Beogradske novine

Bfrana 2.

23. novembra 1916.

Beogradske Novlne

Cetvrfak

Njegovo carsko 1 Apostolsko kraljev8ko Vallčanstvo car I kralj F r a njo JoiIpPrvI rodlo se na 18- avgusta 1830. u Laxenburgu od oca Dadvojvode Pranje Karla i majke nadvojvodkinje S o 11 j e> ćerke bavarskogn kralja Makslmllijana. Njegova niladost. PoSto je odmah od početka mladi prlnc smatran za budućega naslijednika prijestolja, to je obraćena naročita pažnja na njegovo svestrano obrazovanje- U tome se u prvom redu starao nadvojvoda Ljudevit, kojl mu jc za vaspitača izabrao grofa H e n r i k a B o m b e 11 e s a, porijeklom iz Jedne stare francuske plemićke ^ kutako da je svojim viteškiin duliom, koji je nekada krasio Bayarda ! druge starofrancuske vitezove vrlo povoljno uticao na svoga miadog djaka. Nu pored toga mladi je nadvojvoda imno čitav niz cdabranih učitelja za sve pojedine predme.te i struke, čije duboko poznavanie je potrebno jednom iVladaru. Medju ovima se naročito odllkovao grof Ivan C o r o n i n i. On je zastupao grofa Bombellesa i od 1836. god, pa do pred njegovo stupanjc na prijesto 1848. godine nije napustio svoga vaspitnika. Ovaj se čovjek odlikovao vanrcdnom veličinom duše i neobičnim pojmovinia o dužnosti, koje je osobinc u vciiko prenio na budućega cara. Njegov sin grof F r a n j o Coronini, kao god i sinovi grofa Bombellesn Marko i Charles bili su najmiliji drugari u djetinjstvu i dotiekie i drugovi po učenjti pokojnoga cara. Vojničko obrazovanje nadvojvodc Franie Josipa bilo jc povjereno pukovnlku pl. H a u s 1 a b Ui docnijem feldzajgmajsteru. jednom od najobrazovanijih i najsposobniji!) predstavnika carske vojskc. Vitez Hauslab bio je naročito dobri poznavafac svili ratnlh nauka, a prije svega vojne geografije na kojcm jc polju mnogo radio. On jc dotle n vojničkim i diplomatskim misijama ninogo proputovao, naročito po istoku; govorio je sve glavne evropske jezike, a oslm toga i turski. Kada je 1843. godine. star 45 godina primio ovu važnu misijii. on je imao već I bogatog iskustva u vaspitavanju princeva, jer je ranije već bio vaspitae prineeva Friedriclia i Ludwiga Badenskog i nadvojvode V/illielma, sina nadvojvode Karla. Program, kojeg je pukovn k pl. Hauslab iznio prilikom priinanja dužnosti na Previšnjem mjestu odlikujc se koliko svojom jezgrovitum kratkoćom, tobko zlatnim istinama isi isanim u njeinu. Mtadi nadvojvoda počeo je kao neki običan rckrut obuku u pojcciinim rodovima oružja. Nosio je naizmjence prostu uniformu pješaka. ulana i topdžije. Kao uian učio je jahanja na običnim državnirn službeniin konjfma, pa je uiirzo postao vješt jahač. U josefštaJskoj vojarni mladi je nadvojvoda u činu vodnika (podnareiinika) prvi puta pred svojim ocem poknzao prve probe svoga vojničkoga znan a. Tada je obr d .\ao svoga oca več upravo vanrednom vještinom u jahanju. Docnije već kao mlaJl' pukoviiik, ohratio je jednom pr'likoni ot>šiu pažn u, kaca je van r e.ino umies* uo i okretno zapovije ao I ruko\ac sa še'd b:,teri a. Svakrm od niegovib vojrika bilo Je tada. tot io rko srca- kad bi > r a poglcdao i rekao sebi: ..To ie naš budući car i gospnrar!" No pored velikog truda, kojeg je mladi prijestolonaslje nik ulagao, da TOStane što boljl vcjnik, nije ni 'aimanje zanemarivao svoje ostalo i braz.ivanje. Svoje pravničke i državne studije obavljao je pod ruknvo'tstvom pmnoga pmfesora Josipa baru a Lichtenf e I s a. koji je docnije I i »jed: n od najuglednijih članova gosp dske k če. Ostale predmc.e predavali su mu kanonik C o I u rn b u s> prelau docnij: nadbiskup (Jtlimar l’auscher, dvorski savjet iik 7 a l e s k i, dok mu je liistonju prcdav au ćuvenl p,\jesni.ar prof. Albert .1 a g e r. Jeda i od rj.go\ih učitelja rekao je jednom prllikom; ,,Nikada još mjesam vidio djaka sa toliko razvijenim pojmom o dužnosti". Nađvojvoda Fran.o Josip stupio je prvi puta u javnost kod usioličenja radvojvode Stjep na. s na nad ojvode Josii a palatina L arske. za velikog Auraua županije peš anske k. d ovog svečanog čina zastupao je on cara Ferdimanda. To je bilu 16. oktobra 1 sš 4 /. No isto tlo na koje nn Je budući car prvi put u tome svujslvu izišao pred svoje naroc’e. postalo je uskoro proprište strašnih i krvavih dogadjaja. Preko ugarskih polja bljesnio je plamen pobune i rata. Ni i u samoj carskoj rezidenciju u Beču izbili su pcznati nemln, prenijeii iz Njemačke- 15- maja došlo je do oružanih sukoha, a dva dana docnije carski je dvnr premjestio svoje sjedište u Inrsbruck. Da bi se miadi nadvojvoda što više udaljio od uticaja nesretnih dogadjaja onoga doba- odlučeno je, da se on odašaije na lalijansko bojište. ctdie ie nad-

vojvoda Franjo Josip sa svojim stricem nadvojvodom Albrechtom 29. aprlla 1848. godine stigao u Veronu, glavni atan slavnoga maršala Radetzkog. Već 6. maja, u bitci kod St. Lucie, budućl je car u pratnjl podmaršaia D‘A sp r e prvi puta stajao u vatri. Nalazili su se na jednom položaju. na koji su Talijani sipali strašnu vatru. Radetzki o tome veli u jednom pismu ministru vojnom: ,,Ja sam svojim očima vidio, kada je prva granata tresnula na nekoliko koraka od nadvojvode, a da ovaj nije pokazao ni najmanje uzbudjenje". U opšte nadvojvoda svuda je gledao, da se što više Izlaže, tako da je maršal Radetzki govorio, da mu je skinuta s vrata teška briga za njegov život. kada je nadvojvoda Franjo Josip juna iste godine pozvat natrag na carski dvor u Innsbruck. Medjutim je carski dvor bio opet preselio u Beč, kamo je i nadvojvoda Franjo Josip na 8. augusta stigao. Slijedili su burni dogadjaji u Ugarskoj, a i u Beču. Posiije ovih dogadiaja preselio je carski dvor ti Olumuc i sve se više približavao dan, kada će mladi nadvojvoda morati da uzme u svoje ruke žezio. Carski je dvor nastupio put u Olomuc na 7. oktobra, a 19. jc oktobra povjereno knezu Felixu S c li w a rzenbergu da sastavi kabinet. Ovaj je vjcšti državnik smatrao kao prvu ntiždu, da sc car zaiivali na prijestolju, jer je bto za ona burna vremena daleko premekan 1 dobar. Učinjene su sve prlpreme za ovaj odsudni korak. Meujutim je nađvojvoda Franjo Jobip boravio u zatišju u Olomucu i uslijed se dogadjaja sasma promijenio. U to je vrijeme pregledao 6. no v o s a d s k i pješauijski puk, koji je od svih pukova iz Ugarske ostao jediiii vjeran svom vladaru i dinastiji. U to je bio več i odrcdjen dan abđikacijc za 2. decembar 1848. Stupanje na prijesto god. 1848.—1849. Več na 1. decembra vladala je u Olonmcu velika uzbudjenost. U večer su stigii u Oloimic hrvalski ban grof J e 1 a č i č i knez Windischgratz, koji sn bili đoputovali iz Beča. U carski su dvor bili pozvani svi članovi vladalačkog doma, svi dvorjanici, ministri, gubernijski predsjednik grof Lažans k y. kotarski kapc.a.i grof M e r c a nd i n, svi viši državni činovnici. koji su se bavili u Olomucu, kao i svi časnici .vojske, koja je bila okupljeiia oko carskoga dvora. U prijestomi dvoranu su ušii samo svl Članovi vladalačkog doma- zatiin svi ministri. hrvatski ban grof Jelač i ć, knez Windischgrštz, grof 0 r il n n e i legatijoni tain k H ii b n e r. Odmah poslije osam sati ušli su u dvoranti Njegovo Veličanstvo car F e r d in a n d i Njezino Veličanstvo carica M a r i j a A n a u pratnji đvorjanika, zatim nadvojvoda Franjo Karlo. nadvojvodkinja S o f i j a i nadvojvoda Franjo Josip. Sada je pročitao car Ferdinand izjavu kojom se zahvaljuje na prijestolju u korist svoga brata, odnosno svoga sinovca nadvojvode Franje Josipa. Nakon što je knez Scinvarzenberg pročitao sve državne akte i spomenice, koje se cdnose na ovaj državni čin, stupio je nadvojvoda kranjo Josip pun biagodarnosti i uzbucjen.,a pred svoga strica i jedva je mogjo da progovori r.ekoliko riječi zahvalnosti. Car Ferditiand sagnuo se ka svom sinovcu. da ga blagosiovi i ragrli 1 samo oni, koji su stajall u najvećoj blizini čiiii su njegove rij.’či: >Bog Te neka blagoslovi, budi dobar i Bog ćeie čuvati!" Na tome sjajnom i uzvišenom skupu nije bilo iiikoga. kome toga časa iiebi poiekle siize niz obrazc. Žen’dba pa do 1859- godine. Novi vlaiiar razr.ješio je svoje vojnike oba\eze. da polažu novu zakletvu novome vladaru. Un ih je u naredbi samo posjetio na već ranije položenu zakletvu njegovom prethodniku. 6. niaja 1849. godine primio je car neograničeno vrhovno zapovjedn.štvo nad državnom vojnom silom. Uskoro je at'stri sl a vmiska imala prilike. da okuša ponova svojn staru saivu. Na krvlju napojenim tabjarskim bojištirna 1 u Ugarskoj izbiie su žestoke borbe. Poslije bitaka kod Santa Lucle, o kojoj smo već govorili, kou G o i t a i kod CustOzze bio je potpuno potućen sardinski kralj Kario Albert o, pa je prinudjen, da zakijuči primirje. No već 16. marta 1849. godlne otkazao je kralj Kario Alberto primirje. Došio je do bitaka kod Mortare i kod N o v a r e, gdje je sijedi maršal Radetzki, potpomognut generalima Hessom i Schčnhalsom izvojevao potpunu pobjedu. Kralj Karlo Alberto ahdicirao je, a njegov nasljednik Viktor Emanuel zaključio Je 6. avgusta mir sa Austrijom. prema kojem je lombardsko-venecijanska kraljevlna ostala hahshnrškom domii

No rat u Ugarskoj nije se tako brzo svršio. Tamo je revolucijonarna stranka bila Izjavlla, da ne priznaje promjenu na prestolu i proglasila zbacivanje carske kuće sa ugarskog prijestola. Od zlme 1848. do avgusta iduće godine bijesnlle su u Ugarskoj i Erdelju krvave boroe. Carske su vojske na izmjence bile pod zapovjedništvom maršala kneza Alfreda W i n d i s c hGrStza, pa felzajgmajstora baruna W e 1 d e n a i baruna H a y n a u-a 18. maja 1849. godine otišao je car u Požun. da osmotri tamošnji vojni logor. 21. maja sastao se u Varšavl sa rnskim imperatorom Nikolom 1., kojom je prllikom riješavano o položaju u Magjarskoj. Kada ie pripreman odlučni juriš na grad Djur (Raab) iznenada Je stigao u logor tamošnjeg zapovjednika grofa S c h 1 i c k a sam mladi car. OduševJJeni njegovim prisustvom, čete počiniše čuda od junaštva i Djur bude savladan. Medju prvim bataljuniina, koji su ušli u pobunjenl grad ušao je i sam car, koji je bio prešao uz opasnost života preko jednog razrušenog mosta. I u borbama pred Komoranom tKomorn) učestvovao je car. Ovdje je neprijateljsko tane ubilo konja jednog časnika, koji je jahao neposredno do cara. 4. jula vratio se niladi car u Beč, a u oči svoga rodjendana primlo je izvještaj. da je rat na istoku i na jugu potpuno svršen u njegovu korist. Naime 13. avgusta 1849. godlne morao je magjarski dlktator Qeorgey kođ Vilagoša da položi oružjc ruskom maršalu P a s k i j e v i č u, Kossuth je bio pobjegao iz zemlje, a sanio se još dižao grad Komoran, koji je pređat 27. septembra. 24. avgusta potpuno je završen rat i u Itaiiji predajrni pobunjene Venecije. koja nije htjeia priznati mir zaključcn izmedju Austrije i Victora Emanuela. 30. avgusta ušao je maršal Radctzki u kraijicu Jadrana. Oktobarska diploma do godine 1867. Od tada se car mogao potpuno odati ureojenju uuu.arnjih-stvar,. Pošto skupštuni u KrernSeru nije mogla doći ni do kakvih povoljnlh rezultata, car ju je 7. marta raspustio, a već 4. maria bio je iz vlastiie moći dao zbiIja slobouan ustav. Uvaj doduše nije u toliko potpuno izvršen, što rtijesu izvedcne njegove Vidrtdbe o narcdno n zastupništvu, ali je ha osnovu njegovu izvedeno tunogo korisnih reform . Prije svega je uredjen odnos izmedju seljaka i posjednika i donijet je nov sudski postupak, kojim su uklonjene mnoge zastarjele i štetne prakse j sndstvu. Pod tadašnjiin oarevim savjetnicima naročito su se isticali knez Schwarzenberg i grof S t a d i o ib s toga je bio veliki gubitak, kada je prvi iznenada umro 1852. godine. Na prvu godišnjku svoga stupanja na prijesto car je osnCvao novi red nazvan njegoviin imenom. 1850. godine neko je vrijeme izgledalo, kao da će biti opet poremećen mir uslijed odnosa sa Pruskom. No na sastanku u Olomucu nesporazumi su riješeni na miran način. Tih je god.na car mnogo putovao na strane dvorove. Rekli smo već kako se u Varšavi sastao sa ruskim carom. Poslije je posjetio bavarskog i wiirtemb£rškog kralja ca zatim saksonski kraljevskl par. 1852. godine putovao je u ltalijn, a docnije u Ugarsku, gđje ga je stanovn.š vo oduševljeno pozdravilo. U decembru 1852. godine posjetio je car svoga ujaka prnskoga kralja Friedricha Wilhelma IV.u Beriinu, gdje je ostao do Božića. 18. februara 1853. godine izvršio je jedan umno bolni mladić (kao što se docnije saznalo jedan krojački radnik iz Stolnog Biograda) atentat na cara. Car je bio lako ranjen. a prve su mu riječi bile: „Ojmojte nlšta reći mojoj majci, da se ona ne uplaši!" Ma da je car pošto poto htio, da rnu spasc život atentator je ipak osudjen na smrt. ali je car njegovoj majci dao doživotnu penziju, navodeći da ona nije kriva za djelo svoga sina. Kada je car ozdravio od rane i prvi put opet izašao u Beč i svečano se odvezao u crkvu Sv. Stjepana, bio jo svuća oduševljeno pozdravljen. 1853. godine vjerio se car u Ischln sa bavarskom princezom Jelisavetom, ćerkom vojvotkinje Ludowike Wilhelmine bavarske. No uskoro zatim došao je krimski rat sa svojim komplikacijama, u koje je donekle uvućena, i aus.-ugar. monarhija. No pošto su prebrodjene prve teškoće, monarhija aktivno nije učestvovala u ovom ratu, tako da je car već 1854. godine mogao uz velike svečanosti slaviti svadbu sa svojom m!adom suprugom. Princeza Jeilsaveta blia je tada jedna od najljepših princeza u Evropi. Kada je vjerena bifo joj Je tek 16 godina (rodjena Je 24 deeembra 1837. godine). Ženidba careva primljena Je kako u Austriji. tako i n mladinoj domovini. Bavarskoj. sa najvećim ođuševbenjem. Habsburški i bavarski vladarskl donr od vajkada su bili vezani tijesnim srodriičkim i priiateljskim vezarra. Ta sama majka cara Franje Josipa bila je bavarska princeza. a njegova supruga bila mu le rodjaIra n r> mairi. 2A anviln nsinnstila ie

mlada u pratnji svojih roditelja Miinchen. Cio put ličio je na trijumfalni pohod. U Straubingu popeli su se na dunavski parobrod. U Pasavf predstavnlci gornje Austrije svečano pozdraviše mladu. Car je pošao u susret svojoj vjerenlci do Linza, gdje je ona stigla 21. aprila. Posllje svečanosti, kako ih je sam carskl grad Beč rijetko vidio izvršio je knez nadbiskup bečki, nekadanji učitelj carev, Josip Othmar u Avgustinsko] crkvi 24. aprila vjenčanje carskoga para. Bezbroj dobrotvornih ustanova i velikih priloga za sirotinju (samo za bečku sirotinju dali su vi^oki mladenci tada 250.00U forinata) ovjekovječilo je taj veliki dan. Uskoro po svadbi preduzeo je car. da svojoj mladoj supruzi pokaže Ijepote svoje vellke države. Putovanja su počela u junu 1854. godine sa putom u Brno i u Prag. NaroČito je svečan i oduševijen bio doček carskoga para u českoj prijestonici. Veličanstveni stari most prei i Vltavc bio je tada pretvoren u pravu baštu. 5. marta 1855. godine rodila se carskoni paru prva princeza, koja je krštena po imenu careve majke, Sofija. No ona je već 1857. godine umrla od jedne dječije bolesti u budimskorn kraljevskom dvorcu, dok se carski par nalazio na putu kroz Ugarsku. Jula 1856. godine podareno je carskom paru novo dljete. nadvojvotkinja Oisela Ludowika Marija. rodjena u Laxcnburgu. Taj je dogadjaj car proslavio velikom amnestljom. Pomilovani su svi oni, koji su bili osudjeni ladi političkih krivica ili uvrijede Njegovog Veličanstva, a osim toga vračena su konfiskovana imanja svirna, koji su bili komprornitovani u magjarskoj pobuni. U lesen iste godine proveo je car svoju suprugu kroz divne alpinske krajeve. U zimu te godine otputovao je carski par u Itaiiju. gdje su razgledana krvava poprišta slavnih ratova. C'jeloga decembra boraviii su u Veneciji, 15. januara ušao je carski par u Milano. Na pozdravni govor mdanskoga podesie (predsjednika opštine) odgovorio je car: „Zaboravio sam sve što je bilo". I ovdje je car objavio veiiku amnestiju, kojom je poniilovana večina talijanskih političkih krivaca. Date su za ondašnje pritike ogronme svote za potpomaganje umjeiničkih ustanova i pozorišta. Ovo je sve učinilo veliki utisak nn <!ri»r";'K , w jc svuda burno pozuruviiu cuiu. No najdirljiviji je momenat ovoga puta bio susret carev sa sijedim maršaJom Radetzkim. kojemu je car tada javno zahvalio za vjerno službovanje od punih 72 godine habsburškcm domu. Već 5. januara 1855. godine umro je u dubokoj starosti slavni vojskuvodja. 21. avgusta 1858. godine krunisana je sreća carskoga para rodjenjem prijestolonasijednikovim. Odmab po rodjenju uvrščen je pr'jestotonasliedn»k nadvojvoda Rudolf kao šef 19. pješdćijskog puka u carsku vojsku. U toku tih godina innogo je uradjeno na polju socijainih usianova. umjetnosti, gradjevinarstva i vojske. Beč je uljepšan mnogim gradjeviuama. 1854. godine predata Je saobtaćaju čuvena željeznička pruga preko S e mnr e r i n g a, 1857. gooine preoata je saobraćaju završena pruga južne željeznice- pruga Ljubljana—Trst. Pošto je krimski rat provela u oružanoj ueutralnosd, Austriia je ipak išla na susret novim spoljmm komplikacijaina. Naroćito poslije smrti Rauetzivove ltatija je sve vecma pokazivala neprijateljstva prema Austriii, tv ko Qa ie već pocetkom 1857. godine austrijski poslanik u 'lurinu morao napustiti sardinski dvor zbog žestokih napada protivu cara u štampi. Uskoro se jasno vidjelo, da i Francuska otvoreno potpomaže talijanske ćeznje. Svima su poznate rlječi, kuje je francuski car Napoleon 111. prilikom pruslave nove godine u Parisu rekao austrijskoin ambasadoru: „2alim što ounosi moji sa vašom vlađom nijesu više onakvi kao što su nekada bili. ali recite ipak vašem caru da se moji odnosi prema ujegovoj licnosti nijesu promjenili". Ovo je bila otvorena prijetnja. koja ]e tako i shvaćena. Car je odmali poslao u Milano feldzajgmajstora gro.fa Franju Qyulaja sa novim pojačanjima. Njemu je predata vrhovna vojnička i gradjanska viast n taiijanskoin posjedu. Sve se jasnije vidjelo, da je rat neizbježan. Kada je sardlnska kraljevina otvoreno počela da izaziva, pokušao je car posljednji put da oćuva mir time. što je sardinskom kralju jputio poziv da povuće vojsku sa granice. Kada taj zahtjev nije ispunjen naredio je car Oyulaju da preko pogran'čne rijeke Ticina predjc u Sardiniju. 29. aprila 1859. godiije uputio je car manifest svojim narodima, u kojemu im razlaže. kako je krivicom protivnlka došio do ovog rata. 20. maja došio je do prve veće borbe kod Montebella, koja se svršila povlačenjem Gyu!a;evim. 4. juna došlo je do bitke kod Magente. u kojoj stt sa lalijanske strane iičeslvovale i vrlo mnogobrojnc frangiske čcte pod zapovjedništvom maršala Mac-Mahona. U orkos velikoi hrabrosti car-

skih četa, naročito neustrašivih granN čara, austrijska se vojska morala povućl ispred brojem ogromno nadmoćnog protivnlka. Sada je car sam preduzeo vrhovno zapovjedništvo. Njegov glavni pomoćnik postao je onaj isti grof Schlick, što je 1848. godine izvršio sjajno zauzeće Djura. No nmoge nesretne okolnosti otežavale su operacije. Osim toga Napoleon je raspolagao odličnom izvidjačkom službom, koju je potpomagalo taiijansko stanovmštvo. 24. juna došlo je kod Solferina do jedne od najkrvavijih bitki u cijeloi novijoj istoriji. I Francuzi iz carske 1 čete boriii su se vanredniin ogorčenjeni. Bitka je u glavonm ostala^neodIučena. ali je opšti položaj bio takav da je car bio prinudjen da već 8. jula u Vlllafranci zaključi mir sa Napolconom, u kojemu se Austrija odrekla Lombardije.

dio hrabrost svojih naroua u boroama podario je car takozvanoin oktobarskom dipiomom (20. ok. 1860. guume) i lebruarskiin pateutom ( 2 o. iebr. 1861 godinej ustav za etjeiu drzavu, aii je ushjcil opštih prilika već 1665. godine opet morao biti suspendovan us’av Najtugaljivije pitanje oiio je sada mtanje austrijskih ounosa sa nje,..ackim savezom. 1864. godnie vouio je car u savezu sa Pruskom pobjedonosni rat protivu Danske. Tada je austrijska konjica doprla do na sjeverni rt Jutlandskog poluostrva. Ali pitanje o položaju Schleswig-Molstema> otetog od Danaca, tzazvalo je nove teškoće sa Pruskom, koje su u proljeće 1866. godme dovele do austrijsko-pruskog ra'a. Jednovrcmeno objavi Austriji rat t Jtahja protiv koje je car mogao izbaciti samo 82.000 Ijudi pod nadvojvodom Albrechtom. No ipak Austrijanci kod Custozze, gdje je već jednom Radetzkl bio pobjedio, potpuno potukoše brojno mnogo jaču talijansku vojsku. dok je siabija austrijska fioia kod Visa formaJno uništila mnogo jaču i moderniju tanjansku fiotu. No na sjevernom ratistu rat je ispao nepovoljno. Njemackl savezmcl Austrije, Bavarska. Wiriemberška* Hesenska uslijecl sporosti svojih operacija budu potučeni od Prusa, prije no što su mogli uhvatiti vezu sa Aiistrijancima. Jedino Saksonci, od'pivši iz svoje zemije. pridružili su se austrljskoj vojscl, koja je u Ćeskoj sa promjenljivom srećom vodila borbu sa boije naoruianom i opremljenom pruskom vojskom. Najzad Prusi pobjedlšo 3. juna kod Konigraiza, a n praškom miru Austrija je morala istupiti iz njemačkog saveza 1 ustupiti italiji Veneciju. 1867. godine najzad definitlvno je uvedena ustavnost i stvoren je dualizam. 1867.—1870. godine donijete su mnoge liberalne reforme. 1869. godine prisustvovao je svečanom otvaranju Sueskog kanala. Posllje francuskopruskog rata 1870. godine otpnčeio je razvijanje prijateljskil, odnosa sa novim njemačkim carom i pruskim kraijem Wi!helmom I. Prvi njiiiov sastanak bio je 1871. godine u Gasteinu, 1873. godine prilikom svjeiske izložbe u Beču posjetill su ga mnogi sirani vladari. Iste Je godine svećano prosiavljena dvadesetpetogodišnjica careve vladavine. 1877. godine, a oslonjena na Njemačku Austro-Ugarska nije iinala potrebe. da se umješa u rusko-turskl rat. Na berlinskom Ko.,gresu 1878. godine dobila je Austro Ugarska mandat na okupaciju Bosns i Herccgovine, koju su izvršill feldzajgmajstori F i) ipović i Jovanović. Uslijed toga odnosi sa Rusijom su se dosia pooštrili. pa su se tek popravili 1890. godine. Od tada, pa do najnovijih dogadjaja bili su u glavnom uvijdi dobri. Pos-» Ijednje decenije vladavine s ; jcduga cara bile su ispunjene velikim djelima na svim poijima državnog- privrednog. društvenog i kulturnog života. Odveć bi daieko odvelo nabrajati sve to makar i u površnim crtama. 1879. godine slavio je car i kraij d\ adesetpetogodišnjieu bračnog života. 1888. godine četrdesetogodišnjicu njegove vladavine. Pod starost pogodiše vladara je-

dan za drugim teški udari sudbine. 30, januara 1889. godine izgubio je svog jedinca sina, carevića Rudolfa. 10. septembra, 1898- godine ub'O je u 2enevi jedan talija ski anarhista njegovu suprugu. caricu Jelisavetu. Uslijed ioga sasvim je skromno proslavljena pedesetogodišnjica njegove vladavine« koju je car proveo kod svoje ćerke, nadvojvotkinje Marije Valerije u zamku W a 11 s e e- 1908. g. bilo je sijedom viadaru još sudjeno. da u potpunun) zdraviju. krjepak I Čio proslavi šezdesetogodišnjicu svoje vladavine, koja te vrlo svečano pros'avljena u Beču, uz prisustvo velikih delegacija seljačkot, stanovništva sviju naroda monarnije. Car i kralj je još doživio ovaj ogromm rat, ali mu sudba nije d< dfjcfl a da or doživi povraćanje mira. Zakioplo te oc. poslije vladavine od šezdeset i osam godlna. Ovoliko goc'fna u muževnoj bi nije vladao ni jedan vladar u cije oj