno su v.elike. Bilo je 20 mrtvih i preko 600 ranjenih. Medju ovima bilo je engleskih i ruskih pomorskih časnika. Čitava Jeđna rnala flota natovarena mutticijom odletila je u vazduh. pristauišaa postrojenja strašno su oštećena.yšieta je toliko neizmjerna, da je sam rtrski ministar vojni o tom dogadjaiu govorio. kao o jednom ozbiljnom ruskom porazu. Nema nikakve sumnje, da je ova katastrofa brižljivo prlpremano djeln jedne grupe buntovnika. demonstracija protiv vladajućeg režima. mcžda i protivu beskrajnog, a neuspješnog rata. Treba se samo sjetiti, šta se sve dogadja u uttutrašnjosti Rusije, a o čemu sputavana štampa ne smije ni da zttcne. Prije nekih deset dana bilo je javijeno za velike štrajkove na murmanskoj obalipod kojitna je mnogo patio trgovački saobraćaj. Nekoliko dana docnije govorili su u dumi poslaniđ Šubljin i Makijakov o nekim đogadjajima, koji se

RATNI IZVDESTADI. Izvleštaj austro-ugarskog ^lavnog stožera. Kb. Beč, 21. novembra. Istočuo bojište: Front general-pukovnika nadvojvode Kar 1 a: Savezne čete. koje se bore uz obe strane Šila, potisle su neprijatelja još dalje— pasepribližavajučraj o v i. Istočno od rijeke A11 a utvrdili smo se na visinama južno od S c a u eni-a. Sjeverno od Catnpolunga nastavio je neprijatelj svojim napadima; ali su njegovi rapori bili uzaludni. Kod vojske generala pl. K 5 v e s s a preduzeli sunjemački lovci uspješna krstarenja. Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog: Neznatna samo borbena djelatnost. Talijansko bojiSte: Odbijen je protunapad. kojega je neprijatelj preduzeo u dubokim postrojenjima protiv naših položaja južno od B i g 11 j e, kojega su naše čete nedavno oduzele neprijatelju. Jugo-lstočno bolište: Kod car. I kralj- četa nema ništa novoga. Zamjenlk glavara generalnog stožera pt. HOfer, podmaršal. Izvještal njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin. 21. novembra. Zapadno bojlšte: Front prijestolonasljednika Rupprech ta bavarskog: Naše je topništvo sa uspjehom gatijalo tta neprijateljske baterije 1 položaje. NeprijatelJ |e podržavao jaku topničku vatru na naše položaje uz obe strane Ancre I u St. PlerreiW a a s t šumi. f Front njentačkog p r i j e s t o 1 onasljednika: UChampagnl ! u području 'M a a s e oživila je u poslijednjim danima topnička djelatnost. Istočno bojište: Front maršala prlnca L e o p o 1 d a b a v a r s k o g. % Ništa novog. Front general-pukovttika nadvojvode Kar 1 a: U odsjeku L u d o w e (šumskim Karpatima) izvell su njemačkl lovci prema osnovi uspještta krstarenja. DoPodlistak. Prosluoo Vli. štoljetnlce domlnlKonskot Redo. U Dubrovniku 27.—28—29. oktobra 4«. 1216—1916. Ove godine 22. decembra navršuje se sedam vijekova, od kada je papa Honorije III., potvrdio red sv. Dominika. Od toga doba. ovaj je red prošao kroz mnoge peripetije. a mnogo je uradio za svoje jednovjernike. na vjerskom, znanstvenom, umjetničkom i socijalnom podju. DominJkanski je red od vijekova •jedan od glavnijih stubova katollčke Crkve i ona je svagda dostojno uvažavala njegovo djelovanje. Zagrebačke »N o v i n e“ dobijajtt o proslavi jubileja ovakav dopis od Jednog domin i k a n c a: Vcć tt nrvim decenijama svoga opstanka došli su Dominikanci u jugoslovenske krajeve i tu razvilj blagotvorni svoj rad. Poznato je njihovo djelovanje po Dalmaciji i Bosni, prije nego su došli Franjevci- a samostani u Biha<5u- Bosiljcvu, Crikvenic'i, Cazmi, Dubici. Jaski, Požegi, Scnju, Viruvitici (Ferevciensis) i Zagrebu sjajno nam jamče. da su proširili svoj apoštolski _rad i na Hrvatsku. A kome nije poznat dominikanac bl. Augustin Kažotić, zaErebačkf biskup I koju su važnu ulogu

igrali na dvoru Matije Korvina, dubrovački Dominikanci? Tijekom vijekova nestalo je Dominikanaca zi tih predjela, ntt ostala je živa uspometia na t. zv. b i j e 1 e f r a t r e. a vrijedtii dominikanski misijonari iz Dalmacije neprestano je podržavaju budnom. Zanimijivo je dakle. da se što sazna o lijepim svečanostima, što su se koncem oktobra obavile po dominikanskim crkvama u Dalmaciji prigodom VII. stoljetnice rec'a. Ja ću iznijcti njihov opis u Dubrovniku, gdje je naš glavni samostan i Imamo najsjajniju prošlos-t. Opći sabor reda, sabran u Venlo (Holandija) god. 1913. preporuči. da sve provincije što svečanije proslave ovu rijetku obljetnicu 1 to ue santo crkventm svečanostima. već i kakvim naučnim djelom trajne vrijednosti. Poznato mi je, da su neke provincije pripremaie sjajne spomenike, a i naša je mislila priložiti svo] kamičak, ali je strašni i suđbonosni rat omeo svaki pothvat. Naš je m. p. otac provinđjal, Markolin Knego izdao 15. jula t. g. krasnu i zanosnu poslanicu, u kojoj pozivlje braću na proslavu i odredjuje, da se obavi na 27.. 28. i 29. mjeseca oktobra. kad se po dominikanskim crkvama vrši pobožnost Oospe od Rozarija (sv. Krunice). Kad je presvijetli i prepoštovanl dijecezanski biskup dr. Josip Marčelić čuo za obljetnicu, najpripravnije se sam ponudio i izrazio želju, da bi cijelo svećenstvo jednodušno sudjelovalo pri

ovoj rijetkoj 1 velikoj svečanosti. Doista zadužio je Dotuinikance i mi ntu ostajemo harni, isto kao i prečasnotnu Kaptolu. svjetovnom i redovnom svećenstvu- a osobito brači Franjevcima. Provincijal franjevačke provincije sv. Jerolinta. m. p. otac B o n o Š k u n c a. ttpravio je na sebi podložne redovnike lijepo pastirsko pismo, tt kojem tumaei slavlje. istlče kako stt ta dva ređa bratski dijelila sttdbinu i odredjuje, da sudjcluju u proslavi, a gdje nema dominikanskcga samostaha, neka jtt sami zajedno sa trcćim redont obave. Na 27. oktobra domin'ikanska je crkva csvanula u najljepšem ukrasu, vrata su izvatta bil:» okićcna lovor-vijencima. nad glavuim je ulazom stajao grb reda, a pod njitn lijcpi epigram, vješto u bojama izradjen. Na vratima stajale prigodne pješme presvijetlog oca Jordana Zanlnovića. hvarskog biskupa, pjesrna nalme Dubrovnika i zanosni epigratn Gospi od O. A. Rabadana. Prvoga je dana pjevao svečanu misu naš m. p. otac provincijal. a na kortt su izveli koralnu misu naši klerici. Poslije podne pjevala se večernja. izmolila krunica i ispjevale litanije Remondija (troglasno), responsorij ,.0 sncm m*Iram“ nepoznatoga auldora (četveroglasno) i ..Tantum ergo“ Oettlngera (četveroglasno). Naše su k’erike pomagali neki gradski diletanti. Drugog je dana njevao misu m. p. otac Hermenedild Uskoković. gvardijan fra-

spremaju. u tonu. kako se odavno nije čuo u duml. Duh Ruslje promijenio se, rekla su ova dva poslanika, Rusija polako ali pouzdano ide u susret preobratu uporedjenog, sa kojim ovaj rat izgleda mali dogadjaj. Pošto Makljakov ttije ništa drttgo rekao, to je on. kada mu je za te rlječi potraženo račttita, vjcšto izvrdao govoreći, da je mislio na čisto ttmni preobraćaj. Ali to tumačenje pobija burno odobravanje, na koje ie njegov govor naišao na galerijama. Zbilja sada smo doživjeli već i jedan simptom od tili preobrata. za koje je Makljakov rekao. da stt strašniji od rata. To je revolucija, koja nc štedi vlastitu otadžbinu, opredijeljivanje za katastrofalnu politiku, kakvtt sc ne može zamisliti terorističje. Tu katastrofalnu politiku danas odobrava većina rttskc inteligencije; A r h a n g e 1 s k j e m o ž d a n o v p u t o k a z u u n u t a r n j e m - u zv i t k u R u s i j e.

HllitarlzGm u i'emoRrakkim reitubliKuma. ORUZANJE AMERIKE. Namjere o povećanju vojske. (Naroćiti brzojav »Beogradskih NovinasJ Amsterdam, 20. novembra. U pitanju povećanja vojske, o kome se sad u Sjedinjenim Državama mnogo govori, tiče se u glavnotne zakonskih prijedloga, koje su podnijeli H a y i Chamberlain, a koji se u cihevima jako razlikuju. Nacrt Haya ne zadovoljava mnogo pristaiice potpune reforme vojske, jer oni su mišijenja, da je samo u pola uradjeno sa 10 novih pješačkih pttkova 1 udvostručavanjem poljskog topništva od 6 na 12 puka. Chamberlain mediutim hoće 65 pješačkih pukova mjesto dosadanjih 31, 21 poljskih topničkih pukova nijesto 6 i 25 konjtčkih pukova m'esto 15. Isto tako bi imale znatno da se povećaju i formačije tehničkih odjeljenja i obalskog topništva. Osim toga prijedlozi Chantberlaina vode računa i o tehničkom napredku. U prvom redu doiazi upotreba automobila za prenos teškog topništva. Imale bi se 2 baterije 5. (teškog) topničkog puka snabdjeti sa automobilima za topove i municijona kula tako isto i teretnim koHma kao zamjena municijonih kola za drugi poziv. Medjutim bi 1. (laki) topničlci puk dobio jedno odjeljenje sa raznovrsnim orudjem. Topovi od 7,92 kalibra imali bi konjsku zapregu, a one od 12 cm. kalibra vukli bi automobili. Dalie bi se kod lakih baterija imali činiti pokusi sa što je moguće lakšim automobilitna — svakako ispod 5000 kg. da bi se zamijetiio jedan dio municijonih kola i koia pozadine. Možda bi bilo još moguće, da se zaprega borbenih baterija poštedi time, što bi se topovi dobriin drutnovima prevlačili automobilima, dokle to dozvoljava udaljenost od neprijatelja.

njevačkog sainostana, dvoren od redovnika svoga reda. Na koru su izveli naši klerici tnistt G. Pageila (đvoglasno). Poslije podne služba božja isto kao jučer, a litanije cd Casimiriji (troglasno). ..O spem miram“ nepoznatog auktora, ,-Tantum ergo“ od Forstera (četveroglasno). Svečanost je dostigla vrhimac trećega dana (ttedjelja). Siužbu je božju obavio satn presvijetli dijecezanski biskup. Malo prije 10 sati sabralo se pred njegovom palačom svećenstvo i dopratilo ga j:od kaptolskim križem do dotninikanske crkve. Najprvi stt stupali Dominikanci i Franjevci, i to u svakom redu po jedan Dominikanac i Franjevac, da taka dadu vidljiv znak bratske ljubavi. Zatim je slijedilo dijecezansko sjemenište. svjetovno svećenstvo, kaptol, a na koncu presvijctli. "'o crkve se pjevao .,Benedictus“. a u dttgoj dominikanskoj crkvi kler je učinio dvored, kroz koji je prošao biskup. Klerici i gradski diletanti izveli su misu Exultet F. Witt-a. Poslije podne bila je pontifikalna večernja a iza nje slijedio je za mnoge dirljiv prizor: Presvijetli sa svojom službom ostao je na tronu a Dominikanci. stupajući pobožno i sabrano dva i dva, došli su pred oltar nebeske Kraljice_ i ispjevali -.Salve Regina“, a zatim svom patrijaru Dominiku antifonu ,.0 Ittnem Ecclesiae”. Iza toga izmolila se sv. krunica, pjevalo „Te Deum“ od Foschinija (troglasno), ..O spem miram“ nepoznatoga auktora 1

Prirodno je, da bi se i Chainberiainovim zakonom vojska znatno povećala. i Jer dokle današnje stanje broji 87.340 ijudi, a največi broj iznosi 120.000 ljudi, u buduće bi mimodobna vojska brojala 178 do 248.000 ljudi. Divizija bi bila najveća jedinica. Iz svih snaga, koje stoje na raspoloženju obrazovalo bi se 7 pješačkih i 2 konjičke divizije. Za pješačku diviziju predvidjena je mirnodobna iačina od 17.000 i ratna jačina od 24.0 r 9 ljudi, za konjičku diviziju stavljaju se odgovarajući brojevi na 14.000 odnosno 20.000 ijudi. Smještanje jedinica smišlja se tako, da se četiri pješačke i obje konjičke divizije rasporede u oblastima Sjeđinjenih Država, dolđe bi od druge tri pješačke divizije po jedna bila smještena u Panami, na Havajskim ostrvima i na Filipinama. Svajcarska vojska. Poslije rata biće ih dosta, koji će pledirati za ukidanje stajaće i uvodjenje narodne vojske (milicije). ukazujući na Švajcarsku i na uspjehe, koje je ovdje ondje imao pučki ustanak. Ali oni ne će biti u pravu. Švajcarska je istina od prvih dana avgusta 1914. mobilna i imala je težak zadatak. da za svo to vrijeme čuva svoje granice. ali do rata nije došlo. Dalje je Švajcarska imala pred očima samo brdski obranbeni rat, a za ovaj je moguće. da bi bio đovoljan kadar časnika sa narodnom vojskom. Što se ove tiče, ne treba zaboraviti. da su stožer vojske uvijek oni, koji su u početku rata pripadali stajaćoj vojsci. ili koji su neposredno prije rata došli u pričuvu. Ovi su, hvala budi njihovoj izvježbanosti, doprinijeli. da je slabija vojska AustroUgarske u početku rata mogla. da odoli brojno nadmoćnijoj ruskoj vojsci. Švajcarska je vojska u ovom ratu sve više i više dobila karakter stajaće vojske. Neprekidno čuvanje granica. koje je u početku vršila cjelokupna vojska, docnije samo njezina veća polovina. a danas možda vrši samo njezina dobra trećina. već je po sebi bilo sposobno, da poveća izvježbanost vojske u svakom pogledu. Glavni načelnik glavnog stožera švajcarske vojske u mirno doba bio je pukovnik i zborni zapovjednik Theodor pl. S p r e c h e r-Bernegg. Njegov put kao da je bio dosta trnovit. kad se uzme u obzir, da je potpadao vojnom departmanu. sastavljenom iz lica grad''a*>skog reda sa takozvanim savezničkim savjetom na čelu. Kad je došao rat. saveznički savjet htjede da bira generala. Pukovnik Sprecher želio je, da ostane načelnik glavnog stožera, i tako je saveznički savjet izabrao pukovnika Ulricha W i 11 e-a, koji je od tada ostao general. Wille je cjelishodno preustrojio topništ\ r o i konjicu i postigao je mnogo u tom pogledu- Konjica do duše nije jaka. ali je vanredno naoružana za izvidničku slttžbu i nije odredjena. da se bori u masama. Topništvo je i za vrijeme rata dopttnjavao, a pješadija je za brdsko ratovanje izvanređna. Časnici aktivni kao i oni od

„Tantum ergo“ od O. K- Kolbe-a. Narod je ti velikom broju sudjelovao svečanostima, a osobiio trećeg dana. tako da je prostrana dominikanska crkva bila pretijesna. Na pontifikal bile su pozvane sve redovničke porodice muške i ženske. Duša svečanosti bili su svečani govori, držani iza sv. rozarija (krttnice). Ja ću u kratko — koliko me pamćenje posluži — iznijeti sadržaj istih, e da se bar u ovoj prigodi saznade i u Banovini o dominikanskom redu. Prvoga je dana imao propovijedati o nauku u dominikanskomu redu starješina ovdješnjih Isusova, m. p. otac Ivo Dvornik. ali je nenadano obolio, pa je njcgov govor pročitao o. Rosan D. I. U uvodu prikazuje, što su redovi, kako su se razvili na temelju evandjeoskih savjeta i njihovo uspješno djelovanje na svim poljima Ijudske djelatnosti. Jedan od najznamenitijih jest red sv. Dominika. koji je uzeo za zadaću propovijedanje riječi Božje, a za to mu je potrebit nank. Ističe zatim kako je sam sv. utemeljitelj bio vrijedan teolog. a tada nabraja kanonistu sv. Rajmunda iz Pennaforta. Alberta Velikog, Tonnt Akvinca. doktora sv. crkve f anđjeoskog naučitelja, te bezbroj drugih. Prelazi na djelovanje dominikanaca m crkvenim saborima u Lyonu, Firenci, a osobrto u Tridentu. Nabraja vrijedn teologe I najbolje tumače sv. Tomc: Kapreola- Kajetana, Viktoriju, Medinu.